Pjesma Eurovizije 2021. je 65. po redu takmičenje za najbolju pjesmu Europe. Ove godine održava se u Rotterdamu, Holandija, nakon pobjede Duncana Laurenca s pjesmom Arcade na Eurosongu 2019. Holandija je trebala biti domaćin Eurosonga 2020. koji je otkazan zbog pandemije koronavirusa. Ovo jeveć peti put da je Holandija domaćin Pjesme Eurovizije (1958, 1970, 1976. i 1980.) .
U organizaciji sudjeluje Europska radiodifuzijska unija, te holandske televizijske kuće NPO, NOS i AVROTROS. Takmičenje se održava u dvorani Rotterdam Ahoy, a sastoji se od dva polufinala (18. i 20. maja) i finalne večeri (22. maja). EBU je nakon otkazivanja prošlog Eurosonga dao mogućnost nacionalnim televizijskim kućama da izvođači koji su bili lani odabrani mogu predstavljati svoje zemlje i ove godine, ali sa drugom pjesmom. Sve tri večeri domaćini su Chantal Janzen, Edsilia Rombley, Jan Smit and Nikkie de Jager.
Na takmičeu se nalazi 39 zemalja plus Australija, koja se nije kvalifikovala za finale.
Bosna i Hercegovina je prvi put učestvovala na Evroviziji 1993. godine, pa sve do 2012. godine, sa jenom pauzom 1998. te 2016. godine. (tabela)
Bosna i Hercegovina je na ovom takmičenju oglasila svoj identitet 1993. godine. Tada je iz ratom poharane države Ismeta Dervoz povela delegaciju tadašnje TVBiH u Irsku, gdje su se predstavili pjesmom "Sva bol svijeta". Spot za pjesmu je snimljen na snijegom okupanoj Baščaršiji, pa je Fazla stihove Dine Merlina izgovarao na užasnoj hladnoći, kroz zagrijani zrak iz pluća. Mnoge su suze potekle na Fazlin dablinski nastup, uz nadanje da je istina o ratu u BiH stigla do svjetske publike.
Od tada je BiH na ovom takmičenju učestvovala ukupno 19 puta, s rotiranjem učesnika po principu "nacionalng ključa", u državi u kojoj su tada svi željeli vjerovati kako je moguće njegovati multietničnost i sve ono zbog čega postoji BHRT, kao krovna televizija u službi javnosti svih naroda u BiH.
Finansijska kriza BHRT-a i nagomilani dugovi prema EBU-u su doveli do toga da je postalo isuviše skupo participirati na takmičenju, pa se posljednji nastup koji je finansijski samostalno iznijela televizija dogodio 2012. godine, kada je Maya Saar izvela pjesmu "Korake ti znam" u Bakuu u Azerbejdžanu, da bi četiri godine kasnije na javni servis stigla ponuda menadžerskog tima Fuada Backovića Deena da sami iznesu troškove učešća na Eurosongu. Bodljikava žica, Ana Rucner na violončelu, Deen, Dalal i Jala Brat su bili posljednja poruka koju smo poslali svijetu, ali ta poruka nije stigla ni do finala takmičenja u Štokholmu.
Jugoslavija je na Evroviziji učestvovala od 1961. godine, pa sve do 1992.
Debitovala je 1961. i takmičila se svake godine do 1992, osim između 1977 i 1980. te 1985. Jugoslavija je bila jedina komunistička država na Evroviziji i prirodno jedina zemlja iz istočnog bloka koja je učestvovala. (tabela)
Jugoslavija je pobjedila na Pjesmi Evrovizije 1989. Prema pravilima takmičenja, Pjesma Evrovizije 1990. se održala u Zagrebu.
U sjećanju: naše Evrovizije
Bosnu i Hercegovinu već deset godina (ako izuzmemo 2016.) NIKO NE PREDSTAVLJA! Za razliku od fudbala, košarke i, povremeno, nekih drugih sportskih natjecanja, ovdje ni ne pokušavamo. Davno smo digli ruke od toga da se prezentiramo Europi na ovaj način. Vjerovatno ne želimo da da narušimo sliku koju su o nama izgradili naši „diplomatski znalci“ sjedeći uz skute pojedinih europskih i svjetskih lidera i kukajući kako im je teško, kao nikome do sada! Izgleda da smo se pomirili da se naš novac ulaže u njihova odjela, skupocjene avionske letove i smještaje u hotelima, te da nam je to bolji diplomatski potez (a ne autogol) od slanja nekoga talentovanog klinca ili klinceze, ili možda iskusnih Bože, Damira, Almire i mnogih drugih (koji bi oduvali konkurenciju). Izgleda da smo se pomirili da će naše jedino buduće pojavljivanje biti Bosanac ili Hercegovka (i obratno), fenomenalnoga glasa i energije, pod zastavom neke druge europske zemlje. Kako bih volio da se prevarim i da pogriješim i da budem demantovan već sljedeće godine! Do tada, nakon sinoćnjih nastupa, padne mi na pamet ona rečenica od iz jedne stare Piščine monodrame kojom opisuje Italijana šibicara koji umjesto kuglice ispod praznih kutija šibica „valja“ maćku ispod lavor, na što Pišća „mudro“ konstatuje (bez imalo želje da to promijeni): gdje smo mi, a gdje je Europa! Nakon toga, uzme opet svije šibice i nastavi da ih valja sretan jer je za nas i to čudo!
(iz teksta:Prof. dr. Damir Marjanović/facebook/20210521)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen