Mostarske fasade raznih boja

 

Kako su nastale mostarske fasade obojene u razne boje?

Bila je to smiona ideja oplemenjivanja prostora crnogorskog slikara, koji je živio u Mostaru i bio prvi direktor Zavoda za zaštitu spomenika, pokojnog Mirka Kujačića (1901-1987).
Fasade su obojene krajem 1950-ih godina i pošto tada nije bilo postojanih fasadnih boja, sunce i kiše brzo su izblijedile boju, pa su magaze izgledale kao da je to nekad davno ofarbano. Ako pogledate Kujačićeve slike vidjeti ćete da je za fasade koristio istu paletu boja kao na svojim slikama.
Na slici se vidi i stepenište (Velike stepenice) kojim se silazi na Stari most, a ono je također djelo spomenutog slikara, koji se inspirisao dubrovačkim skalinama i iste sagradio na nekada strmom Hendeku zasutim pijeskom radi lakšeg pristupa konjima do Starog mosta.
Tako je srastanjem orijentalnog islamskog koncepta grada sa elementima arhitekture i urbanistike sredozemnih gradova poput Dubrovnika nastao jedan od najljepših i najuzbudljivijih gradskih ambijenata u svijetu.

(Mostar Stari grad)

Fotografije: Kujundžiluk, 1960.ih, 1982. 2025. (cidom.org)

Cidom.Team

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, decembar 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 8. decembraa 1929. godine objavio je rubriku pod naslovom “Razno iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Razno iz Mostara

Mostar 6. decembra.

Vukovi u gradu

Jučer smo javili o pojavi vukova u nekim mjestima Hercegovine a naročito oko Drežnice gdje se viđaju u čoporima. Danas međutim možemo javiti jednu rijetkost, koja se nije odavno dogodila. Stanovnici u Zalik ulici koja se nalazi u granicama malta – dakle u gradu, opazili su noćas poviše svojih kuća u strani četiri velika vuka, koji su se bili približili njihovim stanovima. Kad su ovi počeli hakati, vukovi su se uplašili i pobjegli u brdo.

Popis cjelokupnih općinskih pokretnina.

Ekonomat gradske općine već dulje vremena radi na popisu, procjeni i otpisu cjelokupnog pokretnog inventara. Kako je do sada ova strana u gradskoj općini bila dosta manjkava, jer ranije gotovo nije ni postojala, to je posao dosta oštećen, naročito kad se želi potanko provesti popis i procjena. Ima mnogo pokretnina koje su neupotrebljive pa će ih se otpisati, a nakon ćemo iznijeti cifru procjenjenog inventara u pojedinim općinskim objektima.

Razmještaj ureda u Mostaru

Prema ranijim obavještenjima uredi u Mostaru imali su se razmjestiti kako smo to već javili. Ta je odluka međutim izmjenjena, pa će se prema tome ovdašnji uredi razmjestiti ovako: Sresko načelstvo u zgradu bivše velike županije, vlasnišzvo Jove Gredića; gradska općina u zgradu građanske škole; policija, obzirom na haps i podesnost prostorija u općinsku zgradu, gdje je sada sresko načelstvo a inšpektorat – kako smo ranije javili – u bivši privatni stan velikog župana.

Kujundžiluk ulica

U javnosti se je nekoliko puta govorilo o ovoj uici, a i naš list je o tome pisao. Ovo je bez sumnje jedna od najromantičnijih ulica grada Mostara, odmah uz Stari Most, koji je pravorekuć sastavni dio tog mosta. Stranac ako dođe u Mostar, svakako posjeti najprije most, a zatim i Kujundžiluk ulicu. Tu mu se međutim pruži strašan prizor. Nečistoća, smrad, đubrište vidi se u gomilama u toj ulici. Za vrijeme južnih vremena, gotovo je nemoguće tom ulicom proći od užasnog zaudaranja, jer tu se nalazi pored ostalog i sušiona ili praona koža nekog zakupnika, čije sluge, svakim danom isperu potocima krvi, koja se usiri i usmrdi, da je pravi škandal. Stanovnici i trgovci iz ove ulice apeluju na gradsku općinu, da se ovome doskoči.

O.H.S.

-:-

Tko želi?

Da ima ugodne Božićne blagdane, neka se obrati za Božićno drvce kao što i svakovrsnih nakita, te bonbonijera, kod Ljube Jurkovića, ulica Alekse Šantića.

-:-

U kinu

Senzacija svijeta!

Žena na Mjesecu

režija Fritz Lang

Dolazi!

-.-

prilog: Mostar, Zalik i brdo iznad Sj. logora (Gordana Miletić Buzaljko) i Kujndžiluk, 1923

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 36 godina – Zadnje „ružno pače“

 

Kada je model predstavljen na Sajmu automobila u Parizu 1949. godine, jedan novinar je samodopadno pitao da li automobil dolazi s otvaračem za konzerve. Citroën 2CV djelovao je toliko idiosinkratično da je, nakon što je u jednom članku nazvan "ružnim pačetom", sada jednostavno bio "2CV". Francuski pjesnik Boris Vian opisao ga je kao "vozni mentalni poremećaj".

Ali uprkos svim ismijavanjima, automobil, koji su razvili dizajner Flaminio Bertoni i inženjer André Lefèbvre, postao je hit. Proizvedeno je više od pet miliona primjeraka automobila s dvocilindričnim bokser motorom. Prvi modeli imali su devet konjskih snaga, ali do kraja je taj broj dosegao 30.

Kada je posljednji primjerak sišao s proizvodne trake u Mangualdeu, Portugal, 27. jula 1990. godine, i oproštio se uz muziku limene muzike, jedna era je završila. 2CV je bio kultni klasik. Za hipije, potrošačke kritičare, za ljude koji nisu zaista željeli voziti automobil. Bio je više od vozila; To je bio način života. Jedna stvar koju ovaj automobil, koji je vjerovatno češće bio prekriven naljepnicama "Bez nuklearne energije" od bilo kojeg drugog, nije bio: ekološki prihvatljiv.

I tako, pored nedostatka sigurnosti, stroži propisi o emisijama doveli su do prestanka njegove proizvodnje. Naravno, još uvijek ih viđamo na cesti (ili u filmovima).

I nekako, to vas uvijek oraspolože.

(welt)

(spagos)

U susret skokovima sa Starog mosta – crtice o skokovima iz starih putopisa i štampe

 

1. Evlija Čelebija -- “Seyahatnâme”, 1664

"Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u čardaku, promatraju kako mnoga smiona djeca stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka"

2. Moriz Hörnes -- “Dinarische Wanderungen, Cultur und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Hercegovina”, 1894

“Neretva je ovdje tako duboka da se hrabri momci odvažuju da za malu naknadu, s najviše tačke mosta, visoke devedeset stopa iznad površine vode, skoče na glavu u rijeku koja juri. Pravi podvig koji izaziva jezu čak i odvažnim plivačima, kada s ove vrtoglave visine pogledaju dolje među kamene gromade u uskom koritu rijeke.”

3. „Muško pjevačko društvo u Mostaru“ – novine „Bošnjak“, 1894

“Poslije objeda izletnici se rastrkaše gradom, da vide šta je vrijedno pogledati. Izmegju ostaloga osobito je stara ćuprija, sagragjena u prvo vrijeme provale Osmanlija u našu domovinu, zanimala mostarske gostove, koji se živo čugjahu, čuvši, da djeca za deset novčića skaču sa vrha ćuprije u vodu.”

4. Anton de Waal – “Reisebilder aus Bosnien”, 1895

„Pristup mostu s obje strane je kroz stare odbrambene kule. Vlasti Mostara stale su ukraj smionoj zabavi mladih, koja se sastojala u tome, da su dječaci skakali s vrha mosta, s visine oko 20 metara, u dubinu bijesne Neretve ispod mosta.”

5. dr. Mihailo Polit-Desančić -- “Putne uspomene”, 1896

“Siđem se od srpske crkve opet u varoš i uputim se znamenitom starom mostu preko Neretve-onom mostu od kojeg je i Mostar svoje ime dobio. To je most vrlo visok, a Neretva je tu vrlo duboka, pa se nađe ipak koji detić da skoči sa velike visine mosta u Neretvu pa da ispliva.”

6. dr. Ante Tresić Pavičić -- “Bosna i Hercegovina-Putopisne crtice”, novine “Dom i sviet”,1896

“Neretva je pod mostom veoma duboka, pa su djeca sa najveće visine mosta ljeti skakala u nju, da se kupaju, na užas prolaznika. Da zaprieči nesreće, vlada je dala ograditi most na vrhu s jedne i s druge strane oštrom željeznom pregradom, i tako sad ne mogu djeca skakati, od straha da se ne nabodu na šiljke.

7. Julije Kempf -- “Putopisne crtice iz Bosne i Hercegovine-od Save do Adrije”, 1898

“Jednom mu je samo zaprijetila pogibelj od poplave, ali je ipak ostao čitav. S njega su znali dječaci kod kupanja skakati u duboku Neretvu, dok tu pogibeljnu šalu nije oblast zabranila.”

8. Milena Preindlsberger Mrazović -- “Bosniches Skizzenbuch”, 1900

“Ipak, Neretva zaslužuje posebnu pohvalu za ljepotu, koju ona osobito poklanja prilikom pogleda odozgo, s vrha mosta. Ona je ispod mosta duboka, djeca se zabavljaju skačući s mosta, uživajući na raznovrsnim formacijama obale. Neretva se provlači kroz horizontalno slojevite stijene, dijeli naizgled slobodno stojeće plutajuće plaže, formira grebene i pećine, kopa galerije i povlači velike gromade u korito, a njeni talasi ponekad šume, a ponekad huče.”

9. Blažena Křížková -- “„Tři obrázky ze slovanského jihu/Den v Mostaru”, novine „Nové pařížské mody”, 1901

“Prelazimo most, koji nadvisuje Neretvu jednim smjelim lukom. To je opet djelo Rimljana koji su vladali svijetom. S najviše tačke visokog luka, dječaci ljeti skaču u Neretvu. Za novčić koji mu je dao stranac, usuđuje se skočiti u dubinu od 20 metara. Ali mostarski policajac to ne smije vidjeti.”

10. Novine “Osvit”, 1907

“... skakanje u Neretvu sa Starog mosta opet je počelo. Ozbiljno opominjemo one kojih se to tiče, da već jednom stanu na kraj, jer je upravo nelijepo vidjeti one što skaču ...”

11. Dušan Mil. Šijački -- “S Avale pod Lovćen-kroz Bosnu i Hercegovinu”, 1910

“Stao sam na sred mosta i posmatrao kako sumorna Neretva huči udarajući od svoju kamenitu obalu i stenje u samom koritu, koje zadržava brzu vodu i praveći male slapove pruža lepu sliku. Korito Neretve, kada ga posmatrate sa mosta, čini se kao provalija. Pa ipak se čila mostarska omladina ne ustručava, da sa te visine, pri kupanju, glavački skače u reku. Takvi vratolomni skokovi najmiliji su sport mostarske srpske mladosti i iako je to, iz opravdanih razloga, policiski zabranjeno.”

12. Novine “Česká hospodyně-illustrovaný časopis rodinný”, 1913

“Šetamo glavnom mostarskom arterijom zvanom “Glavna ulica” do antičkog mosta iz rimskog doba. Ovaj spomenik stoji 19 m iznad površine hladne smaragdno-zelene rijeke Narente. Nekoliko muslimanskih "dječaka" trčkara okolo i nerazumljivim riječima nudi skok s mosta u zeleni tok zamamne Narente, koja svoje vode valja preko golemih gromada, a za mali bakšiš.”

13. Ignat Herrman – “Na čerstvem vzduchu, drobne vzpominky z minulosti”, 1913

“Razumije se da nas je doveo i do takozvane „rimske“, a zapravo turske ćuprije, koja se pruža u jednom luku dvadesetak metara iznad rijeke Neretve. Ovdje nam je ispričao kako su dječaci skakali sa mosta za puki krajcer, bacali se u prozirnu vodu dole u dubinu, a turisti su neumorno bacali krajcere u rijeku da se nagledaju ovog vratolomnog pozorišta. Ali sada su te stvari zabranjene, pa mališani samo mole za krajcere.“

14. Novine “Hlas národní obrany-Vojenský list”, 1924

“Preko Neretve vodi "stari rimski most", veličanstvena je to građevina, ali je ipak iz vremena turske vladavine, iz 1566. godine. Ispod mosta Neretva je sužena, i često jedva da teče između ogromnih stjenovitih gromada. Djeca skaču s mosta u rijeku pred strancima za malu nadoknadu.”

15. “Sezona kupanja i žega” - novine “Jugoslovenski list”, 1927

“Obala Neretve je posjećena mnogobrojnim svijetom bez razlike spola, a naručito je živo oko Starog mosta, pod kojim se kupa svaki dan nekolike stotine muškaraca i ženskinja. Priča nam kafanar koji u blizini mosta drži svoju kafanu, da je za njegov posao isplatnija jedna ljetna sezona, nego sve tri druge, dok je kod drugih obratno. Stari most, koji je visok 19-20 metara pun je svjetine, koja uživa gledajući, kako neki kupači skaču sa mosta uprkos tolike visine.”

16. “Filmska snimanja u Mostaru”- novine “Vreme”, 1927

“Juče je jedna njemačka filmska družina snimala interesantne delove grada Mostara i okoline. Četiri puta je snimljen jedan dečko koji je skakao u Neretvu sa mosta iz visine od 30 metara.”

17. “Dječak kojeg je štitio Allah”- iz njemačkih novina, 1931

“Prilikom njegovog boravka u Jugoslaviji naš izvjestilac je posmatrao jednog mladog Muslimana u Mostaru, kako skače sa 25 m visokog Rimskog mosta u tekuću Neretvu. Naš fotograf želio je ovaj smjeli skok uhvatiti kamerom, a momak se izjasnio da je spreman ponoviti skok za 5 dinara (25 pfeninga). Samo što ovo umjetničko djelo nije bezopasno, jer je Neretva na ovom mjestu prilično plitka, i skakač mora biti siguran u sebe da iz divlje rijeke izroni prije nego što dotakne dno.

Na pitanje da li se plašio ovakvog skoka mladić je odgovorio: Allah me štiti! I krenuo prema mostu bez oklijevanja, da izvede još jedan skok. Fotograf je napravio ovu sliku mladog Muhamedanca, kojeg je Allah štitio za 25 pfeninga."

18. “Stari most u Mostaru”-novine “Novi behar”, 1931

“1669. godine dođe u Mostar jedan pehlivan “imenom i ličnošću Šahin (soko)”, prebaci konop s jedne kule na drugu i pređe po njemu sa svojim učenicima. Bio je iznad Neretve 50 metara. Postoji o tome pjesma od 20 distihona, koju je spjevao suvremenik toga događaja Husami (Husejn Čatrnja), a i narodna pjesma o tome govori.

Danas nema pehlivana (ekvilibrista) koji bi prelazili preko konopa na tolikoj visini (na našoj slici se vide obje kule), ali ipak ima djece, koja ljeti, kada “zvizdan” upeče, skaču s mosta u Neretvu da se rashlade.”

19. “Švedski princ Eugen u Mostaru”-novine “Vreme”, 1937

“Posle toga princ Eugen izrazio je želju da razgleda znamenitosti i lepote grada, pa je u društvu dopisnika “Vremena” posetio stari rimski most. Nekoliko kupača doznavši da se princ Eugen nalazi na mostu, izveli su nekoliko lepih skokova sa mosta u vodu, sa visine od nekih 20 metara.”

20. “Et spring for 2 dinara-Skok za 2 dinara”- danske novine “Nordjyllands Social-Demokrat", 1937

"Fotografija je iz Mostara u Jugoslaviji, gdje mladići zabavljaju turiste skačući u rijeku Neretvu sa prelijepog Rimskog mosta. Cijena da vidite skok je 2 dinara."

21. “Kroz osiroteli Mostar”- novine “Pravda”, 1937

"Mostarske "liske" su postale čuvene..."Liska", u stvari, znači isto što kod Podgoričana "cikotić", kod Sarajlija "jalijaš" ili kod Splićana "mulac".

Mostarska "liska" prilazi putniku i zaustavlja ga bez obzira na bon-ton. Ponudi se za pratioca kroz grad...Pritom obeća da će putniku pokazati ono što nije "beli ni u snu vidio". Ako pristanete odvešće vas do Starog mosta, koga od vode razdvaja visina od 33 metra. Bez obzira na godišnje doba, "liska" će se ponuditi da skoči sa vrha mosta u vodu i da za pet minuta opet bude kod vas, samo ako pristanete da mu date "honorar". A on nije suviše skup. Tražiće vam u zimsko doba 10 dinara, u proleće i jesen 5 dinara a za vreme leta svega 2 dinara. Od toga on živi. Od njegovog vratolomnog skakanja sa 33 metra visine u hladnu Neretvu često puta se izdržava i neka stara i iznemogla žena ili starac-roditelji našega "liske".

Ali...Mostar se zabavlja...Plava Neretva protiče uvek istim tokom i peva istu pesmu."

22. “Turisti filmuju naše kupače koji skaču sa mosta” – novine “Jugoslovenski list”, 1939

“Jučer je doputovala u Mostar jedna grupa turista iz Njemačke, koji nose sobom aparate za filmovanje. Ova grupa turista zadržala se u toku dana duže vrijeme na mostovima u gradu s kojih naši omladinci-kupači skaču u Neretvu smjelo i odvažno, filmujući pojedine akrobatske momente.”

23. “Hercegovina i Hercegovci-Mostar”- novine “Vreme”, 1940

“Svi su dobri plivači, jer u hladnoj i brzoj Neretvi ne samo što treba biti dobar plivač nego i zdrav, da ga ne uhvati grč, da ga ne zahvati vir, da ne udari od kamenje, kada skače sa hridina, kada ih preskače po nekoliko metara…Kada se penje na Stari most i skače u Neretvu sa visine, koliko mi se čini, od sedamnaest metara…I ništa mu! Opklada je litar rakije!

24. “Yugoslavia, between East and West” - “The National Geographic Magazine”, 1951

“U Mostaru, koji nalikuje oazi, zatekli smo gomile ljudi okupljene uz glavni gradski most, kako gledaju odvažne mladiće u kupaćim gaćicama, koji iznova i iznova poniru sa njegove ograde u brzu rijeku dole ispod.”

25. “Arena smelih” – magazin “Tempo”, 1966

“I tako od 1664. godine kad je putopisac Evlija Čelebija na stranicama svog “Putopisa” zapisao nekoliko redaka o nekoj posebnoj vrsti akrobacije smione mostarske dece na obalama Neretve, iz godine u godinu, svakolg leta, kraj ograda dva mostarska mosta smjenjivale su se generacije odvažnih skakača u vodu.

Na toj mostarskoj arena smelih nastupali su, Jure Milas, Neđo Milivojević, Nazif Sefić, Omer Koluder i drugi predratni skakači. Kas su se oni počeli povlačiti sa ograda mostarskih mostova, njih su u izvođenju te neviđene atrakcije nasledili mladi entuzijasti: Neđo Šešeljević, Sekula Mučibabić, Vlado Cvitanović, Emir Balić, Šemsudin Čatrnja, Rajko Glogovac i drugi. Stasali i ponikli pod žarkim hercegovačkim suncem i strmim obalama Neretve, uz njih su počeli učiti veštini skokova u vodu poletarci: Dragan Zovko, Mirsad Pašić, Mugdim Kazazić, Mujo Guzin i desetine drugih mostarskih dečaka koji su se jednog dana proslavili sa veštim i odvažnim skokovima u vodu.

A kada je prije sedam godina Brodarsko društvo u Mostaru preuzelo patronat nad tom u Evropi jedinstvenom sportskom priredbom i svake godine na Dan borca organizovalo takmičenje skokova u vodu, na glavu i noge, most Maršala Tita bi tih dana postajao stecište nekoliko hiljada građana Mostara. Sa velikim oduševljenjem, publika bi pratila to takmičenje i divila se smelosti mladića.”

26. “Jeste čovjek kao ptica”- novine “Sloboda”, 1971

“U pauzi skokova da čujemo nekog od prisutnih. Evo šta kaže 54-godišnji Mostarac, Salko Begović, vidno obradovan:

-Ovi mladići dobro skaču, ali i u moje vrijeme, tamo negdje 1932-1933 bilo je dobrih skakača. Samo kad se sjetim rahmetli Džemala Voljevice ili Neđe Milivojevića zvanog Ruka. Trebalo je njih vidjeti kada su skakali.”

(prevodi: Armin Džabirov)

fotografije: skok sa Starog mosta, 1931. godine; skok sa Starog mosta, iz danskih novina-“Nordjyllands Social-Demokrat", 1937; Omer Prašljivić i Emir Balić, 1960-ih (Aida Prašljivić)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam/20250715)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Panjevina

 

Nastavljamo sa serijalom – Panjevina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Panjevina. Lokalitet, naselje. U Zahumu na strmim obroncima brda Hum nalazi se mahala Panjevina koja je dobila ime po mostarskom barjaktaru Salihu Panji. On se istakao hrabrošću 1687. g. u obrani Mostara od napada trupa predvođenih Stojanom Jankovićem. U Mostaru je 1731. godine živio Salih Pano (Panjo). Priča se da je u haremu pred pročelnim zidom Ali bega Lafe džamije i sahranjen. Pano bajraktar po kome je dobila svoje ime mahala Panjevina u Zahumu koja se nalazi spram ove džamije na strmim padinama brda Hum, sada je ulica Lea Bruka.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije,

• Panjevina 1960-ih

• Panjevina 1969

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, novembar 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 23. novembraa 1929. godine objavio je rubriku pod naslovom “Razno iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Razno iz Mostara

Mostar 21. novembra.

Poplava Neretve

Usljed velikih kiša koje su padale zadnjih dana Neretva je, - kako smo već pisali – nevjerovatno nabujala. Usljed izliva Neretve iz svoga korita na mnogim mjestima prouzročene su velike štete, naročito u južnom dijelu Hercegovina, kuda protječe Neretva. U Grabovici je voda nanijela veliku štetu na novome mostu koji je nedavno dograđen. Neretva je odnijela više drvenog materijala i bukva iz nekih preduzeća, čiji se je materijal nalazio blizu obale ove varljive rijeke.

Drska prevara seljaka

Jučer je došao u radnju ovdašnjeg trgovca g. Vojina Miličevića jedan seljak i ponudio u da kupi jednu kantu masla. G. Miličević je pogledao maslo, oprobao ga i konstatovao da je dobro. Tako je uslijedila pogodba za 750 dinara, cijela kanta, onako džuture. Kad je maslo izvagano, seljak je izjavio da mu se žuri i zamolio g. Miličeviča, da mu isplati maslo a kanta neka ostane. G. Miličević ne sluteći zla, isplatio je seljaku 750 dinara i seljak je otišao. Nakon odlaska seljakovog g. Miličević je htjeo da prekrene maslo u drugu kantu, ali se nemalo iznenadio, kad je vidio, da je u kanti samo 10 cm na vrhu maslo, a sve ostalo da je ne loj, nego – pura. Pura skuhana na žitko i zbijena u kantu. Može se misliti koliki je bio revolt g Miličevića kad je vidio kako je na bezobrazan način prevaren. Rečeno mu je da je taj seljak otišao u pravcu prema Bijelom Polju, pa je zato uzeo automobil i pošao u potjeru za seljakom, koji je razumije se netragom isčezao. Ovaj slučaj prijavio je g. Miličević policiji koja je povela izvide. U koliko joj uspije da pronađe drskog prevaranta – u što mi ne sumnjamo – trebalo bi ga najsrožije kazniti.

Ali mi ne možemo a da međutim ne zabilježimo konstataciju čaršije, koja veli, kad bi se od ovoga masla napravila halva, da bi ta halva koštala ništa manje nego 1000 dinara, uzevši u obzir, da je g. Miličević platio za auto 120 dinara.

Opsežne priprema za prvu zabavu “Narodne Uzdanice”

Pododbor kult. društva “Narodna Uzdanica” u Mostaru počela je sa opsežnim pripremama oko zabave. Ova zabava je prva zabava ovog društva pa će se angažovati najbolje sile, kako bi što bolje uspjela. Zabava će se prirediti oko polovice decembra u prostoprijama društva Hrvoje.

Dolazak direktora Državnog svilarstva u Mostaru

Kako smo s pouzdane strane informisani za koji će dan stići u Mostar direktor državnog svilarstva g. ing. Dinajski iz Novog Sada. Cilj je njegovog dolaska u Hercegovinu, da obiđe neke krajeve a naročito da ode na teren u Gnojnice, gdje se misli podići velika dudara za uzgajanje svilobibe. Podizanje ove dudare u Gnojnicama zatim jedne velike gušnice, smatra se već gotovom činjenicom, te će se odmah po dolasku g. Dinajskog preći na radove, gdje će se uposliti mnogo naše sirotinje.

Uhvaćen kradljivac

Svojedobno je “Jug. List” javio o krađi veće količine benzina, a zatim o krađi automobila koje je izveo sluga g. Koena trgovca, L. Biberdžić na štetu svoga poslodavca. On je otvorio garažu uzeo automobil g. Koena i pošao pravcem prema Bijelom Polju. Na jednoj okuci auto je udario u zid tako, da je na mjesto ostao veoma oštećen, a sam Biberdžić je umakao. Policija je tragala za njim i danas ga je konačno na pruzi prema Blagaju uhvatila i predvela u Mostar gdje je uhapšen.

Pitanje Mostarskog pazarišta opet zapelo

Pred nekoliko dana smatralo se je gotovom stvari uređenje našeg pazarišta, ali su sad iskrsle na površinu neke poteškoće, koje su diktovale gradskoj općini da promijeni svoj raniji plan u pitanju proširenja mostarskog pazarišta. Poslije kupnje zemljišta od g. Salihage Popovca gradska općina je stupila u pregovore sa vlasnicima zemlje koja se nalazi uz gornje zemljište g Popovca, i bez koga zemljište pazarišta nebi imalo potrebnog prostora predviđenog u projektu novog pazarišta. Ali kako vlasnici cijene to zemljište preskupo (po mišljenju općine) to je općina odlučila da stupi u pregovore sa onim vlasnicima zemljišta, koji se nalaze sa istočne strane ovog pazarišta, kako bi uz jeftiniju cijenu dobili isti prostor.

O.H.S.”

prilog: Mostar, Stari most, foto. Walter Becke, Musala, benzinska pumpa, foto Miroslav Loose

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 56 godina – Mali korak, bez očekivanog nastavka

 

Priznajmo odmah: Slika otiska čizme u mjesečevoj prašini datira iz 21. jula 1969. godine. Ali nešto više od šest sati ranije, 20. jula, prije 56 godina, Apollo 11 je sletio na Mjesec. Time su SAD pobijedile u svemirskoj utrci protiv Sovjetskog Saveza, čime je ispunjen ljudski san. Uslijedio je period odmora i sigurnosne provjere, i konačno, najpoznatiji otisak cipele u ljudskoj historiji. Uz još poznatiji citat Neila Armstronga: "Jedan mali korak za (jednog) čovjeka, veliki skok za čovječanstvo." Ova izreka bi se mogla primijeniti i na vrlo praktičan aspekt putovanja. Budući da je gravitacija na Mjesecu mnogo niža, astronauti su se kretali u nekoj vrsti opružnog lebdećeg kretanja. Televizijski gledaoci širom svijeta pratili su njihove prve, oprezne korake u ovom svijetu tako poznatom, a opet tako stranom. Armstrong i njegov kolega Buzz Aldrin proveli su dobrih 21 sat na Mjesecu i donijeli su 21 kilogram njegovog materijala nazad na Zemlju.

I čak i ako se stručnjaci možda ne slažu, čovječanstvo do danas nije mnogo napredovalo.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale – Oručluk

 

Nastavljamo sa serijalom – Oručluk

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Oručluk. Gradska četvrt, mahala. U nekim zapisima navodi se Oručluk ili Čevrina mahala. Nalazila se na jugu grada na zapadnoj obali Neretve i vezivala je grad s Čekrkom – posljednjom južnom mostarskom mahalom. Prema tim navodima bila je udaljena više od 1000 metara od čaršije. Ime je dobila po porodici Oručević, a u njoj je prije 1686. g. sagrađen mesdžid Hadži Ibrahima Čevre.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije

• Donja mahala - Oručluk (Franz Laforest) 1885

• Donja mahala - Oručluk - mesdžid hadži Ibrahima Čevre

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 30 godina: MP3 revolucionirao svijet muzike

 

Svijet više nije bio ravna ploča: Prije 30 godina, 14. jula 1995. godine, pojavio se novi format datoteke, MP3, koji je revolucionirao svijet slušanja muzike i muzički biznis. Tog dana, istraživači na Fraunhofer institutu za integrirana kola u Erlangenu, Njemačka, odlučili su da svoj izum audio kompresije nazovu ekstenzijom datoteke ".mp3".

Fotografija iz 1987. godine prikazuje tim: Heinz Gerhäuser (sjedi), s lijeva na desno: Harald Popp, Stefan Krägeloh, Harmut Schott, Bernhard Grill, Heinz Gerhäuser, Ernst Eberlein, Karlheinz Brandenburg (sa slušalicama) i Thomas Sporer.

Brandenburg je ovaj format učinio temom svoje doktorske disertacije. U to vrijeme je rekao: "Ili će moja disertacija skupljati prašinu u biblioteci, ili će tehnologija postati standard koji koriste milioni ljudi."

Trideset godina kasnije, streaming muzike je sveprisutan, nešto što ne bi postojalo bez MP3 formata.

Na slici: Ovi ljudi su razvili MP3 format, bez kojeg bi danas muzički svijet bio drugačiji.

(express)

-:-

MP3 je skraćenica od MPEG-1 Audio Layer 3. Bio je jedan od dva formata koji su se uzimali kao MPEG standard u ranijim 1990.-ima. Poznata tvrtka Philips, francuski institut za istraživanje CCETT, i njemački institut Broadcast Technology su oblikovali te formate sve dok više nisu mogli biti jednostavniji; izbacili su sve greške i napravili ih unčikovitima na računarima..

Odluka da će se MP3 staviti na tržište za javnu upotrebu donesena je 1991.

MP4 je skraćenica od MPEG-4 Part 14. Ta tehnologija je bazirana na Apple-ovom QuickTime MOV formatu, ali koristi podršku iz mnogih MPEG djelova. Datoteka je prvi put objavljena 2001., ali ponovno objavljeni format iz 2003. je onaj koji mi danas koristimo za MP4 datoteke.

Razlika između MP3 i MP4 formata je u vrsti informacija koje sadrže.

MP3 se može koristit samo za zvukovni sadržaj, dok se MP4 datoteke koriste za zvuk, video, slike, titlove i tekst. Koristeći tehničku terminologiju, MP3 se korsiti za samo zvučne datoteke, dok MP4 sadrži digitalnu multimedija.

(spagos)

Iz stare štampe – Lučka škola u Mostaru, Mostar, 1929.

 

Jugoslovenski list od 20 oktobra 1929. godine objavio je tekst o jednoj odluci, koja se odnosi na Lučku školu u Mostaru:

“Jedna hvale vrijedna odluka.

Prosvjetno odjeljenje vel. Županije zaključilo je da se u Lučku školu smjeste mješovita djeca obojeg spola. O potrebi mješovitog pohađanja djece unovu školu, “Jug. List” je prije nekoliko danaona djeca (ženska) koja su inače fizički mnogo slabija od muških, a koja su stanovala na Luci, bili izloženi velikim neprilikama u zimsko doba, kada u Mostaru znade biti vrlo oštar vjetar, tako, da se je događalo da djecu, pa čak i odrasle bura baca na zemlju. Ovijem aktom, doskočeno je jednoj velikoj potrebi i odluka je vrlo umjesna i opravdana.”

prilog: škola na Luci, Anton Zimolo, Muzej Hercegovine, Mostar, 1908

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Prije 20 godina - Stari most upisan na UNESCO-ov popis zaštićene kulturne baštine

 

Danas se navršava tačno 20 godina od upisa Starog mosta na UNESCO-ov popis zaštićene kulturne baštine.

Tu za Mostar i BiH istorijsku odluku na sjednici Odbora UNESCO-a održanoj od 11. do 17. 7. 2005. godine u Durbanu u Južnoafričko Republici donijeli su UNESCO-ovi eksperti, čime je naša zemlja dobila prvi spomenik na tom prestižnom popisu.

Stari most u Mostaru izgrađen je 1566. godine i bio je najveća lučna konstrukcija toga doba u svijetu.

Teško je oštećen početkom rata 1992. godine, a potpuno je srušen u novembru 1993. godine, nakon što je pogođen topovskom granatom ispaljenom s položaja HVO-a.

Obnova Starog mosta počela je u junu1999. godine potpisivanjem ugovora o obnovi, upriličenom na mjestu pored ostataka Starog mosta. Uz gradonačelnika i dogradonačelnika Mostara Ivana Prskala i Safeta Oručevića, te ministra vanjskih poslova BiH Jadranka Prlića, potpis na ugovor stavio je i direktor UNESCO-a Federico Mayor, koji je tom prilikom naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15,5 miliona američkih dolara.

Polaganjem prvoga kamenog bloka na luk mosta gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta, a bilo je to 14. aprila 2003. godine.

U iduća četiri mjeseca, radilo se po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. avgusta u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je završena najzahtjevnija faza projekta.

Slijedili su radovi na zidanju vijenaca s obe strane luka mosta, zatim postavljanje metalne ograde. Za preostali posao zidanja vijenaca bilo je izvađeno 44 tone kamena, koji će se ugraditi na kaldrmu mosta, a svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovu foto-dokumentacije i bio je ”potrošen” u onoj mjeri koja je bila dokumentovana prije rušenja.

Pored samog luka, obnovljene su kule s obje strane mosta, Tara i Helebija, te popratni objekti.

Sama svečanost otvaranja obnovljenog Starog mosta upriličena je 23. jula 2004. godine, a tom događaju prisustvovalo je više od 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz 50 zemalja svijeta.

Godinu dana kasnije, tačnije 15. srpnja 2005. godine, Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika.

Kako je tada izjavio gradonačelnik Mostara i vođa državne delegacije u Durbanu Mostara Ljubo Bešlić, taj dan ostaće u istoriji Bosne i Hercegovine upisan zlatnim slovima.

“Ne mogu skriti svoje oduševljenje da smo uspjeli u svojim nastojanjima da se upišemo u svjetsko kulturno nasljeđe. Ovo je prvi upis iz Bosne i Hercegovine. Put do upisa je bio mukotrpan dugačak i veoma zahtjevan. U ovom trenutku oduševljenja, koristim priliku da pozdravim sve koji su učestvovali u ovom projektu, kao i zahvalio zemljama prijateljima koji su pomogli obnovu mosta Italiji, Holandiji, Turskoj i Hrvatskoj, te Svjetskoj i Razvojnoj banci vijeća Evrope. Zbog građana, moram naglasiti da je ovo prvenstveno projekat grada, koji treba donijeti boljitak gradu i državi. Ovaj projekaat po prvi put u Bosni i Hercegovini pokazuje da možemo sami izgrađivati bolju budućnost kada to hoćemo i želimo zajednički da postignemo. Za ovaj projekt nismo imali naredbodavce. Mi smo to bili, i evo pokazali da se u Bosni i Hercegovini pokreću neki novi vjetrovi, koji mogu izgraditi bolju budućnost za sve. Sve ovo zahvaljujući vlastitim sposobnostima”, istakao je tada gradonačelnik Bešlić.

Rekonstrukcija Starog mosta, svečanost otvorenja i upis na UNESCO-ov popis, bio je zahtjevan građevinski, politički i medijski projekat, ocijenio je Miroslava Landeka, autora knjige „Stari most s mjesta događaja“, koja govori o procesu obnove Starog mosta.

„Ono što je sigurno, kako vrijeme više prolazi, je činjenica da će datum 15. 7. 2005. godine u istoriji Mostara i BiH ostati trajno upisan, jer bio je to i prvi upis nekog spomenika iz BiH na UNESCO-ov popis. Put od početka obnove i provođenje projekta rekonstrukcije Starog mosta i stare gradske jezgre, kao i tri objekta tri naroda, bio je više nego složen i zahtjevan, u tada komplikovanim političkim odnosima, ali, nažalost, puno boljim i zdravijim nego danas nakon dvije decenije od tog velikog događaja“, dodao je Landeka.

(Fena)

(Novaloboda.ba)

Prije 67 godina – Otvoren Plivački bazen u Mostaru

 

Uprava gradskih

kupališta

U Mostaru

Obavještavamo građanstvo da će se 13 VII 1958 g. izvršiti

Otvaranje novoizgrađenog Plivačkog bazena

u ulici Alekse Šantića

Ujedno se obavještava građanstvo da će redovna upotreba početi nakon svečanog puštanja u pogon i to: svakim danom osim ponedeljka od 10 do 18 sati.

Cijene ulaznica

1 za odrasle 30 dinara

2 za djecu do 10 god 10 dinara

Osim ovih mogu se kupiti i pretplatne ulaznice za 7, 15 i mjesec dana sa znatnim popustom

Na bazenu će u radno vrijeme biti obezbjeđen slatki i slani bife i osvježavajuća pića.

Napominjemo da je Gradsko saobraćajno preduzeće otvorilo autobusku liniju u pravci Plivačkog Bazena kroz ulicu X Hervegovačke Brigade, sa polaznom stanicom Most M.Komadine – Linija prema Rudniku uglja.

-:-

Gradski bazen i skakaonica.

“Sve do 1958. g. jedini bazen za kupanje i treninge plivača, bio je mali, dvanaestmetaski, otvoreni bazen u Sjevernom logoru. Te godine u upotrebu se pušta novoizgrađeni plivački bazen olimpijskih dimenzija (50 x 25 m, dubine do 4,5 m) sa skakaonicom na tri etaže visokom 10 m. Zagrebački arhitekt-projektant Slavko Delfin skladno je ukomponirao bazen sa svim sadržajima na samu liticu rijeke Neretve. Njegova gradnja uveliko je ubrzala i unaprijedila razvoj plivačkog sporta u gradu na Neretvi. Inače, bazen je izgrađen tik do tzv. Novog groblja (mjesto gdje je danas zgrada elektro poduzeća u gornjoj Šantićevoj ulici) iz kojega su ekshumirani posmrtni ostaci mnogih znamenitih Mostaraca. Popularni Bazen služio je kao sportski objekt (olimpijski bazen) i kao gradsko kupalište. Na njemu su bili česti i međunarodni susreti. Mogao je primiti i do 1 500 gledalaca. Bio je to drugi bazen olimpijskih dimenzija izgrađen u Jugoslaviji (odmah nakon Šalate u Zagrebu), a na njemu se održalo prvo međunarodno natjecanje u plivanju 1960., kada je, nakon Olimpijade u Rimu, reprezentacija Japana gostovala na plivačkom meču s Jugoslavijom. Bazen je 1999. g. adaptiran, porušena je olimpijska skakaonica i dograđeni su neki novi pomoćni objekti.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografija: Otvaranje novoizgrađenog Plivačkog bazena, poziv, Jožica Škorja, Žermen Filipović

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Prije 38 godina – Bez stresa u gužvi

 

Stres gustine je termin iz biologije, ali se već neko vrijeme koristi i u politici kada neko želi izraziti: Ovdje ima previše ljudi. To je gotovo uvijek slučaj u bazenima tokom vrućeg vremena. Svi žele doći do vode, ali prostor je ograničen. Pariško kupatilo Deligny postavilo je rekord u tom pogledu. 3.500 ljudi je prebrojano na površini od 3.000 kvadratnih metara u ljeto 1987. Ali nije bilo stresno, kako je napisao njemački časopis "Der Spiegel": "Upravo je ta blizina, a ne plivanje, ono što je traženo."

Drveno kupatilo, koje pluta u Seni, postojalo je od 1785. godine. U početku je bilo punjeno riječnom vodom, koja je kasnije filtrirana i na kraju zamijenjena slatkom vodom. Deligny je bio popularno mjesto za besposlene, modele, pozere i poznate ličnosti. Princ Rainier se tamo sunčao, kao i Audrey Hepburn i ljubavnici Jean Cocteau i Jean Marais. Godine 1990., barža je udarila u bazen, a 1993. je potonuo.

Plivanje u Seni je bilo historija. Sve dok gradonačelnica Anne Hidalgo nije došla na ideju da se gradu ponovo dodijeli riječno kupalište. U čistoću je uloženo 1,4 milijarde eura. Na prošlogodišnjim Olimpijskim igrama kvalitet vode nije bio sasvim dobar. Međutim, proteklog vikenda su se otvorila tri riječna bazena u centru grada. Bili su prepuni. Ali to nije bio stres za sve.

(nzz)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Ograda

 

Nastavljamo sa serijalom – Ograda

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Ograda. Toponim, dio grada. Dio Predhuma gdje se križaju ulice Gojka Vukovića i izlaz s Komadinovog (Lučkog) mosta zove se Ograda, a dobila je ime tek nakon 1912. g. Sve do tada mahala Predhum bila je na začelju svih gradskih zbivanja i dosta je zanemarena od strane gradskih vlasti. Glavna mjesta svih trgovačkih zbivanja bili su Velika Tepa na Glavnoj ulici, Kujundžiluk, Mejdan i donekle Priječka čaršija. Velika Tepa je bila zakrčena prometom, a posebice je to bilo izraženo pazarnim danima, jer se na tom mjestu obavljala i trgovina živom stokom. Kako bi rasteretili grad od stoke, općina je donijela odluku da se stočni Pazar s Velike Tep (Glavne ulice) preseli u mahalu Predhum na ulazu u Donju mahalu. Tako i bi učinjeno. Pazar je ograđen i započelo se s prodajom stoke za pazarne dane, i to srijedom. Time je donekle omogućen brži razvoj toga dijela grada, a istovremeno je smanjena gužva na Glavnoj ulici. Po toj ogradi za stoku narod taj dio grada prozva Ogradom. Međutim, kako u to vrijeme nije postojao Lučki most, veze s novostvorenim pazarom bile su veoma loše. Prijelaz stoke i ljudi obavljao se Starim mostom, pa dalje Jusovinom ili preko Šemovačkog mosta, tako da ovaj pokušaj izmještanja stočnog pazara nije uspio. Ipak, ostade ime da podsjeća na te dane i želju da se Predhum razvije. Dijelom se to omogućilo ubrzo, jer je 1913. g. pušten u promet Komadinov (Lučki) most. Danas je još uvijek sačuvana mala metalna ploča iz austrougarskoga perioda na kojoj je lijevanjem utisnuto ime mahale Predhum i kućna numera, a nalazi se na Dugalića pekari.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije, ulica Predhum, kasnije Gojka Vukovića 2007.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Mostar skokom bez aplauza obilježio 30 godina od genocida u Srebrenici

 

11.07.1995. - 11.07.2025.

Mostarci su i ove godine odali počast žrtvama genocida u Srebrenici, u kojem je 11. jula 1995. godine ugašeno 8.372 života.

Skok je, kao i svake godine, održan simbolično u 11 sati i 7 minuta, uz oglašavanje sirene, a organizirao ga je Klub skakača u vodu ''Mostari''. Skok je izveo Eldar Džeko.

Danas se u Potočarima obilježava 30. obljetnica genocida nad Bošnjacima u ''Sigurnoj zoni UN-a'' Srebrenica, a biće ukopani posmrtni ostaci sedam žrtava.

Zastave su širom Federacije BiH spuštene na pola koplja povodom proglašenog Dana žalosti.

Nakon izvedenog skoka, sa Starog mosta, u Neretvu su bačeni ljiljani.

(fotografije: bljesak)

https://www.facebook.com/share/v/19cD9Q1YLC/

Prije 111. godina - Otvorena Banja u Mostaru

 

Prije 111. godina - Otvorena Banja u Mostaru

Banja. Javno kupatilo. Kako bi se dopunio sadržaja hotela Neretve, ali i centra Mostara, gradsko javno kupatilo, među Mostarcima poznatije kao Banja, podignuta je 1914. g., znači pune 22 godine nakon izgradnje hotel Neretve. Pokretač ideje o gradnji javnog kupatila bio tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Naime, početkom 1910. g. zasjedalo je Gradsko vijeće u novom sazivu te je tom prigodom iznesen prijedlog od strane novog gradonačelnika Mujage Komadine i njegova dva podnačelnika Nikole Smoljana i Vojislava Šole, da se posjet cara Franje Josipa I., koji je uskoro trebao uslijediti, svečano obilježi gradnjom jednog veličanstvenog kupatila. Usprkos otporu pojedinih članova gradske uprave, Mujaga je uspio realizirati ideju, koja mu je na um pala za vrijeme njegova posjeta Budimpešti. Gradsko poglavarstvo odmah odluči poslati svoga stručnjaka, tada upravitelja gradskog vodovoda – Miroslava Loosea, na jednu stručnu ekspediciju sa zadatkom da „pregleda nekoje svjetske banje i na temelju toga i prama mostarskim klimatskim prilikama sastavi glavne nacrte, a arhitektonske (nacrte da predloži) Građevinsko dioničko društvo u Sarajevu.“ Tako je idejni nacrt Banje osmislio Miroslav Loose, a arhitektonski dio je preuzeo na sebe znameniti Rudolf Tönnies ispred Bosanskohercegovačkog građevinskog dioničkog društva. Zgrada je projektirana kao mješavina nekoliko stilova, s mnogo više nestandardnih elemenata, nešto između egipatsko-maurskog i secesije. Na svečanosti, u to vrijeme najvećeg i najljepšeg objekta ove vrste na Balkanu, kojemu dadoše ime Franz Ferdinand, 3. lipnja 1914. g., Mujaga se Mostarcima obratio i prigodnim govorom i zvanično otvorio Banju. Banja je oštećena u ratnom razdoblju 1992. – 1995. g. Ponovno je otvorena nakon obnove, 31 ožujka. 2000. g.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Fotografije: Banja 1914. godine, otvaranje 3. Juna 1914, Banja 1914, Anton Zimolo, Banja 1970, Ćiro Raič, Banja 2024. Samra, cidom

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, oktobar 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 5. oktobra 1929. godine objavio je rubriku pod naslovom “Razno iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Razno iz Mostara

Mostar 5. oktobra.

Kupnja naše vrijedne starine

Dr. Adolf Kelner, publicista iz Berlina koji posjeduje poznatu etnografsku izložbu posjetio je pred dvije godine Bunu i Blagaj pa su ga poveli tom prigodom u konak g. Mustafe Ćemalovića gdje se nalazi poznata šiša, rađena od domaćih majstora, pred više od 200 godina, koja predstavlja smisao za umjetnost i stanovitu kulturu.

Pred nekoliko dana pisao je jednom svom prijatelju u Mostaru, da se raspita da li bi mogao dobiti tu šišu, a onda će poslati majstora koji bi rastavio komad po komad i njemu poslao u Berlin.

U našoj državi postoje svega dvije ovakve šiše, od koji se jedna nalazi u Sarajevskom muzeju i ova.

Oficiri engleska mornarice u lovu kod nas

Jučer su članovi Lovačkog uduženja Dubrovačkog sa Udruženjem Mostarskim uz sudjelovanje viših oficira engleske mornarice bili u lovu u okolici Mostara. Gosti su lijepo dočekani kako ispred lovaca, tako i ispred vlasti. Od vidjenijih dubrovčana bio je kapetan g. Hadžija i dr. Malkom. Ubijeno je 75 jarebica i 7 zečeva.

Lijepo vrijeme

Nakon hladnih dana, koji su bili u zadnje vrijeme zavladali u cijeloj Hercegovini opet je vrijeme otoplilo. Iako je pred 2-3 dana u okolici Mostara (oko Veleža) zabacivao snijeg i oštar vjetar, sada je opet u cijeloj Hercegovini zavladala toplina kao u sred ljeta.

Zajednički dom muslimanskih društava

Svojedobno smo javili o nastojanju muslimanskih ustanova u gradu Mostaru za ulazak u jednu vakufsku zgradu zvanu “Evropa”, gdje bi se sve ustanove skoncentrisale. Ovom prelazu u vakufsku zgradu, imala je donijeti konačnu odluku vakufska centrala u Sarajevu. Pred nekoliko dana centrala u Sarajevu donijela je rješenje da se odbija jedini reflektant ove zgrade g. M. Kurtović, i sa nešto nanjom kirijom, zgrada se je uručila muslimanskim ustanovama. Sada je priprema svečano otvorenje ovog lokala.

O.H.S.”

prilog: Mostar, Kujundžiluk 1929.foto Charles Heidsieck, Kulluk i nekadašnja kafana Evropa, 1930.ih

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedoci vremena - Najstarije kolor fotografije

 

1913. godina: Ljudi na Starom mostu u Mostaru, Bosna i Hercegovina

Tako je svijet tada stvarno izgledao (msn)

Tokom 1830-ih, izum fotografije je oduševio ljude. Ali slikama je i dalje nedostajalo nešto ključno: boja. Fotografi su stoga počeli ručno bojiti crno-bijele otiske. Rezultati, međutim, bili su sve samo ne realistični; u najgorim slučajevima, fotografije su čak izgledale kao loše slike. To se promijenilo s Augusteom i Louisom Lumièreom, koji su razvili tehniku Autochrome, najpraktičnije i komercijalno najisplativije rješenje svog vremena. Patentiran 1903. godine, proces je pokrenut 1907. godine i dominirao je svijetom fotografije sljedećih 30 godina.

1913. godina: Ljudi na Starom mostu u Mostaru, Bosna i Hercegovina

©Albert Kahn / Wikimedia Commons [Javno vlasništvo]

Ova slika prikazuje poznati Stari most u Mostaru 1913. godine, a snimio ju je lično Albert Kahn, koji je bio i strastveni fotograf. Most je izgrađen 1557. godine po naređenju osmanskog sultana Sulejmana I, ali je srušen u novembru 1993. godine kada su ga pogodile granate tokom hrvatsko-bošnjačkog rata. Nakon završetka rata obnovljen je što vjernije u prvobitnom izgledu i zvanično ponovo otvoren u julu 2004. godine. Danas je nacionalni spomenik i UNESCO-va svjetska baština.

(msn)

(spagos)

(cidom.org)

Prije 68 godina - Zvjezdani trenutak jednog nastanka

 

Kao mjesto intelektualne razmjene i rasadnik velikih umova, protestantski župni dvor oblikovao je modernu kulturu kao malo koja druga institucija. Radosno okupljanje koje je organizovala župa Svetog Petra u Liverpoolu-Wooltonu 6. jula 1957. godine pokazalo je da čak i jednostavan župni festival u vrtu župnog dvora može stvoriti kulturnu historiju.

Tog popodneva dogodio se susret koji je doveo do jednog od najznačajnijih partnerstava u pisanju pjesama u historiji muzike: Odbor festivala angažovao je školski bend The Quarrymen – kao što programska knjižica i kaseta snimljena u to vrijeme i danas pokazuju (mala fotografija). Glavni pjevač bio je izvjesni John Winston Lennon, 16-godišnjak, notorni bjegunac iz škole, i već manja zvijezda u engleskom lučkom gradu, zbog svog opuštenog ponašanja. Među njegovim obožavateljima bio je i 15-godišnji Paul McCartney, koji je bio više nego oduševljen što ga je zajednički prijatelj upoznao sa svojim idolom na crkvenom festivalu. Radost su dijelile obje strane. Kada je McCartney odsvirao nekoliko pjesama na gitari, pijani Lennon je bio toliko impresioniran da ga je prihvatio u bend.

Velika slika prikazuje McCartneyja na njegovom debiju u oktobru 1957. George Harrison se pridružio nekoliko mjeseci kasnije. Tako su The Quarrymen postali jezgro Beatlesa, a festival zajednice njihovo tajno mjesto rođenja.

(welt)

(spagos)