U Mostaru 1890. - 1891. godine - Kanber-agin mesdžid i lokacija budućeg Lučkog mosta

 

28 Kanber-agin mesdžid. Ovaj mesdžid je bio lociran na Luci, neposredno uz lijevu obalu Neretve i upravo na cesti koja vodi na most Mujage Komadine. Ovo je, ustvari, bio mesdžid, ali ga je narod zvao džamija. Imao je malu kamenu munaricu, koja je, kako su pričali stari ljudi, bila arhitektonski ljepša od ostalih munarica, a sagradio ga je Ahmed Kurtić prije 1631. godine. Prema narodnoj priči imao je grbu na leđima (turski: kanbur) pa je prozvan Kanber. Mesdžid je zatvoren 1913. godine, a potpuno srušen prilikom gradnje Lučkog mosta 1916. godine. Poslije 1945. godine na tom lokalitetu izgrađen je manji objekt u kojem su bili stanovi glumaca Narodnog pozorišta u Mostaru.

Dolaskom Austrougarske na ove prostore oblici transporta roba i ljudi su se promijenili. Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Tvornica duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta na Neretvi. Dva postojeća mosta - Stari i most na Musali, nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati promet kočijama. 1909. godine je usvojen projekt izgradnje i određena lokacija, kod Kanber-agina mesdžida na Luci, na lijevoj obali, a na desnoj obali u mahali Predhum.1910. godine dužnost gradonačelnika preuzima Mujaga Komadina, koji angažiraje ing. Miloša Komadinu za izgradnju mosta. Njegov projekt, usvojen 1911. godine je predvidio potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. godine, a već sredinom 1913. most je svečano otvoren i tom prilikom je dobio ime Most Mujage Komadine.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine – Bjelušine

 

26 Bjelušine. Južni nastavak Brankovca su Bjelušine, a protežu se prema obroncima Podveležja istočno od Luke i Glavne ulice. Naselje je ime najvjerovatnije dobilo po stijenama, hridima, koje za vrijeme mostarske ljetne žege poprimaju bijelu boju.

O značaju,nastanku i istoriji ove mostarske mahale govore stari tekstovi, od koji ovdje donosimo dva izvatka:

“Kujundžije (zlatari) su bili sa svoga rada nadaleko poznati, a sigurno i brojni, jer su u Mostaru, kao i oni u Sarajevu, imali svoju čaršiju, koja se zvala Kujundžiluk. Ova se čaršija sterala tik do lijeve obale Neretve od Male Tepe do nadomak Sdtarog Mosta. To ime ima i danas, iako u njoj nema ni jednog kujundžije još od prije 1851. Što je nekad značila ta čaršija u Mostaru, najbolje nam kaže izreka, koja se još čuje u ovom gradu: “Nije bogat, ko nema kuće u Bjelušinama i dućana u Kujundžiluku.” Tako je bilo nekad. Možda je ova izreka nastala onda, kad su ovu čaršiju naselili trgovci. Već nekoliko decenija oba su ova dijela Mostar toliko pala, da se može reći, da postoje samo po imenu. Za Kujundžiluk, jedan od izvora nekadašnjeg blagostanja Mostaraca, i Bjelušine, jednu od prvih mahala u Mostaru, vrijedi u potpunom svom značenju ona:

Vr'jeme kule niz kotare gradi,

Vr'jeme gradi, vr'jeme razgrađuje.

Njihov periferijski smještaj učinio ih je onim, što su danas.”

Ova mahala nekada je nosila ime Čurkči hadži Ahmedova mahala:

“Čurči hadži Ahmedova mahala češće se zove Bjelušine, a pojavljuje se i naziv Čurkči Ahmed - pašina. U popisu mahala iz 1585. godine ne spominje se kao mostarska mahala, a u sidžilu iz 1632/34. godine spominje se često, i to pod oba naziva. Mesdžid te mahale smjestio se na njezinu kraju i ne zna se kadaje tačno sagrađen, a srušen je 1950. godine. Neki istraživači, uz konstataciju da se ne zna vrijeme njegova nastanka, smještaju ga u drugu polovinu 16. stoljeća. Uz Mesdžid je bila i čatrnja. Nije poznato je li u toj mahali bilo muslimansko groblje, ali su u njoj smještena tri kršćanska, od koji su dva sigurno iz 17. stoljeća. Taj podatak, te često spominjanje u izvorima kršćana koji žive u toj mahali, govore o njihovoj velikoj prisutnosti. Sigurno se zna da su u toj mahali 1632/34. godine živjeli doseljeni Grci i Jermeni. Neki smatraju da su je upravo oni osnovali. Od polovine 19. stoljeća ta se mahala naglo povećava o širi južno uz brdo te niže prema Kamber-aginoj mahali, ali i prema sjeveru i Suhodolini.”

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1891. – 1892. godine.

U naredniom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnoošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1891. i 1892. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali krartki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine – Stari most i kule oko Starog grada

 

25, 26 Stari most. Kad je sultan Mehmed II. Osvajač (1450. – 1481.), poznat kao Mehmed kan, 1466. ili nešto kasnije, osvojio trg Mostovska tvrđava, što na turskom glasi küprü hisar (grad ćuprija ili grad s mostom), naredio je da se uzvodno uz Neretvu, na oko osam do deset metara od mjesta gdje će kasnije biti sagrađen Stari most u današnjem obliku, sagradi drvena ćuprija na lance, ali s mnogo čvršćim stegnom. Ćupriju su u početku štitile posade koje su bile smještene u dvije zatečene tvrđave uz stari Hercegov drveni most na lance.

Stanovnici Mostara uputili su sultanu Sulejmanu kanu molbu da im sagradi čvršću ćupriju za prelazak. Sultan je molbu uslišio i već u ljeto 1565. izdao prvu naredbu o gradnji ćuprije od čvrstog materijala na mjestu gdje se nalazi drvena ćuprija na lance sultana Mehmeda kana, poznate pod nazivom Čekrk (vitlo ili lanac u širem značenju). Za nadzornika gradnje imenovao je poznatog hercegovačkog prvaka Mehmed-bega Opukovića, poznatijeg kao Karađoz-beg, a za projektanta i graditelja Hajredina (turski Hayreddin), najboljeg učenika čuvenog neimara Sinana, graditelja ćuprije Mehmed-paše Sokolovića na Drini. Mimar Hajredin opredijelio se za položaj ćuprije između dva uzvišenja na kojemu su bile kule sultana Sulejmana kana, osam do deset metara niže nizvodno, gdje je Neretva uža i dublja. Pripreme za gradnju ćuprije otpočele su krajem 1565., a na klesanju kamena su radili kamenoklesari iz Popova polja i Dubrovnika.

Dolaskom u Mostar, Hajredin je zatekao most na lancima debljine “ljudskog stegna”. Hajredin most napravi s jednim lukom u preciznom polukrugu, s jedne stijene na drugu, a kako ostade zapisano, „liči na galeba, zaustavljenog u letu, koji svojim krilima dodiruje obje obale rijeke“. Raspon luka je 28,60 metara, a visina u zavisnosti od vodostaja, od 20 do 21 metar. Za gradnju je korišten kamen tenelija, odnosno miljevina, pronađen u blizini Mostara, u kamenolomu Mukoša. Svaki kamen posebno je obrađen, krajevi mosta se naslanjaju na kose, kamene upornjake. Gradnja mosta završena je 1566. godine.

S obje strane Staroga mosta bile su napravljene kapije koje su se preko noći zatvarale i nije se moglo preko mosta prelaziti. Kapija na lijevoj strani Neretve davno je porušena i za nju se, osim praga koji označava ujedno i početak Starog mosta, ne zna. Nije zabilježena ni na jednoj dosad objavljenoj fotografiji pa ovdje donosimo ekskluzivu gdje se vidi i ta kapija.

Kule oko Starog grada. Osmanlije su na uskom prostoru na početku Potkujundžiluka izgradili tri kule. Prva kula, koja je imala dva kata i most na podizanje, nalazila se u podnožju Suhodoline. Druga kula bila je smještena na ulazu u Potkujundžiluk iz smjera Male tepe. Ispod sebe je imala prolaz s kapijom koja bi se pred noć zatvarala, priječeći tako prolaz u Potkujundžiluk i dalje na Stari most.

Druga kula bila je smještena na ulazu u Potkujundžiluk iz smjera Male tepe. Ispod sebe je imala prolaz s kapijom koja bi se pred noć zatvarala, priječeći tako prolaz u Potkujundžiluk i dalje na Stari most. Treća je kula bila stražarska kula koja se nazivala Kulluk.

Pored ovih mnogo veće i poznatije su kule Tara i Halebinka. Ove kule su građene oko 1650. godine, jer ih i Evlija Čelebija spominje u svom putopisu iz 1664. g. Ovdje svakako treba napomenuti da je samo mala kula na lijevoj obali, nizvodno od mosta, zvana Nebojša ili Herceguša, sačuvala do danas svoj izvorni oblik, pa i svoje ime, i danas je ona najstarija postojeća građevina nastala još u predosmanskom periodu.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1891. – 1892. godine.

U naredniom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnoošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1891. i 1892. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali krartki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine – Kalhana i Ćejvan Ćehajina džamija

 

24 Kalhana je jedan od brojnih hanova u Mostaru, o kojima ne nalazimo baš previše dokumentiranih podataka, i koji je služio brojnim trgovcima i putnicima na putu kroz Mostar. “Kalhana“ (han-tvrđava, odnosno han podno tvrđave), ili Hadžiselimovića han kako su ga još zvali po njegovu vlasniku, bila je smještena na Velikoj Tepi, tačno preko puta Ćejvan Ćehajine džamije, unutar gradskih zidina. Han je bio u funkciji skoro stoljeće i pol, sve do 1891. g. kada ga je otkupio mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina i na njegovim temeljima sagradio reprezentativnu zgradu na dva sprata. U prizemlju su bili otvoreni brojni mali dućani, a na spratu učionice i kabineti Više djevojačke škole. Godine 1910. je prema nacrtu ing. Miloša Komadine izvršena dogradnja zgrade uzduž Kalhanske ulice prema istoku, te je izgrađena i gimnastička sala.

Nakon Drugoga svjetskog rata zgrada je služila jedno vrijeme kao opština, a kasnije su u njoj boravile i razne škole, kao i ekonomski fakultet na početku svoga djelovanja.

Čejvan Ćehajina džamija. Ova se džamija nalazi na Velikoj Tepi, a izgrađena je 1552./53. g. Prvotno je džamija bila pokrivena olovom, a četvrtasta munara u obliku tornja bila joj je prigrađena uz lijevi zid od ulaza u džamiju. Zbog te činjenice da je jedina džamija u Mostaru kod koje se munara nalazi na lijevoj strani od ulaza u džamiju, u narodu je poznata i kao Inat džamija. Jedna je od dvije mostarske džamije koje su imale četvrtastu munaru. Godine 1885. zamijenjen joj je krov i tom je prilikom srušena i munara i nanova sazidana u oktonogonalnom obliku. Na fotografiji se vidi ova džamija, koja je u to doba bila izgrađena 6 godina prije, kako se bijeli. Osnivač džamije bio je visoki državni zvaničnik i sekretar bosanskog vilajeta Čejvan Ćehaja, čuveni mostarski legator poznat i kao Čejvan-beg, za kojeg postoji osnovano mišljenje da je bio Sinan-begov oslobođeni rob. U ranijim dokumentima, kao u tarihu izgradnje njegove džamije, spominje se kao Čejvan Kethoda, što znači zastupnik. Bio je jedan od najvećih dobrotvora grada (opravka Krive ćuprije, hamam kod Tabhane, još dvije džamije, izgradio preko sto dućana, pokaldrmisao glavne gradske ulice i mnogo drugog). Čejvan ćehaja je najzaslužniji za razvoj grada, 1554. godine je uvakufio plaćanje državnog poreza, avariza, za stanovnike grada što je olakšalo naseljavanje. Umro je 1570. i sahranjen pored džamije. Džamija je bila oštećena u zadnjem ratu, ali je popravljena 1997. g.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1891. – 1892. godine.

U naredniom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnoošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1891. i 1892. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali krartki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine – Velika Tepa

 

23 Velika Tepa je bila maleni trg, a nalazila se na Carskoj džadi (Glavna ulica), tačno na mjestu gdje se ulica Stari most stepeništem spaja s Glavnom. Riječ Tepa je preuzeta iz turskog jezika, a inače označava tjeme, brežuljak, uzvišenje u odnosu na nešto. Pošto je dio na Carskoj džadi (Glavna ulica) bila uzvisina u odnosu na Hendek u Potkujundžiluku, odnosno Stari most, dobila je ime Velika tepa. Širi pojam Velika tepa je podrazumjevao dio od Ćejvan-ćehajine džamije do dijela gdje Suhodolina presjeca Glavnu ulicu. Bilo je to mjesto okupljanja, mjesto kupovine i prodaje, te mjesto izvršenja smrtnih kazni vješanjem ili „mušketanjem“ (strijeljanjem) u staro tursko vrijeme a sa time je nastavila i AU u prvim godinama okupacije, na njoj je telal saopštavao naredbe i ukaze koje su dolazile od bosanskog valije ili Istanbula i Beča, na njoj su čitane i dobre i loše vijesti, na njoj su se čitale licitacije, organizovala veselja povodom dolaska na prijestolje novog sultana ili povodom rođenja princa a na Velikoj tepi je održano i vijećanje Mostarca povodom ulaska AU vojske u BiH, tu su održavana i onovremena sportska takmičenja u hrvanju, bacanju kamena sa ramena i skoku u dalj. Isti status je imala i za vrijeme AU vlasti, premda su Potkujundžiluk i Priječka čaršija u doba Austrougarske dobrano preuzeli prijašnju ulogu Velike tepe.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Suhodolina

 

22 Suhodolina je inače suha vododerina koja počinje ispod brda Stolac, pa strmim obroncima Podveležja prolazi pored pravoslavnog groblja, obje pravoslavne crkve, Konaka i idući prema Glavnoj ulici, završava u Potkujundžiluku i ulijeva se u Neretvu. U vrijeme velikih kiša ova vododerina se napuni vodom koja se sjuri u grad ispod. Tako narasli potok nakon kiša Mostarci zovu Dronja. Za velikih kiša znala je Dronja nositi sve što se našlo na putu, pa je blatna i luda bujica pred sobom gurala ogromno kamenje, zemlju, pijesak, granje pa i čitava stabla, mrtvačke sanduke s leševima, potom grede, a srušila bi usput i nekoliko kuća. Tada bi za mnoge građane osvanulo jutro bez krova nad glavom. Pred Prvi svjetski rat nabujali potok je porušio dućan trgovca Špire Zeca i odnio veliku čeličnu kasu iz njegove radnje, i ta kasa je proletjela kroz dućan Sime Mrava, i povodom toga događaja nastade izreka „Dronja protjera zeca kroz mrava“. Za vrijeme AU uprave i kasnije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ovaj potok je regulisan da bi se zaustavilo izlijevanje i poplave koje je izazivao.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)

U Mostaru 1890. - 1891. godine - Potkujundžiluk/Kujundžiluk

 

21 Potkujundžiluk Mostarci zovu Kujundžilukom i to negdje od 1960-ih godina kada je ovaj toponim preimenovan uz mnoštvu izmjena koje su tada uslijedile. Krajem 15. vijeka izgrađena je prva džamija u Mostaru – Sinan pašina ili Atik (Stara) na Mejdanu, a kasnije na tom trgu su izgrađeni i brojni objekti. Vojne posade koje su bile oko Starog mosta su sada išle u novu džamiju. Tako je nastao sporedni put, kojim se skraćivao put od Staroga mosta preko Glavne ulice do Mejdana. Vremenom su na njemu izgrađeni drveni dućani, većinom su to bile kujundžijske radnje, pa tako i ovaj put dobi ime Potkujundžiluk, označavajući u jednoj riječi da se radi o kujundžijskim radnjama koje su smještene ispod Glavne ulice.

Mnogo puta su u istoriji Mostara ove drvene radnje gorjele, pa nanovo obnavljane. Zadnji poznati požar se dogodio prilikom ulaska austrougarskih trupa u grad, 5.8.1878. godine. Nakon dolaska Austrougarske, u Potkujundžiluku je izgrađen veći broj zidanih zgrada, u čijem prizemlju su smještane kujundžijske radnje, a nakon 1912. godine je uvedena električna rasvjeta umjesto dotadašnje rasvjete na gaz. Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih godina izvršena je detaljna rekonstrukcija i revitalizacija Potkujundžiluka. Tom prilikom su prema zamisli Mirka Kujačića, upravnika Zavoda za zaštitu spomenika kulture, sve zidane kuće bile obojene jarkim i različitim bojama, te su uklonjena oba stepeništa na sjevernom i južnom početku ulice. Time je i ova ulica postala atraktivno turističko odredište.

“Centar za informaciju u dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1890. – 1891. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1890. i 1891. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

(Džabirov, Vrančić, Špago)