Nakon 12 godina: Počinje izborna kampanja za lokalne izbore u Mostaru

 

U Mostaru danas počinje izborna kampanja za lokalne izbore koji će se održati 20. decembra.

Za građane najvećeg hercegovačkog grada je konačno gotovo 12 godina čekanja na dan demokratije kad će sami odlučiti o svojoj lokalnoj vlasti.

Za ulazak u Gradsko vijeće u Mostaru se bori 31 politički subjekt, od čega su 22 političke stranke, četiri koalicije, četiri nezavisna kandidata i jedna lista nezavisnih kandidata.
Svi oni su najavili velike angažmane kako bi pridobili simpatije i glasove Mostaraca i Mostarki za četverogodišnji mandat u novom sazivu Gradskog vijeća koje Mostar nema od 2012. godine.
Tako su kreirali i različite program koje javnosti počinju predstavljati već danas uz osmišljene zanimljive slogane.
BH Blok Mostar koji čine SDP i Naša stranka otvara kampanju danas u 10 sati na Španskom trgu u Mostaru, koju će voditi pod sloganom "Mostar može".
Pola sata kasnije javnosti će Koalicija za Mostar koju čine SDA, SBB, DF i BPS u Centru za kulturu predstaviti svoj izborni program koji će voditi pod sloganom "Sve za Mostar".

Simboličnim lijepljenjem plakata na Španskom trgu i predstavljanjem programa započet će izbornu kampanju Lista "Ostajte ovdje - zajedno za naš Mostar" koju čine SNSD, SDS i srpska udruženja iz Mostara uz podršku institucija Republike Srpske i Srbije te Srpske pravoslavne crkve, s ciljem da se prvi put nakon rata izbore za "legitmine srpske predstavnike" u Gradskom vijeću Mostara.
Nezavisna lista "Pravo na grad" koju čine Marin Bago, Huso Oručević, Maja Popovac i Amela Kreso će svoj program koji će, kako su najavili, biti baziran na borbi protiv korupcije i kriminala predstavit u 12 sati u OKC-u Abrašević.
Koalicija "Mostar moj dom" koju čine HSP, HSP BiH i HKDU-HRAST će kampanju započeti konferencijom za medije koja je najavljena za 13 sati u sali hotela Mostar.
Za naklonost Mostaraca bori se i lista HDZ-a, čiji gradonačelnik Ljubo Bešlić vodi grad sve ove godine, te brojni drugi subjekti koji kampanju počinju nešto kasnije.
Odlukom Centralne izborne komisije izborna kampanja, koja je zvanično započela danas, traje do 19. decembra u sedam sati ujutro ove godine kada će nastupiti izborna šutnja.
Prema tome, svi politički subjekti imaju cijeli mjesec da svojim programima i porukama pridobiju simpatije i povjerenje građana kako bi dobili glas podrške 20. decembra.
Političke stranke, koalicije i nezavisni kandidati koji učestvuju na lokalnim izborima 2020. godine u Mostaru su potpisali Izborni etički kodeks čime su obećali da će osigurati miran i fer izborni proces. Kodeks su izradili predstavnici Gradske izborne komisije Mostar, organizacija civilnog društva i političkih subjekata registrovanih za lokalne izbore 2020. godine u Mostaru, uz podršku Misije OSCE-a u BiH.
Od svih političkih subjekata građani će izabrati 35 vijećnika koji će izabrati gradonačelnika i prvi put sjesti u novu gradsku vijećnicu Mostara koja još od 2012. godine, kada je svečano otvorena, zjapi prazna, budući da je posljednji saziv Gradskog vijeća Mostar raspušten iste godine bez ijednog zasjedanja u toj zgradi.

(klix)

Iz strane štampe: Novi dio grada, 1910.

 

U američkim novinama "The Evening Star“ dana 28. maja1910. Godine objavljen je slijedeći tekst:

"Novi grad, koji se izgradio nakon austrijske okupacije, se prostire na drugoj obali urlajuće Neretve, rijeke sa ogromnom snagom, koja ima najčudnije obale koje ste ikad vidjeli.

Te obale su neka vrsta konglomeratnih stijena, meke i porozne, u kojima je voda izdubila pećine, velike i male. Na nekim mjestima obale su tako izdubljene, da izgledaju kao da boluju od velikih boginja.
U novom dijelu Mostara se nalaze duge, široke, čiste i sjenovite ulice, koje su drugačije od uskih i krivudavih ulica u starom dijelu grada. Kuće austrijskih službenika, vojnih oficira, domovi trgovaca i drugih ljudi od struke koji su došli ovdje, su isti kao i u bilo kojem drugom austrijskom gradu.
Bulevar i šetalište, sa četverostrukim redovima drveća koje zasjenjuju cestu i trotoar tokom sunčanog popodneva, vrvi austrijskim stanovnicima. Vladine zgrade, vojni štab, zgrada suda, vojna škola su nove i lijepe građevine, dok je zgrada rimokatoličkog biskupa najljepša građevina u gradu.
Novi dućani, ispunjeni evropskom robom, polako istiskuju domaću robu koja se prodaje u malim i mračnim sobama. Doduše, vidjeli smo nekoliko austrijskih žena, vjerovatno žene od oficira, kako kupuju orijentalnu robu na bazarima-providne tkanine od svile i pamuka, prošivene sa zlatnim i srebrnim vezom."

(prevod Armin Džabirov)

fotografije: Šetalište i Gimnazija, razglednice iz 1910.

Priredili Tibor Vrančić/Armin Džabiriov/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju: Ismail Braco Čampara

Danas se navršilo tri godine otkad nas je napustio naš vjeran član tima, Ismail Braco Čampara.

Iza njega su ostale brojne fotografije Mostara, zajednički članci i knjige o Mostaru.

Cijela ekipa CIDOM-a i danas osjeća nenadoknadiv gubitak, ali će nam zauzvrat ostati u vječnom sjećanju njegov lik i djelo.

Rahmet mu dobroj duši.

(cidom)

Pozorište lutaka Mostar, 68 godina rada

 

Ovih dana Pozorište lutaka u Mostaru slavi svoj rođendan. Prije punih 68 godina, 15. novembra 1952. godine, odigrana je prva premijera ove proslavljene teatarske kuće.

Bila je to predstava „Snježana i sedam patuljaka“ koju je režirao prvi profesionalni mostarski lutkar, osnivač ovog Pozorišta i prvi upravnik Đorđe Đoka Bovan. Ova „bajka u sedam slika s pjevanjem“ bila je prva profesionalna lutkarska predstava u Mostaru, odigrana u prostorima bivše jevrejske sinagoge, poznate kao „Havra“, na adresi Braće Ćišića 15, u mostarskoj mahali Brankovac. Vrijedi napomenuti da je Jevrejska opština Mostar tada ovaj prostor ustupila gradu, sa napomenom da se može koristiti „samo za vaspitanje mladeži“. Kasnije, 1965. godine, tadašnja Skupština opštine Mostar otkupila je ovu zgradu od Jevrejske opštine. U istom tom prostoru, prilagođenom savremenim zahtjevima lutkarske umjetnosti, ovo Pozorište postoji i radi i danas.

Od te davne 1952. godine do danas Pozorište lutaka se isprofiliralo u jednu od najznačajnijih teatarskih kuća ne samo u našoj zemlji, nego i mnogo šire. Gostovalo je u više zemalja Evrope i svijeta, učestvovalo i osvajalo vrijedne nagrade i priznanja na najznačajnijim međunarodnim festivalima. Postavljalo je standarde drugima i ostvarilo bogatu saradnju sa najuglednijim lutkarskim umjetnicima, koji su u ovo Pozorište uvijek dolazili sa radošću, jer su znali da u njemu mogu uobličiti svoje ideje i ostvariti upravo onakav umjetnički rezultat kakav su željeli. Na prvom mjestu uvijek je bila najmlađa i najvjernija publika, koju je ovo Pozorište decenijama odgajalo, nudeći im kvalitetne lutkarske predstave prilagođene dječijoj kreativnosti i njihovom shvatanju svijeta, njihovoj bujnoj mašti i vremenu u kojem odrastaju.

Posljednjih nekoliko godina Pozorište lutaka Mostar sa svojim predstavama ostvarilo je mnoge uspjehe na domaćim i međunarodnim lutkarskim festivalima i osvojilo brojne značajne nagrade. Ulagalo je svoja sredstva i trud u obnovu scenskih i ostalih prostora i njihovo opremanje najsavremenijom pozorišnom i ostalom opremom. U krugu Pozorišta, uz pomoć talijanskih i čeških prijatelja, otvorena je i potpuno opremljena još jedna scena, Mala scena „Karel Čapek“. Radilo se mnogo i na profiliranju savremenog repertoara i, posebno, na podmlađivanju glumačkog ansambla, kako bi Pozorište, u sve zahtjevnijim vremenima, moglo odgovoriti svim izazovima koji se nalaze pred njim. Na radost djece i svih zaljubljenika u lutkarsku umjetnost.

Pozorište lutaka u Mostaru! Sretan Ti rođendan!

(plm.ba)

Mahala Gožulj: Priča o maloj džamiji u centru Ljubuškog

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 19. novembra 2017. godine, autor je R.D.)

Istočno od centra Ljubuškog, ispod Starog grada na brdu Buturovica, nalazi se mahala Gožulj, poznata po maloj džamiji i istoimenom izvoru ljekovite vode. Cijeli Gožulj izgleda idilično, kao da je neko zaustavio vrijeme, a putnika namjernika nepogrešivo vraća bar sto pedeset godina u prošlost, u vrijeme kada je građena džamija, a Gožulj bio prepun života.

Gožulj je nezaobilazna stanica ako krećete na uspon prema Starom gradu, prelijepa mahala kao niz starih fotografija iz nekog drugog doba. Ne morate ništa znati o starom Ljubuškom, stoljećima kad je grad iznad mahale dominirao u geopolitici ovog kraja, jer će se uvijek naći nekih veselih i razgovorljivih mještana spremnih da vam pričaju o vremenima kojih se oni i ne sjećaju, a koja se ovdje prepričavaju s koljena na koljeno.

U Mostarskoj ulici svi će vam se pohvaliti i nadaleko čuvenim izvorom, kao i obližnjim Vodicama, koji su od davnina ovom prostoru darovali pitku vodu i time omogućavali naseljenost ovog vjekovno pograničnog kraškog brda okrenutog zapadu.

Današnja džamija sagrađena je 1869. godine prilozima muslimana ovog kraja, što i danas stoji ispisano na jednoj ploči više mihraba. U Ljubuškom se pričalo da se za jednog velikog potresa srušilo s grada mnogo kamena, a da su mještani od njega sagradili džamiju.

Hasandedić u svojim djelima navodi da je vakuf ove džamije krajem devetnaestog stoljeća u svom posjedu imao kuću, pola dućana, tri njive, dvije bašče i jedan vinograd. U dvorištu džamije od samih početaka bila je jedna zgrada koja se koristila kao mekteb, a i danas je to tako.

Stare knjige bilježe da je prije 1850. godine u ovoj mahali uspostavljena i medresa, a da su se do tada Ljubušaci školovali u Počitelju i Mostaru, čak u Stambolu. Smatra se da medresa nije imala posebnu zgradu, već je bila smještena u mektebskim prostorijama.

Džamija na Gožulju je i sada vidljivo od tesanog kamena, manjih dimenzija, otprilike 7x7 metara unutrašnje osnove. Tek 1930. godine džamije je dobila današnji kameni osmougaoni minaret visine devet metara, do tada je netipično za Hercegovinu minaret bio drveni.

(klix)

(Priče iz Mostara i Hercegovine/Gugo/20201105)

U sjećanju: Krunoslav Kićo Slabinac

 

Odlaze pjevači naše mladosti, odlaze ljudi što su nam djetinstvo i mladost činili sretnijim, radosnijim i zabavnijim.

Krunoslav Kićo Slabinac (76) preminuo je jutros u 6.50 sati u zagrebačkom KBC.

Prva ploča, vječitog bećara zvala se „Plavuša“. I ogroman uspjeh. Rijetko ko zna da je on sam napisao tu pjesmu 1969. godine. Godinu dana nakon toga na opatijskom festivalu pobjeđuje sa pjesmom "Više nećeš biti moja", kojoj je autor Aleksandar Korač. 1971. godine učestvuje na Euroviziji, gdej je predstavljao državu sa pjesmom "Tvoj dječak je tužan" osvojio 14. mjesto.

Vrlo brzo je postao jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije, a njegove pjesme "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene", "Tri slatke riječi" postale su veliki hitovi i omogućile mu ogroman uspjeh na estradi.

Redali su se nastupi na Opatijskom, Skopskom i Splitskom festivalu (gdje 1970. pobjeđuje sa skladbom 'Cvijet čežnje').

Na festivalu Vaš šlager sezone 1976. izveo je kompoziciju “Ja kakva je na Bembaši trava”

Bio je ponosan što je tijekom karijere surađivao s Dragom Britvićem, Đorđem Novkovićem, Arsenom Dedićem, Zdenkom Runjićem...

Manje je poznato da je prvo njemu nuđeno da otpjeva legendarnu 'Skalinadu', ali je tadašnji Kićin producent to odbio, a pjesmu je na Splitskom festivalu otpjevao veliki Kićin prijatelj Oliver Dragojević.ž

(spagos)

Iz stare štampe - Miris koji se ne zaboravlja, 1924.

 

U engleskim novinama „The Sphere“ od 24. septembra 1924. godine objavljen je tekst autora Dudley Heathocea:

"Pola je orijentalan, pola je talijanski, živopisan i monumentalan, Mostar je grad šarma i misterije koji naginje atmosferi Istoka, iako je naseljen ljudima koji su uglavnom čistog slavenskog porijekla.
Kao što je stari turski pjesnik zapisao-„Niko ko je vidio Mostar ne može zaboraviti njegov mirisni zrak, njegovu svjetlost, čistu vodu, drveća puna voća i uredne vrtove.“-ali je i dalje još ljepši njegov most, ponos i slava grada, bez premca u nekom drugom gradu.
Ima nešto božansko u koncepciji mosta, koji je izveden od jednog luka dužine 55 stopa čiji je vrh 70 stopa iznad vode, prelazeći preko Neretve spaja se sa dvije stare sive kule u kojima su mnogi zatvorenici čamili tokom 400 godina turske vladavine.
Da bi ga vidjeli u najboljem izdanju, turisti treba da ga posjete noću ili radije kad svjetlost dana dolazi svome kraju, jer tada zlatna svjetlost zalaska sunca obasjava pitoreskne bijele kuće koje su se zbile uz obalu a njegov vitki i visoki luk pravi sjenu prema nebu, tada zaista izgleda slavno.“
(prevod: Armin Džabirov)

Fotografije: Stari most, i kolor obrada Aid Čizmić

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)