Priječka čaršija i piljara na strateškoj poziciji
%2B1910-tih%2B1.jpg)
%2B1910-tih%2B2.jpg)
%2B1910-tih%2B3.jpg)
%2B1910-tih%2B4.jpg)
Na pisanje ovog teksta ponukala nas je razglednica iz 1902. godine s motivom Priječke čaršije u Mostaru, a čiju poziciju nije bilo jednostavno odrediti. Tek nakon duge diskusije, uspjeli smo odrediti tačno mjesto, a naknadno povezali s bezbrojnim fotografijama ovog istog mjesta.
Priječka čaršija je oduvijek bila glavna tržnica za snabdijevanje voćem, povrćem, mesom i kolonijalnom robom. Za razliku od Potkujundžiluka, u kome su se nalazile magaze svih mogućih obrta, tamo „prijeko“ mosta smjestila se ponuda prehrambene robe. Zna se da su do 1878. godine sve mostarske mesnice bile smještene u Priječkoj čaršiji, tačnije na prostoru oko Tabhane. Mjesto je bilo pogodno zbog proticanja Radobolje, tako da se mogla održavati kakva-takva higijena. Uz to su mesari kože zaklanih životinja mogli prodavati u pogone za štavljenje kože – Tabhanu. Nakon dolaska Austrougarske, ulica dobija ime Vakufska. Starih slika Priječke čaršije ima u obilju, a pažnju pažljivog posmatrača privući će jedan objekat, koji se veoma često pojavljuje na fotografijama-razglednicama s kraja 19. i početka 20. vijeka. To je isti onaj objekat s početka naših priča na ovom mjestu, smještenom u samostojećoj kući, odmah na izlasku s Jusovine na Priječku čaršiju.
U prizemlju te kuće s tri prozora na gornjem spratu i drvenim stepeništem koje vodi na isti taj sprat, je postojala piljara, odnosno štand s voćem i povrćem. Prema postojećim fotografijama, piljara je bila izuzetno dobro snabdjevena svježom robom, tako na pojedinim fotografijama razaznajemo kupus, lubenice, krompir, jabuke… Očigledno da je i lokacija piljare vrlo brižljivo odabrana na najfrekventnijem mjestu, jer svi koji su prelazili Stari most s lijeve na desnu obalu Neretve, kao i oni koji su izlazili Jusovinom, morali su proći pored tog prodajnog mjesta.
Na slikama uočavamo da je svježina voća i povrća bila štićena od mostarske žege tendom od obične cerade, kao i kantom polivačom, kojom se kontinuirano prskalo voće i povrće, što je uočljivo na zadnjoj slici. Ispred prodajnog mjesta, duboko zahvaćajući samu ulicu, smješteni su brojni sepeti, drveni sanduci i pletene korpe s robom.
Pažljiv i „marketinški“ izobražen vlasnik je mislio na sve, tako na drugoj fotografiji vidimo metle obješene s obje strane tende, iz čega zaključujemo da je vlasnik i njih odlučio uvrstiti u prodajni asortiman – očito je da je postojala potražnja za tim artiklom.
Na sljedećoj su obješene korpe od pletenog pruća – i one su se izgleda jedno vrijeme uspješno prodavale. Ispred na ulici je vladala svakodnevna užurbanost kupaca, znatiželjnika, konja i magaraca.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Na pisanje ovog teksta ponukala nas je razglednica iz 1902. godine s motivom Priječke čaršije u Mostaru, a čiju poziciju nije bilo jednostavno odrediti. Tek nakon duge diskusije, uspjeli smo odrediti tačno mjesto, a naknadno povezali s bezbrojnim fotografijama ovog istog mjesta.
Priječka čaršija je oduvijek bila glavna tržnica za snabdijevanje voćem, povrćem, mesom i kolonijalnom robom. Za razliku od Potkujundžiluka, u kome su se nalazile magaze svih mogućih obrta, tamo „prijeko“ mosta smjestila se ponuda prehrambene robe. Zna se da su do 1878. godine sve mostarske mesnice bile smještene u Priječkoj čaršiji, tačnije na prostoru oko Tabhane. Mjesto je bilo pogodno zbog proticanja Radobolje, tako da se mogla održavati kakva-takva higijena. Uz to su mesari kože zaklanih životinja mogli prodavati u pogone za štavljenje kože – Tabhanu. Nakon dolaska Austrougarske, ulica dobija ime Vakufska. Starih slika Priječke čaršije ima u obilju, a pažnju pažljivog posmatrača privući će jedan objekat, koji se veoma često pojavljuje na fotografijama-razglednicama s kraja 19. i početka 20. vijeka. To je isti onaj objekat s početka naših priča na ovom mjestu, smještenom u samostojećoj kući, odmah na izlasku s Jusovine na Priječku čaršiju.
U prizemlju te kuće s tri prozora na gornjem spratu i drvenim stepeništem koje vodi na isti taj sprat, je postojala piljara, odnosno štand s voćem i povrćem. Prema postojećim fotografijama, piljara je bila izuzetno dobro snabdjevena svježom robom, tako na pojedinim fotografijama razaznajemo kupus, lubenice, krompir, jabuke… Očigledno da je i lokacija piljare vrlo brižljivo odabrana na najfrekventnijem mjestu, jer svi koji su prelazili Stari most s lijeve na desnu obalu Neretve, kao i oni koji su izlazili Jusovinom, morali su proći pored tog prodajnog mjesta.
Na slikama uočavamo da je svježina voća i povrća bila štićena od mostarske žege tendom od obične cerade, kao i kantom polivačom, kojom se kontinuirano prskalo voće i povrće, što je uočljivo na zadnjoj slici. Ispred prodajnog mjesta, duboko zahvaćajući samu ulicu, smješteni su brojni sepeti, drveni sanduci i pletene korpe s robom.
Pažljiv i „marketinški“ izobražen vlasnik je mislio na sve, tako na drugoj fotografiji vidimo metle obješene s obje strane tende, iz čega zaključujemo da je vlasnik i njih odlučio uvrstiti u prodajni asortiman – očito je da je postojala potražnja za tim artiklom.
Na sljedećoj su obješene korpe od pletenog pruća – i one su se izgleda jedno vrijeme uspješno prodavale. Ispred na ulici je vladala svakodnevna užurbanost kupaca, znatiželjnika, konja i magaraca.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen