Na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj 10. ožujka 1897. g., donesena je odluka o kupnji parcele zemlje u vlasništvu Avdage Bakamovića, kao i Avde i Ibrahima Đikića, s ciljem da se na tom mjestu napravi kružni tok ulica. Ukupno je kupljeno 160 kvadratnih metara zemlje. Za to je izdano i obeštećenje, ali ni približno pravoj vrijednosti zemljišta. Osam godina prije izgradnje kružnog toka izgrađeno je Štefanijino šetalište (Stephanie Alèe), kao centralna ulica koja je trebala povezivati grad s novoizgrađenim Zapadnim logorom i dalje prema izlazu iz grada prema Čitluku, odnosno Ljubuškom. Ova aleja od Gimnazije do Balinovca zasađena je platanima, koji su vodu dobivali iz đeriza, kanala prokopanih duž šetališta. Kod parka na Rondou uza sam trotoar još uvijek se mogu nazrijeti ti kanali. Kružni tok je napravljen 1882. g na tzv. Gumnu. Naziv Rondo se udomaćio dosta kasnije, od riječi Rondela (od francuske riječi "La rondelle" što znači i okrugla lijeha - nasad za cvijeće u vrtu ili parku) iz čega je kasnije izvedeno, novonastalo ime Rondo. Kasnije je iz tog kruga na Rondou inž. Miloš Komadina projektirao šest radijalnih aleja, koje su nastajale u raznim vremenskim periodima. Tako se ulica prema Raskršću, poznata Mostarcima kao Pijesak (Petra Drapšina – danas Kraljice Katarine), gradi 1901. g. i dobiva naziv Ulica Lipa. Odmah nakon nje 1902. g., kao suprotna joj ulica, gradi se Ulica Uzdisaja (Vladimira Nazora – danas Kralja Tvrtka). Kao zadnja ulica u toj šestokrakoj zvijezdi gradi se Liska ulica i njen produžetak prema Bijelom Brijegu (Blagoja Parovića – danas Kneza Branimira). U to vrijeme su se izgradile i neke od najljepših vila u tom dijelu grada. Među svima se ističe, vila, nekad poslovna zgrada Eduarda Fesslera iz 1897. g. (danas zgrada Rektorata).
Krajem 1930-ih gradi se na sjevernoj strani kružnog toka kavana koja će kasnije postati kultno okupljalište Mostaraca – mladih, slikara i boema... Bolje poznata pod imenom Bife Rondo, bila je izgrađena od drveta, obojena u zeleno. Imala je centralni dio i dva istovjetna krila. Cijeli plato ispred Bifea bio je vanjski restoran sa stolovima. Pored drvenog objekta nalazio se i kiosk u kojem se pripremao roštilj. U drugoj polovici XX stoljeća bilo je poznato okupljalište mladih, mjesto susreta, kafenisanja starijih ljudi... Često bi obitelji s djecom odlazile na nezaobilazne ćevape na Rondo. Muškadija bi, nakon što bi otpratili djevojke kućama, svraćali na obavezno sijelo na Rondo nakon radnog vremena Bifea sve do ranih jutarnjih sati uz nezaobilazne kifle iz Dugalića pekare. Nakon završetka zadnjeg rata (iako neoštećena) uklonjena je iz neznanih razloga (zvanično da se ne bi zaklanjao pogled na Dom hercega Stjepana Kosače) te se na mjestu njega danas nalazi prazan prostor.
Prilog:
Prva fotografija: Bife Rondo, 1940. godine (iz arhive Cidom) i druga fotografija Bife Rondo - jesen 1992. (Iz serije "Ljudi, grafiti,...etc" – autori: Salko Šarić / Vladimir Kolopić) – vjerovatno zadnja fotografija ovog objekta.
(CidomTeam)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen