Šta bi mogla ova djevojčica misliti, dok je gledala zidara kako radi svoj posao, na trotoaru ulice u zapadnom Berlinu?
Pretpostavljamo da je tada bila još mala da bi mogla shvatiti o čemu se tu radi, a pogotovo da se sjeti riječi koje je tadašnji predsjednik DDR-a Walter Ulbricht izgovorio i poslao u svijet u junu 1961: “Niko nema namjeru da ovdje gradi bilo kakav zid”
Dva mjeseca kasnije, 13. augusta, počeli su radovi. Zid je podijelio grad, i opkolio zapadni Berlin, koji je time ostao izolovan, a u njega se moglo doći samo avionom, ili glomaznim tranzitnim saobraćajem. Bizarna građevina i kontrola prelaza preko zida, kontrolisana je od graničara, koji su imali naredbu da pucaju.
I potrajalo je to punih 28 godina, dok nije počelo rušenje zida, dvije godine nakon što je američki predsjednik Ronald Reagen u njegovom poznatom Berlinskom govoru to zahtjevao od predsjednika Sovjetskog saveza Michaila Gorbatschowa.
Tačan broj žrtava na Berlinskom zidu nije poznat (polazi se od broja 250).
Danas su ostali sačuvani dijelovi zida, samo na nekim mjestima, za dolazeće generacije, ili se kamenčići prodaju turistima, kao suveniri.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen