Prilozi objavljeni na blogu memorylimit.blogger.ba u augustu 2015. godine
31.08.2015.
Nekad bilo - Iz arhive Enesa Vukotića
Pred Veležom, svi na koljena....iz arhive Enesa Vukotića...
29.08.2015.
Tekst Povelje Kulina bana
Povelja Kulina bana napisana je 29. augusta 1189. godine i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država.
Pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.
Prevod povelje glasi:
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
*****
Danas se navršava tačno 826 godina otkako je napisana Povelja Kulina bana, djelo, odnosno Ugovor koji svjedoči hiljadugodišnjoj tradiciji Bosne. Naime, 29. avgust je sigurno jedan od najbitnijih datuma za našu zemlju, ali, nažalost, u posljednje vrijeme se sve manje pažnje posvećuje ovako bitnim datumima i osobama.
Državna moć
Povelja Kulina bana je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Povelju je zapisao dijak Radoje, a radi se o najstarijem dosad pronađenom i očuvanom bosanskom državnom dokumentu. To je ujedno i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda.
Kulin ban je Povelju uputio Dubrovčanima, na čijem se čelu nalazio knez Krvaš, a njom se garantira potpuna sigurnost Dubrovčanima koji se nađu na teritoriju Bosne, dok sam dokument svjedoči o političkoj i ekonomskoj snazi Bosne za vrijeme Kulina bana, ali i kasnije za vrijeme Tvrtka I Kotromanića, kada je Bosna dostigla vrhunac svoje državne i ekonomske moći, teritorijalne veličine i ugleda.
Čuvanje prepisa
Smatra se da su Povelja Kulina bana, kao i Ploča Kulina bana pronađeni na lokalitetu Biskupića na općini Visoko, a poznato je da se u blizini Visokog u Milima i danas nalaze ostaci Bosanske crkve, krunidbenog mjesta bosanskih vladara.
Nažalost, original Povelje danas se nalazi u Rusiji u biblioteci Akademije nauka u Sankt Petersburgu, a prepisi se čuvaju u Dubrovačkom arhivu, tako da naša zemlja nema ni original, niti prepis Povelje.
26.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. - fotografija 13.
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 12
1. Hamam u Tabhani
2. Tabhana
3. Džamija Tabačica
4. Priječka čaršija
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
novasloboda.ba
24.08.2015.
Stara košćela
Skoro je nevjerovatno koliko emocija može izazvati jedna obična košćela. Iako je od lani nema, iako je na njenom mjestu posađena nova, koja će za 4-5 godina ponovo davati hlad u vrijeme čjetne žege i ćelopeka u Mostaru. A bili smo svjedoci svih događanja kad je stara oboljela košćela morala biti odstranjena, a na istom mjestu posađana nova.
Ponovo se javljaju emocije, kao i ovog puta u pjesmi naše sugrađanke, u toku ljetnih mjeseci, tokom šetnje ulicama našeg grada..
Ponovo se javljaju emocije, kao i ovog puta u pjesmi naše sugrađanke, u toku ljetnih mjeseci, tokom šetnje ulicama našeg grada..
fotosi sa bloga memorylimit...
STARA KOŠĆELA
Boli me praznina i pogled mi para,
jer je na tom mjestu rasla, ta košćela stara.
Od davnina tu smo, u debelom hladu bili
i sa stare česme, hladnu vodu pili.
Više nije tamo, na tom mjestu hlad,
jer je nje´na krošnja doživjela pad.
Prkosila dugo, teškom je životu,
al´ je ljetos doživjela, tu svoju golgotu.
Otiš´o je simbol Feićeve ulice,
ostala je stara česma, bez svoje drugarice.
Na istom su mjestu posadili mladu,
da bi opet Mostarci odmarali, u debelom hladu.
Pržilo je sunce, svaku ganu novu,
odoljeti nije mogla vrelom izazovu.
Feićeva opet osta, bez debelog hlada,
uvela je brzo, ta košćela mlada.
Nek´ nas ova pjesma vraća, u vremena stara,
jer je u njoj kšćela, dragulj od Mostara,
neka svaki stih ima priče svoje,
da smo se pod košćelom, voljeli i nas dvoje.
KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 22. 08. 2015.
20.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. - fotografija br. 12
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 12
1. Priječka čaršija
2. Kriva ćuprija
3. Jusovina
4. Plato na kome je kasnije ponovo izgrađena Nezir-agina džamija (na Spilama)
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
15.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. - fotografija 11
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 10
1. Viša djevojačka škola na Glavnoj ulici
2. Ćejvan Ćehajina džamija
3. Muzej Hercegovine
4. Kula Halebinka
5. Kula Tara
6. Stari most
7. Vidi se radnja Golubovića, izgrađena 1930.ih u Hendeku (pred sami ulazak na Stari most iz pravca Potkujundžiluka), a koja je srušena negdje 1958. – 1960.
2. Ćejvan Ćehajina džamija
3. Muzej Hercegovine
4. Kula Halebinka
5. Kula Tara
6. Stari most
7. Vidi se radnja Golubovića, izgrađena 1930.ih u Hendeku (pred sami ulazak na Stari most iz pravca Potkujundžiluka), a koja je srušena negdje 1958. – 1960.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
14.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. - fotografija 10
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 10
1. Pravoslavna crkva
2. Zgrada Konaka
3. Vladičanski dvor (Vladikin dom, Mitropolija)
4. Tabija ispred Konaka
5. Stara zgrada Konaka
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
13.08.2015.
Mostarci koji se pamte
Tekst je objavljen na portalu Nova Sloboda i na blogu spagosmail.blogger.ba 2.11.2012. godine
Sjećanje na dragog profesora Cezara Cezu Danona.
Sjećanje na dragog profesora Cezara Cezu Danona.
Mostarci koji se pamte
Sačuvano od zaborava
FOTO: Mostarci koji se pamte
Kad biste bilo koga Mostarca od Musale do Sjevernog pola upitali da vam predloži listu Mostaraca koje pamti, svako bi imao neki svoj vlastiti prijedlog. Od poznatih, popularnih, pa sve do onih iz najbliže okoline, iz raje. U tu listu, naravno dolaze i dragi učitelji i nastavnici, jer nekad smo od tih ljudi učili i život i struku.
Jedan od Mostaraca, koga pamte sve generacije učenika Elektromašinskog školskog centra iz Mostara, iz one popularne “tehnike”, neposredno pored Carinskog mosta, i kojega bi svaki od nekadašnjih učenika EMŠCa stavio na svoju top-ten listu Mostaraca je professor Cezar Danon, naš dragi Cezo. Generacijama učenika tehnike predavao je predmete mašinske struke, a uz struku tumačio i život.
Cezo danas dijeli sudbinu hiljada Mostaraca, raspršenih širom svijeta. Njegova sadašnja stanica zove se London. Zahvaljujući internetu, mailovima, facebooku, na veliko zadovoljstvo ponovo se uspostavljaju kontakti, obnavljaju pokidane veze. Cezo se često javi, ovoj malo mlađoj raji, nekadašnjim njegovim učenicima, s njegovim lijepim sjećanjima na nekadašnji Mostar, u kome su carevali složnost i jedinstvo. U svojim tekstovima, Cezo se rado prisjeti Mostaraca, koji su nekada živjeli i radili u Mostaru i davali svoj doprinos nekadašnjem njegovom razvoju i imenu. Mlađim generacijama mnoga od ovih imena neće značiti ništa, a malo starije generacije će se prisjetiti ponekog. Po djelima koja su ostala iza njih, a koji su ponegdje ostali zabilježeni i na požutjelim fotografijama, vrijedi ih spomenuti i prisjetiti se:
Mostar je grad u kome su živjeli mnogi ugledni, znani, ljudi od pera, slikari, duhovite šaljivdžije, o kojima neću ovom prilikom pisati. Pišem o ljudima koji su obavljali svoj svakodnevni posao, ali, ipak, na poseban način dali pečat gradu, tako da su ostavljali neku posebnost čisto mostarskog koloriteta, o ljudima svima znanim, dragim i bliskim. To su bili:
Adolf Staud (Štaud) – čuveni i nenadmašni slastičar, koji je 1921. godine iz Trebinja doselio u Mostar. Inače je rođen 1877. godine. u Letovicama u Češkoj. Slastičarna mu je bila u sadašnjoj Fejićevoj ulici i radila je sve do kraja Drugog svjetskog rata, a slovila je u ono vrijeme kao najbolja slastičarna u Mostaru.
Franjo Grüner – proizvođač i prodavač cvijeća, bavio se i pčelarstvom, a živio je u Liska ulici.
Anton Zimolo – fotograf i uvaženi umjetnik, foto amater, imao je atelje-radnju pored pozorišta, priređivao je izložbe svojih lijepih fotografija.
Halid Kudra – prodavač povrća i stalni inventar Tepe.
Sida Levi – ugledna modistica iz Fejićeve ulice, u čijoj su se radnji ženskih šešira, okupljale žene na druženje i razgovor.
Karlo Sesar – prvi majstor za opravke radio aparata, kome je radni prostor-radiona bila na Glavnoj ulici.
Antonio Tiberio – zvani „Sinjor Antonio“, vlasnik i kinooperater kina „Central“ u Fejićevoj ulici. Rođen 1872. godine u Trevisu u Italiji, po zanimanju je bio mehaničar, a u Mostaru je živio sve do svoje smrti 1957. godine. Prije toga, kino je nosilo naziv „Urania“, a ime „Central“ je zadržalo sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je nacionalizovano i nastavilo poslovati pod nazivom kino „Volga“, a tek 1948. godine je dobilo svoj konačan naziv „Zvijezda“.
Romeo Tiberio –sin Antonia Tiberia rođen 1912. godine, bio je arhitekt, koji je projektovao mnoge zgrade Mostara i ostavio svoj pečat gradu. Od brojnih zgrada koje je projektovao da nabrojimo samo neke: blok stambeno-poslovnih zgrada s prvim mostarskim neboderom u Glavnoj ulici iz 1956. godine; „Sokolova“ zgrada preko puta Đačkog doma, zgrada banke s express restoranom na Bulevaru; stambeno poslovna zgrada koja se nastavlja na hotel Bristol – tzv. Revija, zgrada Socijalnog osiguranja u Fejićevoj ulici, zgrada osnovne škole u Donjoj Mahali i još mnoge druge.
Blaška Slišković – poznati ugostitelj, vlasnik ugledne gostione „Jagnje“.
Rifat Zvonić – brico, frizer, maniker i pediker, radni prostor mu je bio u mostarskoj Banji.
Poldi i Nela Mandlbaum – držali su restoran hotela Neretve, s ukusnom hranom, pristupačnih cijena.
Ibrahim Torlo i žena mu – držali su ugledni brijačko-frizerski salon na sjevernoj strani ulica Fejićeve i Osmana Grebe u dvospratnoj stambeno-poslovnoj zgradi. Prije Drugog svjetskog rata u istočnoj strani, u prizemlju ove zgrade (donedavno prodavnica „Kraš“), držali su prodavnicu mješovite robe braća Merdžo.
Berta Bergman – doktor pedijatar, koja je radila u poliklinici u barakama, gdje je danas hotel Ruža. Voljeli su je i djeca i dječji roditelji.
Mesari Handač i Vrgora. Handač je držao i košer meso (hrana koja je u skladu s propisima židovskog zakona) i to je meso koje je dozvoljeno da jedu Jevreji, pa su kod njega Jevreji bili kupci. Oba mesara imali su svoje sušnice za meso, pa su zimi, pored svježeg mesa, imali i kvalitetno suho meso.
Joško Fromer – prvi prodavač radioaparata, koji su bili marke Orion. Inače je bio limar i vrlo znan i svestran majstor metalske struke. Prodavnica i radionica mu je bila u sadašnjoj Fejićevoj ulici preko puta zgrade pošte. Nakon Drugog svjetskog rata, radnja je zatvorena, a prostorije u prizemlju je koristilo Lovačko društvo.
Antun Pacher i braća Kisić, u ortakluku otvorili su krajem devetnaestoga vijeka knjižaru na Glavnoj ulici, tačno preko puta Zeme. Bili su veoma umješni i poduzetni, tako da se na velikoj većini razglednica onoga doba nalazi njihov žig „Pacher & Kisić“. Poznato je da je njihova izdavačka kuća u Mostaru djelovala u periodu od 1890.–1940.godine.
U istoj, Glavnoj ulici bila je poznata, jedno vrijeme jedina Šotrićaapoteka.
Meha Cojla – prodavač novina, koji je imao kapu s malom svjetiljkom i stalno je govorio: „Javlja, javlja“, kada bi ga upitali ko javlja i šta javlja odgovorio bi: „Kupi novine, pa ćeš saznati“.
Ivica Marković – dimnjačar, koji je stanovao u Dudinoj ulici, svugdje je stizao, a sve bi kvalitetno uradio.
Bilo je više pekara, koje su proizvodile kvalitetan hljeb i kifle, a posebno mjesto je zauzimala Tokićeva pekara, preko puta Gimnazije, gdje smo mi tadašnji učenici kupovali kifle. Kasnije je postala popularna i čuvena pekara s kvalitetnim kiflama, pored Lučkog mosta – Dugalića pekara. Trebalo se čekati u redu da bi se kupile kifle.
To su neki posebni Mostarci koje pamtimo, ako znate još neke, biću zahvalan da dopunimo listu ove kategorije Mostaraca“.
Tibor Vrančić je Cezino prisjećanje na Mostarce onoga vremena dopunio i ilustrovao fotografijama iz njegove bogate foto arhive.
Priredio: Smail Špago
13.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954.- fotografija 9
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 9
1. Sahat kula u Bajatovoj
2. Vladičanski dvor (Mitropolija)
3. Dokića kuća (na Glavnoj ulici gdje je bila Zlatka Vuković)
4. Vučijakovića džamija
5. Koski Mehmed pašina džamija
6. Vide se stepenice koje su povezivale Potkujundžiluk i ulicu Mala tepa, ispod kojih se nalazio odvod potoka Dronja iz Suhodoline, a koje su uklonjene 1960.ih kada je izvršena rekonstrukcija cijelog Potkujundžiluka
7. Potkujundžiluk. Vide se potpuno porušene radnje istočnom stranom, a koje su rekonstruisane 1960.ih pod vođstvom Mirka Kujačića, tadašnjeg direktora Zavoda za zaštitu spomenika
8. Restoran Evropa u ulici Kulluk još nije bio izgrađen
9. Sinagoga, tj Pozorište lutaka u Brankovcu
2. Vladičanski dvor (Mitropolija)
3. Dokića kuća (na Glavnoj ulici gdje je bila Zlatka Vuković)
4. Vučijakovića džamija
5. Koski Mehmed pašina džamija
6. Vide se stepenice koje su povezivale Potkujundžiluk i ulicu Mala tepa, ispod kojih se nalazio odvod potoka Dronja iz Suhodoline, a koje su uklonjene 1960.ih kada je izvršena rekonstrukcija cijelog Potkujundžiluka
7. Potkujundžiluk. Vide se potpuno porušene radnje istočnom stranom, a koje su rekonstruisane 1960.ih pod vođstvom Mirka Kujačića, tadašnjeg direktora Zavoda za zaštitu spomenika
8. Restoran Evropa u ulici Kulluk još nije bio izgrađen
9. Sinagoga, tj Pozorište lutaka u Brankovcu
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
12.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954.- fotografija 8
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 8
1. Zgrada Mujage Komadine (gdje je bio Bagat)
2. Vakufski dvor (gdje je bila smještena Modna kuća)
3. Karadžozbegova džamija
4. Zgrada Narodne banke (gdje je bio SDK)
5. Zgrada Divizije (gdje je bila ZEMA – NAMA)
6. Zgrada Narodnog pozorišta
7. Zgrada Zemaljske banke (gdje je bila Privredna banka)
8. Restoran Evropa u ulici Kulluk
9. Oficirska kasina (kasnije Dom JNA)
10. Zgrada Socijalnog u Srednjoj ulici još nije bila izgrađena.
2. Vakufski dvor (gdje je bila smještena Modna kuća)
3. Karadžozbegova džamija
4. Zgrada Narodne banke (gdje je bio SDK)
5. Zgrada Divizije (gdje je bila ZEMA – NAMA)
6. Zgrada Narodnog pozorišta
7. Zgrada Zemaljske banke (gdje je bila Privredna banka)
8. Restoran Evropa u ulici Kulluk
9. Oficirska kasina (kasnije Dom JNA)
10. Zgrada Socijalnog u Srednjoj ulici još nije bila izgrađena.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
12.08.2015.
Na granici sjećanja: Mostar, panorama iz 1954. - fotografija 7
Seriju ovih fotografija smo načinili od jedne jedine fotografije panorame Mostara iz 1954. godine.
Fotografija br. 7
1. Veliki Carinski harem
2. Vatrogasni toranj
3. Higijenski zavod
4. Dječja biblioteka
5. Munara Ćose Jahja džamije na Musali
6. Roznamedžijina džamija
7. Kuća apotekara Venzela u Srednjoj ulici, u kojoj je kasnije bilo kino Zvijezda
8. Zgrada Zavoda za zapošljavanje
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
