Iz stare štampe, u Mostaru, 1908. godine

 

U američkom magazinu "National Geographic" iz 1908 godine, objavljeno je nekoliko fotografija Mostara, uz popratni tekst...

"Grad je potpuno orijentalan, i zgodno je smješten sa obje strane brze Neretve, i sa mnogo minareta koji se slikovito ukazuju na horizontu. Dvije četvrti grada su povezane sa veličanstvenim starim kamenim mostom, sa rasponom od stotinu stopa i preko 60 stopa iznad rijeke. Tradicija ga pripisuje Rimljanima (iako ga je vjerovatno sagradio jedan od ranih sultana), a tradicija također kaže da su bile velike poteškoće prilikom izgradnje temelja, sve dok neko nije dobio sretnu zamisao da ugradi dvoje ljubavnika ispod stubova mosta, nakon čega je sve dobro krenulo.”

Tih godina mnogi posjetioci, koji su dolazili u Mostar dolazili sa pretpostavkom da su mostarski Stari most gradili Rimljani, a onda su dolaskom u Mostar, u Stari gradi i na most, dobijali sasvim drugačiju sliku.

Prilog: fotografije Mostara iz 1908. godine

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Lučki most

 

14 Lučki most - Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Tvornica duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta na Neretvi. Dva jedina mosta – Stari most i most na Musali nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati promet kočijama. Tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina angažira starog poznanika ing. Miloša Komadinu koji predlaže svoj projekt usvojen 1911. godine, a koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. godine, a već 3. juna 1913. godine most je svečano otvoren. Tako na karti i vidimo da je most tek izgrađen, nov i betonski (Neue Betonbrüke), gdje još nije izgrađena prilazna cesta ni na jednoj obali Neretve. Tom prilikom je dogradonačelnik Nikola Smoljan objavio odluku Gradskog vijeća o imenu mosta. – Most Mujage Komadine. Nakon izgradnje počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most već i za onaj na Musali. Mostarina za pješake bila je niža nego za pješake s konjem ili stokom, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prijelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan. Nakon završetka Prvog svjetskog rata ime mosta promijenjeno je u most Vojvode Stepe Stepanovića, no za Mostarce on je bio i ostao Komadinovo djelo kojega nazivaju Lučki most.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Rudolfov most

 

13 Rudolfov most – Malo je poznata činjenica iz istorije Mostara da je mostogradnja za vrijeme austrougarske vlasti trebala biti okrunjena još jednim, novim, nesvakidašnjim arhitektonskim čudom, za koga se onoga vakta govorilo da bi svojom monumentalnošću mogao zasjeniti čak i i Stari most. Uvidjevši da Mostar treba pod hitno još jedan most zbog širenja prema zapadu, gradski projektanti su u julu 1913. godine završili projekt izgradnje novog mosta.

Sam nacrt mosta, njegov budući izgled i funkcionalnost, oborio je s nogu, kako obične građane, tako i stručnjake. Ovaj most bio je projektiran u pseudomaurskom stilu, trebao je biti dužine 64 metra, a širine 8 metara, te još po 2 metra širine za pješake, s obje strane mosta. Što se tiče samog izgleda mosta, posebno je zanimljivo bilo, da je s obje strane mosta, cijelom svojom dužinom, most trebao imati na dva sprata izgrađene trgovine, gostionice i druge sadržaje, također sve u pseudomaurskom stilu. Na karti je jasno označena ta namjena kao trgovačkog središta (Markthalle), kao i cesta preko mosta koja povezuje Mejdan s Baščinama (Projekt. Brücken Strasse), što praktički znači, do nekadanašnjeg hotela „Ruža“. Odmah su mu nadjenuli i ime Rudolphov most, a prema nacrtu, sačuvanom u Arhivu Hercegovine, kao i u Državnom arhivu u Beču, trebao je biti armirano-betonske konstrukcije. Most je raspadom Monarhije, nakon Prvog svjetskog rata, ostao samo na papiru.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Novi gradski vrt i Munjara

 

12 Novi gradski vrt i Munjara – Na karti je jasno obilježen prostor između Baščina i dijela terena do Gradske elektrane (Elektrizit Werk), na kojem je predviđena gradnja Gradskog vrta (Projekt. Stadtgarten). Koja je bila namjena budućeg vrta nije poznato, je li to javna površina sa sadnicama stabala, gradski park ili nešto treće – ostaje nepoznato. Jedino je poznato da je šezdesetak godina kasnija na tom terenu izgrađen Hotel Ruža, tako da ni taj projekt Gradskog vrta nije ostvaren.

Na istoj ovoj karti vidimo i Gradsku elektranu. Još od 1903. godine u Mostaru se pripremalo uvođenje električne rasvjete da bi tek u septembtu 1911. godine započela gradnja električne centrale, a to je ona zgrada u kojoj je sve do pred ovaj rat (1992. godine) bila štamparija Rade Bitanga, neposredno uz nekadašnji hotel Ruža i na uglu ulica Onešćukova i Husnije Repca. Nabavljeno je postrojenje centrale na dizel gorivo, a po gradu su tada postavljeni stupovi. Rasvjeta se sastojala od 600 rasvjetnih tijela i 30 velikih kandelabera. Tako su s mostarskih ulica uklonjeni dotadašnji fenjeri „na gaz“ i lampe na acetilen (karbid), po mostarski „garbit“, te su osvijetljene 2. juna 1912. g. Tom prigodom održana je svečanost na Musali, pred hotelom Neretva, na kojoj je govorio tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina. S Huma je ispaljen 21 topovski plotun, a gradskoj elektrani dano je, kako to i priliči, ime austrougarskog cara i kralja Franje Josipa. Međutim, za Mostarce je to ime bilo predugačko, oni su je (kao što to i priliči Mostarcima) prozvali Munjara.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Harem Kantarevac i dvije vile

 

11 Harem Kantarevac i dvije vile – Starije generacije još živućih Mostaraca vrlo dobro se sjećaju parkića u Liska ulici tačno preko puta zgrade Dispanzera. Relativno malen, imao je nekoliko klupa i pješčanu stazu cijelom dužinom parka; bio je malena oaza zelenila i skrovito mjesto za zaljubljene. Međutim, malo je poznato da je sve do 1954. g. na ovome mjestu postojalo oveće groblje s brojnim nišanima. Bio je to harem Kantarevac. Harem je formiran na vakufskom zemljištu džamije hadži Memije i imao je površinu od 3000 m², a vakif je zemljište namijenio baš u tu svrhu. Dolaskom austorougarske uprave, a prilikom izgradnje željezničke pruge, u ovaj harem je prebačen dio ostataka umrlih i nišani iz Lakišića harema. Četrdesetak nišana s arapskim epitafima tada su ugrađeni u zid koji opasuje ovaj harem. Liska-harem, kako ga danas nazivaju, godine 1954. potpuno je poravnat; dio je prenamijenjen u igralište, a dio u park. U toku zadnjeg rata, park je silom prilika ponovno povratio svoju prvobitnu namjenu jer su se u njega pokapale prve žrtve stradanja Mostara – vojnici Armije BiH, HVO-a kao i civili svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Preko puta na karti vidimo i dvije već izgrađene vile u Liska ulici. Godine 1905. g. na zemljištu porodice Butum izgrađena je vila Zahumka koju je dao izgraditi Mađar János (Ivan) Acs (Ač), koji je u Mostar doselio 1879. g. kao ovlašteni poduzetnik dimnjačar. Baveći se ovim zanatom, a bez konkurencije, u Mostaru se silno obogatio. Međutim, nije dugo uživao u ovoj lijepoj vili jer je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata napustio Mostar. Godine 1911. adaptaciju ove vile izvršio je Đorđe Knežić. Odmah uz nju nalazi se i vila Neretvanka, građena 1905. – 1906. čiji je vlasnik prvobitno bio trgovac Milan Milušić, a nakon toga porodica Butum. Inače su ove dvije vile građene po istom projektu i izgledaju kao dvije sestre blizanke. Adaptaciju je također izvršio Đorđe Knežić 1911. g.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago) (Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Trgovačka akademija i Komanda korpusa

 

10 Trgovačka akademija i Komanda korpusa – Kao što vidimo na ovoj karti cijeli kompleks zemljišta od Fesslerove vile (danas Rektorat) na Rondou pa sve do Gimnazije bilo je predviđeno za gradnju kompleksa Trgovačke akademije (Handelsakademie). U vrijeme maturalnih ispita u Gimnaziji u Mostaru, koje je nadzirao tadašnji nadzornik srednjih zavoda g. Martin Beđanić (inače prvi direktor Gimnazije iz 1893.), gradonačlnik Mujaga Komadina pozvao je njega, g. Vojislava Šolu i Nikolu Smoljana na sastanak kojim povodom se rodila ideja o osnivanju jedne trgovačke akademije. Na sjednici gradskog vijeća iz 1913. g. objavljeno je da je stigla dozvola za gradnju prve polovine Trgovačke akademije na tom prostoru. Donesena je također odluka da će Gradsko vijeće ustupiti ½ zemljišta za potrebe izgradnje kao i svotu od 8.000 kruna godišnje. Plan je bio da se ta škola otvori već sljedeće školske godine s tim da bi Grad ustupio objekte gdje bi se predavanja obavljala do izgradnje Akademije. Detaljnijih podataka o tome nemamo. Kako je došlo do izmjene plana u korist gradnje vila i stambenih kuća – nepoznato nam je. – nepoznato nam je.

U pravcu juga, od objekta Trgovačke akademije, paralelno sa Bulevarom, i tresom željezničke pruge, ovim planom je bila predviđena gradnja Komande korpusa. Zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, sve je ostalo u sferi planiranja.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago) (Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Rimokatolička katedrala

 

09 Rimokatolička katedrala – Još početkom 20. vijeka, na zemljištu koje se tada zvalo Guvno, a koje je kasnije dobilo ime Rondo pružala se velika parcela voćnjaka od oko 8 400 m², a koja je bila u vlasništvu katoličke biskupije i na kojoj je planirana gradnja katoličke katedrale. Na karti jasno vidimo i plan katedrale (Proj. r.k. Katedrale). Čak je na mjesto dopremljena određena količina kreča koji je pokriven kako bi se održao. Međutim smrt biskupa Buconjića, pa nakon toga i izbijanje Prvog svjetskog rata je omelo projekt. Sa pripremama za izgradnju je nastavio i slijedeći biskup Alojzije Mišić, koji je pribavio određenu količinu tesanog kamena, ali novi rat zaustavlja projekat, da bi zemljište nakon Drugoga svjetskog rata postalo vlasništvo države. Tako 1948. godine na njemu, po projektu arhitekta Muhameda Kadića, počinje gradnja velikog zdanja, namijenjenog prosvjetnim i kulturnim potrebama grada. Nakon prvih iskopa i temelja uslijedio je dugotrajniji zastoj u gradnji. Kamen, koji je bio dovezen s Huma, koristi se za gradnju zgrade Doma kulture (kasnije Doma mladih, a danas Dom Herceg Stjepana Kosače), čije je prvo krilo zbog kroničnog nedostatka novca bilo završeno tek jula 1959. godine, drugo krilo septembra iste godine, a cjelovita zgrada je dovršena 1960. godine. Izmjene i korekcije na zgradi vršio je Romeo Tiberio i ing. Izudin Mahmutspahić, koji je ujedno bio i nadzorni organ u izgradnji. Još jedno krilo zgrade naknadno je nadograđeno 1969. godine. Skladno je to zdanje, fasade od bijelog granita, polukružnog oblika, s nizom potpornih stupova, u okviru kojega se nalazi biblioteka, dvorana za koncerte i priredbe i još neki prateći sadržaji. Ova ustanova ostavila je neizbrisiv trag duhovnog razvoja grada Mostara i šire regije.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago) (Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)