Mostar 1975, Partizansko spomen groblje
Sagrađeno je 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u.
Spomen groblje djelo je arhitekta Bogdana Bogdanovića, ima 810 nadgrobnih ploča koje podsjećaju na posjećeno stablo kao simbol prekinute mladosti. Za gradnju spomenika korištene su kamene ploče sa starih i uništenih kamenih kuća starog grada.
(fotografije i tekst Aid/cidom 20201020)
Rano jutros, dok su pijetlovi najavljivali novi dan, Sanjin Memić postao je prvi Mostarac koji je biciklom, uz odabrani uspon na Forticu, odvezao nadmorsku visinu veću od 8.848 metara, nazvanu Everesting.
Sanjin je krenuo sa svojim biciklom u osvajanje Everestinga 17.oktobra oko 3 sata ujutro, da bi svoj cilj ostvario narednog dana u 5,30 sati. Neprekidno je vozio uspon na Forticu 19 sati, te dostigao nadmorsku visinu 8.858 metara i prešao 234 kilometra, Njegovo cjelokupno vrijeme na stazi sa odmaranjem bilo je 26 sati. Napominjemo da se samo uspon računao u osvajanje Everestinga.
Iako su noći i jutra bile hladne, to nije smetalo Sanjinu da ostvari svoj cilj.
“Sanjinov uspon ide po planu, osjeća se dobro i nastavlja dalje. Zasigurno je da je izazvao veliku pažnju i da je velik broj biciklista iz Mostara izašao na Forticu da ga podrži.,Idemo dalje”, kazao nam je Toni Zorić iz Biciklističkog kluba Mostar nakon što su ostala još tri uspona na Forticu.
“Presretan sam što sam ostvario svoj cilj i postao prvi Mostarac koji je osvojio Everesting. Želim da se zahvalim na podršci Biciklističkom klubu Mostar, Ciklo centru, te mojim kolegama iz Biciklističkog kluba koji su svo vrijeme bili uz mene, serviserima koji su brinuli za ispravnost bicikla. Posebnu zahvalnost upućujem internet portalu NovaSloboda.ba, koji me cijelo vrijeme medijski pratio”, rekao nam je umorni, ali presretni Sanjin Memić.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
Sanjin je uspio!
Popeo se na mostarski Mount Everest Everesting je u svijetu do sada izvelo tek 3707 ljudi, a kod nas bi ih se dalo izbrojiti na prste (dvije) ruke.
Sanjin Memić je, u ponedjeljak rano ujutro, završio avanturu života. Odradio je Everesting za 26:04:21h i odrađenih 224.33km. Za one koji ne znaju, Everesting je to vožnja biciklom uzbrdo, bilo gdje u svijetu, onoliko puta koliko je potrebno da se prijeđe 8848 metara, što je ekvivalent visine Mt Everesta.
Everesting je u svijetu do sada izvelo tek 3707 ljudi, a kod nas bi ih se dalo izbrojiti na prste (dvije) ruke. Sanjin je za rutu odabrao mostarsku Forticu i odradio je 17 uspona. "Moj prvi Everesting je uspješno završen, brutalni usponi i napori, pad koncentracije, ali sa ovakom podrškom sve je bilo mnogo lakše. Želim da pohvalim najbolju ekipu iz BK Mostar, sve svoje prijatelje i kolege, a ponajprije moje roditelje i obitelj koji su bili tu uz mene, bez njih ovo ne bi bilo. Svi smo pobjednici", komentirao je Sanjin Memić.
"Na prvih 5-6 uspona sam se osjećao super tu sam probijao led. Kako je zora krenula počela je da pristiže ekipa pa svaki uspon ide netko od podrške, već na 8 usponu počeli su grčevi bolovi u leđima tu sam počeo lagano da podsustajem. Na spustu ugledam ekipu od 15 vozača i razmišljam ovo bi me malo moglo fizički i psihički podići. Idemo na 2 nova kruga s ekipom sve se može. Kako je krenula noć noge su bile sve teže i teže i psihički se nisam bas dobro osjećao. Odlučio sam se za malo dužu pauzu od 15 minuta da nakupim nove svježine, kako bih izbjegao grčeve u posljednjim usponima. Još dva uspona i idemo kući, malo po malo dio po dio dođe i kraj i ovog "paklenog" izazova i Everest je osvojen", ispričao je je Sanjin. "Očekivao sam da uspon ide ispod 24h, ali loše vrijeme, vjetar sa niskim temperaturama dao je svoj prilog težini uspona, tako da sam se na nekoliko posljednjih uspona baš loše osjećao i prekoračio sam sat vremena više od planiranog. Nevjerojatno iskustvo za mene što sam se odlučio za ovako nešto. Cjeli moj tim je bio uz mene tijekom svih penjanja koji su mi pomagali kad sam, najviše podsustao. Emocije su velike to se ne može opisat. Sve u svemu nevjerovatan osjećaj hvala Vam za svaki metar podrške, volim vas sve!, dodao je.
Da bi Everesting bio i službeno završen, on mora biti objavljen na službenoj stranici Everestinga. Sanjin će sa kolegama iz kluba poslati svoj GPX zapis uspona, sa svim relevantnim podacima. Nakon što službenici provjere ispravnost uspona, Sanjinov izazov će biti i službeno objavljen u "Kuću Slavnih" na stranici Everesting.
(bljesak.info)
Nicola Rizzoli, sudija finala SP u Brazilu 2014. godine, u kojem su igrale reprezentacija Njemačke i Argentine, ispričao je jednu zanimljivu priču sa utakmice...
Italijanski arbitar Nicola Rizzoli rekao je da je njemački igrač Christof Kramer bio dezorijentisan i zbunjen nakon udarca u glavu, koji je dobio tokom meča.
"Ubrzo nakon udarca, Kramer je došao do mene i pitao me: “Sudija, da li je ovo finale?”. Mislio sam da se šali i natjerao sam ga da ponovi pitanje, na šta je on kazao: “Moram da znam da li je ovo finale”. Kada sam mu rekao da jeste, on je zaključio: “Hvala, bilo mi je važno da to znam", rekao je Rizzoli za italijanske medije.
Finale Mundijala bio je prvi meč koji je Kramer počeo od starta, pošto je zamjenio povrijeđenog Samija Khediru. Međutim, a već u 31. minutu prvog poluvremena morao je napustiti teren nakon zračnog duela i udarca glavama sa Ezequiel Garayem.
Rizzoli je naveo, kako je igraču Nemačke Bastianu Schweinsteigeru rekao da se Kramer ne osjeća dobro, ali je on nastavio da igra još 14 minuta nakon sudara s reprezentativcem Argentine.
I sam Kramer je nakon finala kazao da se ne sjeća cijelog prvog poluvremena.
Reprezentacija Njemačke je osvojila titulu šampiona svijeta, pošto je u finalu Mundijala sa 1:0 pobjedila Argentinu.
(sport)
(spagos)
Uskakao je u vozove u pokretu, prvi potopio parnu lokomotivu u rijeku i postao legenda: Buster Keaton bio je najveći kaskader ere nijemog filma.
Buster Keaton rođen je prije 135 godina, 4. oktobra 1895. Čovjek iz Kansasa bio je pored Charlieja Chaplina i Harolda Lloyda najveća zvijezda ere nijemog filma. I on je bio pionir: Niko nije radio takve filmske vratolomije, kao taj sin, iz porodice umjetnika.
U dvadesetim godinama prošlog stoljeća nije bilo posebnih efekata u modernom smislu. Svaka radnja i svaki štos bili su opasan fizički posao. Keaton, koji je stajao pred kamerama u filmu "Doughboys" (1930), istovremeno je preuzeo gotovo sve druge poslove: dizajnirao je scene, igrao ih i često režirao.
Šta god da se dogodilo, Keaton je uspio da ne pomakne izrez lica. Napokon, tako je morao opravdati svoj imidž „čovjeka koji se nikad ne smije“.
Keatonove vratolomiji bile su umjetnički koreografirana remek-djela. U jednoj sceni (slika u prilogu) on u početku stoji između dva automobila koja se brzo kreću. Motocikl se velikom brzinom približava odostraga prema Keatonu. Konačno, motocikl je točno ispod Keatona, koji skače pri punoj brzini. Remek djelo koje je zahtijevalo savršen tajming.
Keaton nije uvijek ostajao neozlijeđen tijekom vratolomija. Tako je trebalo biti kad se snimala scenu iz filma "Sherlock Jr.", u kojoj je slomio vrat, kad je na njega prasnula ogromna masa vode pod visokim pritiskom iz vodotornja. Zabilježeno je i nekoliko drugih ozljeda – a nije ni čudo, u tako odvažnim prizorima poput ovog.
Keatonove vratolomiji zahtijevale su pažljivo planiranje. U legendarnoj sceni iz filma "Steamboat Bill, Jr." (1928) Keaton je morao stajati nepomično na unaprijed tačno određenom mjestu. Jer fasada kuće iza njega.... odjednom se odvojila i pala na zemlju. Kroz jedini otvor na fasadi, prozor bez okna, ...Keaton se na kraju scene pojavljuje neozlijeđen. Da je Keaton stajao nekoliko centimetara udesno ili ulijevo, fasada bi pala na njega.
Buster Keaton je bio prapočetbnik moderne akcione kinematografije. U svom filmu "General" pustio je da se prava lokomotiva, "Teksas", sruši u rijeku. Bio je to jedan od najskupljih "specijalnih efekata" ere nijemog filma. Olupina lokomotive pronađena je u rijeci, tek godinama kasnije.
Generalno gledano, "General" je bio pun vratolomija koje oduzimaju dah. U drugoj sceni vidi se Keaton kako hoda šinama, da bi ga samo malo kasnije pokupio branik od parne lokomotive. Ipak, kasnije je ovaj film propao.
Njegovi spektakularni filmovi učinili su da Keaton (na slici lijevo, s Lewom Codyjem i Jimmyjem Duranteom) postane zvijezda i jedan od najplaćenijih glumaca u Hollywoodu. Njegove zabave, koje je priređivao u svojoj "kopnenoj jahti", jednom preuređenom autobusu koji je parkirao u prostorijama studija MGM, ostale su legendarne.
Početkom 1930-ih, međutim, pojavom tonskog filma, njegova karijera je bila završena. Jer, Keaton, na slici sa svojom velikom ljubavlju, i dugogodišnjom suprugom Eleanor Ruth, imao je dubok glas koji jednostavno nije odgovarao njegovoj krhkoj figuri.
Buster Keaton je nakon toga postao ovisan o alkoholu i postao je depresivan. Za nekoliko godina nekada veliki filmski umjetnik pretvorio se u fizičku i mentalnu olupinu. 1935. "Veliko kameno lice", kako su ga zvali, morao je otići na psihijatriju.
Tek godinama kasnije Keatonovo djelo je ponovno otkriveno. 1959. godine je dobio Oscara za životno djelo, a filmski festivali slavili su ga kao živu legendu kinematografije. Buster Keaton umro je 1966. godine od komplikacija od raka pluća.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Rafael Nadal sa 20 Grand Slam titula i Lewis Hamilton, sa 91 pobjedom u Formuli 1, postavili su naizgled nedostižne rekorde.
Ali u sportu postoji još öitav niz super rekorda, koji gledano iz ljudske perspektive, nikada neće biti oboreni.
Ovdje predstavljamo pet takvih.
Bundesliga: Retzultat 12: 0!
U 34. kolu Bundeslige, u sezoni 1977/78, Borussia iz Mönchengladbacha je sa tuce golova ispratila Borussiu iz Dortmunda na ljetni odmor. Jedna izuzetna pobjeda koja do danas nije ponovo viđena na ovom nivou! Zabilježeno je doduše još pet dvocifrenih pobjeda u Bundesligi, a posljednji je bio prije 34 godine.
Tenis: Meč trajao 11 sati i 5 minuta!
2010. godine na travnjaku Wimbledona odigrala se maratonska drama. Nakon 11 sati i 5 minuta, John Isner (35) savladao je protivnika Nicolasa Mahuta (38) 6: 4, 3: 6, 6: 7 (7: 9), 7: 6 (7: 3) i 70:68. Najduži teniski meč u istoriji provlačio se ukupno kroz tri dana, jer je prekidan zbog mraka.
Bacanje koplja: Rekored 104,8 metara!
1984. godine na Jahn stadionu u Berlinu, sportista DDR-a Uwe Hohn (danas 58) bacio je koplje na nevjerovatnih 104,8 metara! Najbolji rezultat do danas.
Nekoliko sedmica kasnije svjetska federacija je odlučila da promijeni težinu koplja, tako da od tada, daljine preko 100 metara više nisu moguće.
Atletika 100 metara žene: Rekord 10,49 sekundi!
Florence "FloJo" Griffiths-Joyner († 38) postavila je nevjerovatan rekord na 100 metara, na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu i postala Glamour Girl, glamurozna djevojka svjetskog sporta. Nijedna druga sprinterka nije joj se ni približila.
"FloJo" je završila karijeru odmah nakon Olimpijskih igara i nikada se više nije takmičila. Bilo je i glasina o dopingu. Amerikanka je umrla 1998. godine, nakon moždanog udara.
Boks: Joe Louis († 66) branio je naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji 25 puta - nakon što je prethodno izgubio od Maxa Schmelinga († 99), 1936. godine.
Za usporedbu: Wladimir Klitschko branio je naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji "samo" 19 puta.
(bild)
(spagos)
U časopisu „Banovac“, lista za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, koji je izlazio u Petrinji, u broju 19. od 12. maja 1906. godine objavljen je tekst o vježbi vatrogasaca u Mostaru:
„ Glavna vježba dobrovoljne vatrogasne čete u Mostaru
Kad je govor o napretku kojega grada, osobito modernom napretku, ne smije se zaboraviti niti na vatrogasce. Uredba vatrogastva skroz je humanitarna, jer joj je svrha očuvati život i imetak svojih bližnjih. Zato moderni gradovi imadu svoje dobro uređene vatrogasne čete, obskrbljene svim nuždnim sredstvima, kojima mogu postići svoju zadaću. To su uređene zvanične čete, tu su povezane sprave i uredbe najnovijih izuma na polju tehnike, to su poskrbljene za bolesne ili nastradale vatrogasce, kao i za njihove obitelji.
No humanitarnost vatrogasne čete ističe se osobito kod dobrovoljnih vatrogasnih četa, kod kojih je naravno i službujuća momčad dobrovoljaca. Velika je dakako razlika služiti i raditi na dobro svoga bližnjega badava ili za plaću, još veća, ako se uzme u obzir da su članovi zvanične vatrogasne čete u većim gradovima obskrbljeni za sebe i svoju obitelj u slučaju nesreće ili bolesti.
Ovo su pravi junaci, koji ne pitaju unaprijed plaću, ovo su pravi radnici, koji ne pitaju kolika će im biti nadnica, to su pravi pobornici za čovjekoljublje, to su svećenici ljubavi spram bližnjega svoga.
- Na žalost, vrieme je takovo, da se nad nevoljom bližnjega svoga slegnu ramenima i farizejski uzdahne: Bog mu se smiluj.
Vatrogastvo je uredba, koja znajuć za onu: Pomozi si sam, pa će ti i bog pomoći, radi pod geslom: „Pomoz bog“ i užeže sve svoje sile, da ostane vjerna svom bližnjemu, priteče u pomoć onda, ka ga snadje nevolja, a da za to ne pita ni plaće ni nagrade.
To su prosto vatrogasna društva.
Makar se piše u svetom pismu, kako „žive ljiljani u polju i ptice nebeske“ ipak i vatrogastvo treba da izmade sredstava za svoj zadatak, a treba da mu dade onaj, kome služi, t.j. ljudsko društvo, kao što ih daje ovaj ljiljanima i pticama nebeskim. Nije nam ovdje zadaća da govorimo o povjesti vatrogastva no ovde a niti u Mostaru, makar bi možda bilo i zanimivo, nasuprot prva nam je zadaća da prikažemo sliku o sadašnjem stanju dobrovoljnog vatrogasnog društva u Mostaru, o njegovoj četi, o podupiranju te humanitarne odredbe od strane oblasti i privatnika, a posebno da kažemo svoje mnijenje o zadnjoj javnoj vježbi, što ju je ta četa držala u nedelju dne 4. ožujka 1906. godine.
Po ocjeni te vježbe vidjet će se što toj četi treba, čega ima previše i što je uzrok da manjkavosti još nisu do sada uklonjene. Geslo neka bude: ne tko, nego šta! - Vježba se održavala u dvokatnoj zgradi 1. narodne osnovne škole uz Paralelnu cestu.
Osnova vježbe bila je ova: Predpostavlja se, da je stanje požara u vrijeme dolaska vatrogasne čete slijedeće: Vatra se pojavila na jednom kraju krova, te se proširila stubištem na krov, niti mogu izaći djeca boraveća u II spratu školske zgrade. Zadaća je spasiti djecu i lokalizovati vatru.
U to vrijeme, kraće nego treba gornje pročitati, stigoše penjači sa ljestvom rastegaćom, da se sa istočne strane popnu na krov zgrade.
Zapovjed bude izdana prvom vodniku penjača, koji je sa svojom momčadi priredio ljestvu. Tu moramo primjetiti, da je trajalo nešto dulje nego što bi smjelo biti, al nije tu krivnja ni na zapovjedi, ni na momčadi, već na nečemu trećem, na što ćemo se još vratiti.
Druga štrcaljka, stigav odmah iza toga na garište, postavila se sa zapadne strane zgrade, da u slučaju potrebe pomaže gašenje vatre stubišta u II. katu.
Još u času kad su druga kola stigla na garište, dakle 10 sekunda iza prvih zadaje se iz zgrade znak vježbatelja, a onda nadtrubljara za izbavnicu. Časkom se penjači, koji su se preko kukača popeli na II. kat, povukoše na spuštenom penjačkom užetu, a nekoliko se djece izbavnicom spustilo u bašču pred školom.
Pošto je jedan čovjek, seljak, koji se je baš desio prigodom požara u zgradi, slomio nogu, priskočio mu je u pomoć odjel ranarski pod vodstvom liečnika g. dra. Ivanovića i pružili mu prvu (dakako markiranu) pomoć.
To je bio glavni tok vježbe. Ne možemo, a da ovdje prvom zgodom osobito ne naglasimo uzoran rad i neobičnu tišinu; nije bilo čuti nego glas zapovjednika pojedinim zapovjednicima i nadtrubljivaču, te glasovi truba.
(nastavlja se)
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
Sketch well underway
Swen Shaw, Djenne Great Mosque, Burj Khalifa, Great Zimbabwe and Mostar Bridge... as well as Phileas Fogg! Jigsaw sketch well underway.
Skica je u toku
Swen Shaw, Velika džamija Djenne, Burj Khalifa, Veliki Zimbabve i Mostarski most ... kao i Phileas Fogg! Skica slagalica je u toku.
I još mnogo toga...
(twitter 20201012)
(spagos)
