Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Bjelušine

 

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Bjelušine. Toponim, mahala, groblje. Južni nastavak Brankovca su Bjelušine, a protežu se prema obroncima Podveležja istočno od Luke i Glavne ulice. Naselje je ime najvjerovatnije dobilo po stijenama, hridima, koje za vrijeme mostarske ljetne žege poprimaju bijelu boju. U Bjelušinama se nalazi i Pravoslavno groblje koje je nastalo kad i grad Mostar, a koji nije značajno ni postojao do dolaska osmanskih osvajača (svega 19 kuća). Postoji sačuvana krstača koja datira iz 1499. godine, znatan broj ih je iz 16. i 17. stoljeća, a najviše iz 18. Inače se Staro pravoslavno groblje sastoji od dvije grobljanske cjeline, jedno je Pašinovac i drugo Bjelušine. Ovo vrijedno groblje ugrožava erozija tla, jer potok Dronja u Suhodolini pretvara rubni dio groblja u klizište, pa se u zemlji mogu pronaći kosti umrlih. Aktivno je nekoliko projekata koji bi trebali sačuvati i revitalizirati ovaj spomenik.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije,

Bjelušine iz panorame 1891.

Panorama Bjelušina 1891.

Bjelušine - staro pravoslavno groblje (monografija Mostar Mutevelić) 1980.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Sa iste pozicije, 121 godinu poslije

 

Nekada najotmjenije područje u Kelnu.

Neogotička gradska palata na Hohenzollernringu uništena je u Drugom svjetskom ratu. Kuća na uglu Hohenzollernringa i Limburger Straße dobar je primjer činjenice da arhitektura iz vilhelminskog doba više nije bila u trendu mnogo prije Drugog svjetskog rata. Iako je u 19. vijeku postalo moderno oponašati stilove iz prethodnih vjekova, ova vrsta građevine je bila stari šešir početkom 20. veka.

Za svoju gradsku palatu na Hohenzollernringu 37, Peter Joseph Roeckerath odabrao je neogotičku varijantu, koja je naišla na brojne poklonike, posebno u katoličkom miljeu, zahvaljujući daljoj gradnji Kelnske katedrale iz 1842. godine. Dizajn kuće u uglu sa dva šiljasta krova nalik na toranj došao je od arhitekte Augusta Carla Langea. Adresa nije mogla biti bolja: Hohenzollernring je bio dio lijepog bulevara koji je nastao 1881. godine kao dio širenja grada.

„Ovo je bila najotmjenija stambena oblast u Kelnu oko 20 do 30 godina“, kaže bivši gradski kustos Ulrih Krings. Svako ko je samopoštovao živio je na ringu - barem dok mirnija područja poput Marienburga nisu postala popularnija i prstenovi se sve više i više razvili u trgovačku ulicu.

Kao suosnivač Partije centra u Kelnu i drugih katoličkih udruženja, Peter Joseph Roeckerath bio je jedan od velikih pristalica rajnskog katolicizma. Naročito nakon osnivanja Carstva 1871. godine, pruska vlada, posebno kancelar Otto von Bismarck, željela je smanjiti utjecaj Katoličke crkve u državi i društvu. Izbio je takozvani kulturni rat između crkve i carstva.

Roeckerath je bio jedan od glasnogovornika otpora protiv Bizmarka, ali je bio poznat i kao poduzetni građevinski izvođač i marljiv trgovac nekretninama. U toku širenja grada Kelna postigao je značajan prosperitet. Ali on je pustio i širu javnost da učestvuje u tome. Najpoznatiji izraz njegove velikodušnosti i pobožnosti je crkva Svete Agneze koju je osnovao 1895. godine. Roeckerath je dao izgraditi svoju kuću na Limburger Strasse 1883. Takođe je bila popularno poznata kao Villa Canossa u odnosu na srednjovjekovnu "Bandu Canossa". Vjerovatno i zato što su kupci Roeckerathovih kuća ovdje morali vratiti svoje dugove. Kako i priliči njegovom statusu, vlasnik i njegova šira porodica su stanovali na prvom spratu kuće sa širokim balkonom.

Kada je fotografija snimljena oko 20 godina kasnije, arhitektonski mainstream je već krenuo dalje. Istorizam je nestao, Art Nouveau se pojavila. Zatezni jarboli za nadzemne vodove potpuno novog tramvaja već su imali cvjetne elemente. „Sa secesijom, historizam je demonizovan“, kaže Ulrich Krings. Od oko 1910. godine, historijski vrhovi ili zabati više nisu zamjenjivani, na primjer kada je trebalo popraviti krov kuće. Svugdje u gradu je postepeno nestajala bogata fasadna dekoracija. Roeckerathova palača je također morala proći kroz ovaj razvoj prije nego što je teško oštećena u Drugom svjetskom ratu. Dva šiljata krova već su izgubljena 1930-ih godina, a kamena balkonska ograda ustupila je mjesto metalnoj verziji. Jer metal je jednostavno bio jeftiniji.

na slici: Hohenzollernring u Kelnu, 1903-2024.

(ksta)

(spagos)

Iz stare štampe – Osnivanje biciklističkog kluba Mostar, 1927. godine

 

Jugoslovenski list od 4. maja 1927. godine objavio je tekst o osnivanju biciklističkog kluba u Mostaru. Autor je bio Omer H. Sefić.

Osnivanje biciklističkog kluba u Mostaru

Mostar, 4 maja

Prekjučer je osnovan u Mostaru biciklističko-motociklisti

ki klub. Održana je konstituirajuća skupština i izabran odbor sa predsjednikom na čelu g. Cezarom Vlajom. Na skupštini je pristupilo za članove 40 osoba. Odavna se je pokazivala potreba osnivanja jednog takovog kluba, budu

i da Mostar ima lijepu i podesnu okolicu za razvijanje toga športa.”

Da podsjetimo: Još 1887. godine osnovan je velocipedski (biciklistički) klub pod imenom „Mostarer Radfahren –Verain“. Na osnovu tih podataka, možemo zaključiti da je naš grad među prvima, a možda i prvi u Bosni i Hercegovini imao biciklistički klub. Tek 1901. godine, u Sarajevu se zvanično oglasio Koturaški klub „Sokol“. Članovi mostarskog velocipedskog društva bili su isključivo austrijski oficiri i činovnici, porijeklom Nijemci, kao i rijetki domaći entuzijasti. Klub je imao jedanaest članova, a raspolagao je s gotovo dvostruko više bicikala – čak dvadeset!

Ime kluba mijenja se 1896. godine u „Prvo hercegovačko velocipedsko društvo“, čije prostorije su bile u Kolodvorskoj ulici (danas Moše Pijade) u hotelu Wregg, preko puta željezničke stanice. Na početku pojave biciklističkog sporta u Mostaru, svi vlasnici su morali polagati neku vrstu vozačkog ispita.

I da zaključimo: Svako vrijeme ima svoje običaje (i klubove)

prilog: biciklista, Mostar. (cidom.org)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 101 godinu – Neki čudni trendovi

 

Postoje i trendovi u odgoju djece – ideje koje su više posljedica difuznog duha vremena nego naučnih dokaza. Rijetko se probijaju i ponavljaju. U svakom slučaju, kafez za bebu, jedva da se ikada više ponovo, i vidio.

Nekada je bilo drugačije: danas, kada klima uređaji vise ispod, ili pored gradskih prozora, nije bilo neuobičajeno vidjeti kafez u koji su mala djeca bivala smještena, kako bi bila na svježem vazduhu. Američki pedijatar Luther Emmet Holt je u svojoj knjizi iz 1894. godine već ukazao na važnost zraka i svjetlosti za dojenčad (“da se krv obnovi i pročisti“). Kaže se da je izvjesna gospođa Lafferty izmislila kafez na prelazu vijekova, koji je obećavao da će rešiti (tada) modernu dilemu: bebama treba svjetlost i vazduh, pošto nije bilo balkona posvuda, a kamoli bašta i vrtova. Istaknuta korisnica ove metode bila je kasnija prva dama Eleanor Roosevelt, koja je svoju kćer Annu smještala u preuređeni kafez za piliće ispred prozora u New Yorku 1906. godine.

Kafezi za bebe su takođe bili popularni u Londonu. Klub za bebe Chelsea poklanjao ih je svojim članovima koji nisu imali baštu. Nakon Drugog svjetskog rata, međutim, viđani su samo sporadično. Razlog tome je možda lošiji kvalitet zraka. Ili novi obrazovni trend: dogma 100% sigurnosti.

Slika: London 1923. godine.

Kod nas nisu viđeni, niti zabilježeni.

(nzz)

(spagos)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Bišće polje

 

U ovom serijalu, koji ćemo objavljivati subotom, pokušat ćemo malo prošetati ulicama, mahalama i značajnijim mjestima Mostara.

Uz stare slike kao priloge, donijet ćemo ukratko objašnjenje osnovnih dijelova Mostara. Rado ćemo u ovaj pregled uključiti sve ono za što bude interesovanja, i što budemo znali objasniti.

Bišće polje. Lokalitet, polje. Bišće i Blagaj su rezidencijalna mjesta bosanskih vladara i velmoža. Tu su dvor imale Kosače. Kroz Bišće je prolazio put iz Dubrovnika i Drijeva, pa je dalje išao preko područja današnjeg Mostara. Velika je to ravnica s obje strane rijeke Neretve, južno od Mostara. Na nekoliko mjesta nalaze se ilirske gradine, među kojima se ističu Velika i Mala gradina kod Bune, te gradina na Kičinu i Križu. Značajniji ostaci rimskih naselja su kod Gnojnica, niže Blagaja, ispod Male gradine kod Bune i kod Negočine. Na raskršću ceste za Nevesinje i Domanoviće postojala je rimska kultna građevina. Iz vremena kasne antike sačuvana su dva ukrašena sarkofaga u Baćevićima. Na nekoliko mjesta postoje manje skupine stećaka, naročito kod Jasenice i u Gnojnicama. Značajniji spomenici turskog perioda nalaze se pored rijeke Bune, posebno su zanimljivi oni u Blagaju te nekoliko kamenih mostova na rijeci Buni.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Fotografije: Bišće - vađenje pijeska (Foto: Stjepan Tomlinović) 1900-ih.

Bišće - dolazak Talijanau Mostar 1941.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

U sjećanju – Dedo Ibro iz Zenice

 

IN MEMORIAM - Ibrahim Begić

(1938.-2024.)

Našu crvenu tribinu zauvijek je napustio Ibrahim Begić.

Dedo Ibro iz Zenice, zaljubljenik u Rođene, čovjek kojem je najveća ljubav bio Fudbalski klub Velež. Pratio je Rođene na svim stadionima u zemlji i redovno iz Zenice dolazio na domaće mečeve u Mostaru.

Neizmjernu ljubav potvrdio je u najtežim poslijeratnim danima za Klub, kada je na jednom od zasjedanja Skupštine Kluba ponudio svoju penziju za Rođene.

Nažalost, došao je čas u kojem se rastajemo na ovom prolaznom svijetu. Živjet ćeš vječno u našim najljepšim uspomenama. Pamtimo te po tvom osmijehu, toplini i neizmjernoj, vječnoj ljubavi koja nas spaja.

Hvala dedo Ibro, zauvijek tvoji Rođeni!

(fkvelež)

-:-

Kada je Velež 2016. godine bio pred gašenjem, Dedo Ibro je ponudio da svaki mjesec da cijelu svoju penziju klubu.

RAHMET DI DUŠI DEDO IBRO!

(rođeni)

-:-

Dedo Ibro iz Zenice - ne propušta ni jednu utakmicu Rođenih, ni kući ni na strani!

Danas mu je 78 rodjendan. Godine života i još toliko ljubavi prema našem Klubu
Da nam poživiš još puno godina, živ nam i zdrav bio, DEDO, svaka sreća nek te prati, još puno radosti i crvenog dresa.
Sretan rođendan Ibrahim Begić iz Zenice .... i hvala ti za sve..

(2. septembar 2015)

(Deni/facebook)

-:-

Svaki put kada vidim dedu iz Zenice rado mu se javim, ne prica puno, skoro pa nikako...njegova djela pricaju price, ovo je onaj dedo koji se prije nekih 5 godina bio spreman odreci penzije u korist kluba u momentima kad je istom bila vec iskopana raka, ili ti ga mezar, ovo je dedo koji kad krene za Mostar i u putu mu se auto pokvari, isto ostavi i nastavi put za Mostar autobusom i nakon odgledane utakmice zaboravi gdje mu se auto pokvarilo i taj put na relaciji Zenica-Mostar-Zenica traje po 3-4 dana, penzija je nebitna, auto je nebitno, bitno je ono prece, bitna je utakmica, bitan je Velež, bitno je ono sto zaista VRIJEDI, ono sto je vrijedno svake zrtve.

Sama činjenica da je potreban onakav scenario, kakav smo gledali veceras u Banjaluci, da bi nas se pobijedilo govori dovoljno o nama, govori mi da smo jaki, da nas se boje, da VRIJEDIMO i ucinit ce sve da nas zaustave u nasoj namjeri jer ne pristajemo na njihove kriminalne igre, jer ne zelimo da se uhvatimo u to nesportsko kolo puno korupcije, lopovluka, nemorala i nepravde. Sigurni budite da ih boli nasih 12 i kusur hiljada prodatih ulaznica za 3 domace utakmice bez publike...

Podapinjanje nas je uvijek cinilo jos jacima, to smo pokazali i nakon Gorazda, Gradačca, i isto ce biti i nakon ove lakrdije od sudjenja veceras u Banjaluci.

Svi oni klubovi koji su u tom mutnom kolu nikad nece imati svog dedu...i nekako ih zalim...

Mnogima je dedo enigma, a meni, meni je dedo SLOBODA, jedan od najboljih pjesnika, jedan od jacih pisaca.

Ovo je dedo Ibro. Ovo je Velež. Ovo smo mi. Mi smo drugaciji. Mi smo prkosni i ponosni. Mi nikada necemo biti kakvi bi vi zelili da smo. Mi smo svoji, mirne savjesti i cista obraza i znajte dusmani da PRESTATI NEĆEMO NIKADA!

(Nedim Čampara/facebook 20201005)

-:-

Rahmet ti duši Ibrahime Vjerni navijač FK Veleža Dedo Ibrahim 2016. godine na Skupštini kluba, kada je klub bio pred gašenjem Ibrahim je izašao na binu ispred svih i ponudio svoju penziju sve u cilju da se klub ne ugasi. Dženaza je 06.12.2024 u 12:45, a ukop će se obaviti na mezarju Prašnice, Zenica.

(MostaruMojInfo 20241204)

-:-

Prenešeno sa facebooka, blogova, portala)

(spagos)

Iz stare štampe, Najnovije iz Hercegovine, Jugoslavenski list 1928. godine

 

Jugoslovenski list od 4. aprila 1928. godine objavio je nekoliko tekstova pod naslovom “Najnovije iz Hercegovine”.

Mostar, dne 2. aprila

Dijete traži oca

Pred nekoliko dana rodila je u Stocu muško dijete gospođica X. Y. Javno se je govorilo, da je otac toga djeteta jedan bankovni direktor. Međutim majka djeteta predala je Okružnom sudu u Mostaru tužbu protiv dra Jakše Miljkovića, poznatog tenoriste i advokata u Stocu. Nakon predaje tužbe, upitana zašto je podnijela tużbu protiv dra Jakše Miljkovića, kada je prije tužbe govorila, da je začela sa odnosnim bankovnim direktorom, ona se očitovala, da je bila savjetovana da to učini, ali da uistinu dijete nije dra Milikovića. Ova interesantna stvar koje je mnogo prašine uzvitlala u malome Stocu. imaće svoj epilog na sudu, jer je dr Miljković, odlučio podnijeti kaznenu prijavu protiv onih osoba, koje su savjetovale majku nezakonitog djeteta, da osumnjiči dra Miljkovića radi poočinstva. Dr. Miljković je svakako sretan, što u svojim muževnim godinama nije na ovako lagan na čin postao ocem.

Otvoreno Sokolsko 1jetno vježbalište
Sokolsko društvo u Mostaru, zahvaljujući susretljivosti g Ćemalovića vladinog povjerenika, dobilo je od općıne pod zakup jednu poljanu, koja leži između Liske i Paralelne ulice. Na toj poljani, Sokolsko društvo već je podıglo “tenıs igralište”, koje je ures samome gradu, a i odgovara zdravstvenım potrebama starijeg sokolskog članstva, kojemu se na taj način omogućuje, da se nakon dovršenog uredovanja, osvježı malo kretnjama na čistome zraku. Na dıjelu te poljane, vrše se sokolske vježbe i to proste i na spravama.

Sokolsko društvo urediće tu poljanu u jedan park, te će podići i jednu budu, koja će služiti za čuvanje sprava, za presvlačenje i zu kupanje, kako to traže propisi higijene.
Sokolsko društvo namjerava, da u sporazumu sa gradskom Općinom, presvijetlim muftjom Šakir ef Mesihovićem i drugim interesentima i vlastima, organizuje u gradu na više mjesta javno igralište za djecu. da se na taj načın izbjegnu mnoge nesreće, koje se događaju radi toga, što su gradska djeca prisiljena igratı se na javnim prolazištima i ulicama i izvrgavati se opasnostima od automobila i kola.

Radovi društva „Bor" za pošumljivanje krša

Već je proljeće u punom jeku, i društvo je pošumljivanje krša “Bor” otpočelo sa svojim radovima. Radovi toga društva su za svaku pohvalu, ali se ne može načuditi nerazumijevanju sa strane nadležnih za ovu stvar. Doznajemo, da je gradska općina odredila u ovom budžetu za “Bor” dotaciju od samo 500 dinara, a Šumska Direkcije se usteže da na vrijeme doznači potrebne kredite. Samo velika ljubav odbornika za društvo, a naročito dra Tomovića u stanju je, da pored ovih poteškoća drži društvo u punom elanu.

Društvo za promet stranaca

U Sokolskom društvu u Mostaru ponikla je misao, da se u gradu osnuje društvo za promet stranaca. Ovo bi društvo imalo za zadaću, da sa velikom reklamom i u novinama, brošurama i slikama privuče pozornost stranaca na osebujne ljepote Mostara, kako bi stranci u što većem broju posjećivali Mostar. Jedna dobra akcija u ovome pravcu, mogla bi gradu donijeti godišnji prihod od nekoliko stotina hiljada dinara.

O.H.S.”

prilog: Mostar, panorama, vježbalište, poljana Kantarevac (cidom.org)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)