On je bio i
ostao arhetip zavodnika, prelaznika granica, koji je opsjednut željom
da iskuša sudbinu: “Don Giovanni”.Na
osnovu španske legende o „Don Juanu“, Volfgang Amadeus Mocart
stvorio je remek djelo koje je ušlo u istoriju muzike kao „opera
svih opera“. Lorenzo da Ponte napisao je libreto o osvajaču, koji
je nastavio lov i nakon kobnog ishoda dvoboja sa ocem željene Donna
Ane.Kada je opera premijerno izvedena u
Pragu 29. oktobra 1787. godine, kritičari su zadivljeno kazivali
kako grad nikada nije ni vidio ni čuo „njemu ravnog“.
Pored Mocartovog
rukopisa kraja prvog čina, ilustracija prikazuje Luiggi Bassija,
koji je tada glumio „Don Giovanija“, zgrada teatra u Pragu, i sam autor, u tom periodu.Opera je na kraju osvojila svijet ovom jedinstvenom igrom
ljudskih ponora i čežnje za istinskom ljubavlju.Ali nije nedostajalo ni komedija.Don
Giovannijev sluga Leporello vodio je evidenciju o više od 1.000
zavedenih i osvojenih. Pored toga on je u preklopnoj knjizi, ostavio i mnogo praznih stranica, na koje se može napisati još mnogo bilješki.
Ima li iko fotografije nekadašnjeg
objekta na potezu gdje je hotel Ruža. Bila je to vrlo interesantna
građevina od drveta koja je išla nekako polukružno sa dvije strane
je imala ulaze.Sjećam se na jednoj strani je bila hitna pomoć i mi
kao djeca smo nosili tati večeru kad je dežurao.Na drugom ulazu je
bila dječija ambulanta i sjećam se svih vakcina koje smo tu
primili. Kasnje,kad je sve preselilo u Dom zdravlja, bila je tu
uprava Parkova i nasada.
Ako se bilo ko još sjeća ili
posjeduje fotografiju voljela bih da je objavite.
(Emira Mugdim Karabeg/cidom/20231026)
Dom narodnog zdravlja na Šemovcu. U
Mostaru je sredinom prošlog stoljeća postojao Dom narodnog
zdravlja, a nalazio se na Baščinama, pored nekadašnjeg hotela Ruže
(danas hotel Marriott). Dom je otvoren neposredno nakon završetka
Drugog svjetskog rata. Bila je to prilično velika kuća izgrađena
od drvene građe, s dva kratka krila na oba kraja zdanja. Prema
usmenim svjedočenjima bio je to poklon finske vlade. Služila je kao
dom zdravlja za brojne stanovnike Podhuma, Šemovca, Donje mahale i
Staroga grada. Iza 1954. g. u jedno krilo zgrade uselio je Aero-klub
Mostar, a u drugo Projektant. Kratko je služila i kao osnovna škola
do otvaranja VII. osnovne škole 1960. Kasnije su u zgradu uselile
službe radne organizacije Parkovi i nasadi i koristili je sve do
početka 1970-ih, kada je srušena zbog gradnje Hotela Ruža.
(iz knjige: Mostarski leksikon, autor
Tibor Vrančić).
Najrazorniji zemljotresi u BiH:
Banja Luka još pamti 1969. godinu
U Bosni i Hercegovini zabilježen je
značajan broj zemljotresa. Nakon neprospavane noći, mnogi građani
naše domovine prepričavaju sinoćnja podrhtavanja tla. Mnogi govore
da odavno nisu osjetili da se tako "ljulja".
Podsjetimo, prvi zemljotres zabilježen
je oko 23.08 sati. Prema podacima Federalnog hidrometereološkog
zavoda, iznosio je 5,6 stepeni po Richterovoj skali, a epicentar je
bio kod Stoca. Ipak, historijski gledano, sinoćni zemljotres nije
najrazorniji koji je pogodio BiH.
Potres u Banjoj Luci 1969., bio je
potres jačine 8 stepeni po Mercallijevoj, ili 6 stepeni po
Richterovoj ljestvici, a dogodio se 27. oktobra 1969. godine.
Prethodni udar
Podaci EMSC / Ovo je karta svih
potresa u regiji od 1960. godine: Evo koji su bili najgori
Počeo je neuobičajeno jakim
"prethodnim udarom", u noći 26. oktobra u 2:55 sati, a
podrhtavanje tla nastavilo se do 8:53. Potres se dogodio u 16:35.
Hipocentar bio je 20 kilometara ispod grada.
Potres iz 1969. godine devastirao je
grad na Vrbasu. Poginulo je 15 Banjalučana, a 1.117 ljudi bilo je
teže i lakše povrijeđeno. Materijalna šteta bila je ogromna.
Potpuno je uništeno 86.000 stanova. Velika oštećenja nanesena su
školskim (266), kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i
objektima javne uprave i administracije (152).
Privreda je pretrpila značajne
gubitke. Sva preduzeća su u narednome razdoblju radila sa značajno
smanjenim kapacitetima, a neka su potuno prestala s proizvodnjom.
Autobusi su iz Banje Luke odvezli osnovce i srednjoškolce koji
su, skoro započetu, školsku godinu završili u raznim krajevima
bivše Jugoslavije. Ubrzo je počela rekonstrukcija i sanacija
devastiranih objekata, obnovljena je gradska infrastruktura i
započela je brza urbanizacija.
Najjači zemljotresi
Zemljotresi identične jačine
zabilježeni su i Ljubinju 1940. i na Treskavici 1967. godine.
Najjači zemljotresi koji su
zabilježeni do sada u BiH su 1905. godine, u Petrovcu, jačine 5,0,
1907. u Počitelju, jačine, 5,7, 1908., Vlasenica, 5,3, 1916.,
Bihać, 5,0, 1923. Jajce, 5,0, 1927., Ljubinje, 6,0, 1940., Derventa,
5,1, 1950., Drugovići / Banja Luka, 5,7, 1962., Treskavica, 6,0,
1967., Srebrenica, 5,1, 1969., Gacko, 5,0, 1981., Banja Luka, 5,4,
1974., Lukavac, 5,0, i 2003., Stolac-Hutovo blato, 3,6 stepeni prema
Richteru.
Gimnazija Mostar je 26. oktobra 2023.
proslavila svoj 130. rođendan.
Stara dama osnovana je još davne 1893.
godine, a kroz njene klupe prošle su generacije mladih ljudi koji su
svojim naučnim/znanstvenim, društvenim, političkim i bilo kojim
drugim radom bili i ostali ponos grada Mostara i cijele zemlje.
Zbog bivših, sadašnjih i budućih
generacija gimnazijalaca, održan je svečani program ispunjen
muzičkim/glazbenim, plesnim, dramskim i recitatorskim repertoarom.
Program je održan 26.10.2023. godine, u 11 sati, u prostorijama
Škole.
(GimnazijaMo)
Gimnazija.
Škola.
Poticaj za otvaranje gimnazije u Mostaru bila je sjednica
Srpsko-pravoslavne crkvene općine u Mostaru, održane 23. veljače
1893. godine. Peta točka dnevnog reda sjednice bila je prijedlog,
koji je podnio predsjednik Risto Ivanišević: „Da općina u toku
godine moli visoku zemaljsku vladu za postavljanje gimnazije u
Mostaru, pošto je ona prijeke potrebe s moralne i s drugih strana,
osobito za ovaj narod“. Prijedlog je usvojen jednoglasno. Zahtjev
za otvaranje gimnazije u Mostaru upućen je tadašnjoj Zemaljskoj
vladi, koja je cijeli predmet uputila zajedničkom ministarstvu
financija, s prijedlogom da se u Mostaru osnuje samo niža gimnazija.
Zajednički ministar financija brzo je izdao suglasnost za otvaranje
škole s izričitim zahtjevom da se otvori puna gimnazija (Velika
gimnazija) u kojoj će se otvarati razred po razred. Vladi je
stavljeno do znanja da izvrši sve pripreme i da škola počne u
školskoj godini 1893./94. Te iste godine 28. listopada otvorena je
Gimnazija u Mostaru i to na Luci,
gdje je za tu namjenu otkupljena kuća Husage Komadine, koja je bila
„izgrađena od tvrdog materijala, sa prizemljem i dva sprata“.
Godine 1898. izgrađeno je prvo krilo današnje zgrade gimnazije, i
to ono krilo do Šetališta,
a kasnije, 1902. godine dograđeno je i drugo krilo, te je tako
zgrada dobila današnji izgled. Raspisan je i natječaj za izbor
direktora i jednog nastavnika i to na tri jezika - njemačkom,
mađarskom i „zemaljskom ili bosanskom“ (kako su tada nazivali
jezik kojim se govorilo u BiH). Tada su natječaji redovito
objavljivani u Beču, Pešti, Zadru, Ljubljani i Sarajevu. Za prvog
direktora izabran je profesor Martin
Beđanić,
a za prvog nastavnika Antun
Pichler,
koji te 1898. g. doseljava u Mostar iz Zagreba i kao
tridesetogodišnjak preuzima profesuru za čak osam različitih
predmeta u istoj toj gimnaziji, tako da je predavao: njemački jezik,
povijest, matematiku, fiziku, zemljopis, prirodopis, krasopis i
pjevanje. U prvi razred te 1898. godine upisano je 65 učenika.
Dana 15.07.1934. godine, dan nakon
njegovog 17. rođendana, Richard “Dick” Scheuer i njegov otac
Simon ukrcali su se na brod SS Champlain u njujorškoj luci, na putu
za Le Havre, Francuska. Sljedećih osam sedmica, Dick Scheuer je
obilazio Evropu. A usput je pravio fotografije. Motivi njegovih
fotografija su najčešće bili obični ljudi i njihov svakidašnji
život. Shodno tome, zapis ovog putovanja nudi prozor u ulični život
Evrope u to vrijeme. Jedan od gradova koje je posjetio tom prilikom
je bio i Mostar, uz još dva grada u tadašnjoj kraljevini
Jugoslaviji, Dubrovnik i Sarajevo. Na izložbi održanoj 22.10.2022.
u galeriji “Backman” u New Yorku pod nazivom “Street Visions:
Europe, 1934”, predstavljene su neke od fotografija koje su
snimljene te 1934. godine. Na toj izložbi su se našle i dvije
fotografije iz Mostara, a na njima su prikazane zanatlije; obućar i
kazandžija-limar. Uz te dvije fotografije, prilažemo i kartu
njegovog putovanja po Evropi.
Prije nas – hiljada nekadašnjih đaka Stare gimnazije, đaka dvije škole pod jednim krovom… – bila je generacija koju je zapalo odrastanje u doba fašizma. Mnogi od njih su se priključili pokretu otpora, i preko 50 đaka i prosvjetnih radnika Gimnazije su izgubili živote u toj borbi.
U martu 1940. budući narodni heroj Jusuf Čevro, sekretar MK KPJ u Mostaru, formirao je Mjesni komitet SKOJ-a u kome su bili: Mustafa Husković, Slavko Balać, Mahmut Đikić, Aziz Kuluder, Brana Kovačević i Bisera Puzić. Godine 1940. primljeni su novi skojevci, koji su dobrim dijelom došli iz Gimnazije, a aktivi SKOJ-a stvarani su u razredima. Pored đaka, i niz profesora se aktivirao u pokretu otpora.
ĐACI
Spisak učenika i učenica od trećeg do osmog razreda Gimnazije u Mostaru u školskoj 1940/41. godini (članovi SKOJ-a su označeni sa *) (Izvor: knjiga “75 godina Gimnazije u Mostaru”):
VIII razred – maturanti:
VIII a Ibrahim Alikalfić * Mate Bogović Gojko Bjelica Branko Bošnjak * Dragi Ćišić * Tomislav Ćosić Vasilije Čokorilo * Bransilav Dragić Nikola Došen Muhamed Hadžiomerović * Nijaz Halilhodžić Enver Hodžić Đorđe Jelačić Ibrahim Kajtaz Muhamed Karabeg Franjo Krainić Ibrahim Kotlo Simeon Kuharski Antonije Marinković Žarko Marković Pero Martinović Halil Mehmedbašić Ilijas Omeragić Rifat Pavlović * Zvonimir Pović Vasilije Savić Ljubomir Semiz * Ismet Smailović Muhamed Ševkić * Miljeko Škarda Josip Ulčakar Slavko Vasilj
VIII b Vasilije Balorda Nedjeljko Bukvić Fadil Buturović Mubera Ćemalović Dušan Čokić Zdravka Glavadanović Ante Hanušek Haldun Hrvić Miroslav Ivezić Katarine Lose Marija Lupinec Vojin Majstorović Ljubica Mandić Ivica Marketa Mirjana Milićević Risto Milićević Ibrahim Novo Nadežda Peško Velimir Pudar Milica Radojičić Asija Riđanović Zlata Salahović Ksenija Samardžić Nada Semiz Đorđo Spahić Milenko Stijaković Dragutin Šain Nenad Šain Sadeta Šemić Milena Šotrić Hatidža Udovičić Branko Aljinović Miroslava Bognar
GALERIJA:
Ekskurzije. Izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”.
VII razred:
Broj u zagradi označavaučenika na slici dole.
VII A Josip Andrun Jovo Antelj Vladimir Aškrabić Ivan Azinović Ismet Baljić Salih Behmen Zvonimir Bekavac Antun Bokšić * Blagaš – Antun Bosnić Hamdija Brkić * Danilo Crnogorac Kemal Ćemalović Ismet Dilberović * Zvonimir Doko Ibrahim Frko Zvonimir Getaldić Osman Grebo * Husnija Hrustanović Omer Jahić Branko Karan * Dragoljub Knežić * Muhamed Krpo * Đorđe Lukin Dragutin Marić Sulejman Mehmedbašić * Nikola Nardeli Srđan Njunjić Aleksandar Pavkov Milenko Todorović * Milivoj Novak Dominik Kordić Ljubomir Kordić Salih Ćatović Ivan Kordić Ante Boras
VII B Ravijojla Andabak Pavao Bakotić Fadila Bilal * (18) Stančica Čolić (26) Miladin Čabak * (10) Muhamed Drače (1) Kasim Džaferović (23) Drago Ivićević (11) Hatidža Karabeg (21) Natalija Kolokoljcov (14) Zehra Kosović (29) Andrija Krešić * (2) Većoslav Lemberger Marija Ljubić (25) Fatima Milavić (22) Sonja Miličević (24) Maksim Njegovan (8) Ilduza Nožić (16) Sadeta Nožić (15) Ognančević Branka (30) Dragica Pandža (17) Zlatica Pavleković (12) Tatjana Peško * Borivoje Radan * Danica Rebac (28) Marija Rendulić (19) Miralem Ribica (4) Veljko Spužević (3) Ana Šain (20) Salih Šestić * (5) Vladimir Šutić (7) Safvet Velagić (6) Nenad Vujadinović (9) Miljenko Žurovec (13) Stjepan Ertl
GALERIJA:
Đaci Gimnazije u Mostaru, VIb razred, školske 1939/40. godine. Pod brojem 27. je profesor Vjekoslav Šebelić. Izvor: CIDOM.
S lijeva na desno – Slika lijevo: Miralem Ribica, Muhamed Drače, Kemal Ćemalović i Salko Šestić. U pozadini je Mithat Ribica – Mita (brat od Miralema). Slika u sredini: Muhamed Drače, Miralem Ribica i Salko Šestić na uzdaničinoj zabavi 20. 1. 1940. Slika desno: stoje: nepoznati, Zaim Memić, Salko Šestić, Mustafa Drače – Drina. Čuče: Nusret Seferović, Miralem Ribica, i izvesni Zuca. Fotografije: Arhiv porodice Šestić.
VI razred:
VI a Mustafa Balić * Zvonimir Ciliga Remzija Čevro * Adil Ćatić Momir Ćećez Hakija Derviškadić * Mehmed Džinović Vladimir Fleger Aleksandar Golo * Mustafa Grčić Dragan Grković Sefvet Hrustanović Fahir Ibrulj * Mladen Jovanović Drago Jurić Slobodan Kapić Husein Karabeg Ivan Krešić * Ilijas Krpo Mirko Lazić Slavko Lovrić Salem Macić Leo Marinović Ranko Mihić * Neven Milun Miroslav Onešćuk * Muhamed Pekušić Mihailo Popović Vahdet Rajković Todor Skiba Zdravko Smoljan Ivan Ulčakar Branislav Vujović * Vasilije Vukićević Ante Zuanić * Boško Čorak
VI b Vlaho Abramović Mladen Avdalović * Miljenko Barbarić Anto Brkan Ahmed Brkić * Viktor Buzuk Ibrahim Ćišić Mithad Ćišić * Muhamed Džabić Časlav Getaldić Danilo Golijanin Miloš Hrdlička Muriz Humo Ivan Jovanović Vinko Jovanović Ljubivoj Jugović Vlatko Jurica Besim Koluder Borislav Korać Nijaz Kotlo Davorin Krezić Miloslav Medan Zdravko Migotić Slobodan Novokmet * Zdravko Peško Slavko Prstojević * Salih Rajković Branko Salatić Dušan Šain Predrag Škrobić * Feodor Škubonja Boris Tambić Marijan Tolj Mihajlo Obuljen Anto Puljević
Spomen-ploče i fotografije palih boraca, prema spisku đaka VI razreda 1939/40. godine.Zadnja slika: isječak iz školskog izvještaja o Radojki Krčmar iz 1941. godine, kada je Radojka išla u VII razred. (izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”).
V razred:
V a Ismet Balić Ferid Buturović Omer Ćišić Muhamed Ćurić Jakob Doder Silvestar Dragoje Reuf Džabić Josip Frančić Nedjeljko Galić Esad Humo Stevan Jovanović Džemil Kapetanović Miljenko Kapetanović Idriz Koso Dimitrije Kovačević Muhamed Ljubović Silvesatar Mandić Rudolf Martinović Nebodar Merdžo Adam Mikačić Simeon Mikulić Aleksandar Mitrović Hilmija Mufitć Ranko Mužijević Zdravko Ostojić * Drago Palavestra * Mustafa Pavlović Karlo Potočnik Stanislav Pović Džabir Sadiković Ranko Savić Vasilije Savić Ljubomir Skočajić Hasan Spahić Đorđo Sudar Marko Šego Vaso Škoro Mladen Šunjić Anton Tomas Teofik Velagić Hamid Vuk * Zdravko Vulić Ivan Zelenika
V b Nevenko Basta Džemal Bićkalo Marko Braci Mihailo Čalija Ekrem Čelebić Petar Čerkez Aleksadar Čokić Vinko Drežnjak Radovan Dutina Ibrahim Đukić Alija Dženetić Mehmed Fehimović Jerko Fertilio Đorđo Galanos Esad Hadrović Petar Jarak Anto Jasprica Predrag Kapić Šemsudin Kapić Grgur Kordić Miodrag Kujundžić Slavko Lukić Milisav Mandić Borislav Mihajlović Slobodan Milićević Milorad Mišković Antun Moro Živojin Novaković Muhamed Oručević * Dževad Pašić Lazar Perutina Ivo Radnić Mustafa Rajković Jaroslav Rajnhard Ekrem Riđanović Mustafa Riđanović Ešref Sefić Branko Semiz Jovo Sudar Nedeljko Šiljeg Slavko Trifković Ivica Vrljić Šefkija Žuljević Jovo Andrić Alija Muratbegović Rajko Pravica Branislav Obuljen Stjepan Puljević
V c Abida Alajbegović Smiljka Čabak Nadžida Ćišić Jagoda Ćurić Angelina Grbešić Saveta Hrnjez Zehra Hrvić Ana Ivanišević Ljeposava Ivanišević Draginja Janjić Jelka Jelavić Zagorka Krčmar Anica Krtalić Hana Kulukčija * Vera Mandić Zagorka Mandić Ljiljanka Martinović Olga Nerber Dubravka Nikolić Vlasta Olujić Eneza Pala Dušanka Pištalo Bojka Radojčić Kornelija Rajić Nazifa Raljević Dragica Rebac Stojanka Salatić Nada Smoljan Ferida Spahić Milesa Šain Fatima Ševa Bosiljka Škoro Vera Tatović Kevsera Tikvina * Vera Žakula Hatidža Katica * Branka Stojanović
Spomen-ploče i fotografije palih đaka-boraca.Hana Kolukčija i Hamid Vuk su ubijeni u koncentracionim logorima. Niko Zelenika je mlađi brat palog borca Ante Zelenike.Drago Palavestra (na slici desno) obješen je zajedno sa Alijom Rizikalom pored trga Musala u Mostaru 15.7.1943. godine.
IV razred:
IV a Slobodan Alagić Berislav Arapović Zdravko Baić Stjepan Boras Miljenko Cigić Vlado Cvitanović Fehim Čohadžić Ivan Dalmatin Jovan Dutina Mehmed Grebović Milivoj Grković Salko Hadžiomerović Nikola Hulejuk Džemal Humo Drago Jovanović Stanko Karadeglija Milorad Knežević Behaudin Krajinić Muhamed Krpo Jašar Krvavac Hasan Lakišić Lazar Milićević Mijo Nikolić Aleksandar Olujić Mihajlo Peško Osman Pirija Stojan Pudar Asim Puzić Mahmud Puzić Mustafa Puzić Bogomir Rebac Ismet Redžić Muzefer Riđanović Ferdo Rošec Booljub Ružić Jusuf Serdarević Hidajeta Šarić Bruno Šiljeg Borislav Škarda Dragutin Tomas Dževad Vrgora Branko Vuković Danilo Vuković Juraj Žderić Milivoj Kućan Vedar Mujić
IV b Mladen Andrić Nikola Anđelopolj Nedžad Arpadžić Dragutin Barković Ivan Barbarić Nikola Ćatić Milivoj Čapeta Vlado Dujmović Salih Duranović Radoslav Džeba Predrag Elezović Žarko Govedarica Mustafa-Emir Hamzić Ekrem Ibrulj Hojlaš Sead Imamović Mirzo Kapetanović Ivan Kljajo Nusret Krpo Ivan Magzan Marijan Mandarić Ivan Marinčić Ilija Markotić Muhamed Mesihović Zdravko Mihić Dragutin Mrkić Nerfid Mujić Vladimir Nibler Branko Nikolić Jusuf Nikšić Zijah Nović Vejsil Omčević Pavle Peško Radivoje Pudar Ivan Raič Alija Rokić Svetozar Šain Ante Šimunović Miroslav Šulentić Branislav Šupljeglav Eduard Tavčar Dušan Tepurić Vjeko Torkar Predrag Uremović Krešimir Zeljko Avdo Zvonić Zlatko Kordić
IV c Divna Andabak Muhamed Avdić Zijah Bakamović Branko Barić Hamida Bišćević Adem Bostandžić Mila Bošnjak Hatidža Ćišić Jovanka Ekmečić Nusret Fazlibegović Branimir Frančić Midhat Hadžiosmanović Vladimir Ilić Branko Ivanišević Mihailo Jegdić Biljana Jeremić Božidar Jovanović Zdravko Jurišin Milidrag Karišik Nikica Kliškinić Ljerka Kordić Muhamed Kreso Božidar Lenj Olga Lovrić Tomislav Lovrić Branislava Marković Dragica Martinović Kažimir Martinović Franjo Matovina Nada Majsner Sadeta Mišić Salko Muštović Dejan Pavić Siniša Pudar Zijah Sefić Sonja Sefić Miroslava Smoljan Vladimir Smoljan Vera Spahić Aleksandar Šain Ksenija Šakota Slavojka Škoro Helena Tomić Stjepan Tomić Relja Stojanović
Fotografije: gornji red: spomen-ploča Mileve Karišik koja je poginula od savezničkog bombardovanja januara 1944. Dole: Školski zapisnik iz 1942. godine. o isključenju iz srednje škole tri đaka jer su “pjevali komunistčke pjesme”.
III razred:
IIIa Dragoslav Barić Marko Barić Mustafa Behlilović Drago Blažević Josip Buzuk Ante Crnjac Enver Ćemalović Osman Ćimić Veljko Čavaljuga Svetko Dilber Nedjeljko Jovanović Ranko Kapić Dušan Karan Džahid Kljako Ivan Kordić Mirko Kunovac Nedžib Mačkić Mate Markotić Arkadije Mićković Marko Mihić Vicko Mikulić Nedžad Pašić Mato-Duško Pavlić Đorđe Peš Milan Pištalo Dušan Popović Tihomir Pujić Ljubomir Samardžić Jovo Semiz Mladen Soldo Jefto Stajić Milenko Šain Ranko Šakota Vasilije Šparavalo Ilija Tomić Đuro Vasković Aleksandar Vedenski Zijad Vrgora Slavko Vukašinović Miodrag Vulić Hivzija Zagorčić Zićrija Zupčević Vladimir Zurovac Zoran Mehmedbašić Mirza Nožić Vladimir Piskur Husein Hadžić
IIIb Muharem Arap Rade Bender Zlatan Bilal Ivan Butigan Ismet Čatrnja Nijaz Čohadžić Muhamed Ćemalović Kerim Ćišić Ante Ćurdo Ejub Dilberović Simo Doder Slavko Đevenica Mugdim Faladžić Jakov Gali Stjepan Galić Fehim Hadrović Mugdim Hadžović Daniš Hrvić Milan Jelačić Mirko Jerkić Ante Kalajdžić Milorad Kojović Vasilije Kovačević Mihajlo Krčmar Safet Krvavac Kemal Kudin Adolf Laznik Slavko Ledić Stjepan Ljevak Slobodan Mandić Aleksandar Matulić Ante Merdžo Kristofor Mićković Slavko Miletić Petar Moro Radmilo Pavasović Hajrudin Pavlović Asim Peco Ejub Peco Ante Prlić Safet Rajković Vaso Savić Danilo Škoro Anton Šunta Marijo Veršić Branko Vujović Dušan Vuković Nikola Zelenika Ivan Zovko Muhamed Žuljević Tomislav Puljević
IIIc Amgisa Bajrović Matija Bonić Olga Ćabak Amira Ćatić Ekrem Ćurić Nestera Ćurić Sidika Dizdar Zorka Gačić Vasilija Gašić Fahrija Guzin Munevera Hadžiosmanović Ilduza Ibrulj Hojlaš Zvonimir Jakiša Tomislav Jovanović Vinko Jozić Muhamed Kahvo Esad Kajtaz Jasmina Kalajdžić Mandica Kliškinić Franjo Kunštek Emir Ljutović Berislav Marić Dušan Mastilović Mandalena Milković Ahmet Orman Ivan Pandžo Razija Peco Milivoje Pantić Milena Perišić Salem Pintul Hivzo Polovina Ksenija Popić Samija Puzić Dragutin Radoš Jusuf Sadiković Ranka Skočajić Dragoslav Slijepčević Ibrahim Srkalović Borivoje Stajić Vlado Šimunović Mladen Škoro Šefkija Taslaman Ante Urdl Sojka Vasiljević Smail Velagić Velija Velagić Ćamila Voljevica Miljenko Zovko Ivan Šutalo
Gornji red: spomen ploče Vasilija Šparavala i Zijada Vrgore. Slika Ksenije Neimarević, skojevke i mlađe sestre Pavla i Živote Neimarovića, slikana 1947. godine, kao studentikinja. Donji red: Ekrem Ćurić, polubrat Envera Ćemalovića, obješen je kao talac novembra 1943. godine.Prema zapisima, Ekremova majka je bila u zatvoru i gledala je kako odvode Ekrema.Pored Doma zdravlja u Liska ulici u Mostaru žrtvama je podignut spomenik.
Pali profesori i drugi prosvjetni radnici Gimnazije:
Tri profesora su poginuli u borbi: Džemšid Šarić, Danilo Vukajlović i Husref Krpo. Profesor Dušan Mučibabić je ubijen prvih dana rata prilikom masovnih pokolja Srba, Mustafa Alikalfiić i dr Berta Bergman su odvedeni u Jasenovac pred kraj rata i ubijeni. Jelka Vukajlović, supruga profesora Danila, takođe je odvedena u Jasenovac i ubijena.
dr Berta Bergman (1894. Blažuj – 1945. Jasenovac), školski doktor (higijena)
Fotografije i spomen-ploče palih prosvjetnih i drugih radnika Gimnazije u Mostaru.Skroz dole: lijevo – izvještaj o hapšenju profesora Mustafe Alikalfića (stradao u Jasenovcu); desno – izvještaj o hapšenju profesorke Jelke Vukajlović, supruge Danila Vukajlovića, i odlasku nastavnika Husrefa Krpe u partizane.Izvor: “75 godina Gimnazije u Mostaru”.
Spomen-ploče:
Gornji red: spomen-ploča palim borcima đacima i profesorima Gimnazije, koja je stajala u hodniku kod glavnog ulaza 1954-1992. Dole desno: Spomen-ploču u Gimnaziji otvorio je Džemal Bijedić 1954. godine (izvor: 75 godina Gimnazije u Mostaru).Ploča je uklonjena prve godine rata i nikad nije vraćena. Donji red: lijevo i u sredini – gimnazija je postavila novu spomen-ploču sestarma dr Berti i Mariji Bergman kao “pionirima ženskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini”.
U listu Narodna Sloboda, broj 6.
od 18. januara 1919. godine objavljeno je nekoliko interesantnih
vijesti iz Mostara.
“Špilja nemorala.
Tuže nam se gragjani iz Cernice ulice,
da se tamo nalazi nekakav han, koji je prema pričanju gragjana prava
špilja nemorala.
Tamo vam je svaku
noć bučni teferič, svirka, kartanje i pijančevanje, tutanj
fijakera, i što je još gore – tajno bludničenje. Ne samo
komšiluk, koji nema po cijelu noć mira nego cijela ulica ogorčena
je zbog toga, te se se neke ugledne osobe dogovorile, da podnesu
pritužbu. Kažu, da tamo zna zaći i "finija” neka gospoda.
Ovakvih špilja imade još dosta u našemu
gradu. Pitamo znade li oblast na koju to spada za to i kani li s
mjesta stati tomu na kraj?”
Prilog: Cernica, Mostar, 1919.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor
Vrančić, Smail Špago