Iz stare štampe - Radio prenos iz Mostara 1935.

 

U novinama „Jadranski Dnevnik“ iz 1935. godine, je izašao članak o najavi radio prenosa iz Mostara, u organizaciji Radio Beograda i Lotara Lajhnera, trgovca iz Mostara i zastupnika radio aparata „Philips“, a koji se trebao održati 13.10.1935. godine. Sedmičnjak „Radio Beograd“ u najavi prenosa piše da će skoro čitav dan program „Radio Beograda“ biti posvećen Mostara, uz prenos službe iz katoličke i pravoslavne crkve, kao i prenos okujisanja mujezina. Dana 13.05.1935. godine program „Radio Beograda“, onaj dio koji je bio posvećen Mostaru, je izgledao ovako:

Prijepodnevni program

09:00 - Prenos službe božje iz katoličke crkve u Mostaru

10:00 - Prenos službe božje iz pravoslavne crkve u Mostaru

11:45 - Šetnja kroz Mostar

12:00 - Prenos okujisanja mujezina sa džamije u Mostaru

Poslijepodnevni program

15:00 - Prenos iz Mostara: 10 godina sokolskog rada na selu, predavanje Brune Marčića, profesor Gimnazije i zamjenik starješine mostarske sokolske župe

15:20 - Prenos iz Mostara: narodne pjesme uz gusle pjeva Ilija Ivanišević

15:30 - Mostar u prošlosti i sadašnjosti, predavanje Dušana Tamindžića, direktora učiteljske škole u Mostaru

15:40 – Prenos iz Mostara: narodne pjesme i igre izvodi tamburaški orkestar muslimanskog kulturnog društva „Itihad“

16:20 – Pozdravi Mostaraca, preko mikrofona

19:30 – Nacionalni čas: 40 godina od postanka mostarskog književnog pokreta, predavanje prof. Jovana Radulovića

20:00 – Prenos iz Mostara: Mostarsko šareno veče (sudjeluju: vojna muzika 32. pješadijskog puka, dirigent g. Tihimor Vidošić; Hrvatska muzika, dirigent g. Ivan Bagatela; Srpsko pjevačko društvo Gusle, dirigent g. Tihomir Vidošić; solisti: gđa. Vidošić, gđica. Bafija, g. J.Miljković, g. Mile Janjić, g. Slavko Karan, g. Jovo Milićević, imitator havajskih gitara g. Vojtecki uz pratnju kvarteta gitara; Mostarska ciganska kapela)

U sedmičnjaku „ Radio Beograd“, izašla je i fotografija Starog mosta uz najavu prenosa, kao i fotografija snimljena tokom radio prenosa iz Mostara.

Prieredio: Armin Džabirov

(cidom)

Trilogija o Mostaru

 

Podsjećanje na ljude - stvaratelje i događaje

Čine je tri reprezentativne monografije 'Stari most u Mostaru', 'I to je Mostar' i 'Pa i to je Mostar', a zajednički moto trilogije je: 'Volim Mostar makar 'vaki'.

U sklopu Mostarskoga proljeća 2022. - XXIV. dana Matice hrvatske Mostar u petak, 20. svibnja u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače – Galeriji kraljice Katarine s početkom u 19 sati bit će predstavljena 'Trilogija o Mostaru' autora/priređivača Alije Cigića i Ante Miškovića. Čine je tri reprezentativne monografije 'Stari most u Mostaru', 'I to je Mostar' i 'Pa i to je Mostar', a zajednički moto trilogije je: 'Volim Mostar makar 'vaki'. Događaj se organizira u suradnji s Hrvatskom akademijom za znanost i umjetnost u BiH. ''Osnovna poruka u svim tekstovima svih triju monografija sadržana je namjeri i cilju autora da su to sadržaji koji ljude čine ispunjenim i zadovoljnim. Bitan je osjećaj da ti tekstovi doprinose ugledu i afirmaciji autora iz redova naroda koji žive, prije svega, na ovom području. Naglasak je na želji priređivača da ti tekstovi nikoga ne vrijeđaju, nikoga ne povređuju. Već, naprotiv, obogaćuju. Da smo u tome uspjeli, nabolje govore reakcije društva i pojedinaca na prve dvije monografije koje su u ogromnoj većini bile afirmativne, pozitivne. To nam je potvrda da smo uspjeli u našim namjerama i ukazali na jedan od mogućih puteva da više cijenimo i afirmiramo lijepe stvari i uspješne ljude čijim se djelima ponosimo'', napisali su autori Alija Cigić i Ante Mišković. Poručeno je i kako je jedna od bitnih uloga ove trilogije i nastojanje da se podsjetimo na neke ljude – stvaratelje i događaje koji našom nepažnjom polako padaju u zaborav.

(bljesak)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. Džamije i mesdžidi u Donjoj mahali

 

15 Džamije i mesdžidi u Donoj mahali – Na karti grada vidimo postojanje čak četiri vjerska objekta u Donjoj mahali koji su označeni polumjesecom. Idući od Čekrka prema sjeveru to su:

-Čevrin mesdžid koji se nalazio u tzv Oručluku, sagradio je Ibrahim Čevra, trgovac iz Mostara, još prije 1686. godine. Bio je sagrađen od lomljenog kamena i pokriven pločom. Mesdžid je zatvoren 1942. godine, a srušen u potpunosti 1969. godine;

-Sevri Hadži Hasanova džamija izgrađena je vjerovatno nešto prije 1620. godine. Osnivač vakif džamije, Sevri Hadži Hasan, sin Velijin, po predaji je bio tkalac i imao je stanove za tkanje ćilima. Poznat je po nadimku Sevrija, a po predaji je to ime dobio jer je imao samo dva vola (sevrun znači vol), vjerovatno je ta narodna predaja pogrešna, jer je vakif ostavio iza sebe vrijedne posjede koji su služili za održavanje džamije. Džamija je smještena na desnoj obali Neretve tačno preko puta Šarića džamije. Pred džamijom je 1860. godine izgrađena kamena česma kojoj je naknadno montirano betonsko postolje i koja je u eri uklanjanja česmi (1960-ih) demontirana. Krajem 1960. godine grom je udario u munaru ove džamije i srušio je do šerefe. Dograđivanje srušenog dijela nije izvršeno najbolje pa je munara nešto skraćena;

-Jahja Esfelov mesdžid je podigao neki Jahja Esfel prije 1620. godine, a o vakifu se ne zna mnogo. Bio je građen od kamena, a danas je na njegovom mjestu izgrađen nanovo istoimeni mesdžid s malom munaricom;

-Zirain (Aršinovića) mesdžid se nalazi na samom početku Donje mahale na Ogradi. Ovaj mesdžid je zadužbina Ahmeda Zirazaide (Aršinovića), građen je od lomljenog kamena a prekriven je kamenom pločom. Mesdžid je sagrađen je prije 1651. godine, što se može utvrditi iz siđila mostarskog kadije.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Iz stare štampe, u Mostaru, 1908. godine

 

U američkom magazinu "National Geographic" iz 1908 godine, objavljeno je nekoliko fotografija Mostara, uz popratni tekst...

"Grad je potpuno orijentalan, i zgodno je smješten sa obje strane brze Neretve, i sa mnogo minareta koji se slikovito ukazuju na horizontu. Dvije četvrti grada su povezane sa veličanstvenim starim kamenim mostom, sa rasponom od stotinu stopa i preko 60 stopa iznad rijeke. Tradicija ga pripisuje Rimljanima (iako ga je vjerovatno sagradio jedan od ranih sultana), a tradicija također kaže da su bile velike poteškoće prilikom izgradnje temelja, sve dok neko nije dobio sretnu zamisao da ugradi dvoje ljubavnika ispod stubova mosta, nakon čega je sve dobro krenulo.”

Tih godina mnogi posjetioci, koji su dolazili u Mostar dolazili sa pretpostavkom da su mostarski Stari most gradili Rimljani, a onda su dolaskom u Mostar, u Stari gradi i na most, dobijali sasvim drugačiju sliku.

Prilog: fotografije Mostara iz 1908. godine

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Lučki most

 

14 Lučki most - Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Tvornica duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta na Neretvi. Dva jedina mosta – Stari most i most na Musali nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati promet kočijama. Tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina angažira starog poznanika ing. Miloša Komadinu koji predlaže svoj projekt usvojen 1911. godine, a koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. godine, a već 3. juna 1913. godine most je svečano otvoren. Tako na karti i vidimo da je most tek izgrađen, nov i betonski (Neue Betonbrüke), gdje još nije izgrađena prilazna cesta ni na jednoj obali Neretve. Tom prilikom je dogradonačelnik Nikola Smoljan objavio odluku Gradskog vijeća o imenu mosta. – Most Mujage Komadine. Nakon izgradnje počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most već i za onaj na Musali. Mostarina za pješake bila je niža nego za pješake s konjem ili stokom, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prijelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan. Nakon završetka Prvog svjetskog rata ime mosta promijenjeno je u most Vojvode Stepe Stepanovića, no za Mostarce on je bio i ostao Komadinovo djelo kojega nazivaju Lučki most.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Rudolfov most

 

13 Rudolfov most – Malo je poznata činjenica iz istorije Mostara da je mostogradnja za vrijeme austrougarske vlasti trebala biti okrunjena još jednim, novim, nesvakidašnjim arhitektonskim čudom, za koga se onoga vakta govorilo da bi svojom monumentalnošću mogao zasjeniti čak i i Stari most. Uvidjevši da Mostar treba pod hitno još jedan most zbog širenja prema zapadu, gradski projektanti su u julu 1913. godine završili projekt izgradnje novog mosta.

Sam nacrt mosta, njegov budući izgled i funkcionalnost, oborio je s nogu, kako obične građane, tako i stručnjake. Ovaj most bio je projektiran u pseudomaurskom stilu, trebao je biti dužine 64 metra, a širine 8 metara, te još po 2 metra širine za pješake, s obje strane mosta. Što se tiče samog izgleda mosta, posebno je zanimljivo bilo, da je s obje strane mosta, cijelom svojom dužinom, most trebao imati na dva sprata izgrađene trgovine, gostionice i druge sadržaje, također sve u pseudomaurskom stilu. Na karti je jasno označena ta namjena kao trgovačkog središta (Markthalle), kao i cesta preko mosta koja povezuje Mejdan s Baščinama (Projekt. Brücken Strasse), što praktički znači, do nekadanašnjeg hotela „Ruža“. Odmah su mu nadjenuli i ime Rudolphov most, a prema nacrtu, sačuvanom u Arhivu Hercegovine, kao i u Državnom arhivu u Beču, trebao je biti armirano-betonske konstrukcije. Most je raspadom Monarhije, nakon Prvog svjetskog rata, ostao samo na papiru.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Novi gradski vrt i Munjara

 

12 Novi gradski vrt i Munjara – Na karti je jasno obilježen prostor između Baščina i dijela terena do Gradske elektrane (Elektrizit Werk), na kojem je predviđena gradnja Gradskog vrta (Projekt. Stadtgarten). Koja je bila namjena budućeg vrta nije poznato, je li to javna površina sa sadnicama stabala, gradski park ili nešto treće – ostaje nepoznato. Jedino je poznato da je šezdesetak godina kasnija na tom terenu izgrađen Hotel Ruža, tako da ni taj projekt Gradskog vrta nije ostvaren.

Na istoj ovoj karti vidimo i Gradsku elektranu. Još od 1903. godine u Mostaru se pripremalo uvođenje električne rasvjete da bi tek u septembtu 1911. godine započela gradnja električne centrale, a to je ona zgrada u kojoj je sve do pred ovaj rat (1992. godine) bila štamparija Rade Bitanga, neposredno uz nekadašnji hotel Ruža i na uglu ulica Onešćukova i Husnije Repca. Nabavljeno je postrojenje centrale na dizel gorivo, a po gradu su tada postavljeni stupovi. Rasvjeta se sastojala od 600 rasvjetnih tijela i 30 velikih kandelabera. Tako su s mostarskih ulica uklonjeni dotadašnji fenjeri „na gaz“ i lampe na acetilen (karbid), po mostarski „garbit“, te su osvijetljene 2. juna 1912. g. Tom prigodom održana je svečanost na Musali, pred hotelom Neretva, na kojoj je govorio tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina. S Huma je ispaljen 21 topovski plotun, a gradskoj elektrani dano je, kako to i priliči, ime austrougarskog cara i kralja Franje Josipa. Međutim, za Mostarce je to ime bilo predugačko, oni su je (kao što to i priliči Mostarcima) prozvali Munjara.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)