Danas se navršilo tri godine otkad nas je napustio naš vjeran član tima, Ismail Braco Čampara.
Iza njega su ostale brojne fotografije Mostara, zajednički članci i knjige o Mostaru.
Cijela ekipa CIDOM-a i danas osjeća nenadoknadiv gubitak, ali će nam zauzvrat ostati u vječnom sjećanju njegov lik i djelo.
Rahmet mu dobroj duši.
(cidom)
Ovih dana Pozorište lutaka u Mostaru slavi svoj rođendan. Prije punih 68 godina, 15. novembra 1952. godine, odigrana je prva premijera ove proslavljene teatarske kuće.
Bila je to predstava „Snježana i sedam patuljaka“ koju je režirao prvi profesionalni mostarski lutkar, osnivač ovog Pozorišta i prvi upravnik Đorđe Đoka Bovan. Ova „bajka u sedam slika s pjevanjem“ bila je prva profesionalna lutkarska predstava u Mostaru, odigrana u prostorima bivše jevrejske sinagoge, poznate kao „Havra“, na adresi Braće Ćišića 15, u mostarskoj mahali Brankovac. Vrijedi napomenuti da je Jevrejska opština Mostar tada ovaj prostor ustupila gradu, sa napomenom da se može koristiti „samo za vaspitanje mladeži“. Kasnije, 1965. godine, tadašnja Skupština opštine Mostar otkupila je ovu zgradu od Jevrejske opštine. U istom tom prostoru, prilagođenom savremenim zahtjevima lutkarske umjetnosti, ovo Pozorište postoji i radi i danas.
Od te davne 1952. godine do danas Pozorište lutaka se isprofiliralo u jednu od najznačajnijih teatarskih kuća ne samo u našoj zemlji, nego i mnogo šire. Gostovalo je u više zemalja Evrope i svijeta, učestvovalo i osvajalo vrijedne nagrade i priznanja na najznačajnijim međunarodnim festivalima. Postavljalo je standarde drugima i ostvarilo bogatu saradnju sa najuglednijim lutkarskim umjetnicima, koji su u ovo Pozorište uvijek dolazili sa radošću, jer su znali da u njemu mogu uobličiti svoje ideje i ostvariti upravo onakav umjetnički rezultat kakav su željeli. Na prvom mjestu uvijek je bila najmlađa i najvjernija publika, koju je ovo Pozorište decenijama odgajalo, nudeći im kvalitetne lutkarske predstave prilagođene dječijoj kreativnosti i njihovom shvatanju svijeta, njihovoj bujnoj mašti i vremenu u kojem odrastaju.
Posljednjih nekoliko godina Pozorište lutaka Mostar sa svojim predstavama ostvarilo je mnoge uspjehe na domaćim i međunarodnim lutkarskim festivalima i osvojilo brojne značajne nagrade. Ulagalo je svoja sredstva i trud u obnovu scenskih i ostalih prostora i njihovo opremanje najsavremenijom pozorišnom i ostalom opremom. U krugu Pozorišta, uz pomoć talijanskih i čeških prijatelja, otvorena je i potpuno opremljena još jedna scena, Mala scena „Karel Čapek“. Radilo se mnogo i na profiliranju savremenog repertoara i, posebno, na podmlađivanju glumačkog ansambla, kako bi Pozorište, u sve zahtjevnijim vremenima, moglo odgovoriti svim izazovima koji se nalaze pred njim. Na radost djece i svih zaljubljenika u lutkarsku umjetnost.
Pozorište lutaka u Mostaru! Sretan Ti rođendan!
(plm.ba)
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 19. novembra 2017. godine, autor je R.D.)
Istočno od centra Ljubuškog, ispod Starog grada na brdu Buturovica, nalazi se mahala Gožulj, poznata po maloj džamiji i istoimenom izvoru ljekovite vode. Cijeli Gožulj izgleda idilično, kao da je neko zaustavio vrijeme, a putnika namjernika nepogrešivo vraća bar sto pedeset godina u prošlost, u vrijeme kada je građena džamija, a Gožulj bio prepun života.
Gožulj je nezaobilazna stanica ako krećete na uspon prema Starom gradu, prelijepa mahala kao niz starih fotografija iz nekog drugog doba. Ne morate ništa znati o starom Ljubuškom, stoljećima kad je grad iznad mahale dominirao u geopolitici ovog kraja, jer će se uvijek naći nekih veselih i razgovorljivih mještana spremnih da vam pričaju o vremenima kojih se oni i ne sjećaju, a koja se ovdje prepričavaju s koljena na koljeno.
U Mostarskoj ulici svi će vam se pohvaliti i nadaleko čuvenim izvorom, kao i obližnjim Vodicama, koji su od davnina ovom prostoru darovali pitku vodu i time omogućavali naseljenost ovog vjekovno pograničnog kraškog brda okrenutog zapadu.
Današnja džamija sagrađena je 1869. godine prilozima muslimana ovog kraja, što i danas stoji ispisano na jednoj ploči više mihraba. U Ljubuškom se pričalo da se za jednog velikog potresa srušilo s grada mnogo kamena, a da su mještani od njega sagradili džamiju.
Hasandedić u svojim djelima navodi da je vakuf ove džamije krajem devetnaestog stoljeća u svom posjedu imao kuću, pola dućana, tri njive, dvije bašče i jedan vinograd. U dvorištu džamije od samih početaka bila je jedna zgrada koja se koristila kao mekteb, a i danas je to tako.
Stare knjige bilježe da je prije 1850. godine u ovoj mahali uspostavljena i medresa, a da su se do tada Ljubušaci školovali u Počitelju i Mostaru, čak u Stambolu. Smatra se da medresa nije imala posebnu zgradu, već je bila smještena u mektebskim prostorijama.
Džamija na Gožulju je i sada vidljivo od tesanog kamena, manjih dimenzija, otprilike 7x7 metara unutrašnje osnove. Tek 1930. godine džamije je dobila današnji kameni osmougaoni minaret visine devet metara, do tada je netipično za Hercegovinu minaret bio drveni.
(klix)
(Priče iz Mostara i Hercegovine/Gugo/20201105)
Odlaze pjevači naše mladosti, odlaze ljudi što su nam djetinstvo i mladost činili sretnijim, radosnijim i zabavnijim.
Krunoslav Kićo Slabinac (76) preminuo je jutros u 6.50 sati u zagrebačkom KBC.
Prva ploča, vječitog bećara zvala se „Plavuša“. I ogroman uspjeh. Rijetko ko zna da je on sam napisao tu pjesmu 1969. godine. Godinu dana nakon toga na opatijskom festivalu pobjeđuje sa pjesmom "Više nećeš biti moja", kojoj je autor Aleksandar Korač. 1971. godine učestvuje na Euroviziji, gdej je predstavljao državu sa pjesmom "Tvoj dječak je tužan" osvojio 14. mjesto.
Vrlo brzo je postao jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije, a njegove pjesme "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene", "Tri slatke riječi" postale su veliki hitovi i omogućile mu ogroman uspjeh na estradi.
Redali su se nastupi na Opatijskom, Skopskom i Splitskom festivalu (gdje 1970. pobjeđuje sa skladbom 'Cvijet čežnje').
Na festivalu Vaš šlager sezone 1976. izveo je kompoziciju “Ja kakva je na Bembaši trava”
Bio je ponosan što je tijekom karijere surađivao s Dragom Britvićem, Đorđem Novkovićem, Arsenom Dedićem, Zdenkom Runjićem...
Manje je poznato da je prvo njemu nuđeno da otpjeva legendarnu 'Skalinadu', ali je tadašnji Kićin producent to odbio, a pjesmu je na Splitskom festivalu otpjevao veliki Kićin prijatelj Oliver Dragojević.ž
(spagos)
U engleskim novinama „The Sphere“ od 24. septembra 1924. godine objavljen je tekst autora Dudley Heathocea:
"Pola je orijentalan, pola
je talijanski, živopisan i monumentalan, Mostar je grad šarma i
misterije koji naginje atmosferi Istoka, iako je naseljen ljudima
koji su uglavnom čistog slavenskog porijekla.
Kao što je stari
turski pjesnik zapisao-„Niko ko je vidio Mostar ne može zaboraviti
njegov mirisni zrak, njegovu svjetlost, čistu vodu, drveća puna
voća i uredne vrtove.“-ali je i dalje još ljepši njegov most,
ponos i slava grada, bez premca u nekom drugom gradu.
Ima nešto
božansko u koncepciji mosta, koji je izveden od jednog luka dužine
55 stopa čiji je vrh 70 stopa iznad vode, prelazeći preko Neretve
spaja se sa dvije stare sive kule u kojima su mnogi zatvorenici
čamili tokom 400 godina turske vladavine.
Da bi ga vidjeli u
najboljem izdanju, turisti treba da ga posjete noću ili radije kad
svjetlost dana dolazi svome kraju, jer tada zlatna svjetlost zalaska
sunca obasjava pitoreskne bijele kuće koje su se zbile uz obalu a
njegov vitki i visoki luk pravi sjenu prema nebu, tada zaista izgleda
slavno.“
(prevod: Armin Džabirov)
Fotografije: Stari most, i kolor obrada Aid Čizmić
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
Tvrđava Herceg Stjepana Kosače, odakle sve počinje. Van tvrđave nalaze se posjedi i kuće ljubuških porodica: Mušića, Dizdarevića, Nikšića, Lalića i drugih. U blizini tih kuća i je džamija Nesuh age Vucjakovića, sagradjena 1558. godine i najstarija je džamija u Ljubuškom. Tarih sa ove džamije odnijeli su italijanski vojnici i danas se nalazi u jednoj vili u Raveni. Preko puta džamije nalazi se i jedan od najstarijih harema u Ljubuškom. 300 metara zračne linije nalazi se Gradska. Danas se ova tvrđava rekonstruira i spašava od zuba vremena. Do same tvrđave urađen je put i lahko se može doći da se obađe. Preporuka putnicima po Hercegovini.
(Faruk Jakić/20201029)
(Mithad /facebook)
