Murve, pod mostarski

 

murve 2021.

Nešto mi pade na pamet kako danas pojedoh murava sa onog stabla niže Šantića spomenika... Elem prošle godine nedje' u ova doba,, sjedimo nas nekoliko u Šantića parku i pričamo onako o svačemu,, kako to biva inače. Tako naleti neko od raje i nosi par murava u ruci i dade nam po jednu. Velim ja ovo je sa onog stabla niže,, fine su vala' ali ne moreš se popet na njega,, visoko previše. Uto' Eso Ayala stari mačak veli,, donesi kišobran.. Ja ga gledam,, četeres' u hladu,, on ponovi,, donesi kišobran i dobro ga operi iznutra.. haj' požuri.. moj Eso šta će ti kišobran pitam ga,, a on meni - Hoš' murava,, hoću velim,, Pa hajde onda donesi najveći kišobran. Te ja po kišober,, kad sam se vratio do parka.. Eso puši i veli mi,, haj' samnom.. do stabla. E sad stablo je tačno niže Šantića parka prema Starom gradu,, odmah uz ulicu. Tona stranaca tuda prolazi a ja morah' otvorit kišobran i naopako ga držat' otvorenog i to pokrije cijeli trotoar.. a Eso će sa nekom metlom mlatit granu. Em koreografija iz Felinijevih filmova,, em obadvojica bosi,, u šorcevima,, Eso trese grane a ja držim kišobran otvoren naopako ispod grane. Let iznad kukavičijeg gnijezda je plako' za ovakom scenom.. Zaobilaze nas stranci a mene cirlik ufatio... Pun kišobran.. haj' ti svoj poso'.. a med medeni. Te tako sa otvorenim kišobranom naopako okrenutim ko' da je kesa sa tepe.. pronesoh murve do šantića parka na dijelidbu.. Zavalili se mi kišobran izmedju nas i udri' po murvama.. pa nek se ibrete i zaibrete gospoda stranci.. Meni valja taj dan ko nekom godina..

(Mustafa Demirović/facebook 20210613)

fotografije: Murve, 2021. Džana

(spagos)

Obilježavanje 29. godišnjice zločina na Uborku i Sutini

 

U organizaciji Udruženja porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostar, u nedelju 13. juna, obilježiće se 29. godišnjica od zločina na Uborku i Sutini, kada su srpske snage ubile 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa šireg područja grada Mostara.

U 11 sati je posjeta spomen obilježju Uborak (mjesto ubistva), u 11,30 sati spomen obilježju Sutina (mjesto ubistva), u 12 spomen ploča u Zaliku (mjesto gdje su građani bili zarobljeni u skloništu i odakle su muškarci odvedeni i pobijeni na Sutini i Uborku).

Srpske vojne i paravojne formacije,potognute tadašnjom Jugoslovenskom narodnom armijom, vršile su ovaj prvi veliki zločin, u kome su pobijeni civili u Hercegovini. Ovo su istovremeno i prve otkrivene masovne grobnice u BiH a počinioci i naredbodavci još uvijek nisu procesuirani.

“Obaveza je pamtiti, a mi nećemo prestajati na ovo podsjećati”, poručuju iz Udruženja porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostar.

(NovaSloboda.ba)

Obilježavanje 78. godišnjice Bitke na Sutjesci

 

1943.

Danas, 12. juna, u Dolini heroja na Tjentištu, sa početkom u 12 sati, u organizaciji Saveza antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine, okupiće se brojni antifašisti iz BiH, ali i iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, kako bi obilježili 78. godišnjicu od slavne Bitke na Sutjesci.

Bitka na Sutjesci, ili “Operacija Schwarz” (naziv koji su toj protivpartizanskoj akciji dali njemački komandanti koji su je pokrenuli) od 15. maja do 16. juna 1943. godine bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslovenskih partizanskih jedinica u blizini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Makar su u uzastopnim bitkama na Neretvi i na Sutjesci snage glavnine NOVJ pretrpjele izrazito teške gubitke, one su, ipak, opstale te su se u kasnijem toku Drugog svjetskog rata obilježenom kapitulacijom Italije i postupnim potiskivanjem njemačkih snaga na svim frontovima, one uspjele obnoviti i naposljetku zagospodariti područjem Jugoslavije.

Partizanske snage su pred bitku brojale 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2.883 žene). Operativna grupa brojala je oko 18.000 boraca, a u mjesec dana bitke poginula su 7.543 partizana (6.946 muškaraca i 597 žena). Čak i ne uračunavši lakša i teška ranjavanja, jedinice NOVJ su pretrpjele izrazito teške gubitke: nijedna divizija NOVJ koja je učestvovala u toj bitci nije zabilježila manje od 30 posto poginulih, a 7. banijska divizija NOVJ je imala čak 52,96 posto ubijenih boraca. U teškim borbama, poginulo je i 514 vojnika iz sastava njemačkih i snaga NDH.

Međutim, sve jedinice NOVJ uspjele izaći iz obruča njemačkih snaga, sačuvati svoj integritet i nastaviti učestvovati u ratu. Kako se baš tokom Bitke na Sutjesci Glavnom štabu NOVJ pridružila britanska vojna misija, ona je mogla izvijestiti o krajnjoj odlučnosti s kojom su partizanske jedinice pokazale u borbi, što je partizanima u nastavku rata donijelo presudno važnu vojnu pomoć zapadnih saveznika.

Obilježavanje ovog istorijskog događaja odvija se u  specifičnim uslovima zbog pandemije koja je pogodila cijeli svijet i umnogome redukovala prvobitne planove, ali nije redukovala želju antifašista da se i ove godine, kao i svih proteklih godina, okupe u Dolini heroja, na tom svetom mjestu i odaju dužnu poštu herojima Sutjeske.

Drug Tito je 4. jula.1978.godine na Tjentištu rekao: ¸¸Bitka na Sutjesci je najslavnija epopeja našeg narodnooslobodilačkog rata, epopeja, koja će trajno živjeti neugasivim sjajem”.

Osnovna poruka antifašista sa ovog okupljanja biće da se svi moramo inspirisati herojstvom, moralom, ljubavlju prema domovini, jedinstvom svih, te idejom slobode koje su nosili Titovi partizani, te tako nadahnuti odlučno ući u borbu protiv svih onih koji ugrožavaju našu sadašnjost i budućnost. Gradimo budućnost inspirisani herojskom prošlošću, saopšteno je iz SABNOR-a BiH.

(NovaSloboda.ba)

Arhitektonska mapa Austrougarskog perioda za Mostar

 

Austrougarski period/The Austro-Hungarian period 1878-1918

(tekst koji slijedi objavljen je na web stranici Asocijacija arjitekata u Bosni i Hercegovini, dana 5. juna 2021.)

Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini/Događaji, Novosti

Nakon prve dvojezične mape arhitekture austrougarskog perioda za Sarajevo koja je objavljena 6. aprila 2021. godine, NK ICOMOS u BiH vam sa zadovoljstvom predstavlja prvu dvojezičnu mapu arhitekture austrougarskog perioda za Mostar.
Mapa donosi 35 reprezentativnih spomenika arhitekture i definisane dvije rute kretanja; ruta A: „Češki arhitekta Franz (František) Blažek i „neo-maurska“ arhitektura Mostara“ i ruta B: „Mostarske porodične vile.“ Uz odabrane spomenike dati su podaci o godinama završetka izgradnje, arhitektima, adresama i statusu zaštite. Mapa sadrži i index značajnih arhitekata koji su djelovali u Mostaru u periodu od 1878. do 1918. godine.

Na izradi mape radila je grupa stručnjaka iz NK ICOMOS u BiH. Autor projekta arhitektonskih mapa austrougarskog perioda i mape za Mostar je Boris Trapara, urednica je Elša Turkušić Jurić, a grafički dizajn je uradila Alisa Burzić.

Mapiranje arhitektonskog naslijeđa

Mostarska arhitektonska mapa je druga u nizu od tri mape u sklopu projekta „Stare lokacije – nove perspektive“ čiju izradu su finansijski podržali Austrijski kulturni forum Sarajevo, pri Austrijskoj ambasadi u BiH i Češka ambasada u BiH. Namijenjena je studentima arhitekture, arhitektima, istoričarima umjetnosti i svim zainteresoviranim građankama i građanima BiH.

Projekt „Stare lokacije – nove perspektive“ se bazira na utvrđivanju arhitektonskih ruta u gradskim četvrtima tri grada (Sarajevo, Mostar i Banja Luka) mapiranjem spomenika iz austrougarskog perioda. NK ICOMOS u BiH je prije dvije godine započeo promoviranje arhitektonskih kuriranih ruta u Sarajevu kroz projekt “Arhitektura u mom kvartu – šetnja kroz sarajevsku modernu (1918-1941)”. Odabir šetnje kao formata komunikacije omogućava kvalitetniju interpretaciju i precepciju (vlastitog) okruženja.

UN- Kultura 2030 Cilj (CultureCovid19 #Culture2030Goal)
Dok se već duže od godinu dana suočavamo sa posljedicama pandemije virusa COVID-19, ali i sa izazovom kako obnoviti društvo u budućnosti, NK ICOMOS u BiH na ovaj način nastoji da djeluje u duhu UN-ove agende «Kultura 2030 -Cilj» prema kojoj kultura treba biti u samoj srži procesa obnove društva. Arhitektonska mapa je kreirana tako da svakom pojedincu omogućava samostalno šetnju gradom, u kojoj može da bira ponudjene rute, kreira nove vlastite rute i tako stekne jasnu predstavu o kulturnoj slici grada aktivno učestvujući u njoj.

PREUZIMANJE MAPE
Pozivamo vas da downloadujete besplatan primjerak prve dvojezične mape
arhitekture austrougarskog perioda za Mostar na ovom link-u. Mapa je dostupna i u štampanoj verziji, a svoj besplatan primjerak možete preuzeti u prostorijama HUB-a Asocijacije arhitekata u BiH, na adresi Alipašina 2, u četvrtak 10. juna i petak 11. juna, u terminu od 10h do 14h.

_____________________________________________________________

Ovaj događaj su nam omogućili i naši partneri iz građevinske industrije:

Velux Bosna i Hercegovina d.o.o. se bavi prodajom i marketingom VELUX krovnih prozora, sjenila, prozora za ravni krov s kupolom i svjetlosnih tunela. Više od 70 godina VELUX grupa stvara bolje uvjete stanovanja za ljude širom svijeta – korištenje dnevnog svjetla i svježeg zraka.

Geberit grupa sa sjedištem u Rapperswil-Joni u Švicarskoj vodeći je ponuđač sanitarnih proizvoda na europskom tržištu. Njegova ponuda uključuje sanitarne sustave, cijevne sustave, keramiku za kupaonice te kupaonski namještaj. Geberit nudi tržišnim partnerima iz građevinske industrije i trgovine širok spektar mogućnosti obuke u 29 informativnih centara Geberit koje svake godine pohađa više od 30.000 profesionalaca.

Alumil je jedno od najvećih i najpouzdanijih imena u kućnim prozorima i dvorišnim vratima, sa preko 30 godina dizajniranja visokokvalitetnih aluminijskih proizvoda.  ALUMIL je stvorio asortiman koji uključuje inovativne proizvode i savršeno odgovara modernim potrebama gradnje.

Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini/Događaji, Novosti

https://aabh.ba/arhitektonska-mapa-austrougarskog-perioda-za-mostar/

Predrasuda stara više od 100 godina

 

(fotografije, Mostar oko 1910. Cidom)

(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici Priče kroz Mostar i Hercegovinu, dana 8. juna 2021. godine, autor teksta je Dragan Gugo Koso)

Opako je doći u neku zemlju, neki kraj, grad sa predrasudama, doći ne pokušavati njih razbiti činjenicama a o tome pisati. Pisati na takav način uvijek donese pogrešan dojam kod čitalaca, jer naravno da „predrasuda“ uvijek ima priču ili roman a da ga se i ne krene pisati.

Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, no zlo leži u tome što se takve stvari pretočene u knjige čitaju pokadkada i stoljećima. S namjerom biram riječi, iako je snaga moje pisane objave toliko mala i beznačajna da se i na riječ „neistina“ nitko i neće naljutiti.

Gospodin Frederic Blair Jaekel, američki autor tri pisana djela, The Lands of the Tamed Turk, 1910. Windmills and Wooden Shoes, 1912. Planning a Trip Abroad, 1912. je po mom sudu jedan od takvih pisaca, bar što se tiče Mostara.

Njegova knjiga The Lands of the Tamed Turk (Zemlje pitomih Turaka) koja se može naći na www.cidom.org ali na engleskom jeziku (što je šteta/a možda i nije). Kada je Mostar u pitanju obiluje upravo pisanjem koje nikako ne može biti ni objektivno a naravno ni istinito. Imam dojam da on nikada u Mostar sišao nije, već da je negdje u Dalmaciji u ugodnoj ležaljci nizao rečenice negdje već čute ili prepričane.

Da nebi bio previše dug navesti ću nekoliko primjera iz knjige. Naravno napomena da se radi o 1910 godini, kada je Mostar bio mnogo više po sadržaju od kakve zapuštene kasabe, a ništa manje vrijedniji i od Evropskih gradova njegove veličine. Isto tako poslužit ću se i tekstom Smaila Špage, skinutog čini mi se sa njegovog bloga, a koji je pisao o istoj temi.

-U Mostaru, glavnom gradu Hercegovine, jedino oglasi za šivaće mašine, daju tanani nagovještaj da živite u dvadesetom vijeku. Grad izgleda da je više prirastao srednjevjekovnom načinu života nego bilo koji drugi na Balkanu.

- Rijeka Narenta, koja razdvaja grad na dva dijela, je u stvari uzak i plitak planinski tok, koji nabuja nakon perioda teških kiša, koje se survavaju u njega s planinskih bregova i grotesknih klanaca. Tek tada postaje Rijeka, koja se valja od obale do obale i prisiljava lokalno stanovništvo da gradi nastambe daleko gore na stijenama.

- Za Mostar ne znam da li da ga hvalim ili oplakujem, jer je to samo zbirka tridesetak džamija za svojih 14.000 stanovnika, od kojih je pola muhamedanaca, a 2.000 preostalih su pripadnici austrougarskog garnizona.

-(O Starom mostu). Pretpostavlja se da ga je gradio Cezar u vrijeme kada je Hercegovina bila rimska provincija. Bilo kako bilo, ništa slično takvoj konstrukciji ili arhitekturi mostogradnje se ne može vidjeti u Evropi. Bez obzira koliko je most star on i sada služi trgovcima i stanovnicima gradskih četvrti. Očekuješ svaki čas da ugledaš pokojeg centuriona u togama i sandalama kako prelazi staru konstrukciju.

Sasvim dosta da uhvatite nit o čemu se u stvari radi.A da ja sada navedem Mostar u stavkama do 1910 god.

-1833 Podignuta zgrada Konak

-1886 godine grad je imao vinogradarsko-voćarsku stanicu

-1896 u Mostaru se štampa časopis „Zora“

-1890 Izgrađena je zgrada na glavnoj ulici „tzv Bagat“

-1901 izgrađena je zgrada divizije(kasnije Nama)

-1902 Zgrada Dokić,Bilić,Peško na glavnoj ulici

-1851 Otvoren Austrijski konzulat

-1858 Otvorena prva telegrafska linija sa Sarajevom

-1861 Otvorena u Hindinom hanu Hr. Čitaonica i knjižnica

-1863 Osnovan trgovački sud

-1864 Osnovana poštanska stanica

-1867 Otvorena prva apoteka uz pomoć Francuske

-1868 Otvoren put za Sarajevo

-1862 Izgrađena cesta za Metković

-1878 Otvorena pošta na Mejdanu

-1879 Otvorene dvije apoteke jedna na Šehitlucima jedna u Fejića ulici

-1879 Osnovana meteorološka služba

-1880 Otvorena bolnica na Mejdanu

-1880 Izgrašena trgovačka škola(Muzička na Musali)

-1880 Otvorena tvornica duhana

-1882 Izgrađen most na Musali

-1855 Izgrađena zgrada dom JNA na Mejdanu

-1855 Pruga Mostar-Metković

-1899 Otvoreno šetalište(Lenjinovo)

-1892 Otvoren hotel Neretva

-1894 Otvoren hotel Orijent

1894 Mostar dobio nazive ulica i kućne brojeve

Ovo je samo mali dio grada u tom periodu,no bilo bi previše da sve navodim,stoga idem odmah na 1900 tu.

-1900 Otvorena Jubilarna škola (III O.Š)

-1902 Velika Gimnazija je u potpunosti dovršena

-1902 Završetak radova na katoličkoj crkvi

-1903 Zgrada higijenskog zavoda,zgrada ledare,meteorološka stanica

-1906 Izgrašena biskupska palača na Bakamovića glavici

-1906 Hotel Bristol,Napretkova zgrada u Liska ulici,Zgrada suda u Cernici,objekat Sinagoge

-1906 uveden telefonski promet

-1908 Otvoreno kino Rojal

-1910 Završena izgradnja Episkopske palče

-1910 Uranija kino u srednjoj ulici

(Na ovim podacima,koje sam skratio radi objave, hvala gosp.Tiboru Vrančiću)

Evo suženo maksimalno. Kada ovome dodate još stotinjak građevinskih radova na el.struji, vodi, ulicama, stambenim zgradama, željezničkoj infrastrukturi, drvoredima, vilama itd.dobije se dojam da je netko ipak malo pretjerao sa Rimljanima i centurionima u togama.

Razumljivo je da je Blairu ako je Mostara i vidio, taj orijentalni ugođaj grada možda i zasmetao,no mogao je bar biti toliko učtiv pa ga opisati i prikazati onakvog kakav je tada doista bio, ako ništa drugo zbog kauboja i indijanaca kojih se mi siti nagledašmo i bi nam drago, a znali da nas debelo lažu.

(Gugo/20210608/Priče kroz Mostar i Hercegovinu)

Iz stare arhive: Red vožnje iz Mostara, prema jugu i sjeveru, 1894.

 

U novinskoj vijesti objavljenoj u mostarskom "Novom Hercegovačkom Bosiljku“, od 30. augusta 1884. godine stajalo je:

"Glasa se da će obća radnja željeznice Mostar - Metković započeti se na 8. idućeg mjeseca, te do 30. travnja 1885. mora biti izručena sa svim gotava državi“.

Ova vijest je obradovala mnoge građane Mostara, jer je značila da će taj grad biti povezan sa ostalim mjestima tadašnjom savremenom, za ove prostore novom, putnom komunikacijom.
Kako je izgradnja ove dionice započela iz dva smjera, Mostara i Metkovića, već 17 .februara 1885. godine, krenula je prva lokomotiva sa mostarske stanice do naselja Čekrk,dokle je u tom momentu pruga bila potpuno dovršena, a 28. februara pruga je bila osposobljen do Jaseničkog mosta u dužini 10 km. Iz smjera Metkovića prema Mostaru je istovremeno bilo dovršeno bilo prvih desetak kilometara pruge.
Nije se dugo čekalo na završetak ove relacije jer je već 18 aprila 1885. godine, oko 20.00 sati u Mostar stigao prvi voz iz Metkovića, ali do svečanog otvaranja pruge prošlo je još dva mjeseca.
Uz ogromno prisustvo i oduševljenje građana Mostara 13. juna 1885. godine, oko 10.30 sati stigao je na Željezničku stanicu u Mostar prvi voz iz Metkovića koji je iz ovog mjesta bio ispraćen zvonjavom zvona i pucanjem iz topova.
Stara Željeznička stanica u Mostaru bila je prepoznatljiva po tome što je od strane ulice imala čekaonicu sa blagajnama, a sa druge strane zgrade izlaz na perone.
Sa strane prema kolosijecima nalazio se lijepo uređen restoran, ili "željeznička restauracija“. Na spratu iznad, bili su stanovi, u kojima je stanovalo željezničko osoblje.
Šest godina kasnije, počeli su voziti prvi vozovi do Sarajeva, na sjever. Prije toga, godinu po godinu, u pravcu sjevera bile su završavane dionice pruge dolinom Neretve do Konjica, a kasnije i najteži dio pruge, uz Bradinu i kroz tunel na Ivanu.
Konačno, 1. augusta 1891.godine, malo prije osam sati ujutro krenuo je prvi voz iz Mostara za Sarajevo, što je simbolično značilo otvaranje i ove dionice.
U vrijeme dok se je radila dionica Mostar – Sarajevo, stanovnici grada na Neretvi su se koristili blagodatima izgrađene dionice Mostar – Metkovići.
Organizuju se "zabavni vozovi“, koji su u ljetnom periodu vozili Mostarce na izlet u obližnje Žitomisliće , sa polaskom iz Mostara u 14.00 a povratkom u 19.00 sati.
U dane vožnje "zabavnog voza“, na željezničkoj stanici u samo jutro postavljala bi se velika crveno-bijela zastava. To je bio znak da taj dan kreće "zabavni voz“.

U prilogu: Red vožnje Bos.-herceg. Državne željeznice, vrijedi od 1. maja 1894. do dalje odredbe,

i stara željeznička stanica Mostar

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor, Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Mostarska Tepa

 

Jedna slika, na kojoj se vidi Tepa iz 1968. budi čitav niz sjećanja na Tepu kakva je nekad bila, na ljude koji se se tu susretali, kafenisali, završavali poslove. Danas imamo Tepu, obnovljenu, urednu, ali sa vrlo malo ljudi na njoj, i oko nje.

Jedno podsjećanje iz ranije objavljenih tekstova:

Tepa je već poodavno prestala biti ono što je nekada bila. Za veliki dio stanovnika Mostara i okoline, Tepa je nekada bila i cilj, i razlog, i smisao dolaska na nju. Zelena pijaca, ali i mjesto okupljanja i sastajanja.

Na Tepu je dolazio i onaj ko ovdje nije imao posla. Da vidi nekog poznatog, oko Tepe, da bude viđen, da se kafeniše sa prijateljem. Stari grad tu počinje zvanično, a osjećao se već od Musale, a bogami i od Hita. Ali, takva Tepa se nalazi samo još u memoriji.

Na Tepu sam nekada navraćao skoro svakodnevno. Bilo je više razloga za to. Dugo godina sam radio u blizini, a svaki izlazak na pauzu, značio je odlazak na Tepu. Drugo, na Tepi i oko Tepe svakodnevno se nalazilo dosta prijatelja i poznanika pa nam je Tepa bila i mjesto svakodnevnog sastajanja i razmjene mišljanja, uz kafu, bilo u Ribarnici, ili u nekoj od drugih kafana, kojih nikad nije nedostajalo oko Tepe. Bilo je to ono što bi se danas nazivalo “chat” ili “twitter”, ali se tada moralo podignuti iz stolice, ili sa sećije, i izaći iz tople prostorije, i protegnuti noge. Do Tepe i nazad. Pa bio ga u Mahali, na Tekiji, na Aveniji, ili na Balinovcu.

Pored Tepe se sada prolazi bez namjere navraćanja. Osim u rijetkim slučajevima, tek da se prođe Tepom, da želja mine, da se, eventualno, nešto kupi, ili sa namjerom da se napravi koji fotos sa Tepe, u pravcu Starog mosta, ili Neretve. Tepi fali života. Fali joj životnih sokova. Kao nekad. Na Tepu i Tepi se moraju vratiti ljudi.

Stoga i fotografija Tepe iz 1968. godine, koju je na facebooku objavio Aid Čizmić, kod onih koji su Tepu živjeli i doživjeli nekada, vratila je milion uspomena i sjećanja

(iz mojih prethodno objavljenih tekstova)

(spagos)