Iz starog Mostara - Stara željeznička stanica, Pekmezara,1964. godine

 

Na slici se vidi dimnjak Tvornica marmelade, Stara bolnica i Vatrogasni toranj, 1964. g.

Malo je poznato da je Mostar imao tvornicu za proizvodnju marmelade, a Mostar ne bi bio Mostar da mještani nečemu ne daju svoje ime, pa su je zvali Pekmezara. Tvornica u kojoj su se proizvodile riblje konzerve, marmelada i rakija šljivovica, bila je izgrađena još za vrijeme austrougarske vlasti i neprekidno je radila za vrijeme oba svjetska rata. Pogon je imao visok dimnjak te je bio uočljiv iz skoro svakog kutka Mostara. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata (1947.) ponovno je pokrenuta proizvodnja. Montirani su novi, suvremeniji strojevi, a pogon proširio. Tvornica se nalazila preko puta stare kirurgije, između sadašnjeg prostora Hercegovina auta i Unicredit banke. Budući su sve tvornice bile tada u državnom vlasništvu, na mjesto direktora postavljen je Husein Kozlić, kako bi uspostavio organizaciju proizvodnje i upravljanja. Nakon instaliranja i stavljanja u pogon potrebnih strojeva, tvornica je uspješno radila u periodu od 1947. pa sve do 1958. ili ′59., kada proizvodnja iz neznanih razloga prestaje, a ubrzo zatim tvornica, skupa s dimnjakom, uklanja se s platoa kod željezničke stanice.

(iz knjige Mostarski leksikon, autor Tibor Vrančić, 2020)

(spagos)