Prije 63 godine – Prvi Vašingtonci na ulicama Sarajeva

(tekst koji slijedi objavljen je 22. oktobra 2023. godine na portalu klix.ba)

Iz knjige "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s početka 20. vijeka", autor Šefik Braco Emrić.

Priča o američkim tramvajima počela je nakon integracije Autobuskog preduzeća Autoprevoz Sarajevo i preduzeća Električni tramvaj Sarajevo, 1953. godine kada je nastalo Gradsko saobraćajno preduzeće Sarajevo (GSP), koje je već početkom 1954. godine vršilo prevoz putnika isključivo u gradskom saobraćaju.

Ovaj vrijedan i vrlo rijedak materijal, kao i historijske činjenice, u svojoj knjizi "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s početka 20. vijeka" detaljno je obuhvatio i opisao autor Šefik Braco Emrić. On je ovaj tekst prilagodio iz arhivskih dokumenata i tekstova.

Tramvajski saobraćaj odvijao se korištenjem električnih tramvaja iz austrougarskog perioda, pa su gradske vlasti odlučile rekonstrukcijom tramvajske mreže tada uskog kolosijeka 760 mm i nabavkom novih tramvaja izvršiti modernizaciju. Tokom 1957. godine izrađen je investicioni program i saobraćajni plan na bazi PCC tramvaja, a rekonstrukcija tramvajske mreže na normalni kolosijek, 1435 mm započela je 1958. godine tako da su prevoz putnika preuzeli autobusi.

Posljednjom vožnjom 9. oktobra 1960. godine, okićen vijencima i zastavicama, zeleni tramvaj vozio je 15 svojih penzionisanih vozača čime je obilježen svečani oproštaj sa uskotračnim tramvajem na kojem je prisustvovalo preko 50.000 građana. Dana 29. novembra 1960. godine svečano je puštena u saobraćaj nova tramvajska mreža normalnog kolosijeka od Baščaršije do Ilidže i Nove željezničke stanice Sarajevo.

Za proizvodnju i isporuku novog i veoma skupog tramvaja koji se trebao sastojati od jednog vučnog motornog vozila i dva vučena vagona, planirana je jugoslavenska fabrika vagona, mašina i mostova, Đuro Đaković iz Slavonskog Broda. Međutim, 1955. godine američka kompanija uličnih željeznica, tramvaja, Capital Transit u američkom gradu Washington, Washington District of Columbia, dobila je novog vlasnika i postala DC Transit, sa izričitim uputama da se orijentiše na autobuski saobraćaj. Tako je početkom 60-tih godina mreža modernih američkih PCC tramvaja demontirana i posljednji tramvaj vozio je 28. januara 1962. godine.

Aerodinamičan, udoban, tih i brz četveroosovinski tramvaj koji s lakoćom ubrzava i koči i kojim sa svog sjedišta upravlja vozač koristeći glavnu komandnu pedalu na podu, dizajn je američkog komiteta PCC, Presidents’ Conference Committee iz 30-tih godina. Ovaj veliki tramvaj sa blizu 50 udobnih tapeciranih sjedišta bio je najpopularniji tramvaj u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najuspješnijih tramvaja ikada razvijenih, a nakon završetka Drugog svjetskog rata bio je popularan i u Evropi.

U periodu od 1936. do 1952. godine američke kompanije St. Louis Car Company i Pullman Standard proizvele su oko 5000 vozila od kojih su mnogi ostali u saobraćaju do početka 80-ih godina. Prema dostupnim američkim podacima PCC tramvaj dugačak 14,2 metara, širine 2,44 metra sa 46 sjedišta i 103 mjesta za stajanje, sa električnim sistemom 600 VDC, pokretan je sa 4 elektromotora GE 1220 američkog proizvođača General Electric snage 4 x 36 kW koji su omogućili ubrzanje od 1,9 m/s i usporenje od 1,6 m/s. Najraniji PCC tramvaji koji su korišteni u američkim gradovima New York, Boston i Pittsburgh 1936. godine bili su nešto kraći, dok su kasniji modeli bili duži što je i u pogledu opreme variralo ovisno o zahtjevima koje je odredio kupac.

Povlačenjem iz tramvajskog saobraćaja kompanije DC Transit, veliki broj ovih već korištenih tramvaja pojavio se na svjetskom tržištu, pa je za Sarajevo 1958. godine ugovorena isporuka od 50 vozila, a 1962. godine još 26 vozila. Cijena jednog tramvaja od 4000 dolara i troškovi prekooceanskog transporta od 530 dolara, bila je nevjerovatno povoljnija od cijene koju je ponudilo preduzeće Đuro Đaković, pa su ukupni investicioni troškovi uvođenja PCC tramvajske mreže radikalno pali sa 3,9 na 1,9 milijardi dinara. Prije prodaje i isporuke, američki tramvaji su podvrgnuti velikom tehničkom remontu i ponovnom farbanju.

Prvi PCC tramvaji, koje je u periodu od 1941. do 1944. godine proizvela američka kompanija St. Louis Car Company i ranije korišteni u Washingtonu i stoga popularno nazvani Vašingtonci, stigli su u Sarajevo krajem 1960. godine i gotovo su odmah uključeni u saobraćaj. Ovako moderni tramvaji predstavljali su ogroman napredak sa kojima je u početku bilo problema zbog nepoznavanja nove tehnologije, ali zbog povećanja priliva putnika pojavila se i potreba za vozilima većeg kapaciteta. Od ukupnog broja kupljenih tramvaja, 71 vozilo stavljeno je u saobraćaj dok je nekoliko preostalih vozila korišteno za zamjenske dijelove tokom tehničkog održavanja.

Zahvaljujući vlastitom znanju i kao jedinstveno tehničko rješenje, tim koji je vodio tehničar Džavid Nikšić, od dva rashodovana tramvaja u radionici GSP-a, konstruisao je zglobni tramvaj dugačak 20 metara i težak 23 tone sa 6 osovina, 23 udobna tapecirana sjedišta i 140 mjesta za stajanje i stavljen u saobraćaj 29. novembra 1964. godine pod garažnim brojem 42 i registarskom oznakom 103. Nakon opsežnog 16-mjesečnog testiranja sa 19.343 pređena kilometra prvog zglobnog tramvaja, počevši od 1966. godine u radionici GSP na jednak način nastalo je ukupno devet veoma pouzdanih zglobnih tramvaja izvrsnih voznih karakteristika i registarskih oznaka od 100 do 108.

Legendarni Vašingtonci u Sarajevu su korišteni 23 do 24 godine kada su u prosjeku prešli oko milion kilometara, a povučeni su neposredno prije otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

Danas, rijetki očuvani primjerci PCC tramvaja koriste se za manifestacije u nekim američkim gradovima, a određen broj je u muzejima. Također, sarajevski Gras u svojoj zbirci starih tramvaja još uvijek raspolaže jednim potpuno ispravnim Vašingtoncem u kojem se povodom Dana nezavisnosti SAD, dana 4. jula 2012. godine vozio Američki veleposlanik Patrick Moon sa suprugom.

(klix/20231022)

U sjećanju - Sir Bobby Charlton

 

Legendarni fudbaler Manchester Uniteda sir BobbyCharlton preminuo je danas u 87. godini, saopštila je njegova porodica.

U saopštenju njegove porodice, a koje je preneo Manchester United, navodi se da je Čarlton preminuo danas okružen svojom porodicom.

Charlton je bio najbolji strelac Uniteda (249 golova) i Engleske (49) više od 40 godina, dok ga nije pretekao Wayne Rooney .

Odigrao je 758 utakmica za United od 1956. do 1973. godine i vodio je taj klub do titule šampiona Evrope 1968. godine. Sa Unitedom je osvojio i tri titule prvaka Engleske i jedan FA kup.

Za reprezentaciju Engleske je odgrao 106 utakmica, uključujući i svaki minut tokom Svetskog prvenstva 1966. godine kada je ta selekcija osvojila titulu.

“Manchester United je u žalosti zbog smrti Sir Bobbyja Charltona, jednog od najvećih i najomiljenijih igrača u povijesti kluba. Sir Bobby je bio junak miliona ljudi, ne samo u Velikoj Britaniji, već šrom svijeta. Divili smo mu se zbog njegova sportskog duha i integriteta, kao i zbog veličanstvenih kvaliteta kao nogometaša; bit će zauvijek upamćen kao nogometni velikan. Izražavamo iskreno saučešće njegovoj supruzi Normi, djeci i unučadi”, objavio je United.

(sport)

Starijim generacijama su u sjećanju ostale utakmice reprezentacija Engleske i Jugoslavije, u kojima je igrao i Boby Charlton. U polufinala Evropšskog prvenstva 1969. godine u Italiji, Jugoslavija, sa Draganom Fdžajićem i Ivicom Osim je pobijedila Englesku sa Boby Charlotonom sa 1:o i plasirala se u finale ovog takmičenja gdje je poražena od Italije. Ove utakmice smo već mogli pratiti u direktnoim televizijskim prenosima.

Yugoslavia v England 5:0, 11 May 1958, prijateljska, strijelci: Milutinovic, Petaković 3x i Veselinović, Stadion JNA Beograd, gledalaca 55.000

England v Yugoslavia 3:3, 11 May 1960, prijateljska, strijelci za YU Milan Galić, 2x i Bora Kostić, Webbley Stadium, gledalaca 60.000

England v Yugoslavia 2:0, 04 May 1966, 2:0, prijateljska, Wembley Stadium, gledalaca 55.000

England v Yugoslavia 0:1, strijelac Džajić, 05 June 1968, polufinale kupa UEFA EURO, (današnje Evropslko prvenstvo), Stadion Comunale Florence, Italija, gledalaca 21.834

podaci sa linka:

(spagos)

Iz stare štampe – Vijesti iz Mostara, Nogometna utakmica, Narodna Sloboda, 1919. godine

 

U listu Narodna Sloboda, broj 6. od 18. januara 1919. godine objavljeno je nekoliko interesantnih vijesti iz Mostara.

“Nogometna utakmica.

Na 16. o. mj. bila je nogometna utakmica izmegju “Jug. Šporstkog Kluba” i nogometnog kluba “Omladina”. Igra je svršila u omeru 4:1 u korist J.Š.K. U nedelju 23. o. mj. u 3 s. popodne bit će revanche, - utakmica izmegju istih klubova na igralištu J.Š.K. uz sudjelovanje “Hrv. Glazbe”. U slučaju nepovoljna vremena odgagja se na slijedeću nedjelju. Ulaznina 2K.”

Prilog: Igralište, Mostar, 1920-ih.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 120 godina – Prvi motocikli

 

1903. Milwaukee, Viskonsin. Dvojica mladića su odlučila da ugrade motor u okvir bicikla, sa namjerom da se brže i udobnije kreću uzbrdo.

Slika 1: Ova dva mladića zvali su se Arthur Davidson i William S. Harley i tada nisu znali da su upravo stvorili jedno od najkorišćenijih prevoznih sredstava na svijetu i jedan od najpoželjnijih brendova ljubitelja motocikala - Harley Davidson.

Slika 2 i 3: Harley-Davidson linija za 2023. uključuje nove modele i ažuriranja u sklopu proslave 120. godišnjice. Naslov najave je uvođenje modela CVO Road Glide Limited Anniversary i šest drugih motocikala koji sadrže boju za obilježavanje 120. godišnjice.

(Damir/20231011)

(spagos)

Sto godina Diznijeva svijeta

Walt Disney (1901 - 1966)

Disneyevi junaci

braća Disney

Smjeh je vanvremenski, mašta ne može da ostari, snovi traju vječno. (Walt Disney)

6. oktobar 1923: Rođenje Disney-Konzerna

Mickey Mouse, Donald Duck, Petar Pan, Kralj lavova - svjetski poznati animirani filmovi očaravaju jednu generaciju za drugom i ostavljaju zaostavštinu Walta Disneyja da živi.

Godine 1923., prije 100 godina, Walter Elias "Walt" Disney je sa svojim bratom Royom osnovao kompaniju Walt Disney. Porodični posao revolucionirao je holivudsku filmsku industriju - sa novim vizuelnim elementima koji su bili neuobičajeni za to vrijeme. Uprkos kritikama i brojnim zabrinutostima zbog bankrota, nastavio je da razvija kompaniju. Sa Drugim svjetskim ratom došla je i Disneyeva najveća finansijska kriza. Filmovi poput Pinokija i Fantazije su propali. Finansijsko rješenje dileme: proizvodnja vojnih filmova i propaganda za američku vladu. Na kraju je Walt Disney došao na ideju spajanja animacije i stvarnih ljudi, te na viziju izgradnje mjesta gdje bi se odrasli i djeca mogli zajedno zabavljati. Godine 1955. otvoren je prvi zabavni park u Anaheimu u Kaliforniji. Diznilend je brzo postao svjetska atrakcija – do danas park poseti oko 8,5 miliona ljudi svake godine. Dizajn različitih atrakcija dolazi od takozvanih "Disney Imagineers", koji su spojili maštu i inženjering. Zahvaljujući njemu, upoznali smo i Bambija, Damba, Pepeljugu, Mazu i Lunju, Uspavanu lepoticu, Petra Pana i mnoge druge crtane likove. Walt Disney je zaslužan za magično djetinjstvo i pobjedu dobra nad zlom, životne mudrosti i pouke.

Njegovi citati ostaće upamćeni kao velike misli o snovima, uspjehu i želji da kreativnost i mašta podstaknu djecu na velike stvari:

Od svih izuma masovne komunikacije do danas, jedino još slike govore jezikom koji je najrazumljiviji najvećem broju ljudi.

Svi naši snovi se mogu ostvariti, ukoliko imamo hrabrosti da ih zaledimo.

Mi stalno idemo naprijed, otvaramo nova vrata i radimo nove stvari zbog toga što smo radoznali. Radoznalost stalno vodi novim putevima.

Ukoliko nešto možeš sanjati – možeš to i uraditi!

Prepune učionice i poludnevne sesije u istima su tragično upropaštavanje našeg najvećeg resursa – umova naše dece.

Radije bih zabavljao ljude uz nadu da će nešto naučiti, nego ih učio nečemu sa nadom da će se zabaviti uz to.

Što više ličiš na samoga sebe, to manje ličiš na bilo koga drugog – to je ono što te čini jedinstvenim.

Prvo – razmišljaj. Drugo – vjeruj. Treće – sanjaj. I konačno – usudi se.

Velika je greška ne pružiti ljudima šansu da postanu nezavisni dok su još uvjek mladi.

Sve dok lik ne dobije ličnost, ne može mu se vjerovati. Bez ličnosti, lik može raditi smješne ili tužne stvari, ali se ljudi sa njim ne mogu poistovetiti, jer izgeda nerealno. Bez ličnosti, priča u kojoj se on nalazi ne može doprijeti do publike.

Liderstvo znači da je grupa, bila ona velika ili mala, spremna da povjeri vlast osobi koja je pokazala mudrost, kompetentnost i sposobnost dobrog prosuđivanja.

Smjeh je vanvremenski, mašta ne može da ostari, snovi traju vječno.

Uvjek na život gledam kroz optimizam, ali sam dovoljno realan da znam da je život kompleksna stvar.

Svako bi trebalo da postavi svoje ciljeve što ranije i da svu svoju energiju i talenat usmjeri ka njihovom ostvarenju. Ili, može pronaći nešto čime će sebe nagraditi. Ali na kraju, kakav god da je ishod, znaće da je živ.

Razlika između pobjeđivanja i gubljenja je, uglavnom, neodustajanje.

Ako ste radoznali, pronaći ćete puno zanimljivih stvari kojima se možete baviti. Ali, jedina stvar pomoću koje ćete nešto postići je hrabrost.

Naše nasljeđe i ideali, kodeksi i standardi – stvari kojima učimo našu djecu – biće očuvani ili će nestati, zavisno od toga koliko slobodno razmenjujemo svoje ideje i osjećanja.

Uradite dobar posao. Ne morate brinuti o novcu, on će se sam pobrinuti za sebe. Uradite dobar posao i neka vam on bude glavni adut.

(kult)

(spagos)

Iz stare kutije za cipele – Igralište iza EMŠC, Tehničke i Industrijske škole, krajem 1960-ih

 

Mostar 1960-ih, EMŠC, panorama sa bazenom, Cidom

Iz stare kutije od cipela, fotografije: Ćorda Predrag

EMŠC je imao veliku salu za fizičko, okruženu zgradama Tehnike i Indusrijske škole, kako se nekada zvala Škola sa praktičnom obukom. Tu smo tokom lijepog vremena izvodili nastavu iz fizičkog, a takođe i igrali turnire u malom fudbalu, rukometu i košarci. Igralište je imalo prilaz iz Tehnike, kroz hodnik u prizemlju, i putem iza Indusrijske škole. Za očenike EMŠC igralište je bilo ono, što su bila igrališta iza Gimnazije i Treće osnovne. Mjesto okupljanja prije i poslije nastave, i odigravanje utakmica kojima bi često prisustvovalo mnoštvo raje.

Uz napomenu: Sa ovog igrališta ponikli su mnogi kasnije poznati fudbaleri, rukometaši, košarkaši, čak i reprezentativci...

(Peda/20231004)

(spagos)

Prije 100 godina – Patentiran sladoled na štapiću

 

Svađa oko sladoleda na štapiću

Hladnu poslasticu su prije 100 godina istovremeno izmislila dva preduzetnika Kažu da je prvi sladoled izmišljen slučajno: Legenda kaže da je Amerikanac Frank W. Epperson, kao jedanaestogodišnjak, napravio sirupasti napitak, i sa štapom za miješanje ga ostavio na otvorenom jedne hladne noći 1905. godine u Kaliforniji 1905. Tečnost oko stabljike se smrzla preko noći. Međutim, Eperson nije bio prvi koji se prijavio za patent za proizvodnju ove smrznute delicije. Američki poslastičar Harry B. Burt prethodio mu je 9. oktobra 1923. godine. To je dovelo do spora oko sada veoma popularnog izuma. Za Eppersona se kaže da je čekao više od 15 godina dok nije prijavio svoj slučajni izum iz hladne noći. Njegov proizvod je vodeni sladoled, kasnije poznat kao Popsicle (sladoled na štapiću) i reklamira ga kao “Piće na štapu”.

Od te noći 1905. godine prošlo je skoro 20 godina. Krajem 1923. Eperson je patentirao brend Popsicle. Dana 11. juna 1924. godine, Kalifornijac je konačno podnio zahtjev za patent za proces, koji je odobren dva mjeseca kasnije. Otprilike u to vrijeme on je suosnivač kompanije Popsicle Company. 1924. godine im je predao sva patentna prava.

Sladoled od sirupa ili mlijeka

Proizvod Harry B. Burta je o sladoled od mlijeka. Slastičar je ideju preuzeo od učitelja iz Iowe koji je patentirao Eskimsku pitu u januaru 1922. Ovo je bio sladoled istisnut u pravougaonik i preliven čokoladom. Ono što je Burt tada radio: zabio bi štapić u sladoled preliven čokoladom i napravio “Good Humor Bar” (“Štapić dobrog raspoloženja”). Burt je izjavio da je ovo „novi, čist, zgodan način da se jede sladoled“. Nakon njegove smrti 1926. godine, Burtova udovica Cora nastavila je voditi kompaniju, ali ju je brzo prodala kompaniji Midland Food Products. Ova kompanija tada sebe preimenuje u Good Humor Corporation.

U to vrijeme standardizacija proizvoda je još uvijek bila relativno nepoznata. Poslastica Good Humor Bar treba da ima iste sastojke i ukus svuda. Stoga Burt je podnio zahtjev za patente za proces, proizvodni aparat i proizvod početkom 1922. godine. 9. oktobra 1923. dobio je patent za proces i mašine. Međutim, patent nikada nije dodjeljen za sam proizvod. Uprkos tome, Burt polaže pravo na vlasništvo nad svim oblicima smrznutih slatkiša na štapiću. Burt je u izdanju The Ice Cream Review iz juna 1925. rekao da je bio "mnogo mjeseci ispred svih drugih patenata". Poslastičar iz Ohaja nastavlja sa upozorenjem: „Naši troškovi za licencu su mali, daleko manji od troškova sudskog spora koje bi platio prekršilac patenta.“

Popsicle protiv eskimske pite

Rečeno i urađeno: 1925. Burt podnosi tužbu protiv svog glavnog konkurenta, Popsicle Corporation. Od tada je postojao pravni spor između kompanija.Konačno, u jesen 1925., Burt se složio o licencnom ugovoru sa Popsicle Corporation. Dvije strane dijele tržište: licenca se odnosi samo na sladoled na štapiću, koji se sastoji od „aromatiziranog sirupa, vodenog leda ili šerbeta“ i „zamrznut na štapiću“. Burt zadržava “sva ostala prava”. Pojašnjen je i izgled: Od sada će sladoled imati cilindrični oblik, a Burt's Good Humor Bar će imati pravougaoni.

Ironija istorije: godine sporova i dogovora više ne igraju nikakvu ulogu. Danas su i Good Humor Bar i Popsicle u vlasništvu jedne kompanije: Good Humor-Breyers Ice Cream. Kompanija pripada Unilever grupi.

Ideja je nastala slučajno: piće zaboravljeno preko noći, navodno je dovelo do izuma sladoleda.

(express)

(spagos)