Kako se jedan pametni mačak prošetao Evropom
Mačak u čizmama se u bajkama šetao u skupocjenim čizmama, a priče o njemu prelazile su granice država. Prve priče su se pojavile u Italiji, onda u Francuskoj, a nakon toga su osvojile Njemačku. Detalji variraju od slučaja do slučaja, ali u suštini su jednake. Ova kao i mnoge druge bajke kretale su se od zemlje do zemlje.
Vjerovatno ni danas nema djeteta koje kroz lektiru nije upoznato sa bajkom o mačku u čizmama. Treći sin jednog umrlog mlinara u nasljedstvo je dobio samo jednog mačka. Ali, taj je bio varalica i njegovog siromašnog gazdu je odveo do pozicije kraljevskog zeta.
Znate li priču o mačku u čizmama? Treći sin mlinara nasljeđuje samo jednog mačka. Ali on, poznati varalica, i svoje lukavstvo koristi da svog siromašnog vlasnika napravi kraljevim zetom. Mačak je otišao u bajku, zbog čega se čini da je poput plemića, u čizmama, a bajka je stoga prešla mnoge granice.
Priča se pojavila u Francuskoj u vrijeme Luja XIV., Napisao ju je poznati pripovjedač Charles Perrault. Prije toga, međutim, ovu priču možemo pronaći u talijanskim kolekcijama bajki Giovanni Francescu Straparolija (Costantino fortunato) i Giambattista Basileua (Cagliuso). Naravno, imena ljudi i detalji priče se razlikuju, ali suština priče je bila ista. Bajka je iz Francuske stigla do braće Grim. Jer, dvojica kolekcionara bajki iz Njemačke - Jacob i Wilhelm - bili su bliski prijatelji sa sestrama Hassenpflug, koje su kao i braća živjele u Kasselu. Prabaka od sestara, jedna švicarkinja, udala se za jednog pastora iz Francuske, što je učinilo porodicu vrlo francuskom. I tako su sestre prenijele ove i druge priče iz Francuske braći Grimm. Ali sestre Hassenpflug bile su također samo jedan od nekoliko izvora iz kojih su braća Grimm srpili svoje priče. Druga je bila Dorothea Viehmann, žena trgovac iz Hessea, koja je takođe imala francuske pretke.
A čak i prije nego što su braća Grimm uključila ovu bajku u svoju zbirku, to je već bila tema satirične komedije njemačkog romantičara Ludwiga Tiecka koji je čarobni svijet bajke usporedio sa filističkom pozorišom publikom. I, naravno, putovanje priče nije završilo kod braće Grimm: prije nego što je njemački dramatičar Tankred Dorst napisao svoju prvu predstavu o tome - izveden je 1964. - engleska adaptacija (Puss in Boots) objavljena je s velikim uspjehom, a francuski slikar Gustave Doré o tome je dizajnirao poznate gravure, a Walt Disney je priču snimio 1922. godine. Za jednog mačka granice nisu bile nikakva prepreka.
Ne samo bajka o mačku, već i mnoge druge bajke, poput mitova, lutale su iz zemlje u zemlju - mijenjajući se pomalo svaki put. Samo je početak bajki počinjao isto: Jednom davno, Es war einmal, Il etat une fois, once upon a time, c'era una volta. Poput tradicionalnih pjesama, bajke su dio popularne i općenito usmene tradicije: baka uveče pripovijeda bajke svojim unucima kraj kamina. Međutim, pisani zapisi su oduvijek postojali. Ali čak i ako su pisane bajke, bez sumnje protiv njihove prirode, to nikako nije spriječilo njihovo širenje.
Baka pripovijeda bajke svojim unucima - no, jesu li bajke Charles Perrault i madame d'Aulnoy zaista bile samo za djecu? Bajke nas vode u svijet u kojem vlada haos, nepravda ili nedostatak. Ali na kraju, zahvaljujući nekoj višoj sili i nakon niza testova, sve se vraća u red - poput smirujuće kadence prelijepe muzike. Priča o mačku u čizmama takođe počinje poremećajem, navodnom nepravdom.
Znatiželja o bajkama iz cijelog svijeta
Naravno, Evropa nema sama tradiciju bajki, ona postoji u cijelom svijetu. Ali Europa je stoljećima bila znatiželjna za bajke iz cijelog svijeta - a postala je i plodno tlo za nastanak mnogih bajki. Veliki kolekcionari bajki u Europi prirodno uključuju već spomenute: Francuz Perrault s kraja 17. stoljeća, braću Grim u romantičnoj Njemačkoj u 19. stoljeću i Talijana Straparola u Veneciji u 16. i Basile u Napulju u 17. stoljeću. Na ovom popisu bi se moglo navesti još mnogo imena, poput Engleza Geoffreya Chaucera, koji je u 14. stoljeću pripremio put za velika imena evropskih bajki.
Ali mnogo je važnije znati da je bajka u Europi rano osiguravala ne samo materijal za književnost, već i za predstave, filmove, opere, pa čak i za balete, slike i stripove. Posljednje, ali ne najmanje bitno, braća Grimm su već tada dobro znali za bezgraničnost bajki. Tako su oni napisali u trećem svesku svojih bajki: "Zar se iste bajke ne pojavljuju i u udaljenijim mestima, jednako kao što se izbijaju i izvori u dalekim mjestima?"
Autor teksta: Jean Charles Margotton, profesor emeritus Germanistike (Universite Lumiere Lyon2) i predsjednik Aagli (Udruženja prijetelja Goethe instituta Lyon)
(goethe)
(prevod: spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen