Iz stare štampe: Gradski oglasi, 1920. godine

 

Na stranicama lista “Narodna Sloboda” iz 1920. godine susrećemo se s oglasima o mostarskim radnjama i trgovinama uz preporuku: “Tko oglašuje taj napreduje! Uspješno se oglašuje u “Narodnoj Slobodi”

Posebno su izdvojena dva oglasa:

“Motorbicikel (Trokolica)

polunova. Prvo kolo Luftgummi, a zadnja dva kola Vollgummi potpuno očuvana 5-6 konjski sila, sa svim modernim konstrukcijama i sa 4 nejednake brzine, kao automobil, 3 velike lampe, svjetlo karbitsko, te mnogo potrebnog alata. Ko želi kupiti neka se obrati na A. Koluder, Mostar.”

“Kovačka i kolarska radnja – Jure Miletić, Mostar Glavna ulica.

Ispitni potkivač konja, Izgragjuje nove kočije (fijakere) i teretna kola te popravlja ista uz najumjerenije cijene. - Jedina radiona i popravljaona lahkig plugova.

Vlastiti izum. Svoj k svome!”

Solidne mostarske radnje, koje našim čitateljima i prijeteljima preporučujemo:

Špecerajske radnje:

Stojan Milićević, Ričina ul. ćošak

Pero M. Musa, Nova ul. 14

Martin Suton, Paralelna ulica

Knjižare i papirnice:

Pacher i Kisić, najstarija knjižara u B. i H.

Hrv. Tiskara F.P., Crkvena ul. 16

Brijačnice:

Franjo Mijan, Kolodvorska ulica

Karlo Paušek, pokraj trgovine g. M. Sutona

Mješovita roba: Mate Rimac, Crkvena ulica

Trgovina gragjevnim i gorivim materijalom: Ribica i Efica, Bolnička ulica.

Slastičarna: Vjekoslav Babić, Glavna ulica

Cipelarska radnja: Asim Pašić, Paralelna ulica

Vinare i trgovina žestokim pićima:

Ivan Džidić, Crkvena ulica

Ivan Mušanović, Ričina ulica

Trgovina živežnih i drugih seljačkih potrepština: Jure Milas, Crkvena ulica 14

Gostionica:

Boško Vrlić, Cernica

Kavana “Ruža”, Baščina ulica

Elektrotehnučar: Ivan Toholj, Glavna 90, trgovina pisaćih i šivaćih strojeva.

Gvožgjarska radnja: Dokić, Bilić i Peško, Glavna ulica

Mesarnica: Mahmud Bajrović, Baščina ulica

Krojači:

Vladimir Zubac, Glavna ulica

J. Kozak sin, vis-a-vis Central-Kina

Restauracija: Andrija Ivanković, Kolodvor

Svratišta:

“Neretva” Kralja Petra ulica

“Wilson”, Simo Tica, Kolodvorska ul.

Kovačko - kolarska radnja: Jure Miletić, prokušani kovač plugova, Glavna ulica (Carina)

Bravarska i mehaničarska radnja: Kornel Šujanszky, Haljevčeva ul. 65.

prilozi: fotografije Mostara, 1920-tih

priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

Šofer dvospratnog autobusa

Negdje krajem pedesetih godina prošloga stoljeća u Mostaru se pojavio dvospratni autobus, čuveni engleski double decker. Bila je to atrakcija, čudo i za odrasle, a kamoli neće za nas djecu.

“Neki vispreni um tadašnjeg Autoprevoza dosjetio se marketinške cake (premda se tada nije znalo šta je marketing) i od londonskoga gradskog prijevoza pokupovao polovne autobuse za mostarske potrebe. Čim se pojavio, srušio je moja maštanja o tome da ću kad odrastem postati prodavač u granapu.”

Novi odgovor na pitanje odraslih „Šta ćeš biti kad porasteš?“ bio je – „šofer dvospratnog autobusa“.

Među nama je to bila ljubav na prvi pogled. Bio je ogroman, čudan, crven – jednom riječju strašan. Zvali su ga Londonac , ali i Nagib – izgleda po imenu prvoga vozača. Vozač je sjedio u svojoj kabini odvojenoj od ostatka autobusa i imao je zaseban ulaz – samo za sebe, koji je bio na desnoj strani. Sprijeda na haubi je pisalo „Leyland“. Na zadnjoj lijevoj strani busa bio je i ulaz i izlaz za putnike, dovoljno širok da istovremeno putnici i ulaze i izlaze. Nije tu bilo nikakvih vrata zazatvaranje. Ljeti i zimi – uvijek samo otvor sa štangom na sredini i kondukterom koji stoji i naplaćuje karte. Ja barem nisam nikada čuo da je bilo tko ispao iz njega ili da je nastradao putnik izlazeći iz busa izravno na cestu.

Vožnja je bila pravi doživljaj za nas djecu. Čim bi stigao na autobusnu stanicu uskakao si ko da te sami vrazi gone i uza stepenice pravo na gornju palubu. Nisi se zamarao oko plaćanja karte, jer su to činili mama ili tata koji su ostajali iza tebe podmiriti račun. Jedina misao dok si tutnjao gore bila je: „Jesu li prednji sicevi slobodni?“ A iskreno, to se rijetko dešavalo, jer bi sva dječurlija obavezno zauzimala ta najbolja mjesta. Ako si bio dovoljno sretan taj dan i zauzeo sjedalo u prvom redu, tu si imao predivan pregled ceste ispred sebe, i jedino što si morao činiti je da u krivinama na vrijeme motaš zamišljeni volan u svojoj ruci. Usput si brundanjem dodavao i oduzimao gas i rukama šaltao brzine – tako da je vožnja bila krajnje realistična. Čudio si se raznim dodacima u busu, stranim i nepoznatim slovima ispisanim po unutarnjim zidovima. Ring once je pisalo, a ti si znao da ono ring znači zvoniti, jer Bože moj, ring svugdje na svijetu isto znači. Jedino ti nije bilo jasno šta ono once znači; pa si mislio da su „glupi Englezi“ zaboravili odštampati ispred te riječi slova „zv“, ili da su ih zločesta djeca ostrugala. Ostale natpise nisi ni približno mogao odgonetnuti.

Jedina loša stvar kod tih autobusa je bio kraj vožnje, kad ste stigli na svoju stanicu, a ti si morao gasiti svoj motor i skoro plačući niza stepenice izaći.

(Iz knjige - Mostar krhotine prošlosti Tibora Vrančića ).

Foto-Mostar 1960-ih: Stara autobuska stanica kod Ćire i rahmetli Nail Delalić šofer dvospratnog autobusa sa prijateljima, ispred ,,Londonca'' za Bunu.

(Aid/facebook)

Nekad i sad, sa istog mjesta, nakon 28 godina

 

1994- - 2022.

Mostar 1994.

Mostar 2022.

Uz slike objavljene na twitteru 15. augusta 2022. godine napisano je:

Mostar 1994. Mostar 2022.

Post je na twitteru postavio Ronnie Weijers, nakon njegove posjete Mostaru.

28 godina razlike.

Pustimo slike da same po sebi sve kazuju.

(spagos)

Iz stare štampe: Pomoć putem Crvenog križa, 1919.

 

U časopisu “The Bridgeport times and evening farmer”, dana 2. maja 1919. godine objavljen je slijedeći tekst:

“Mostar, Hercegovina, 2. maj – Sve bolnice u Hercegovini i Bosni, koje su pune bolesnih i ranjenih vojnika vraćenih iz Austrije, kao i mnogih civila koji pate od tifusa i drugih bolesti, primile su pomoć od Američkog Crvenog križa, koji je pored slanja nekoliko liječnika i medicinskih sestara, poslao i veliku količinu lijekova i odjeće.

Misija Crvenog križa, kojega vodi kapetan F. C. Thwaits iz Milwaukeeja, Wis., ima pomoćne stanice u Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, Mostaru i drugim mjestima. Najviše pozornosti pridaju odijevanju siromašnih, brinu se za bolesne te popravljaju higijenske i sanitarne metode s posebnim naglaskom na prevenciji tifusa. Također, usko surađuju s Američkim ženskim uredom za hranu koji snabdijeva brašno i masnoće siromašnima”.

(prevod:Tibor Vrančić)

Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antante i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. jula 1914. do 11. novembra 1918. Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 miliona žrtava, uključujući približno 20 miliona mrtvih vojnika i civila, zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj istoriji, kao i značajna razaranja država i njihovih privrednih sistema, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je nekada nazivan Veliki rat, ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 miliona europskih vojnika bilo je mobilizirano u ratu od 1914. do 1918. godine.Čak šest mjeseci nakon okončanja rata, u Mostar su pristizali i boravili bolesni i ranjeni vojnici, kako je to opisano u gornjem tekstu, a pomoć im je pristizala od američkog Crvenog krsta.

Većinu čuvene Četvrte BH pukovnije u Prvom svjetskom ratu činili su vojnici iz Hercegovine, a u austrougarskoj vojnoj i drugoj dokumentaciji nazivani su jedinstvenim imenom „Bošnjaci.” Ova je pukovnija bila jedna od najodlikovanijih dijelova austrougarske vojske. U njenu čast austrijski vojni glazbenik Eduard Wagnes skladao je 1895. godine vojni marš imena Die Bosniaken kommen (Bošnjaci dolaze), a vojni arhivi Beča bilježe mnoga imena odlikovanih vojnika katolika i muslimana. Među ostalima, u ovoj je pukovniji služio (i u borbama s Talijanima bio ranjen) i Husaga Ćišić, poslijeratni gradonačelnik Mostara.

Fotografija: Lučki most, 1919. godine

priredili: Tibor Vrančić/Armin Džabirov/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Zanimanja ljubuških Bošnjaka pred Drugi svjetski rat

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubušaci.com dana 14. auguista 2022. godine, autor je prof. dr. Halid Sadiković, priredio Mithad Muminagić)

U „Stalnom biračkom spisku Bošnjaka Ljubuškog, Gradske, Vitine, Proboja, Radišića i Studenaca“ u periodu od 1936. do 1938. godine“ sačuvanom u arhivi džematskog medžlisa u Ljubuškom koji je sačinio šerijatski sudija Kasim ef. Sadiković, za svakog birača navedeno je i njegovo zanimanje. Pri tome je kadija, znajući odlično materijalno stanje svakog birača, mimo statističkih biltena i drugih izvora, kao osnovni kriterij za zanimanje izabrao osnovni (glavni) izvor prihoda. Kad se iz popisa isključi zanimanje „težak“ (preko 50% birača sa pretežnim prihodom od poljoprivrede), ostaje široka lepeza drugih zanimanja kao bogata građa o životu i radu ljubuških Bošnjaka pred Drugi svjetski rat.

Kafedžije

Zagić Omer Sabita, Alendar Salih r. Šućrije, Alendar Ibrahim r. Mehmeda, Bećirović Hasan r. Ibre, Bećirović Halil r. Ibre, Delalić Smajo Šaćira, Delalić Halil r. Omera, Hrnjičević Fejzo r. Salke, Derić Mehmed r. Salke, Hrnjičević Muharem r. H. Idriza, Lalić Mustafa r. Mehmeda, Konjhodžić Adem, r. Saliha, Mesihović Đulbija, r. Muhameda, Mujezinović Salko r. Mustafe, Mahić Alija r. Huse, Fazlinović Halil, Nović Sabit r. Mustafe, Selimić Halid r. Šemse, Prolić Halil r. Mehmeda, Terzić Šućrija r. Osmana.

Obućari

Mujkić Salih r. Hasana, Nevesinjac Dervo r. Nazifa, Alendar Sulejman r. Ibre, Alendar Salko Mahe, Bilal Fetah r. Halida, Dalipagić Edhem r. Muhameda, Dalipagić Alija r. Izeta, Daupović (Fazlić) Ibrahim r. Šućrage, Fazlinović Ahmed r. Alije, Hajdarović Kasim r. Kodre, Kadragić Mustafa r. Arslana, Ibrulj Omer r. Halida, Ibrulj Ahmed r. Sule, Konjhodžić Tahir r. Hasana, Krehić Fehim r. H. Ibrahima, Mahić Salih Mustafe, Mahić Hasan r. Mustafe, Prolić Habib r. Saliha, Mesihović Osman r. Muhameda, Terzić Ibrahim r. Salke.

Šoferi

Bećirović Haso r. Halila, Bećirović Kasim r. Alije, Bećirović Jusuf Bećirage, Delalić Ahmed Mustafin, Delalić Husein Mustafin, Alendar Mehmed r. Ibre, Hrnjičević Salih r. Ibrahima, Košarić Abdurahman r. Šućrije, Konjhodžić Safet r. Mehmeda, Počijak Mehmed r. Osmana.

Trgovci

Ćerimović Mehmed r. Šaćira, Ćerimović Mustafa r. Šaćira, Češko Ćamil r. Ibre, Ćerimović Nakif r. Šaćira, Dizdarević Tahir r. Ibre, Dizdarević Osman r. Ibre, Delalić Avdo r. Halila, Delalić Munib r. Halila, Gujić Ibrahim r. Hasanage, Gujić Sulejman r. Hasanage, Fazlinović Mehmed r. Muharema, Mujkić Sulejman r. Muharema, Muminagić Ahmed r. Alage, Daupović Imšir r. Alage, Daupović (Fazlić) Agan r. Šućrage, Gujić Alija r. Muhameda, Gujić Džemal r. Muhameda, Gujić Mustafa Alije, Jakić Hajro Alije, Fazlinović Muhamed Ahmedov, Đulić Mehmed Hasana, Jakić Halil r. Salke, Jakić Ibrahim Alije, Konjhodžić Ibrahim r. Salke, Krehić Mehmed r. H. Ibrahima, Lalić Maho r. Hasana, Kadragić Ahmed r. Mujage, Kadragić Šućrija Osmana, Konjhodžić Sabit r. Saliha, Lalić Đulaga r. Muharema, Lalić Džemal Mahin, Mehićević Avdo r. Omera, Mahić Mustafa r. Alage, Mahić Arif r. Ahmeda, Mahić Hajrudin r. Mehmeda, Mušić Smajo r. Muje, Mušić Ahmed r. Muje. Osmić Abdulah r. Šućrije, Sadiković Reško r. Derve, Mušić Atif r. Muje, Muminagić Sulejman Ahmetage, Prolić Sabit r. Ahmeda.

Služitelji

Delalić Hasan r. Alije, Fazlinović Ahmed r. Hasana, Kazaz Ahmed, Salke Bećirović Džemal r. Hasan ef., Bilić Mehmed r. Salke.

Kovači

Ćerimović Husein r. Muhameda, Hajdarović Salko r. Mustafe, Hajdarović Avdo r. Mustafe, Jarić Omer r. Muše, Počijak Mustafa r. Salke.

Zvaničnici

Ćerimović Abdul-Ćerim Ali ef., Mahić Mustafa r. Alage, Muminagić Atif r. Hasan ef., Konjhodžić Ibrahim r. Huseina.

Mesari

Dizdarević Džemil r. Muhameda, Dizdarević Agan r. Ibre, Dizdarević Mujo r. Ibre, Dizdarević Ćazim r. Salke, Dizdarević Ahmed-Rezak r. Ibre, Dizdarević Midhat r. Salke, Fazlinović Muhamed r. Mustafe, Fazlinović Mustafa Ahmedov, Fazlinović Ahmed r. Mustafe, Mahić Salko r. Derve, Mahić Derviš r. Mustafe, Mahić Vehab r. Šaćira, Osmić Sulejman Muhameda, Osmić Muhamed r. Mustafe, Osmić Mustafa Muhameda, Osmić Fahrudin Muhameda, Osmić Osman Muhameda, Osmić Hajrudin Muhameda, Mušić Šućrija r. Salke, Mušić Husein r. Salke, Mehićević Zaim r. Salke, Zagić Kasim r. Ahmeda.

Pisari

Bećirović Sulejman r. Kadrije, Mahić Hasan r. H. Mahmuta, Mahić Džemal r. Alage, Dalipagić Muhamed Šaćira, Mahić Jusuf Zidin r. Salke, Konjhodžić Alija r. Smaje, Osmić Hasan r. Šućrije, Muminagić Sabit r. Abdulaha, Mušić Asim r. M. Mustafe, Zuhrić Alija Mustafe.

Pekari

Delalić Mujo r. Salke, Delalić Šućrija Mujin, Delalić Muharem Mustafin, Gije Salko Zaima, Gije Hasan r. Alije, Hrnjičević Šućrija r. Sabita, Nikšić Avdo r. Sule.

Stražari

Mahić Halid r. Muharema, Đulić Mustafa r. Salke, Hrnjičević Ahmed r. Imšira, Hadžalić Džemal Šaćira (?), Hadžalić Alija r. Mustafe, Hadžalić Mehmed r. Abdurahmana, Konjhodžić Osman r. Muhameda, Bećirović Omer r. Mehe, Orman Abdulah r. Saliha, Orman Ibrahim r. Mehmeda.

Krojači

Bilić Hasan r. Ibre, Hrnjičević Hamid r. Mustafe, Hrnjičević Šaćir r. Pašage, Duvnjak Džemal r. Derve, Muminagić Ibrahim r. Salke, Nović Šućrija r. Mustafe, Šukalić Dervo r. Alije, Mehićević Omer Avdin, Omerhodžić Ibrahim Mustafin, Kadragić Hajro r. Kadrije, Sadiković Nusret r. Faika.

Radnici

Muminagić Asim Mehmeda, Hrnjičević Rešid r. Mahmuda, Mahić Džemal Mujin, Mahić Muhamed r. Derve, Orman Mahmud r. Ahmeda, Nikšić Sulejman, Alije, Nikšić Fehim, Alije.

Brijači

Bećirović Šućrija r. Muhameda, Hajdarović Šućrija r. Ibre, Kadragić Abdulah r. Arslana, Ibrulj Mustafa r. Halida, Osmić Mustafa r. Alije, Češko Ahmed r. Ibre, Sadiković Šerif r. Muharema, Sadiković Fetah r. Faika, Orman Adil r. Ahmeda.

Stolari

Orman Mehmed r. Hamida, Orman Mehmed r. Ahmeda, Mesihović Halid r. Salihage, Mesihović Hasan r. Muhameda, Mesihović Omer r. Muhameda, Mesihović Hasan r. Mehmeda, Mesihović Kasim r. Mule, Mujkić Muharem r. Hasana, Nović Salko r. Zaima, Lalić Hilmo r. Salke, Šukalić Jusuf r. Avdije, Šukalić Ahmed r. Jusufa, Tasliđa Čašif Hasana, Sadiković Murad r. Alage, Omerhodžić Hasan Hamidov, Hafizović Kasim Hasana, Lalić Hilmo Mahin, Korjenić Šerif r. Mehe, Ćerić Hazim Mustafe, Bošnjak Šemso r. Ibre.

Kolari

Mujanović Esad r. Sabita, Lalić Zaim r. Alije, Latić Meho Salke, Konjhodžić Džemal r. Mustafe, Sarajlija Mustafa r. Omera, Sarajlija Sulejman r. Omera, Nikšić Hamid r. Derve, Nikšić Hasan r. Derve.

Vjerski službenici

Sadiković Abdulah ef. r. Ibrišim ef., džem. Imam, Sadiković Hasan ef. r. Muhamed ef., imam, Ćerić Mustafa r. Avde, imam, Tančica Hafiz-Sabit r. Alije, hodža.

Činovnici

Mahić Derviš r. Zaima, Hrnjičević Salih r. Mustafe, Konjhodžić Ćamil r. Mehmeda, Kotlo ing. Salih Hasana.

Trgovački pomoćnici

Mesihović Husein r. Mehmeda, Jakić Mustafa r. Alije.

Gruntovničari

Ćerimović Ahmed r. Šaćira, Sadiković Hasan r. Alage.

Penzioneri

Lalić Mustafa r. Mehmeda, Mehićević Mustafa r. Ahmeda, Orman Ali ef. r. Saliha, Dizdarević Agan r. Ibre, Bećirović Muhamed r. Hasan ef.

Listonoše

Tasliđa Hasan r. Abdulaha, Lalić Omer r. Mehmeda.

Zidari

Ćolić Adem r. Omera, Bilić Ibro r. Muje.

Hotelijeri

Jakić Mustafa r. Alije, Jakić Osman r. Alije.

Šerijatske sudije

Sadiković Kasim ef. r. Ibrišim ef., Mušić Muhamed ef. r. Mustafe.

Sudije

Dizdarević Abdurezak r. Rašid ef., Buturović Hamdi ef.

Putari

Zuhrić Šućrija r. Smaje, Mesihović Ahmed r. Halida.

Učitelji

Konjhodžić Abdulah r. Smaila, Nović Salko r. Mujage.

Druga zanimanja

Nazečić Mustafa r. Halida, šef duhanske stanice

Tasliđa Alija r. Avde, policajac

Ćemalović Hilmija, poslovođa „Bate“

Delalić Hilmo r. Omera, laborant

Delalić Nail Šaćirov, bačvar

Lićah Avdo r. Paše, hamal

Prolić Hasan r. Mehmeda, ašćija

Jakić Ibrahim r. Avde, voćar

Gujić Kasim r. Hasanage, novinar

Dizdarević Ahmed Sabitov, dnevničar

Dizdarević Mustafa r. Hasanage, bilježnik

Arslanagić Arif Ibrahima, nadšumar,

Bilal Šućrija r. Alije, dimnjačar.

Birači Gradske i Proboja su listom težaci, kao i pretežni dio birača Vitine*.

Birači Vitine drugih zanimanja bili su:

Dizdarević Šefkija r. Sule, mesar, Dizdarević Muhamed r. Abdurahmana, bilježnik, Fejzić Selim kovač, Fejzić Avdo Selimov, kovač, Hodžić Izet r. Omera, trgovac, Mesihović Muhamed r. Sabita, brijač, Đikić Hasan, učitelj.

Stalni birački spisak svih pravnih birača glasačkog mjesta Ljubuški, džemata Ljubuški, Sresko vakufsko mearifsko povjerenstvo Ljubuški, izbornog okruga mostarskog. Arhiv Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Ljubuškom.

Ljubuški, 15. marta 1938. Sreski šeriatski sud. Šeriatski. sudija Kasim Sadiković.

ZANIMANJA LJUBUŠKIH BOŠNJAKA PRED DRUGI SVJETSKI RAT – Ljubušaci (ljubusaci.com)

Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju: Haljevčev sokak

 

(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici 20220809, autor je Ahmet Kurt)

Sokak se danas zove Huse Maslića ulica po pripadniku NOP-a koji je u blizini Blagaja zarobljen poslije ranjavanje, te umro u mostarskoj bolnici u ljeto 1943. godine.

Sokak je dug tačno sto metara, a povezuje Carsku džadu (danas Titova) i Srednju ulicu (danas Braće Fejića). Na oba kraja sokaka nalazile su se džamije; prema Neretvi Roznamedži Ibrahim efendijina, a na Carskoj džadi Husein hodžina izgrađena još prije 1588. godine - na slici 1 vidjeti sokak i ove džamije na dijelu katastarske karte iz 1881. godine u razmjeri 1:3125. Na karti sam za neke kuće, u i oko sokaka, označio vlasnike.

Husein hodžina džamija je srušena 1947. godine, a nišani iz nikad ekshumiranog harema uz džamiju (vidljiv na karti) uništeni i harem pretvoren u “park”. Ova džamija se nalazila tačno na mjestu gdje danas prodavnica obuće Planika pod “Neboderom”, vidjeti sliku br 2.

Na dnu sokaka (na parceli 124 na karti) hadži Husein Komadina (1830-1912) preko puta Roznamedžijine džamije je izgradio lijepu dvospratnicu koja se nalazi lijevo na slici br 3. Husein je bio brat gradonačelnika Mostara Mujage. Prije odseljenja u Bursu, 1893. godine, Husein je za daleko nižu cijenu nego što ga je gradnja koštala kuću prodao opštini Mostar.

Sokak je dobio ime po jednoj od najstarijih mostarskih porodica Haljevac, koji su tradicionalno bili terzije. Više kuća ove porodice su bile na južnoj strani sokaka, gdje su početkom 1960-ih godina izgrađena zgrada za stanovanje vazduhoplovnih oficira JNA - vidjeti sliku br 4.

Godine 1755. ovdje su živjeli terzije Abdulah, Ibrahim, Ismail i Mustafa, sinovi Salih-begovi, Alija, sin Mustafin, Aličelebija, sin Salihbegov i Mehmed, sin hadži Muhamedov. Krajem XIX stoljeća u svojoj kući u sokaku ženski mekteb je držala hôdža Fatima Haljevac.

Ali efendija Haljevac je 1878. godine od strane buntovnika koji su se protivili ulasku austrougarske vojske u Mostar izabran na civilnog upravnika grada. U grupi još bijahu hadži Alijaga Drače, hadži Alijaga Hamzić, Muhamedaga Memac, Salihaga Balić, Sulejman ef. Falađić, Salih hafiz ef. Sefić, hadži Arif ef Kajtaz, Mehmed Kazazić i drugi.

U Mostaru ne živi niko od ove porodice. Zadnji potomak Husein Haljevac je poslije Drugog svjetskog rata po potrebi željezničke službe preselio u Sarajevu gdje danas živi više članova ove drevne mostarske familije.

(Ahmet Kurt/20220810)

(1) Ahmet Kurt | Facebook

Iz starog Mostara: Most započet u jednoj, a završen u drugoj državi

 

Gradnja Carinskog mosta u Mostaru počela je 1916. godine, kada je Prvi svjetski rat bjesnio širom svijeta, u vrijeme dok je u našim krajevima još vladala Austro-Ugarska. Pušten u saobraćaj 9. marta 1918. godine, a konačno završen 1920. godine, u vrijeme novostvorene države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

"Samo tri godine nakon puštanja u promet Lučkoga mosta, Mostar se pripremao za izgradnju još jednoga. Europom je te 1916. g. bjesnila klaonica Prvog svjetskog rata i austrougarska vlast je željela uspostaviti u Mostaru što bolju cestovnu i željezničku komunikaciju sa Sjevernim logorom. Imajući na umu hitnost projekta, ing. Miloš Komadina ponudio je idejni projekt mosta kojega je izradio još prije dvije godine za potrebe premošćivanja Neretve u Vojnu. Civilna i vojna komisija je jednoglasno prihvatila projekt uz zaključak da se most izgradi za kolski i željeznički promet. Lokacija za gradnju je izabrana na Carini, na onom mjestu gdje je Neretva najuža. Projekt je predviđao armirano-betonsku konstrukciju s dva luka – veći luk bi premošćivao Neretvu, a manji kameni plato obale. Sredinom te godine radovi su bili u punom jeku, s tim da su većinu fizičkog rada obavljali zarobljenici i to Rusi, Talijani i Srbi. Uslijed nedostatka radne snage radovi na mostu nisu napredovali prema planu, ali je ipak 9. ožujka 1918. g. most završen i svečano otvoren za promet. Vozni dio mosta je, pored kolskog dijela, imao tračnice i za uski i za normalni kolosijek. Neki dijelovi mosta nisu tada bili završeni kao što je druga betonska kućica namijenjena za naplatu mostarine i dijelovi ograde, ali je nova vlast nastavila gradnju i kompletan je most završen tijekom 1920. g. Most je 1918. g. dobio ime most kralja Karla, ali je ubrzo nova vlast to promijenila u most Kralja Aleksandra. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most. Tijekom rata 1992. g. Carinski most je srušen. Prilikom obnove 1996. g. izvršeno je miniranje i ostataka mosta tako da je nanovo izgrađen.”

Iz knjige: Mostarski leksikon, Tibor Vrančić, 2020.

prilozi:

Carinski most 1920.

Carinski most početak izgradnje

Carinski most 1940-tih

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)