Iz stare štampe: Film “U carevo ime”, u Central kinu 1926.

 

U listu “Novi palangar” broj 1. od 1926. godine objevljen je reklamni oglas o prikazivanju filma “U carevo ime” u kinu Central u Mostaru, u subotu 27. i nedelju 28. marta 1926. godine.

“Central kino, subota 27. i nedelja 28. marta. Remek djelo filmske produkcije! Sa obljubljenom i slavnom zvijezdom “Lya de Putti”, u najsjajnijoj svojoj ulozi, u filmu

U Carevo ime

Povijest trojice oficira, koji su čuvali svoju čast, a nijesu znali čuvati čast jedne djevojke, u 6 krasnih činova. U ostalim glavnim ulogama sudjeluje 15 najslavnijih kino glumaca, što jamči za ljepotu istog, pak ne trebamo dalje trošiti riječi-

Još nevigjeni divni prizori, iz Ruskog dvora, sjajne skupocjene toalete, kulmin raskošne elegancije i etikete. Režija koja do sada ni jedan film nije dostigao. Za ovaj skupocjeni film, ulazne cijene trebala je uprava povisiti, ali da udovolji cij. Općinstvu cijene ostaju iste: Loža Din 10,- Parter Din 8,- Balkon din 5,- Galerija Din 4,- Djeca Din 3,-

Početak u 6 1/2 i 8 1/2, Nedeljom u 5, 7, i 9 sati.”

O filmu, iz enciklopedije:

Glumica u glavnoj ulozi Lya de Putti, rođena je kao Amalia Helene Rosalia Maria von Putti. Rođena 10. januara 1896. u Vécseu, Austro-Ugarska, umrla 27. novembar 1931. u New Yorku, bila je mađarska plesačica i glumica koja je bila posebno uspješna u Njemačkoj.

“U ime cara” je njemački nijemi film iz 1924. godine u režiji Roberta Dinesena s Lya de Putti, Hansom Adalbertom Schlettowom i Erichom Kaiser-Titzom u ulozi cara. Film je od 4. novembra 1924. do 14. februara 1925. godine bio pod cenzurom, a premijerno je prikazan četiri dana kasnije u berlinskoj “Marmorhaus”, Mermernoj kući. Predstava u šest činova, koja je bila zabranjena za mlade, bila je duga 2.358 metara. Film je prikazan u Austriji 14. maja 1925. pod naslovom "Prognani u Sibir".

prilozi:

-zaglavlje lista Novi palangar iz 1926. godine,

-oglas za film “U carevo ime”,

-glumica Lya de Putti i

-scene iz filma “U carevo ime” iz 1924 godine

priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

Iz Monografije Mostar – Robna kuća Razvitak

 

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Robna kuća Razvitak.

“Na uglu Glavne i ulice Braće Brkića, 1970. g., prema projektu Ante Paljage niknuo je novoizgrađeni stambeno-poslovni objekt u čijem je prizemlju bila smještena robna kuća Razvitak. Iznad robne kuće bio je sedmerokatni stambeni prostor sa 70 udobnih stanova. Bila je to supermoderna robna kuća na 3.000 m² prodajnog prostora, koja se odlikovala vanjskom fasadom urađenom prema motivima s bogumilskih stećaka. Devastirana je u ratu 1992. – 1995., ali ju je moguće obnoviti. Stambeni dio iznad robne kuće je bio toliko urušen granatiranjem da se morao u potpunosti srušiti.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Iz Monografije Mostar - Pravoslavna crkva Svete Trojice

 

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Pravoslavna crkva Svete Trojice.

“Već od 1835. g., kada je izgrađena Stara pravoslavna crkva, počelo je prikupljanje novca za izgradnju mnogo većeg hrama kada prilike budu to dopustile. Novac se prikupljao od srpskog življa Mostara, a dosta sredstava uspjelo se prikupiti u južnoj Mađarskoj i Rusiji pa je odmah kupljeno zemljište ispod postojeće stare crkvice. Po idejnom rješenju arhitekta Momira Korunovića, nova se pravoslavna crkva počela graditi 15. ožujka 1863. g. Za vrijeme gradnje došlo je do zastoja gradnje zbog nedostatka financijskih sredstava, ali i zbog više propusta glavnog graditelja Spasoja Vulića iz Tetova, pa je nastavak gradnje dodijeljen majstoru Andriji Domjanovu iz Velesa, koji je izgradnju te nove impozantne katedrale u bizantskom stilu s 30-metarskim zvonikom i s četiri kupole u pozadini (jedna veća i tri manje) završio 1873. g. Saborna crkva sv. Trojice bila je u ono vrijeme najveća pravoslavna bazilika u BiH. Crkva je zapaljena 6. siječnja 1993. g., na Badnji dan, pri čemu su ostali samo vanjski zidovi, zvonik i jedno zvono. Danas, obnavljena krasi padine Podveležja.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Karađoz-begova džamija (Zaim Mehmed-bega Karađoza)

 

(tekst koji slijedi objavljen je 4. novembra 2022. godine na facebooku, autor je Ahmet Kurt)

Karađoz-beg je rodom iz Bijelog Polja, 12 km sjeverno od Mostara. Imao je tri sina i bio je brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od 1549. do 1574. godine. Karađoz-beg je džamiju, kao i medresu, mekteb, han i imaret, sagradio 1557. godine, a umro je u Mostaru oko 1564. godine i sahranjen u haremu svoje džamije.

Prema nekim podacima graditelj Karađoz-begove džamije je Mimar Sinan i jedina je džamija koju je ovaj veliki arhitekta projektovao u Bosni i Hercegovini. Džamija prema tipu gradnje pripada građevini presvođenoj kubetom, a Mostar ima tri takve džamije: Karađoz-begovu, Nesuh-age Vučijakovića i Mehmed Koski-pašinu.

Centralni prostor džamije je omeđen zidovima debljine 114 cm, sa vanjskim dimenzijama bez hajata (trijema) 13 x 13 metara. Ovaj prostor je presvođen kupolom sa tjemenom na visini od 16 metara od kote poda džamije. Ulazni predprostori - hajati - su građeni kako bi džamija mogla primiti što više vjernika, a da oni pri tome budu zaštićeni od padavina i žege sunca. Džamija je od početka izgradnje imala dodatni vanjski hajat/trijem pokriven kosim olovnim krovom, koji je zbog dotrajalosti demontiran 1952. godine. Džamija danas ima originalni izgled.

Munara je prigrađena uz desni, vanjski zid, a njena visina do alema je 34,50 metra i ima 94 kamene stepenice. Osvjetljenje unutrašnjosti džamije je omogućeno preko 25 prozora.

Karađoz-begova džamija spada u red malog broja džamija na Balkanu sa sačuvanim originalnim slikarstvom. Slikani slojevi se često preklapaju jedni preko drugih - od prvobitnih arabeski pa do kasnoosmanskog baroka. Istraživanja su pokazala da džamija sadrži četiri različita slikana sloja iz raznih perioda, tj. da je svakih 100-150 godina džamija iznova bila ukrašena motivima.

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-95. munara je granatiranjem bila srušena do visine šerefeta, a džamija teško oštećena.

Uz džamiju se nalazi najstariji harem u Hercegovini, a o njemu u narednom postu.

(Ahmet Kurt)

Iz Monografija Mostar – Stara pravoslavna crkva

 

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Stara Pravoslavna crkva.

“O postojanju mostarskih pravoslavaca svjedoči nam zapis francuskog putopisca Paullet-a iz daleke 1658. g., gdje ih spominje i naziva Grcima. Postoje također dokumenti da je u Bjelušinama postojala jedna ćelija za molitve (kuća sa stanom koji je početkom 19. st. bio u ruševnom stanju) u kojoj su se obavljali vjerski obredi pravoslavaca. Mostarski pravoslavci obratili su se mostarskom kadiji s molbom da im izda odobrenje za popravak te crkve. Kadija je formirao komisiju koja je utvrdila stvarno stanje ruševine kao i njene dimenzije. Na osnovi rezultata te procjene muftija Sejid Abdulvehab izdao je fetvu da se crkva koja je dotrajala može na istim temeljima i u istim dimenzijama opraviti s naglaskom da „ne smije biti veća od prethodne ni za jedan pedalj, čak ni za jedan prst.” Tako se 1833. g. počela graditi Stara pravoslavna crkva, a dovršena je 1835. g. Sam njen oblik i veličina, kao i ukopan pod radi dobivanja visine, svjedoče o vremenu u kojem je izgrađena, o vremenu kada nije bilo uobičajeno graditi vjersku građevinu izuzev džamije. Njen krov se jedva vidi iza ograde i ničim se ne razlikuje od krova obične kuće. Na ovoj crkvici vidi se utjecaj dalmatinske graditeljske škole, bar što se zvonika tiče. Iste godine ju je na Čistu nedjelju osvještao vladika Josif i promijenio joj ime od hrama Pokrova u hram Roždestva Presvete Bogorodice.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Iz Monografije Mostar - Pozorište

 

Iz Monografije Mostar - Pozorište

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Pozorište.

“Početkom 1949. g. donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine koji su tu u Glavnoj ulici stajali sve od 1938. Generalni projekt interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u rujnu iste godine pristupilo se gradnji. U prvim danima na gradilištu se pojavilo samo 7 radnika i to dva visokokvalificirana i pet polukvalificiranih. Međutim, u nastavku gradnje vidjela se drukčija slika – narod je došao i svojim radom uvelike pomogao realizaciji projekta. Osim u radu, doprinos građana sastojao se i od brojnih darovanih predmeta – namještaja, slika, nakita i raznih rekvizita, a u spisak darivatelja upisano je 2500 imena. Naravno da 17. prosinca 1951. g., prilikom svečanog otvorenja Pozorišta, nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljena. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Iz Monografije Mostar – Panorama Mostara

 

Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić. Godine 2004 izdali su reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije nastale u periodu 1970-ih do 1982.

Panorama Mostara.

“Velika je zagonetka o tome po čemu je Mostar dobio ime. Jedni zagovaraju da je nastalo po Starome mostu, most stari = Mostar. Drugi navode da je ime dobio po kuli koja tobože nosi takvo ime – Mostar. Treći su uvjereni da je nastalo po čuvarima mosta – mostarima. Ovu je varijantu zastupao i ruski konzul u Mostaru u tursko doba Giljferding. Najčešća se varijanta tijekom vremena nametnula ona o čuvarima - mostarima. Međutim nije li čudno da grad dobije ime po čuvarima mosta. Zar Buna, Višegrad ili mnogi drugi gradovi nisu podigli mostove u približno isto vrijeme, i svi su odreda imali čuvare mostova, pa ipak ni jedan nije dobio ime po njima.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)