Sabur i sevap

 

(priča pod naslovom "Sabur i dva sevapa" objavljena je na facebook stranici "Hadžibeg" dana 14. oktobra 2021. godine)

Sabur i dva sevapa

Gore kod višegradske kapije u Čebedžijama bila kućica, obaraština, samo jedna soba, i u njoj živio Ejub sa ženom i šćeri Salihom. Izrasla Saliha u plaho finu curu pa se u nju zagledao Mahir, mesara Ragiba sin. Mesari su u nas vazda bili iza doktora i inžinjera po ugledu, a po bogatstvu da ti i ne govorim. Još ako su bili vješti u rezanju mesa i znali sa mušterijama, ni ministri him nisu bili ravni.

Helem, Mahir obilazio Salihu sve češće dok nije jedne noći došao po nju i odveo je svojoj kući, a da roditelje nije ni pitao, a nije ih pitao jer je znao da oni nisu za to. Dovede je pred njih, mati mu se naljutila, zemlju grize, ali ne reče nijedne pogotovo što je babo bio mekši te ih fino primi i poželi sreću. Tako ti i bi. Volili se i sve imali osim... Evlada. Mahir se nije plaho sekiro, nek je njegova Lila, tako joj je tepao, pored njega, a evlada će biti ako bude suđeno. Mati mu se nije mogla pomiriti i kad je god mogla prigovorila je što joj sin dovede sirotu i još jalova, kako je znala često rijet. Prođoše tako i četiri godine kad Lila reče svom Maši da bi rada bila kakvo siroče da usvoje, od sevapa, a njima da želja mine za djetetom. Doveli maksumče od dva mjeseca iz doma i svi ga prihvatiše, jedino svekrva u početku rondala, ali ga i ona primi srcu. Poslovi išli dobro i dijete raslo u bonluku, biva bogatstvu i blagostanju, a nakon dva ljeta Mahir reče svojoj Lili da bi dobro bilo da Senad ima sestru, a Lila jedva dočeka te usvojiše i Senadu. Sada bi mogao komotno napisati da su živjeli dugo i sretno i završiti ovu istinitu priču iz naše mahale kao bajku, ali vratnička bajka ne bi bila bajka da Saliha nije zatrudnila i rodila sina.

Kada su bili najsretniji i prestali misliti i nadati se svom evladu stiže nagrada za sabur i dva velika sevapa.

Vratnik, Mušina kahva

(hadžibeg/facebook/20211014)

Sabur i sevap

U Riječniku karakteristične leksike u Bosanskom jeziku autora Alije isakovića, 1992. za riječi sabur i sevab postoje kratka objašnjenja:

sabur Selimović 1966, 264, strpljenje

sevab Softa 18 v., 66; Bašaskija oko 1792. 19: Anonim poč. 19 v. 332; Sirri 1839, 34; Čengić 1870, 90; Gašević 1893. 8; Krpo 1938. 173; Kadić 1976, 34, dobročinstvo, sevap

sevap Kapetanović 1887, 13; Selimović 1966, 19; Bašić 1980. 252, sevap

Malo šire objašnjenje može se naći na internetskim stranicama, gdje se za ove dvije riječi kaže:

"Sabur! Približan prijevod na bosanski jezik je strpljenje, ali to ni izbliza ne upotpunjuje značenje riječ sabur. Jezički, riječ sabur znači: strpljenje, izdržljivost, čvrstoću, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost, upornost. Terminološki, lijepa definicija koju je dao Ibn Kajjim, koji kaže: “Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba."

Sevap je pojam koji označava određeno dobročinstvo, učinjeno dobro djelo i slično. Sevap potiče od arapske reči täwāb, a Turci su je preuzeli kao – sevap.

Ovaj pojam je veoma prisutan u svakodnevnom govoru i komunikaciji, takođe sa istim značenjem i najčešće se upotrebljava među narodom u istom smislu. Često se sreće i glagol – osevapiti se.

Među narodom, još od najdavnijih vremena postoji vjerovanje da će mu se, ukoliko osoba učini dobro delo (pomogne nekome u vidu hrane, lijeka, novca), vratiti višestruko, u obliku blagostanja i dobrobiti. Najčešći primjeri upotrebe ovog termina su – “Sevap je pružiti koru hljeba gladnom”; “Sevap je dati prosjaku novac” i slično. Sva ova vjerovanja su prisutna i danas, na svim područjima gde se ovaj izraz koristi, a najviše u Turskoj.

Sevap predstavlja i pomoći nekome kome je stvarno pomoć potrebna, onome koji je slabiji, koji je u nevolji, a da suprotnoj strani to ne predstavlja problem. Javlja se i izreka u narodu: “Ili sam za inat, ili sam za sevap”, što dovoljno objašnjava “težinu” ovog pojma.

Sevap u suštini ima značenje ljudske dobrote i obilježen je specijalnim gestovima u vidu dobrih djela. Označava svako dobro djelo, a naročito ako je učinjen nemoćnoj i siromašnoj osobi, čovjeku u nevolji.

(spagos)