Obiđite, dok imate koga

 

Do prije nekoliko godina, priče ovakvog i sličnog sadržaja sam objavljivao, kako bih naglasio važnost posjećivanja roditelja dok su još živi. Danas, kada iz moje generacije još rijetko ko ima mogućnost takve posjete, priče prebacujem na mlađe generacije, koje još imaju tu mogućnost. 

I imaju nas roditelje.

(priča koja slijedi objavljena je i ovdje prenešena sa facebook stranice Priče iz Mostara i Hercegovine, autor je Tarik Dodić)

Većinu dogovora, čak i o naizgled krupnim stvarima, Alma i ja postigli smo prešutno, samo se pogledavši. Ali, taj nam je bio posebno važan, najkrupniji, pa smo ga i riječima ozvaničili: "Roditeljima se, dok su živi, ima pomagati, svako svojima. Ako neko sam nije u mogućnosti, onaj drugi će priskočiti. Nije može li se, mora se. I nije nam reći ni uh!"

Pertle sam na kućnom pragu, kad bih krenuo u čaršiju, znao vezati deset puta. Zaveži, odveži, zaveži. Po posahata. Dok mati skonta da odoh. Odoh ja, mama. Sačekaj još malo, rekla bi ona iz kuhinje. Onda bi izišla, ja bih digao glavu, oči bi nam se srele i ona bi mi pružila novčanicu. Ako je situacija bila dobra, ne bi ništa rekla. Samo bi se nasmijala. Ako situacija nije bila dobra, izrekla bi i vremenski okvir: sutra, ili tri dana, ili ova hefta. To je, naime, bila napomena, koliko bi mi novčanica trebala trajati. I opet bi se nasmijala, sve gledajući me u oči, pa bi se vratila u kuću. Nana bi sačekala da ona zamakne iza zida, prišla mi na avlijskoj kapiji, izvadila neku novčanicu manju od one mamine, pogledala u oči, zagrlila me i rekla: nek imaš. I čuvaj. Ja bih onda krenuo niz mahalu, u čaršiju.

Pričao mi je neki dan drug, dobar čovjek, suprug i otac, pažljiv sin, o njegovoj majci. Imala je, veli, penziju, malu, ali njoj dovoljnu, knap. Ja bih doturio malo, jednu stoju mjesečno, recimo, da ona može unuke počastiti ili za bajram baklavu ispeći. Potrefila mi se dva teška mjeseca, slabo sam materi i išao, a na onu njenu stoju zaboravio. Kad sam napokon otišao, sjeli smo, a ona mi, pognute glave, gledajući u pod ili u vrhove papuča, samo reče: sine, znaš... I ja u momentu shvatih da sam dva puta po stoju zaboravio. Izvini, mati, evo, zaboravio, izvini. Kad dijete od roditelja, ili žena od čovjeka traži, u oči se gledaju. A kad roditelj od djeteta išće, ne može u oči gledati, stid, pa pogled obori. Nemoj me, sine, molim te, da od tebe pogled obaram. Nikad više nisam ni zakasnio, a kamoli zaboravio, rekao je moj drug.

Nije nam reći ni uh. Doći će tren kad će se oči naše sa našim očima morati sresti. A gadno će biti ako tada pogled oborimo.

(Tarik Dodić)

Stare fotografije pričaju: Tri kule i kasarna u Sjevernom logoru, 1878.

Kada je 18.08.1861. godine gorila kula Tara pored Starog mosta, to je izazvalo veliku paniku u Mostaru. Razlog tome je bio što je kula Tara služila kao barutana. Priča kaže da je za 15 minuta grad bio prazan, a zahvaljujući prisebnosti Hafiz-paše Čerkeza i šestorice vojnika izbjegnuta je katastrofa, jer su se u kuli nalazile velike količine baruta. Nakon ovog događaja, iz straha da se opet ne ponovi, odlučeno je da se barutana izmjesti van grada. Tek 1867 godine počinje gradnja tri kule kod Skakala, u sadašnjem Sjevernom logoru, a 1868 godine je završena izgradnja. U oktobru 1868 godine je sav barut izmješten iz kule Tara u nove kule kod Skakala. Uz te tri kule, turska vojska je sagradila i kasarnu. Na austrijskoj grafici iz 1878 godine se vidi kako je izgledala kasarna i tri kule koje su služile za skladište baruta. Ovi objekti više ne postoje, ali su i dalje vidljivi njihovi tragovi.

prilog: fotografija iz 1878.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Ljeto 1943., slika Edwarda Hoppera

U ljeto 1943. Hopper dokumentira ekonomski uspon uzrokovan ratom, raspoloženje iščekivanja koje je počelo utjecati na naciju i novi opušteni moral mladih u ovoj zemlji.

Ljeto predstavlja mladu djevojku u prozirnoj haljini koja stoji ispred stana. Odjeća, očito nova, odnosi se na povećani prosperitet nacije, koja je konačno uspjela ostaviti po strani mnoge poteškoće depresije.
Američko Ministarstvo finansija procijenilo je 1943. godine, kada je naslikano ovo ljetno vrijeme Summertime 1943., da su Amerikanci kod kuće uštedjeli oko sedamdeset milijardi dolara u gotovini, na tekućim računima i otkupljivim ratnim obveznicama. Generalni savjet odjela nazvao je ovaj prikupljeni novac "tekućim dinamitom", a njegova referenca prikladno karakterizira ženu u ljetnom periodu i navodi na pomisao da je Hopperova slika oličenje ekonomske obnove u ovoj zemlji.

Zanimljivo je posmatrati ovu sliku u svjetlu slike New York Pavements (1924), koja je nastala dvije decenije ranije - Slika iz 1924. prikazuje nevjerovatno slično susjedstvo; i paralele između ove slike i ljetnog vremena sugeriraju da je beba sa ranije slike mogla odrasti u djevojčicu iz 1943. Takav pristup nije neuobičajen s Hopperovom dugoročnom igrom isprobavanja identiteta ljudi na slikama . Leteće zavjese na letnjem prozoru mogu se odnositi na zavese Večernjeg vjetra i mogu uspostaviti poetsku podudarnost između otvorenosti prozora stana i devojčinog nedostatka skromnosti. Ona je dio velike grupe mladih američkih žena koje su morale preživjeti ratne godine najbolje kako su mogle, godine obilježene nedostatkom podobnih mladića i obiljem novca prikupljenog sa radnih mjesta koja su stvorili ratni uslovi.

https://www.edwardhopper.net/summertime.jsp

(spagos)

Velika lokva na Visočici

Po pričama starih Gruščana, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ljudi koji su izlazili sa stokom na Visočicu, da bi poboljšali vodoobskrbu stoke odlučili su se za izgradnju vještačkog jezerca, koje bi se akumuliralo kišnicom.
Usljed ljetnih suša dolazilo je do presušivanja većine i onako slabih izvora po Visočici, koja je uglavnom oskudna sa izvorskom vodom, potrebno je bilo napraviti što veću akumulaciju.
U ta teška poslijeratna vremena, siromaštva i gladi, bogato se bilo jedino, radnom snagom, voljom za rad, i slogom za opšte dobro kako zajednice tako i pojedinca. Sa lopatama, krampama, i traljama (drvenim kašunima), koji su međusobno nošeni, ljudi su napravili jezerce kapaciteta više stotina kubika vode.
Na ovom pojilištu napajali su se desetci hiljada grla ovaca, i stotina konja i goveda.
Dolaskom ceste na visočicu lokva se u nekoliko navrata čistila, a posljednji put 2014. kada je iz nje izbačeno preko 100 kubika blata, i tako je znatno sačuvana od zarastanja i nestanka.
Danas se na njoj tokom ljeta napaja svega nekoliko stotina ovaca, i desetak goveda. Vjerovatno će uskoro ostati samo uspomena na neka davna vremena teškog seoskog života, i ljudske borbe za opstankom.

(Safet Špago/fecebook/20211003)

Kula Herceg Stjepana

 

Ljubuški, kula Herceg Stjetana

Ljubuški, pogled s polja, 1899, Grzlo Czech

Kod Ljubuškog brdo stoji
Na njemu je Kula Herceg Stjepanova
To je simbol našeg grada
Pitam svakog Ljubušaka,zar će kula ostat vaka

Kad ti dođes na tvrđavu
Ima oči da ti stanu, na ljepotu što tu gledaš
Vjetar piri, sunce grije, sjedit gore je najfinije
A ispod vas dragi moji naše rodno mjesto stoji

Sad te gledam iz mog lijepog grada
Uvjek si mi bila mila draga

Pričajte Ljubušaci, vi o tome više znate
Kome pravo kome krivo, svima će nem biti fino.

Munib Dizdarevic -Adja

prenešeno sa portala ljubusaci.com

Kula Herceg Stjepana – Ljubušaci (ljubusaci.com)

Ljubuški, pogled s Kule

Botanički rariteti Hercegovine - Campanula portenschlagiana

Ova endemična biljna vrsta raste u BiH na samo dva mala i ograničena lokaliteta i to u Hercegovini, od kojih je jedan ovaj koji se vidi na slici - tvrđava Herceg Stjepana Kosače iznad grada Ljubuškog, gdje raste kao hazmofita po zidovima. Tvrđava se upravo obnavlja i nadam se da obnovom neće biti unistene populacije ove divne biljke. Biljka je ime dobila po austrijskom botaničaru Franzu Portenschlagu (1772. – 1822.), koji je davne 1818 god., s carem Franjom I obilazio Dalmaciju i uspeo se na planinu Biokovo, gdje je po stijenama uočio i otkrio ovu divnu biljku. Područje Biokova je loccus classicus, dok je Ljubuški izdvojeni lokalitet.

(T Milicevic Hierosolymitanus/BiH fotoenciklopedia)

Porušeni most "Bitke za ranjenike" u Jablanici, obnova

 

2021.

1980tih

1968. nakon snimanja filma Bitka na Neretvi

1943.

Porušeni most "Bitke za ranjenike" će biti ponovo podignut iznad Neretve u Jablanici i nakon 30 godina čekanja konačno biti povezane dvije obale rijeke i zasjati kao jedan od najvažnijih eksponata antifašizma i strateško turističko središte u tom hercegovačkom gradiću.

Počelo je povezivanje konstrukcije sa postojećom koja koso leži na lijevoj obali rijeke, a nakon toga pored nadaleko poznatog mosta će uraditi i jedan drveni prijelaz i staze sa lijeve i desne obale, tako da se omogući prijelaz sa jedne na drugu obalu Neretve.

Načelnik Jablanice Damir Šabanović za naš portal kaže kako je ovo veoma značajan projekt i da je
poslije trideset godina čekanja bilo krajnje vrijeme da se i ovaj most rekonstruiše.

"To će puno značiti za sam kompleks muzeja 'Bitka za ranjenike' i upotpunjavanja turističke ponude, ali i razvoja samog kompleksa", kaže načelnik Jablanice za Klix.ba.

Ističe kako je ovaj projekat izuzetno kompleksan kao i njegova provedba, jer je bilo izmjena u izvedbenom projektu zbog čega i kasni završetak radova u odnosu na planirani rok, tako da ne može sa sigurnošću govoriti kad će biti u potpunosti završen i kad će se biti svečano otvaranje, ali će kako ističe javnost o tome biti obaviještena.

Direktorica Javne Ustanove Muzej Bitka za ranjenike na Neretvi Azra Đelmo ističe da ovo jedan od najvažnijih projekta koji se u zadnjih nekoliko godina realizuje.

"To je naš najvažniji eksponat , svjedok tih događaja iz 1943. godine i sigurno vjerujemo da će njegova obnova povećati i reprezentativnost samog kompleksa i da će veći broj turista da posjećuje ovaj lokalitet. Što je najvažnije sačuvat će se most i za buduće generacije, koje će imati priliku da i dalje uče o antifašizmu", kaže Đelmo za Klix.ba.

Izvođač radova je preduzeće HP Investing iz Mostara, a otpočeo je sa izvođenjem pripremnih radova u prvoj sedmici mjeseca marta 2020. godine.

Za realizaciju projekta, uz izvođača radova i Općinu koja je investitor, kao naručilac radova sudjeluju JP EPBiH dd Sarajevo i za provedbu nadzora Privredno društvo Institut IGH dd - Banja Luka.

Ugovorena vrijednost radova je 1.074.314 KM, a rok za izvođenje radova bio je krajem prošle godine.

(klix)

Iz stare štampe: Novo gradsko zastupstvo u Mostaru, 1900.

U časopisu “Bošnjak” od 6. septembra 1900. godine objavljen je tekst o izboru novog gradskog zastupstva u Mostaru:

“Novo gradsko zastupstvo u Mostaru. Piše nam naš dopisnik iz Mostara ovo: Visoka zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je na temelju §§ 4. i 11. općinskoga štatuta blagoizvoljela imenovati za načelnika gospodina Hadži Ahmet bega

Hadžiomerovića, a za podnačenika g. Ivana Bašadura i g. Pavla Mrava; za tim je na temelju §§ 4. i 11. općinskoga statuta imenovala općinskim vjećnicima gg. Muhmed ef Džikića, Memišagu Dadića, Hadži Jusuf ef. Eficu, Avdagu Bakamovića, Ristu Knežića i Ristu Jeremića. Napokon je potvrdila u njihovim mandatima kao gradske vijećnike: gg Hafiz Hasan ef. Draču, Alagu Pekušića, Mujagu Komadinu, Avdagu Čišića, Muhamed agu Arpadžića, Ristu Ivaniševića, Ristu Zeca, Aleksu Petrića, Eduarda Fesslera, Ivana Venturinia i Antu Butigana. Inštalacija novog gradskog zastupstva je takogjer ovbavljena te su načelnik i obadva podnačelnika položili svečanu zakletvu u ruku velmožnog gospodina okružnika barona Pittnera, a iza toga opet svi zastupnici u ruke gradonačelnika.”

u prilogu: izvod teksta iz časopisa, 1900. Stari most 1900. František Topič

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)