Šezdeset godina od prvog filma o Winnetou

 

Prvi Winnetou film došao je u njemačke bioskope prije 60 godina: “Der Schatz im Silbersee”, “Blago Srebrnog jezera” prikazan je 12. decembra 1962. u kinima u Stuttgartu, a dva dana kasnije u Münchenu.

Nedugo nakon toga došao je i u naša kina. Od prvog, do poslijednjeg, jedanaestog po redu filma o Winnetou, naša kino publika je rado i redovno išla u kino, da proprati nove avanture junaka filma. Ponekad bi nam pomnom praćenju radnje filmova, nesvjesno zasmetali snimci krajolika iz filma. Ivanjica, Popovo polje, Plitvička jezera... kroz Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, kao i lica statista, kauboja i indijanaca, među kojima smo prepoznavali likove iz vlastite raje. Sjećanje naviru i na kino Zvijezdu, kao i na staro kino Partizan, popularni Sinemaskop, Bulevarom, kraj Ćirine štreke, na kraj grada.

Podsjećanje na filmove o Winetou u knjigu je prenio autor Michael Petzel. Prvo u knjigu u povodu 50 godina filma o Winnetou, a sada i za 60 godišnjicu.

Michael Petzel je ponovo revidirao svoje izdanje knjige za 50 godina jubileja i predstavlja najljepšu priču o uspjehu njemačkog filmskog čuda na 200 stranica sa 154 u boji i 23 crno-bijele ilustracije. Ali nisu samo Pierre Brice ili Lex Barker u centru pažnje u knjizi, tu su i Marie Versink, Stewart Granger, Ralf Wolter ili Uschi Glas i mnogi drugi.
Winnetou idealna uloga
Najljepši isječci i scene iz Winnetouovih filmova u fokusu su ovog novog, drugog, izdanja knjige "50 godina Winnetou filma". Tada, prije 60 godina, kada je sniman “Der Schatz im Silbersee”, “Blago Srebrenog jezera”, nije bilo nimalo sigurno hoće li filmska adaptacija klasika Karla Maya uspjeti. Na kraju krajeva, generacije mladih ljudi (dječaci i djevojčice) zamišljale su fantaziju Winnetoua koja je bila inspirisana literaturom (datum izdanja približno 1891.), ali nikada nije postojala u stvarnosti. No, s glumačkim izborom Winnetoua Pierrea Bricea, postignuto je ono što rijetko postaje stvarnost.
Winnetou kao inspiracija
Njegov portret je zapravo prije svega živjeo od potcenjivanja. Reditelj Harald Reinl je rekao da mu se Brice čak požalio da mora samo stajati. Ali kod Winnetoua je bilo dovoljno i samo prisustvo. Činjenica da je Winnetoua kao identifikacionu figuru njemačke omladine zamjenili drugi uzori krajem 1960-ih, kako se žalio Petzel, može se sumnjati s obzirom na njegove ideale. Jer, zar nije samo "hrabrost, iskrenost i odanost" od buntovne omladine iz 1968. zahtijevala generacija njihovih roditelja? U tom pogledu, moglo bi se, nasuprot tome, tvrditi, poput Petzena, da je Winnetou posebno ojačao njemačku omladinu u njihovoj pobuni protiv roditelja pozivajući se na prave vrline u njihovim srcima. Posljednji Winnetouov film, “Winnetou und Shatterhand im Tal der Toten”, “Winnetou i Shatterhand u Dolini mrtvih”, objavljen 1968. godine, propao je i možda je Petzen zbog toga u pravu. Međutim, u međuvremenu se jednostavno pojavilo više ponuda za identifikaciju za njemačku omladinu.
Winnetou u riječi, slici i zvuku
Kako god bilo, ova publikacija vraća čitaoca u vlastitu mladost i prikazuje filmske kadrove s Grobnik polja kod Rijeke i drugih filmskih lokacija u Hrvatskoj, od kojih su neke spašene u dramatičnim okolnostima. Fotografije su dopunjene originalnim citatima iz bestselera Karla Maya i označene mjestima i godinama. Michael Petzel je posložio fotografije hronološki prema objavljivanju jedanaest Winnetouovih filmova i dao naslove poglavlja i tekstova.

Ako od izdavača kupite i Böttcher soundtrack “The Great Karl May Soundtrack Box”, 3 CD-a digitalno remasterirana, broj artikla: 52089, sigurno ćete moći još više povećati svoje zadovoljstvo čitanjem. Nezaboravna iskustva i maštanja su zagarantovana.

O knjizi:

Michael Petzel
60 Jahre Winnetou-Film
Zweite, überarbeitete Auflage von “50 Jahre Winnetou-Film”
2022, Hardcover, 22,0 x 19,5 cm, 200 Seiten
ISBN: 978-3-7802-3094-2
Karl-May-Verlag GmbH
34,- €

60 Jahre Winnetou-Film - Literaturzeitschrift.de

(spagos)

Sa stranica stare štampe: Veselo društvo humanista, Mostar 1929.

 

1929.

U časpisu Novo doba, dana 28. decembra 1929. godine, objavljen je jedan zanimljiv tekst o jednom veselom društvu humanista u Mostaru.

"Piju rakiju u zdravlje sirotinje

Mostar 28.

U ovdašnjoj delikatesnoj radnji jednog trgovca osnovano je društvo "Krompir". Društvo su osnovali ljudi, koji vole čašicu rakije, a svrha mu je u plemenita. Društvo je naime odredilo, da se za svaku čašicu rakije uplati 1 dinar za oblačenje siromaha u Mostaru."

Koliko je dugo društvo trajalo i obavljalo svoju "humanitarnu " ideju, i koliko je novca otišlo u namjenjene svrhe, sa ovog aspekta je nepoznato.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Korica kruha - Kratka priča o sreći

 

Priča o starom bračnom paru koji je dugo i složno živio zajedno. Za proslavu jedne godišnjice braka žena je pomislila "Uvijek sam mu davala sredinu kruha, zato što je ukusnija i mekša. Uvijek sam jela koricu, zato što sam htjela da mu ugodim. Sada ću da počastim sebe!" I tako je ovaj put sebi uzela sredinu kruha a mužu dala koricu. Posmatrala je njegovu reakciju malo strahujući da će se on naljutiti. Na njeno iznenađenje, muž je bio oduševljen. Rekao je "Hvala ti! Oduvijek sam više volio koricu, ali sam jeo sredinu zato što sam želio da ti budeš sretna!"

(Damir/20221212)

Genijalni satirik

 

Pisao je bolje od bilo koga drugog. I mnogo pametnije. Pjesnik Heinrich Heine (Hajnrih Hajne) rođen je u Düsseldorfu prije 225 godina.

Bio je majstor svih klasa, možda i najveći lingvista kojeg je Njemačka ikada imala. Sa stihovima koji i dalje postaju naslovi: „Ako noću pomislim na Njemačku, bit ću lišen sna.“ Ali Heinrich Heine nije vjerovao sopstvenoj poeziji. Duboko romantičan, počeo je, na primjer, sa "Loreley", jednom od najpoznatijih pjesama u književnosti na njemačkom jeziku, na školskim časovima i na rajnskim parobrodima, ne umanjujući je, a ipak da je ne tumačeći pogrešno. Ali do tada je i Heineov odnos prema romantizmu već bio prekinut.
I inače odnos domaćeg Jevrejina i vječnog autsajdera prema svojoj domovini. Borio se sa vlastima i cenzorima u Nemačkoj konfederaciji, sa bivšim prijateljima i žalosnim neprijateljima. Ko god ga je uhvatio bio je izgubljen. Niko nije mogao da gubi tako veselo kao on. Današnji feljtoni - zagonetna reportaža, duboki komentari, beznadna satira - teško se može zamisliti bez Heinea.

I, moj bože, šta bi mu bio današnji Twitter!

(focus)

Pjesma "Der Asra" prvi put se pojavila 2. septembra 1846. u Tübinger Morgenblattu za obrazovane čitaoce (br. 210), zatim ponovo 1851. u trećem tomu pjesama Heinricha Heinnea Romanzero. Petnaesta pesma iz ciklusa Istorija bavi se neostvarivom ljubavlju roba prema sultanovoj kćeri.

Postoji stara legenda o tome da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (bos. djevica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije bilo moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, odlazili su u pustinju ili u rat da bi što prije umrli zaljubljeni, jer nisu željeli da žive bez ljubavi. Ova legenda je ostavila snažan utisak na Heinricha Heinea i nadahnula ga da napiše pjesmu Azra.

Prema izjavi dr. Karin Füllner sa Instituta Heinrich-Heine u Düsseldorfu: Ova pjesma je vjerovatno nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu. Tada je Heine već dugo, još od 1831. godine, bio u Francuskoj. Kod Heinea je Orijent ž predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja. U mnogim njegovim pjesmama Orijent ima važnu ulogu.

Der Asra - Grafika Hugo Steiner-Prag (1921.)

Der Asra

Täglich ging die wunderschöne
Sultanstochter auf und nieder
Um die Abendzeit am Springbrunn,
Wo die weißen Wasser plätschern.

Täglich stand der junge Sklave
Um die Abendzeit am Springbrunn,
Wo die weißen Wasser plätschern;
Täglich ward er bleich und bleicher.

Eines Abends trat die Fürstin
Auf ihn zu mit raschen Worten:
Deinen Namen will ich wissen,
Deine Heimath, deine Sippschaft!

Und der Sklave sprach: ich heiße
Mohamet, ich bin aus Yemmen,
Und mein Stamm sind jene Asra,
Welche sterben wenn sie lieben.

(Heinrich Heine)

Autor sevdalinke "Kraj tanahna šadrvana" je njemački pjesnik Heinrich Heine, jedan od najvećih pisaca u historiji svjetske i evropske književnosti, a njen originalni naslov je bio "Der Asra". Prevedena je na bosanski jezik od strane prevodioca i književnika Safvet-bega Bašagića. Melanholična melodija i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama su "bacali" u sevdah Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke na prostoru bivše Jugoslavije.

Kraj tanana Šadrvana

Kraj tanahna šadrvana

gdje žubori voda živa,

šetala se svakog dana

sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče

stajalo kraj šadrvana,

kako vr'jeme prolazilo,

ropče blijeđe, blijeđe bilo.

Jednog dana pitala ga

sultanova kćerka draga:

"Kazuj, robe, odakle si,

iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhammed,

iz plemena starih Azra,

što za ljubav život gube

i umiru kada ljube!"

(prevod Safvet Beg Bašagić)

Kraj tanahna šadrvana je jedna od antologijskih bosanskohercegovačkih sevdalinki. Prema mišljenju mnogih muzičkih kritičara i ljubitelja ove vrste narodne muzike, ovu pjesmu najuspješnije su izveli Himzo Polovina i Zaim Imamović. Heineove stihove komponirali su i izvodili brojni orkestri i pjevači kao što su: Hanka Paldum, Zvonko Bogdan, Emina Zečaj, Ibrica Jusić i drugi. Najnovija verzija Heineovog djela može se čuti i u jazz izvedbi sastava Sarajevo Jazz Guerilla ili u interpretaciji Damira Imamovića. Međutim, Hanka Paldum je jedina koja je otpjevala ovu pjesmu na izvornom njemačkom jeziku.

Prema riječima bosanskohercegovačkog književnika Dževada Karahasana: Ova pjesma u bosanskoj kulturi postaje domaća sevdalinka. Koliko god je ona Heineova, toliko je i naša. Možete li zamisliti Bosanca da makar jednom nije razbio čašu slušajući sevdalinku sa Heineovim stihovima?

Himzo Polovina https://youtu.be/PTAbTu4Cj7Q

Zaim Imamović https://youtu.be/8S-VEEtboT0

Hanka Paldum Hanka paldum Der asra - YouTube

(spagos)

Prije 50 godina – Posljednji ljudi na Mjesecu

 

U decembru 1972. posljednji ljudi su posjetili Mjesec. 50 godina kasnije, NASA se vraća na Mjesec.
Jedno od najvećih dostignuća američke svemirske agencije Nasa do sada je prvo slijetanje na Mesec, prve reči koje je izgovorio Neil Armstrong i dan-danas su nezaboravne. Ali nakon šest slijetanja na Mjesec, tokom kojih je nogom na Mjesec kročilo ukupno 12 astronauta, Nasin program "Apolo" tiho je okončan iz političkih i finansijskih razloga.
Posljednje riječi na Mjesecu izgovorio je astronaut Apolla 17 Eugene Cernan 14. decembra 1972. u dolini Taurus-Littrow na Mjesecu. „Idemo kako smo i došli i, ako Bog da, vratit ćemo se, s mirom i nadom za cijelo čovječanstvo.“ Cernanove oproštajne riječi do danas nisu sačuvane. Nakon njega i njegovog kolege astronauta Harrisona Schmitta, niko više nije otišao na mjesec.
Poslednji ljudi su hodali po Mesecu prije 50 godina
"Apolo 17" je bio posebna misija na Mjesec po mnogim aspektima: po prvi put, ogromna raketa "Saturn V" lansirana je noću kako bi astronaute uputila na put do Mjeseca. Po prvi put na brodu nije bilo probnog pilota; umjesto toga, Harrison Schmitt, naučnik astronaut, prvi put je sletio na Mjesec. "Apolo 17" 1972. bio je posljednji ljudski let izvan niske Zemljine orbite. Od tada ljudi nisu letjeli dalje od Međunarodne svemirske stanice (ISS) koja kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara.
Misija je oborila nekoliko rekorda u isto vrijeme: astronauti su imali najduži boravak na Mjesecu do sada, tri dana, dva sata i 59 minuta i vratili su najveći lunarni uzorak na Zemlju. Takođe, trojica astronauta - trio je kompletirao Ron Evans - proveli su najduže vremena u lunarnoj orbiti prije nego što su se vratili na Zemlju.
NASA je planirala svemirske misije na Mjesec i Mars
U godinama nakon što je program "Apollo" prekinut, NASA se posvetila svemirskim putovanjima u orbiti blizu Zemlje. Space Shuttle je predstavljen kao svemirski brod za višekratnu upotrebu i pomogao je, između ostalog, da se izgradi ISS u zemljinoj orbiti. Posljednjih godina, doba komercijalnih svemirskih putovanja je uvedeno s raketama i svemirskim brodovima kompanija poput SpaceX-a. Svemirske turiste u svemir su odvele kompanije poput Blue Origin ili Virgin Galactic.
Međutim, posljednjih godina, glad za svemirskim misijama u udaljenije regije ponovo se probudila u svemirskim putovanjima. Pod američkim predsjednikom Barackom Obamom, NASA je postavila Mars kao svoj cilj - Obamino opravdanje: "Već smo bili na Mjesecu". Pod američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ambiciozni program Mars postao je plan da se ljudi prvo vrate na Mjesec prije nego što odatle otputuju na Mars. Trenutno je planirano da se prva žena i prvi nebijelac spusti na Zemljin satelit najranije 2025. godine. Rečeno je da će jedna svemirska stanica u lunarnoj orbiti podržavati planove.
NASA je napravila prvi korak nazad na Mjesec samo nekoliko mjeseci prije 50. godišnjice posljednjeg slijetanja na Mjesec: 16. novembra 2022. nova NASA raketa SLS poslala je kapsulu posade "Orion" u svemir. Kapsula je kružila oko mjeseca i došla na 80 kilometara od površine. U sljedećem koraku, astronauti treba da kruže oko Mjeseca u drugoj "Orion" kapsuli prije nego što će naredna misija biti prvo slijetanje na Mjesec od 1972. godine.

(faz)

(spagos)

Raštika - carevo najdraže jelo

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 9. decembra 2022. godine, autor je Kemal Mahić)

Drevna je priča o prastarom kupusu, raštanom kupusu ili raštiki, kako ga najčešće nazivaju: pa iako je najbolji na obalama Sredozemlja, posebno u Dalmaciji za zimskih i ranih proiljetnih dana kada ga šiba bura, nastao je je po drevnom mitu u sunčanom i plodnom Egiptu, gdje tvrde da ga je stvorila boginja neba Nut dok je vodila ljubav, sa svojim bratom i mužem Gebom, bogom zemlje, pa kad je na mjestu gdje je on prosuo sjeme nikla raštika posvetili su je gospodaru bogova, sunčanom Rau.

No u cijelu se priču tada uplela njihova kći prelijepa Neftis, koja je sa Svemoćnim svakodnevno vodila ljubav i bila upućena u mnoge njegove tajne - Znala je ona tako da se Rau posebno mili stari kupus razgranata lišća, koji je rastao uz obale Nila, pa odluči ona napakostiti svojoj majci i namami svoga Raa u polje divljeg kupusa i ondje ga snubi. Digne se moćni Ra i prodre u pohotnu Neftis te uskoro stane svršavati od užitka tako da je bilo dovoljno sjemena da se oplodi cijela zemlja: ali nije lukava Neftis primila svo božansko sjeme u sebe, već je par dragocjenih kapi prosula po divljem kupusu i uskoro, a da toga Ra nije bio ni svjestan, stane uz divlji nicati i pitomi kupus, raznih vrsta, ali okrugla oblika, na sliku i priliku Sunca. Od tog trenutka Egipćani i njihovi bogovi počeli su slaviti raštiku kao posvećenu raovu biljku, izjedati je o svetim danima, a glavat vrste kupusa nazivati Neftisinim kupusima, budući da ga je stvorila ona, a ne njezina majka i otac Nut i Geb.

U arhajskoj Grčkoj držali su da je raštika izravni potomak samog Zeusa. Što više, grčki mit govori kako se vrhovnik Zeus našao u neprilici jer je u kratkom vremenu morao protumačiti dva za svijet i ljudski rod presudna, ali tajna i proturječna proročanstva. Mozgao je danima, sve dok se od silnog umnog napora nije počeo znojiti od muke. Njegov znoj padao je s Olimpa na zemlju. Od većih kapi Zeusova znoja nikla je raštika, a od manjih kelj i glavati kupus - Zadubljn u teške zagonetke, Zeus je sasvim nesvjesno brao tek iznikle biljke i trpao ih u usta. Povrće mu je prosvijetlilo um i riješio je proročanstva. Od tada je raštika postala i Zeusovo posvećeno jelo, a zavoljeli su je i Rimljan. Tako je Katon Cenzor, zgrožen sve raskošnijim rimskim gozbama i uvezenim helenističkim jelima, hvalio raštiku jer od nje potječe zdravlje Rima. Stoljeće kasnije, kada su Rimljani već ukrižali razne vrste kupusa poteklih od raštike, Plinije Stariji, admiral rimske flote usidrene prekriva njegove Pompeje i uništava polja kupusa. U svojoj opisao je poslije te strašne nepogode, nekoliko vrsta toga omiljenog rimskog povrća. Pa ipak, nitko nije bio toliko sklon kupusu kao car Dioklecijan. Jednostavno je obožavao raštiku i dalmatinski kupus sa suhim i svježim mesom, s malo maslinova ulja, starog vina i presolca, onako zelen, nahranjen zemljom i burom. Uzgajao je stoga Gaj Valerije Aurelije Dioklecijan kupus izvan zidina svoje palače, a kroničari i biografi od te su neobične ljubavi iskuhali živi mit. Toliko je car volio taj kupus da je na posljednjem javnom nastupu 306 godine, kada su ga molili da se vrati na prijestolje i spasi carstvo, spremno uzvratio da mu je miliji njegov kupus nego čitav rimski imperij. Otišao je istog dana i više nije napuštao palaču u Aspalathosu, osim za posjete voljenim poljima raštike. No, nije bio osamljen.Uživajući u pomali oporom okusu raštike, ljubitelji tog povrća čak su i izmislili i uzrečicu: Dva puta poslužen kupus je čista smrt. U kasnijim gastronomskim epohama ta se mudra uzrečica stala odnositi na svu pripremljenu hranu, A sve zbog stare raštike, te miljenice, bogova, careva i ljudi.

Kemal Mahić

Raštika-carevo najdraže jelo – Ljubušaci (ljubusaci.com)

30 godina SMS poruka

 

Doba kratkih poruka (SMS, "Short Message Service") na mobilnim telefonima započelo je prije 30 godina čestitkom "Sretan Božić". U početku je ismijavana kao sporedna tehnologija, usluga kratkih poruka je osvojila svijet, da bi je Whatsapp & Co ponovo istisnuli.

U eri prije Whatsappa, SMS nije bio hit samo kod mladih ljudi. Poznato je da je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel (rođena 1954.) ciljanim SMS porukama informisala svoj kabinet i stranku. Godine 2010. tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle (FDP) u crno-žutoj koaliciji isticao je koliko je intenzivno komunicirao sa šefom vlade putem SMS-a.
“Pisaćemo koliko god možemo.”

Riječ “simsati” za slanje i primanje tekstualnih poruka uključena je čak i u rječnik 2004. godine.
Gotovo 20 godina ranije, menadžer njemačkog Bundesposta Friedhelm Hillebrand razvio je prvi održivi koncept za SMS. U početku, pionir mobilnih komunikacija je bio smiješan, jer je SMS ograničio na dužinu od 160 redova radi mogućnosti provođenja istih.
Britanski programer softvera Neil Papworth je tada mogao poslati prvi SMS na svijetu u ime Vodafona. Isprobao je novu tehnologiju prenosa prije 30 godina (3. decembra 1992.) i poslao božićne čestitke sa svog kompjutera na mobilni telefon Vodafone menadžera Richarda Jarvisa. U to vrijeme, međutim, još nije bilo mobilnih telefona koji bi se mogli koristiti za slanje tekstualnih poruka.
Nova usluga je počela komercijalno 15 mjeseci kasnije na sajmu kompjutera CeBIT 1994. u Hanoveru, Njemačka. Iz današnje perspektive, cijene su bile visoke. U početku su kratke poruke koštale 39 feninga svaka. Diskonteri su kasnije privukli kupce sa pet ili šest centi po SMS-u.
"Short Message Service" razvila se u industrijsku kravu. Rekord je postignut 2012. godine sa skoro 60 milijardi SMS-ova. U Deutsche Telekomu, SMS je na prelazu 2011/12. godine dosegao svoj najviši nivo. U novogodišnjoj i novogodišnjoj noći poslano je ukupno 137,4 miliona SMS poruka.
Procvat SMS-a doneo je milijarde profita u blagajne telekomunikacionih provajdera. Ali to je također promijenilo način na koji mladi ljudi posebno komuniciraju jedni s drugima
komunicirati.
Unošenje teksta bilo je komplikovano u poređenju sa današnjim pametnim telefonima: nije bilo tastature sa slovima, samo cifre od 0 do 9, kao i * i #. Svaka cifra ima više dodijeljenih slova.
Ove okolnosti promovisale su žargon skraćenica koji neki i danas koriste za Whatsapp and Co. Slova "hdg" označavaju "volim te" ili GN8 za laku noć, i slično
Danas samo nekoliko ljudi koristi SMS za svoju privatnu ili profesionalnu komunikaciju.
Broj poslanih SMS-ova u Njemačkoj opada svake godine od vrhunca 2012. (59,8 milijardi) i dostigao je najnižih 7,0 milijardi 2020. godine.
"SMS će i dalje igrati ulogu u komunikaciji", objašnjava digitalno udruženje Bitkom. "Ne samo za ljude koji nemaju pametni telefon, već posebno za metode provjere autentičnosti, kao što su usluge plaćanja."
Međutim, SMS više neće donositi milijarde profita jer su se uspostavile usluge za slanje poruka na Internetu. Potpuno su besplatni ili koštaju samo malu ulaznicu. Osim toga, aplikacije za razmjenu poruka kao što su Whatsapp, Signal, Telegram, Threema ili Wire mogu zaštititi sadržaj šifriranjem.
Uz intenzivnu upotrebu SMS-a, rizik je prihvatila i bivša kancelarka Merkel, koja je bila prisluškivana. Kada se 2013. godine kao rezultat otkrića Whistleblowersa (obavještajca) Edwarda Snowdena pojavila sumnja da su američke tajne službe špijunirale Merkelovu, ona je bila ogorčena rekavši: Špijuniranje među prijateljima uopšte ne funkcioniše.

(express)

(NovaSloboda.ba)