(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)
Jedna
fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco
Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija,
pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama
nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su
napravljene 2017. godine.
U
sjećanju!
Fotografije
iz arhive cidom.org.
(CidomTeam)
Prije 72 godine – Žvake iz automata
Teško je zamisliti veći kontrast današnjici. Ubacite novčić (žutu banku, bilokoje valute), okrenete, ili uprete u dugme i šarene kuglice se iskotrljaju van: mašina za žvake predstavlja vrijeme, kada je dominirala čežnja za svime što je američko. Upravo su GI, američki vojnici na odsustvu, donijeli “žvaku” u Švicarsku nakon završetka Drugog svjetskog rata. Otuda i potiče slika u prilogu, iz 1953. godine. Usput, kod nas se žvaka pojavila nekoliko godina kasnije.
Luksuzna stvarčica, koji se mogla bez imalo stida razvući u duge konce, prstima iz usta, (ostao je izraz: razvlači se ko žvaka) ili napuhati u mjehuriće, i iste glasno punkunti, postalo simbol američkog načina života nakon olovnih godina rata. 1950-ih se proširila ne samo na Švicarsku, već i na cijeli Zapad. Žvakaća guma je označavala određenu buntovnost, ali prije svega nove početke, optimizam i takozvanu meku moć američke kulture, koja je bila toliko privlačna mnogima.
Danas, dok Sjedinjene Države okreću leđa Evropi, a njihovu velikodušnost zamjenjuju podrugljive provokacije, s nostalgijom gledamo na sliku dječaka koji se tako bezbrižno igra sa ovim slatkišima. Meka moć Amerike jenjava, dobra sećanja blijede. Samo žvakaća guma zadržava svoju simboličnu snagu: svako žvakanje nekad dolazi do kraja, a obojena kuglica gume na kraju se pretvara u grudvicu, koja naknadno stvara problema, ako se svježa nagazi, i osnate na đonu od cipela.
Doduše, kod nas je malo kasnije, pa sve skoro do danas ostala i sredstvo raskusurivanja u trgovinama, kada se na blagajnama, umjesto sitnog kusura, nudila žvaka. I uz to ostala prijeteća poruka: Neću žvaku, hoću kusur!!
(nzz)
(spagos)
Slika autobusa kojeg je progutao krater usred Londona je užasna. I istovremeno nadrealna, jer nam prikazuje scenu rata bez ratnika. Napadači su odavno spustili svoje bombardere u svoje baze. A oni koji su napadnuti nikada nisu bili ratnici, već civili koji sada izbezumljeno gledaju u ponor. To je uplitanje vojnog nasilja u svakodnevni život civila. Baš kao što smo vidjeli prije tri godine u ukrajinskim gradovima, koji su bili izloženi ruskom teroru iz zraka.
Počinioci terora nad Londonom bili su nacisti. Njihovi napadi između jeseni 1940. i proljeća 1941., koje su Englezi nazivali i “Blic”, imali su cilj svakog terora: uplašiti, uznemiriti i moralno slomiti ljude. Nije uspelo. Naprotiv.
Tome su doprinijele i ovakve slike. Ovu je snimio čikaški fotograf William Vandivert, koga je magazin Life 1938. godine poslao u Evropu na šest meseci. Onda je tamo izbio rat, Vandivert je ostao, i postao hroničar Blica. Njegove slike nisu bile bez uticaja u SAD. Poput radijskih izvještaja na CBS-u (“This is London“, „Ovo je London”), one su pomogle da se potisne raspoloženje izolovanosti u SAD-u. Amerika je otkrila političku volju da podrži Evropu.
(nzz)
(spagos)
(tekst koji slijedi objavljen je na FB dana 2. februara 2025. godine, autor je Armin Džabirov)
Nekoliko poznatijih imena, koji su bili gosti hotela Neretva u Mostaru tokom jednog stoljeća postojanja. 1892-1992.
Dok se obnova hotela Neretva lagano privodi kraju, evo nekoliko poznatijih imena koji su odsjeli ili ručali u njemu tokom njegovog jednog vijeka trajanja, 1892-1992...
Ludvik Kuba, češki etnograf, slikar i putpisac
Maria Theresa of Austria-Este, posljednja bavarska kraljica
Franjo Josip, Austro-Ugarski car
Harry de Windt, francusko-engleski istraživač i putopisac
Vaclav Fiala, češki slikar, ilustrator i grafički umjetnik
Joszef Pastor, mađarski novinar, urednik i izdavač
Ante Tresić Pavičić, hrvatski književnik i političar
Jan Buchar, češki pionir skijanja i začetnik planinskog turizma
Thomas Graham Jackson, engleski arhitekt, član i blagajnik Kraljevske akademije
Herman Goering, njemački nacistički političar i komadant avijacije
Anton de Waal, njemački katolički teolog, istoričar i arheolog
Eugen Napoleon Nicolaus, švedski princ, slikar i kolekcionar
Rebeca West, engleska književnica, novinarka i putopisac
Mevhibe Inonu, osnivačica "Asocijacije humanista" u Turskoj i žena turskog predsjednika Ismeta Inonua
Dobroslav Jevđević, srpski političar i četnički vojvoda
Tage Erlander, švedski političar i premijer Švedske
Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije
Reza Pahlavi, iranski šah
Olivera Marković, jugoslovenska glumica
Džemal Bijedić, jugoslovenski političar i premijer Jugoslavije
Agnelo Rossi, brazilski kardinal i dekan Kardinalskog zbora
Vjerovatno ih je bilo još...
(ArminDžabirov)
20250302 FB
Zlatne vuge radosno kliču, golubovi guguću. Jedno novorođenče, međutim, osjeća samo majčino milovanje. I kako god intimna veza počela, takva treba i ostati. Utoliko je strašnije što je majku ustrijelio lovac, a mlado lane se od tada moralo samo probijati kroz gustiš.
„Bambi. Životna priča iz šume” – 2. marta 1923. objavljen je roman Feliksa Saltena (1869–1945) o najpoznatijem jelenu na svijetu, kojeg Dizni ne samo da je pretvorio u jelena, već i u preosjetljivo stvorenje kojemu se suze neprestano kotrljaju iz velikih očiju. To nije moglo biti ono što je Salten imao na umu. Austrijski pisac nije stvorio simpatičnog junaka niti napisao knjigu za djecu. Originalni “Bambi” je duboka bajka za odrasle, u kojoj se nagovještavaju strahote rata i eksploatacije prirode. Ali jevrejski autor u švajcarskom egzilu nije imao nikakvog uticaja na animirani film, koji je objavljen 1942. Godine 1933. prodao je filmska prava za 1.000 dolara. On ostaje zadivljujuća figura. Dugo se smatrao autorom anonimno objavljene “Priče o bečkoj prostitutki” pod nazivom “Josefine Mutzenbacher”. Ovo nije dokazano. Međutim, njemu se jasno pripisuje pornografska novela nedavno otkrivena u obliku rukopisa. A postoji još jedan biografski detalj u koji nema sumnje: kreator Bambija, laneta koje je izgubilo majku tokom lova, i sam je bio strastveni lovac.
(welt)
(spagos)
%201920-tih.jpg)
Nastavljamo sa serijalom – Glavna ulica
U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.
Glavna ulica. Lokalitet, ulica. Glavna ulica najčešći je naziv ove ulice, koja se proteže na lijevoj obali paralelno s tokom rijeke Neretve od naselja Tekija na jugu, pa sve do Zalika na sjeveru grada. I u prošlosti, a i danas, ona je glavna komunikacija iz pravca sjevera prema jugu i obrnuto, a u osmansko vrijeme bio je to i jedini putni pravac u i iz Mostara. Budući je ulica od iznimnog značaja, svoje je ime mijenjala mnogo puta kroz povijest. U osmansko vrijeme zvali su je Mostarska džada, dolaskom Austrougarske zvala se: Veliki mostarski put, Stari mostarski put, Glavna džada, Carska džada i Hauptstrasse Carina. Na nekim mjestima ulica je bila preuska pa je 1907. g. izvršeno proširenje ulice od Više djevojačke škole pa sve do Šarića džamije. Nakon Prvog svjetskog rata zvala se Glavna ulica Carina, a za vrijeme NDH između 1941. i 1945. Ulica Safet-bega Bašagića, da bi nakon toga između 1945. i 1949. g. postala Staljinova, pa između 1949. i 1954. Đure Pucara Starog. Tek od 1954. g. postala je ulica Maršala Tita. Bila je ona centar svih zbivanja kako u osmansko vrijeme tako sve do zadnjeg rata. U njoj je bilo nekoliko džamije, trgovi, prodavnice, zanatlijske radnje, škole, ali i gubilište za izvršavanje smrtnih kazni. Nakon završetka zadnjeg rata, ova ulica gubi značaj što se tiče okupljanja naroda jer se on premješta u Srednju ulicu.
Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.
Prilog:
Fotografija br. 1 - Glavna ulica 1900-ih;
Fotografija br. 2 - Glavna ulica 1929;
Fotografija br. 3 - Glavna ulica - ispred zgrade Divizije (NAMA) 1920-tih
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(CidomTeam)
Okeanski brod iz snova “United States” biće potopljen kao vještački greben i postaće raj za ronioce.
Ponos američke mornarice, najveći brod izgrađen u potpunosti u SAD-u, koji je osvojio "Plavu traku" za najbrži prelazak Atlantika (3 dana, 10 sati, 40 minuta, 64 km/h prosječna brzina) na svom prvom putovanju 1952. godine. Sada su tegljači posljednji put vukli SS “United States” dug 302 metra preko rijeke Delaware.
Napušteni brod ležao je na molu u Južnoj Filadelfiji više od 30 godina. Sada su se hiljade radoznalih ljudi ponovo nizali uz obalu kako bi ispratile ostarjeli luksuzni brod na njegovom posljednjem putovanju. Jer nalog je: potopiti!
Brod "United States" treba da bude potopljen 32 kilometra od obale Floride i za nekoliko mjeseci postaće najveći vještački koralni greben na svijetu i raj za ronjenje na dubini od 55 metara.
U naredne dvije sedmice “United States” će prvo biti odtegljen u Mobile (Alabama), gdje će u brodogradilištu biti uklonjeni materijali štetni po okoliš.
Među putnicima ponosnog prekookeanskog broda bili su najistaknutiji ljudi sa estrade, visokog društva, politike, biznisa i kraljevske porodice.
Na listi putnika bili su glumci kao što su Marlon Brando († 80), Marilyn Monroe († 36), Bob Hope († 100), John Wayne († 72) i Joan Crawford († 72), kao i umjetnici kao što su Salvador Dalí († 84) i dirigent Leonard Bernstein († 72).
Među kraljevskim putnicima bili su kralj Konstantin II († 82) i kraljica Anne-Marie Dagmar Ingrid (78) od Grčke, princ Rainier († 81) i princeza Grace († 52) od Monaka.
Njime su putovali bivši predsjednici Dwight D. Eisenhower († 78) i Harry S. Truman († 88).
Na listi putnika bili su i budući američki predsjednik John F. Kennedy († 46), njegova supruga Jackie († 64) i 1968. mladi student na putu za Oksford, Bill Clinton (78).
Poseban putnik bila je „Mona Liza“ Leonarda da Vinčija, koja je 1963. godine nakon izložbene turneje u SAD prevezena u Evropu.
Planira se i izgradnja muzeja na Floridi, sa originalnim artefaktima i umjetničkim djelima sa “United Statesa”. Postoje planovi za ugradnju jednog ili oba brodska dimnjaka i radarskih jarbola i integriranje područja broda koristeći originalne materijale.
(msn)
(spagos)
