Konzervacija i sanacija: Planira se temeljita obnova aleje platana u Mostaru

1900.

1920.

1930.

1950.

Spomenik prirode

Konzervacija i sanacija: Planira se temeljita obnova aleje platana u Mostaru

Grad Mostar konačno je službeno doznao što treba učiniti i koliko novca je potrebno za konkretniju obnovu aleje platana, zaštićenog spomenika prirode. Do sada je Grad za aleju staru preko 120 godina izdvajao 20 tisuća maraka godišnje što, prema riječima stručnjaka, nije dovoljno za obnovu i zaštitu stabala.

Sanacija i konzervacija

“Ona su više interventna mjera koja ima za cilj da se odrade sanitarni zahvati uklanjanja oboljelih tkiva i stabala koja su inficirana. Sama konzervacija je mjera koja bi koštala više. Obuhvata mjere koje podrazumijevaju tomografije, rezistografije, snimanje unutarnjih tkiva”, kazao je u siječnju 2020. magistar krajobrazne arhitekture Bojan Spasojević.

Spasojevićevi prijedlozi, čini se, konačno su došli na red jer je Planom javnih nabava za 2021. godinu planirano nabavljanje usluge konzervacije i sanacije platana. Kako navode u Planu, planira se čišćenje ruptura na stablima, plombaža ruptura na stablima platana, impregnacija rezova, uklanjanje oboljelog granja, strojno vađenje starih panjeva i sadnja novih stabala platana većih dimenzija, kemijske mjere suzbijanja gljivičnijih oboljenja, sanacija mehaničkih oštećenja posebice od udaraca automobila u zoni krošnja i korjenova vrata te sondaža-rezistografija i tomografija stabala.

Grad osigurao polovicu iznosa

U Planu javnih nabava naveli su kako je poželjno radove obaviti u izvanvegetacijskom razdoblju, a planirano zaključenje ugovora planirano je krajem godine. Sami radovi, navode, koštali bi 124.250 maraka, ''od čega bi grad osigurao dio od 60.000 KM, dok bi ostatak novca namakao iz grantova i donacija''. Osim novca za konzervaciju, izdvojeno je dodatnih 10 tisuća KM za redovito održavanje aleje. Podsjećamo, mostarska aleja platana godinama se nalaze u lošem stanju. Razlog tomu su brojna oštećenja nastala zbog prometovanja vozila te napada različitih insekata i štetnika. Gradske vlasti pritom izdvajale su sredstava za tekuće održavanje, ali bez značajniji ulaganja u njihovu zaštitu. Uspješnom konzervacijom tog spomenika prirode platanima bi se produžio životni vijek, koji datira od kraja 19. stoljeća.

(bljesak)

(fotografije: cidom, Tibor, Ajša, Gugo, bljesak, klix)

(spagos)

Mostar na izložbi "Put svile - Živa istorija" u Londonu

 

U Londonu se od 8. aprila do 16 juna održava izložba The Silk Road: Living History, Put svile - Živa istorija, na kojoj je između ostalih prikazan i Mostar, kao jedna od istaknutijih destinacija na ovom čuvenom putu između Kine i Zapadne Europe.

Mostar, Bosna i Hercegovina

Mostar je možda najpoznatiji po svom visokom mostu visokom 20 metara koji premoštava rijeku Neretvu. Most je naredio sultan Sulejman Veličanstveni 1577. godine, kada je ovaj region bio pod osmanskom kontrolom. Most je stajao 427 godina, dok nije srušen 1993. godine tokom bosanskog rata. 2004. ponovo je otvoren nakon radova obnove, koji su uključivali rehabilitaciju Starog grada koju je poduzelo Fondacija za kulturu Aga Khan.

Prije četiri stotine godina, veliki osmanski istraživač Evliya Čelebija bio je svjedok hrabrih mladića koji su "letjeli poput ptica" dok su skakali s mosta u rijeku, za nagradu od bogatih posjetilaca. Ovdje je i danas vrlo živo.

Put svile: Živa istorija

Izložba open-air, na otvorenom dokumentira putovanja kopnom fotografa Christophera Wilton-Steera poduzeta 2019. godine, tragovima trgovačkog Puta svile.

Izložba je otvorena od 8. aprila do 16. juna 2021. na Granary Square, King's Cross, u Londonu

Fondacija Aga Khan UK predstavila je izložbu fotografija na otvorenom o ljudima, mjestima i kulturama u 17 zemalja između Velike Britanije i Kine duž drevnog Puta svile. Sastoji se od gotovo 100 fotografija postavljenih na 24 foto panoa.

Put svile: Živa istorija poziva posjetioce na 40.000 km dugom putovanju od Londona do Pekinga.

Postavka ima za cilj predstaviti raznolikost kulturnih izraza koji se nalaze duž ove rute, istaknuti primjere koliko su danas živi istorijski običaji, rituali i tradicija, a također otkriti neke od veza između, na prvi pogled, vrlo različitih kultura. Takođe se želi potaknuti interes i razumijevanje između udaljenih kultura i izazvati percepcije manje poznatih i razumljivih dijelova svijeta. Na izložbi se nalaze fotografije iz Irana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kirgistana, Pakistana, Indije, Kine i drugdje. Pored toga, izložba ima za cilj podizanje svijesti o doprinosu AKDN (Aga Khan Development Network, Mreža za razvoj Aga Khan) u poboljšanju kvaliteta života u socijalnoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi u Srednjoj i Južnoj Aziji, kao i na Bliskom Istoku.

Izložba dokumentira putovanje fotografom Christopherom Wilton-Steerom koji je obavio 2019. godine ovim istorijskim trgovačkim putem.

Okoliko ograničenja dozvole, izložbu će pratiti program razgovora i radionica u centru Aga Khan. Informacije će biti redovno objavljivane. Takođe postoje planovi za otvaranje jednog Aga Khan Foundation Silk Road Bazaar, Bazara puta svile, na prostoru obližnjem pijace Canopy Market.

Lete poput ptica

Mostar je vjerojatno najpoznatiji po svom visokom lučnom mostu visokom 20 metara koji se prelazi rijeka Neretva.

Izgradnju mosta je naredio osmanski vladar Sulejman Veličanstveni 1557. godine. Stajao je na svom mjestu 427 godina, sve dok nije srušen 9. novembra 1993. tokom bosanskog rata.

2004. godine ponovo je otvoren nakon radova obnove između ostalih od Svjetske banke i Fondacije za kulturu Aga Khan.

U 17. stoljeću, veliki osmanski istraživač Evlija Čelebija bio je svjedokom hrabrih mladića, koji su „letjeli poput ptica“ dok su skakali s visokog mosta u rijeku vičući Ja Allah! A onda su se peli natrag na most, ‘gdje su dobijali nagrade od vezira i uglednika.’

Sretan sam što mogu izvijestiti da je gotovo 400 godina kasnije ta tradicija još uvijek itekako živa.

Linkovi:

www.silkroad-livinghistory.org

https://www.agakhancentre.org.uk/gallery/the-silk-road-a-living-history/

https://www.facebook.com/photo?fbid=2937614569899252&set=pcb.4315871735092288 (cidom/MaxGreen/20210520)

(prevod: spagos)

Iz starih knjiga: Najkraći putopis o Mostaru, 1907.

 

Kroz Mostar su prošli mnogi putopisci, putnici-namjernici, slučajni prolaznici, turisti...

Dosta njih je ovjekovječilo Mostar, bilo kroz grafiku, sliku, fotografiju, bilo kroz prozu illi poeziju, neki šturi tekst ili čitavu knjigu. Nekima se Mostar svidio a nekima i nije...

Ipak niko nije kraće opisao Mostar kao William Le Queux, englesko-francuski pisac i novinar, koji je to uradio u dvije rečenice u svojoj knjizi "An observer in the Near East" iz 1907 godine, a koja ima više od 300 stranica.

On je to uradio u dvije rečenice:

"Mostar je prilično dosadan mali grad na Neretvi, i dalje polu-turski, sa svojim džamijama i bazarom gdje se mogu nabaviti ugravirane srebrene rukotvorine iz Livina (Livno?!). Ali tu nema ničega zanimljivog, pa sam slijedeći dan nastavio za Sarajevo."

Više bi vjerovatno napisao neko, ko je kroz Mostar onoga vremena prošao samo vozom, i zadržao se na željezničkoj stanici samo nekoliko minuta, dok je lokomotiva uzimala vodu, ili ugalj.

Potražili smo ko je bio taj pitopisaci, i kako se iz naslova njegove knnjige može zaključiti, putovao je kroz zemlje, kako ih je nazvao Bliski istok, i o tome nakon povratka nekome podnio izvještaj o situaciji u zemljama, navedenim u naslovu knjige.

William Tufnell Le Queux (rođen 2. jula 1864. u Londonu, Engleska, † 13. oktobra 1927. u Knokkeu, Zapadna Flandrija) bio je engleski novinar, pisac i diplomata francuskog porijekla.

Le Queux je bio sin francuskog trgovca platnom iz Londona i njegove britanske supruge. Školske dane proveo je u Engleskoj, a zatim je studirao umjetnost; među ostalimsa Ignaceom Spiridonom (1860-1900). Nakon uspješno završenog studija, Le Queux je započeo veliku turneju koja ga je, uglavnom pješice, vodila kroz Njemačku, Italiju i Francusku.

Pomenućemo ovdje za naj(ne)važniju njegovu knjigu: The Near East. The present situation in Montenegro, Bosnia, Serbia, Bulgaria, Roumania, Turkey and Macedonia. London 1907.

(Bliski Istok. Sadašnja situacija u Crnoj Gori, Bosni, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Turskoj i Makedoniji. London 1907).

fotografije: William Le Queux i fotografije Mostara oko 1907. godine

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Obilježavanje godišnjice desanta na Drvar

Antifašisti Bosne i Hercegovine obilježavaju 77. godišnjicu desanta na Drvar iz 1944. godine, kada su nacističke snage Hitlerove Njemačke još jednom pokušale uhvatiti Vrhovnog komandanta Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije.

Bio je to posljednji veliki pokušaj fašističkih snaga da zaustave napredovanje partizanskih snaga. Nadljudskim naporima, i ovaj put Titovi partizani izašli su kao pobjednici i po ko zna koji put ušli u pjesmu i legendu.

Antifašisti iz svih krajeva Bosne i Hercegovine će 25. maja na porušeni spomenik u centru Drvara položiti cvijeće i odati poštu herojima palim za slobodu.

Polaganje cvijeća i vijenaca počinje u 11 sati.

Nakon toga, gosti će obići memorijalni kompleks i Titovu pećinu i nastaviti druženje uz zajednički ručak. Domaćin ove svečanosti, koja će se odvijati uz poštovanje sbvih epidemioloških mjera, je opština Drvar i opštinska načelnica, saopšteno je iz SABNOR-a BiH.

(NovaSloboda.ba)

Jeste li znali: U Bosni i Hercegovini raste biljka mesožderka

 U neposrednoj blizi jezera Alagovac, na području Nevesinja, otkriveno je stanište biljke mesožderke, Drosera rotundifolia.

Vjerovatno rijetki u Bosni i Hercegovini znaju da u našoj zemlji raste biljska mesožderka.

Otkrivena je 1954. godine, u Nevesinjskom polju, na nadmorskoj visini od 880 metara.

Nije nađena na staništima na kojim se očekuje, odnosno koji odgovaranju njenim ekološkim zahtjevima, na tresetištima Bosne već usred kraškog područja Hercegovina.

"Kako se ova biljka mogla očuvati pod uplivom mediteranske klime i pri tom na ovoj nadmorskoj visini, to je kapric prirode koji je teško objasniti. Lokalitet biljke Drosera rotundifolia nalazi se na sjeverozapadnom kraju Nevesinjskog polja, na rubu bare ispod naselja Srednje vode, na jezeru Alagovac", piše portal Nevesinjeturizam.com

(radiosarajevo)

Do sada poznata nalazišta ove biljke su bila u Sjevernoj Evropi, Sibiru i Sjevernoj Americi...

Ova biljka, što je karakteristično, na svojim laticama izbacuje kapljice sluzi ili rose, pa joj je otuda narodni naziv rosulja, u kojima ima jedan određeni udio šećera, sa kojim privlači insekte. Kada insekt sleti na taj mamac, ona ga zarobi i enzimnim varenjem uzima minerale iz organizama insekata.

(avaz)

... nije Aljaska, Alagovac je...

Jezero Alagovac, popularno nazvano i „nevesinjskim morem“, nalazi se u podnožju planine Velež, na oko četiri kilometra sjeverno od Nevesinja i najveće je jezero u nevesinjskoj dolini.

Na nadmorskoj visini od 860 metara, mami svojom ljepotom i okolinom, jer je ušuškano u šumi, a do mnogih plaža vodi samo makadamski put.

Vještačko jezero od 40 hektara je nastalo 1968. godine pregradnjom potoka Alagovac zemljanom branom. Prvobitna namjena jezera je bila je snabdijevanje grada vodom, ali je u posljednje vrijeme na njegovim obalama se nalazi sve više turista.

Jezero je bogato ribom, posebno šaranom, somom, bijelim amurom i tolstolobikom, a redovno ga poribljava Sportsko ribolovno društvo “Zalomka” iz Nevesinja, koje i upravlja ribolovom na jezeru.

Plaže su pješčane i nije im potrebno dodatno uređenje da bi se koristile. Svako ko dođe, može se udobno smjestiti, sunčati ili jednostavno, boraviti u hladovini. Jedna plaža ima uređen kamp s odbojkaškim igralištem, klupama i roštiljima tako da je tu omogućen boravak i po nekoliko dana. Na šetalištu oko jezera postavljene su klupe, a postoje i mjesta za roštilj.

(avaz)

(spagos)

Kifle, kao nekad u ponoć

 

Gledam te Nermina

Imaš kovrdžavu kosu

I dobre guzove za meljanje

Ko kifle u Dugalića pekari

I rekao sam ti to

A ti si meni samo rekla «MRŠ»

Za nas: poezija Mehe Džegera,

a kod Vujaklije: Haiku poezija.

fotografija: Kifle, kao nekad u ponoć

Mina, twitter

(spagos)

Evrovizija 2021

Pjesma Eurovizije 2021. je 65. po redu takmičenje za najbolju pjesmu Europe. Ove godine održava se u Rotterdamu, Holandija, nakon pobjede Duncana Laurenca s pjesmom Arcade na Eurosongu 2019. Holandija je trebala biti domaćin Eurosonga 2020. koji je otkazan zbog pandemije koronavirusa. Ovo jeveć peti put da je Holandija domaćin Pjesme Eurovizije (1958, 1970, 1976. i 1980.) .

U organizaciji sudjeluje Europska radiodifuzijska unija, te holandske televizijske kuće NPO, NOS i AVROTROS. Takmičenje se održava u dvorani Rotterdam Ahoy, a sastoji se od dva polufinala (18. i 20. maja) i finalne večeri (22. maja). EBU je nakon otkazivanja prošlog Eurosonga dao mogućnost nacionalnim televizijskim kućama da izvođači koji su bili lani odabrani mogu predstavljati svoje zemlje i ove godine, ali sa drugom pjesmom. Sve tri večeri domaćini su Chantal Janzen, Edsilia Rombley, Jan Smit and Nikkie de Jager.

Na takmičeu se nalazi 39 zemalja plus Australija, koja se nije kvalifikovala za finale.

Bosna i Hercegovina je prvi put učestvovala na Evroviziji 1993. godine, pa sve do 2012. godine, sa jenom pauzom 1998. te 2016. godine. (tabela)

Bosna i Hercegovina je na ovom takmičenju oglasila svoj identitet 1993. godine. Tada je iz ratom poharane države Ismeta Dervoz povela delegaciju tadašnje TVBiH u Irsku, gdje su se predstavili pjesmom "Sva bol svijeta". Spot za pjesmu je snimljen na snijegom okupanoj Baščaršiji, pa je Fazla stihove Dine Merlina izgovarao na užasnoj hladnoći, kroz zagrijani zrak iz pluća. Mnoge su suze potekle na Fazlin dablinski nastup, uz nadanje da je istina o ratu u BiH stigla do svjetske publike.

Od tada je BiH na ovom takmičenju učestvovala ukupno 19 puta, s rotiranjem učesnika po principu "nacionalng ključa", u državi u kojoj su tada svi željeli vjerovati kako je moguće njegovati multietničnost i sve ono zbog čega postoji BHRT, kao krovna televizija u službi javnosti svih naroda u BiH.

Finansijska kriza BHRT-a i nagomilani dugovi prema EBU-u su doveli do toga da je postalo isuviše skupo participirati na takmičenju, pa se posljednji nastup koji je finansijski samostalno iznijela televizija dogodio 2012. godine, kada je Maya Saar izvela pjesmu "Korake ti znam" u Bakuu u Azerbejdžanu, da bi četiri godine kasnije na javni servis stigla ponuda menadžerskog tima Fuada Backovića Deena da sami iznesu troškove učešća na Eurosongu. Bodljikava žica, Ana Rucner na violončelu, Deen, Dalal i Jala Brat su bili posljednja poruka koju smo poslali svijetu, ali ta poruka nije stigla ni do finala takmičenja u Štokholmu.

Jugoslavija je na Evroviziji učestvovala od 1961. godine, pa sve do 1992.

Debitovala je 1961. i takmičila se svake godine do 1992, osim između 1977 i 1980. te 1985. Jugoslavija je bila jedina komunistička država na Evroviziji i prirodno jedina zemlja iz istočnog bloka koja je učestvovala. (tabela)

Jugoslavija je pobjedila na Pjesmi Evrovizije 1989. Prema pravilima takmičenja, Pjesma Evrovizije 1990. se održala u Zagrebu.

U sjećanju: naše Evrovizije

Bosnu i Hercegovinu već deset godina (ako izuzmemo 2016.) NIKO NE PREDSTAVLJA! Za razliku od fudbala, košarke i, povremeno, nekih drugih sportskih natjecanja, ovdje ni ne pokušavamo. Davno smo digli ruke od toga da se prezentiramo Europi na ovaj način. Vjerovatno ne želimo da da narušimo sliku koju su o nama izgradili naši „diplomatski znalci“ sjedeći uz skute pojedinih europskih i svjetskih lidera i kukajući kako im je teško, kao nikome do sada! Izgleda da smo se pomirili da se naš novac ulaže u njihova odjela, skupocjene avionske letove i smještaje u hotelima, te da nam je to bolji diplomatski potez (a ne autogol) od slanja nekoga talentovanog klinca ili klinceze, ili možda iskusnih Bože, Damira, Almire i mnogih drugih (koji bi oduvali konkurenciju). Izgleda da smo se pomirili da će naše jedino buduće pojavljivanje biti Bosanac ili Hercegovka (i obratno), fenomenalnoga glasa i energije, pod zastavom neke druge europske zemlje. Kako bih volio da se prevarim i da pogriješim i da budem demantovan već sljedeće godine! Do tada, nakon sinoćnjih nastupa, padne mi na pamet ona rečenica od iz jedne stare Piščine monodrame kojom opisuje Italijana šibicara koji umjesto kuglice ispod praznih kutija šibica „valja“ maćku ispod lavor, na što Pišća „mudro“ konstatuje (bez imalo želje da to promijeni): gdje smo mi, a gdje je Europa! Nakon toga, uzme opet svije šibice i nastavi da ih valja sretan jer je za nas i to čudo!

(iz teksta:Prof. dr. Damir Marjanović/facebook/20210521)

(spagos)