Po pričama starih Gruščana,
početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ljudi koji su izlazili
sa stokom na Visočicu, da bi poboljšali vodoobskrbu stoke odlučili
su se za izgradnju vještačkog jezerca, koje bi se akumuliralo
kišnicom.
Usljed ljetnih suša dolazilo je do presušivanja većine i
onako slabih izvora po Visočici, koja je uglavnom oskudna sa
izvorskom vodom, potrebno je bilo napraviti što veću akumulaciju.
U
ta teška poslijeratna vremena, siromaštva i gladi, bogato se bilo
jedino, radnom snagom, voljom za rad, i slogom za opšte dobro kako
zajednice tako i pojedinca. Sa lopatama, krampama, i traljama (drvenim kašunima), koji su međusobno nošeni, ljudi su napravili
jezerce kapaciteta više stotina kubika vode.
Na ovom pojilištu
napajali su se desetci hiljada grla ovaca, i stotina konja i
goveda.
Dolaskom ceste na visočicu lokva se u nekoliko navrata
čistila, a posljednji put 2014. kada je iz nje izbačeno preko 100
kubika blata, i tako je znatno sačuvana od zarastanja i
nestanka.
Danas se na njoj tokom ljeta napaja svega nekoliko
stotina ovaca, i desetak goveda. Vjerovatno će uskoro ostati samo
uspomena na neka davna vremena teškog seoskog života, i ljudske
borbe za opstankom.
(Safet Špago/fecebook/20211003)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen