Oslobođenje slavi 80 godina: Istinski svjedok jednog vremena koji živi i danas

 

30. august 1943.

30. august 2023.

1997.

2011.

Instagram

Najdugovječniji bh. medij "Oslobođenje" danas slavi 80 godina postojanja. Prije 80 godina, 30. augusta 1943. godine na slobodnoj teritoriji podno Majevice štampano je prvo izdanje novine.

Prvi broj lista štampan je 30. augusta 1943. godine, u jeku Drugog svjetskog rata, u Donjoj Trnovi nadomak Bijeljine. Potpisuje ga glavni i odgovorni urednik Rodoljub Čolaković. Do oslobođenja Sarajeva, kada se ‘Oslobođenje’ nastanjuje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, novina je štampana još i u Tuzli, a da je list rastao i razvijao se s Bosnom i Hercegovinom, svjedoče brojna priznanja i nagrade od kojih se izdvajaju Orden bratstva i jedinstva 1963. dodijeljen Ukazom predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, Nagradu ZAVNOBiH-a 1976. godine i Šestoaprilsku nagradu Sarajeva olimpijske 1984.

“Oslobođenje” 1989. je proglašeno najboljim dnevnim listom bivše Jugoslavije, a već prve ratne godine u BiH – 1992 – izabran je za List godine u svijetu.

“Oslobođenje je pod opsadom uspijevalo svakoga dana stići do naših čitatelja. Upravo zato tokom 1993. nagrade stižu iz Beča, Barcelone, Rima, Houstona, Stockholma i Kopenhagena, kao priznanja za glas istine i borbu za ljudska prava, a Evropski parlament u Strasbourgu ‘Oslobođenju’ je dodijelio Nagradu ‘Andrej Saharov’. Novinarima su uvijek najdraža priznanja kolega: 21.800.000 primjeraka bio je tiraž ‘Oslobođenja’ 16. septembra 1993. godine, kada je ovaj list kao prilog štampan na 40 jezika u najuglednijim listovima planete”, objavljeno je iz “Oslobođenja”.

Svjedočilo je Oslobođenje i njegovi novinari i urednici brojnim historijskim trenucima bivše Jugoslavije, BiH, Evrope i svijeta. Svjedočilo je pobjedi nad fašizmom i slomu nacizma, svjedočilo je izgradnji i rušenju Berlinskog zida, ali i prvim koracima čovjeka na mjesecu. Svjedočilo je sarajevskoj olimpijadi, smrti Josipa Broza Tita, začecima demokratije i višestranačja na ovim prostorima, ali i agresiji na BiH, bezbrojnim zločinima, genocidu. Svjedočilo je Dejtonskom mirovnom sporazumu, rađanju iz zemlje spaljene u ratu, izgradnji novih institucija i novog života. Svjedočilo je i otkrilo brojne političke afere, kriminal, korupciju, svjedočilo brojne sudske procese, brojne presude. Svjedočilo je potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i priduživanju, dobijanju kandidatskog statusa BiH u EU, a, iz ovog lista se nadaju da će u godinama koje su pred njima svjedočiti i dobijanju punopravnog članstva u EU i NATO-u, razvijanju moderne države, rastu standarda, plaća, penzija…

“Oslobođenje” izborilo za svoje mjesto u podijeljenom medijskom svijetu BiH, o čemu opet svjedoče nagrade i priznanja.

“U 2015. godini dobili smo MESS-ovu Zlatnu plaketu za kontinuiranu odanost kulturi na ovim prostorima, a iste godine John Hopkins Univerzitet iz Washingtona dodijelio nam je priznanje za doprinos istraživačkom novinarstvu. Godinu kasnije ‘Oslobođenje’ je List godine u BiH, a 2017. okitili smo se i posebnim priznanjem italijanskog 22. Giavera Festivala za istrajnost u borbi za ljudska prava”, naveli su iz “Oslobođenja” te dodali:

“Našu posvećenost istinskim vrijednostima, a posebno mladim ljudima, Obrazovanje gradi BiH također je nagradilo Zlatnom plaketom 2019. godine. Naša je novina partner svim projektima koji Bosnu i Hercegovinu vode njezinom euroatlantskom cilju, mi smo medijska kuća koja i u zemlji i u regionu gaji profesionalne i korektne odnose, čuvajući principe objektivnog i profesionalnog žurnalizma. Već šest godina s partnerima iz regije surađujemo unutar USAID-ovog projekta, a uz pomoć Internewsa uspjeli smo oformiti integriranu redakciju, jedinu u ovom dijelu svijeta, koja stvara zajednički sadržaj za naš ‘O kanal’ i naše digitalne platforme”, navodi se u saopštenju.

Ovaj bh. list, kako su najavili, će 80. rođendan obilježiti i u digitalnom svijetu i na malim ekranima, kao i u posebnom svečarskom broju koji će, uz redovno izdanje, imati i 80 stranica posvećenih historiji “Oslobođenja” i BiH.

Jer, mi smo bili i ostali svjedok vremena. U specijalnom izdanju našeg i vašeg ‘Oslobođenja’ pisat će i gostovat će naši autori i suradnici, naše kolege iz zemlje, regiona i svijeta, a tom prilikom dodijelit ćemo i dvije važne nagrade. Prvi put, povodom rođendana, ‘Oslobođenje’ će dodijeliti međunarodnu Novinarsku nagradu ‘Kemal Kurspahić’, te unutar naše kuće Novinarsku nagradu ‘Hamza Bakšić'”, objavili su iz ovog lista.

(N1)

Iz stare štampe – List “Bosna”, broj 283, 1871. godine, Bolnica za zaptije, siromašne žitelje i hapsenike u Mostaru (2. dio)

 

U drugoj polovini devetnaestog stoljeća u Sarajevu je ozlazio list pod nazivom "Bosna". List je pored vijesti niz Sarajeva redovno objavljivao vijesti iz čitavog vilajeta bosanskoga.

Uz zaglavlju broja 283 je stavljen i datum: utornik 9. i 21. novembra 1871. godine, kao i datum Ramazan 8. Godine 1288., po Hidžretskom kalendaru.

U zaglavlju lista je pisalo:

"Ove novine izlaze u nedelji dana jedanput i staju godišnju godišnje četrdeset groša, na šest mjeseci tridewet groša, na tri mjeseca dvadeset gr., a jedan broj groš van poštarine. Pretplata prima se u ovoj vilajetskoj štampariji. Članci za nauku i umjetnost služeći, primaju se rado za štampanje u ovom listu. Predplatnici van Sarajeva imaju jošte i poštansku taksu platiti."

U Vilajetskim vijestima je napisan članak o ustanovljenju bolnice za zaptije, siromašne žitelje i hapsenike u Mostaru.

"U Mostaru glavnom mjestu hercegovačkoga sandžaka ustanovljena je jedna bolnica za zaptije i siromašne žitelje i hapsenika. Za nabavljanje potreba te bolnice sastavljena je dosada sredstvom dobrotvornijeh priloga žiteljstva i činovnika suma od 9504 groša i 20 para.

Priznajući da je ova stvar pohvale dostojna i da svi, koji su što priložili blagorodnost zaslužuju, stavljamo ovdje nastavak spiska njihovijeh imena:

Spisak dobrovoljnijeh priloga za bolnicu u Mostaru

Mićović 20

Mijat Gavrilović 15

Anić 20

Risto Opuha 20

Simat Addal Ajdin aga iz

čajkničkoga kadiluka 30

Murat aga Omerović 20

Kadiluk bilećki

Kajmekan Sulejman beg 200

Kadija Smail efendija 100

Malmudir Hafis Muhib ef. 40

Član idare medžl Hamza aga 50

Mumeizi deavi medžlica 120

Taksildar Halil aga 30

Juzbaša Murad aga 100

Buljuk aga Šahir aga 50

Buljuk baša Omer aga 50

Juzbaša Rako 100

Juzbaša Vuko 50

Buljuk baša Rade 50

Džano Branković 20

Asdem aga Mušković 10

Mehmed aga Sarajlija 15

Muhtar Hadžić 10

Mustafa aga Kapudžić 10

Derviš aga Hadžić 7

Hamza Hadžić 5

Hajdar Halil aga 10

Petar aga Jančić 20

Ilija Odavić 6

Svega 1053 groša

Spisak

dobrovoljnijeh priloga za bolnicu u Mostaru

Pivski kadiluk

Kajmekan Mustafa beg 200 gr.

Kadija Mehmed efendija 100

Crkvenički mudir Mehmed aga 75

Malmudir Jusuf efendija 40

Tahrirat ćatib Ahmed efendija 30

Deavićatib Osman efendija 20

Daevi mumeiz Rakim efendija 30

Šćepan aga 30

Radul aga 30

Gligor aga 30

Članovi idare-madžlisa 45

Pandurski buljuk baša Lazo 50

Nikola 50

Dreka 25

Vujata 50

Milisav 50

Pop Datija 10

Jako 10

Jovan Šimo 10

Trebinjski kadiluk

Kajmekan Ragib beg 250

Kadija Ibrahim efendija 140

Hadži Haki beg 30

Muhid beg 25

Malmudir Ibrahim efendija 60

Član idare medžlisa Melenti ef. 40

Mumeiz deavi medžlisa Hadži

Mustafa aga 15

Mehmed beg 20

Mudir sutorinske nahije Hadži

Nazim efendija 50

Karantinski ćatib Numan efendija 20

Tapućatib Smail efendija 15

Sanduk emin Ibrahim efendija 30

Deavi ćatib Šućri efendija 20

Nufus mukaid Muharem efendija 15

Hasan aga Hadžović 10

Rusumat memur Mehmed efendija 15

Hadži Hafis efendija 5

Rusumat memur na Carini

Ahmed efendija 21

Dizdar Smail efendija 15

Rusumat memur na Grabu

Ali efendija 10

Rusumat memur na Poljicu

Ahmed efendija 10

Mumeiz deavi Gašo aga 15

Mumeiz daevi Rado aga 15

Korijenićki jubaša Adem aga 56

Korjenićki juzbaša Abdul aga 25

Ćumski juzbaša Ali aga 30

Žički juzbaša Zako aga 50

Žički juzbaša Trifo aga 50

Kruševački juzbaša Lako aga 60

Sutorinski juzbaša Nikola aga 50

Korjenićki buljuk baša Obren aga 40

Mustafa beg Deftedarević 11

Abdi beg 11

Smail beg Kapetanović 7

Abdi aga Bračković 25

Ibrahim aga 5

Derviš efendija 40

Mahmud aga Đehović 25

Smail aga Hadži Bajramović 5

Hasan aga 5

Sulejman afa 5

Bajo Čaro 20

Vecko trgovac 20

Nikola arnaut 22

Aleksa Arnaut 20

Maksim Palikuća 4

Sava Ćelović 4

Svega 6250 groša

(produžiće se)

Zaglavlje i tekst potiču iz arhive Gazihusrefbegove biblioteke u Sarajevu.

Prilog: Mostar, Glavna ulica, Luka, 1880.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor, Vrančić, Smail Špago

(Nova Sloboda.ba)

U Sarajevu postavljen spomenik kralju Tvrtku I

 

...na dan potpisivanja Povelje Kulina bana

U Sarajevu je postavljen spomenik jednom od najzačanijih srednjovjekovnih vladara Bosne – kralju Tvrtku I Kotromaniću, a za dan otvaranja spomenika izabrana je današnja 834. godišnjica potpisivanja Povelje Kulina bana, najstarijeg dokumenta o bosanskoj državnosti.

Povelja je upućena dubrovačkom knezu Krvašu i građanima Republike Dubrovnik. Najstariji je to očuvani dokument koji svjedoči o viševjekovnoj bosanskoj državnosti i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslovenskih naroda.

Pisana je dvojezično – latinicom na latinskom, te bosanskom varijantom ćiriličnog pisma – bosančicom, na starobosanskom narodnom jeziku.

Povelja je međunarodni pravni akt, koju je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Krvašu kako bi regulisao trgovačke odnose sa tada najvažnijim trgovačkim partnerom svoje zemlje – Dubrovnikom. Njom se dubrovačkim trgovcima daje sloboda trgovanja u Bosni bez plaćanja poreza, ali im se i garantuje bezbjednost, te nadoknada eventualne štete.

U svjetlu te važne godišnjice, u Sarajevu je postavljen spomenik Stjepanu Tvrtku I Kotromaniću, koji se smatra jednim od najvećih srednjovjekovnih vladara Bosne. Za sobom je ostavio zemlju veću, jaču, politički uticajniju i vojno sposobniju od one koju je naslijedio. 

Rođen je oko 1338. godine. Sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, Tvrtko je na bosansko prijestolje došao kao petnaestogodišnji dječak 1353. godine, a Bosnom je kao ban vladao do 1377. godine.

Njegova vladavina Bosnom u tom je periodu obilježena stalnim sukobima sa Ugarskom kraljevinom, koja se željela dočepati bogatih bosanskih rudnika i iskorijeniti bosanske bogumile. Tvrtko I Kotromanić prvi je bosanski vladar koji je uzeo titulu kralja. To se dogodilo 1377. godine u Milima kod Visokog. Tokom svoje vladavine, kralj Tvrtko I Kotromanić je od Bosne i Hercegovine stvorio respektabilnu evropsku državu, koja je doživjela političku, kulturnu i privrednu ekspanziju.

Kralj Tvrtko I poseban je i po tome što je prvi vladar Bosne koji je krenuo u protivnapad na susjednje zemlje nakon što je Bosna godinama bila meta njihovih napada. U svojim osvajanjima, Tvrko I bio je više nego uspješan. Pohod na Crnu Goru okončao je osvajanjima teritorija sve do Kotora. Potom se okrenuo prema Srbiji i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku. U Milima se krunisao kao kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju.

Bosna je tada važila i za ekonomsku silu, koja je svoju privredu bazirala na bogatim nalazištima zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. O kakvoj se ekonomskoj sili radilo, najbolje svjedoči zlatnik koji se kovao. Tvrtkov dukat bio je četiri puta veći od osmanskog, imao je 24 karata, bio je širok četiri centimetra i težak 16 grama. Ovaj zlatnik bio je važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb Bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani je bio propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva. O njegovoj moći govori i podatak da ga je Mletačka republika, vodeća evropska pomorska sila, upisala u zlatnju knjigu počasnih građana.

Bosanska vojska učestvovala je i u Kosovskoj bitci na strani srpskog kneza Lazara, koji je Tvrtka I molio za pomoć. Bosanska vojska je izborila pobjedu nad turskom vojskom na lijevom krilu gdje se borila i u domovinu se vratila sa neznatnim gubicima. Nakon toga se Tvrtko I okrenuo osvajanjem hrvatskih teritorija, gdje je napredovao sve do Novigrada, a pod njegovom vlašću su bili sva dalmatinska ostrva i gradovi osim Zadra i Dubrovnika.

Iznenada je umro 10. marta 1391. godine, a na njegovo mjesto došao je njegov rođak Stjepan Dabiša. Tvrtko I je sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile kod Visokog.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

KAJAN KAJAN: TVRTKO I. KOTROMANIĆ, DJEČAK NA BOSANSKOM PRIJESTOLJU

BiH: Na današnji dan prije 834 godine napisana Povelja Kulina bana

 

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana na današnji dan prije tačno 834 godine, 29. augusta 1189. godine, na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.

Povelja pokazuje da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara.

To je najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država i i jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja.

Bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulirani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Kulin ban je ovim dokumentom dao Dubrovčanima slobodu kretanja na teritoriju Bosne i time ih oslobodio plaćanja carine.

Povelja je prvi poznati dokument koji je jedan bosanski vladar uputio drugom vladaru, u ovom slučaju knezu, druge države. Pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, prvi je poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, a kao takav zaslužuje posebnu pažnju.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.

Prijevod Povelje:
“U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”

Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180. do 1204. godine i bio je jako značajan vladar.

Za vrijeme njegove vladavine Bosna doživljava razvoj. Ostao je jako upamćen u narodu, pa tako postoji izreka Od Kulina bana i dobrijeh dana. Prvo je vladao kao vazal Bizanta a zatim kao vazal Ugarske, ali je zbog unutrašnjih sukoba u Ugarskoj, Kulin bio vazal u očima Ugarske, ali vazalstvo prema Ugarskoj u to vrijeme nije postojalo.

Zašto je Povelja tako važna?
Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.

Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine i najstarija je bosanska isprava, pisana bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku. To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik. Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.

(RaSa/20230829)

On je imao snove

 

“I have a dream!”

Na slici: Veliki harizmatični Martin Luther King govori na stepenicama Linkolnovog memorijala u Washingtonu.

Martin Luter King je 28. avgusta 1963. u Washingtonu održao jedan od najpoznatijih govora u istoriji. Riječi "I have a dream”, “Ja imam san" uklesane su u kolektivno pamćenje - iako aktivista za građanska prava zapravo nije imao namjeru, niti se pripremao da ih izgovori.

Dana 4. aprila 1968. Martina Luthera Kinga je na balkonu motela Lorraine u Memphisu, ubio višestruko osuđivani rasista James Earl Ray.

Nakon njegove smrti, Kingova reputacija je prerasla u jedno od najcjenjenijih imena u američkoj istoriji. Često ga uspoređuju sa Abrahamom Lincolnom: obojica su bili lideri koji su se snažno borili za ljudska prava i jednake mogućnosti za sve – i zbog toga su, između ostalog, ubijeni.

Čak i objavljene činjenice o plagijatu dijelova njegove doktorske teze, i navodima o bračnoj nevjeri, nisu mogle ozbiljno narušiti njegov javni ugled, već su učvrstile image vrlo humanog heroja i vođe. Na primjer, King je zauzeo treće mjesto u anketi Discovery Channela "Najveći Amerikanci svih vremena". Međutim, istoričari poput Jeanne Theoharis i Jacquelyn Dowd Hall također primjećuju depolitizaciju naslijeđa MLK u kulturi sjećanja.

(welt)

(spagos)

U sjećanju: 25. august 1992 - 25. august 2023.

 

19920825 - 20230825

Iz stare štampe – List “Bosna”, broj 283, 1871. godine, Bolnica za zaptije, siromašne žitelje i hapsenike u Mostaru

 

U drugoj polovini devetnaestog stoljeća u Sarajevu je ozlazio list pod nazivom "Bosna". List je pored vijesti niz Sarajeva redovno objavljivao vijesti iz čitavog vilajeta bosanskoga.

Uz zaglavlju broja 283 je stavljen i datum: utornik 9. i 21. novembra 1871. godine, kao i datum Ramazan 8. Godine 1288., po Hidžretskom kalendaru.

U zaglavlju lista je pisalo:

"Ove novine izlaze u nedelji dana jedanput i staju godišnju godišnje četrdeset groša, na šest mjeseci tridewet groša, na tri mjeseca dvadeset gr., a jedan broj groš van poštarine. Pretplata prima se u ovoj vilajetskoj štampariji. Članci za nauku i umjetnost služeći, primaju se rado za štampanje u ovom listu. Predplatnici van Sarajeva imaju jošte i poštansku taksu platiti."

U Vilajetskim vijestima je napisan članak o ustanovljenju bolnice za zaptije, siromašne žitelje i hapsenike u Mostaru.

"U Mostaru glavnom mjestu hercegovačkoga sandžaka ustanovljena je jedna bolnica za zaptije i siromašne žitelje i hapsenika. Za nabavljanje potreba te bolnice sastavljena je dosada sredstvom dobrotvornijeh priloga žiteljstva i činovnika suma od 9504 groša i 20 para.

Priznajući da je ova stvar pohvale dostojna i da svi, koji su što priložili blagorodnost zaslužuju, stavljamo ovdje spisak njihovijeh imena:

Č. Mutesarif efendija gr. 500

Kadija 100

Muftija 60

Hadži Arif efendija

Kajtazović 56

G Mitropolit 150

G. Episkop 50

G. konsul aust.-ugarski 112

ruski 192

Esad fendija muhasebedžija 60

Osman ef tahrirat mudir 50

Stolački kajm. Mehmed beg 112

Smail aga zaptijski taboraga 50

Buljuk age zaptijske 60

Džinajet memur Ahmed ef. 50

Dr. Bonvićino građanski ljek. 50

Austrijsk. Konsulata drag. 20

Muameizi 40

pisari 30

muhasebe 100

tahrir emlać 100

Đorđije Bjelobrk 125

Šola 551

Jevto Bjelobrk 100

Jovan Okoliš 100

Sanduk emin Sava 50

pisarierazi kalema 50

Dimitrije Bilić 70

Đorđije Jelačić 76

pisari tahrirat kalema 90

Lazo Knezić 76

Jovan Bazin 40

Ato Šotrić 30

Risto Gatalo 30

Aleksa Šotrić 30

Kujkur 20

Mićo Gavrilović 20

Stjepan Šotrić 30

Petar Bilić 20

Špiro Zec 20

Ristan Krulj 20

Ivanišević 20

Stojan Kablar 20

Stjepan Kablar 20

Stjepan Anđić 15

Nikola Mrav 15

Svega groša 3843

(Produži će se)"

Zaglavlje i tekst potiču iz arhive Gazihusrefbegove biblioteke u Sarajevu.

Prilog: Mostar, 1881. i zaglavlje časopisa Bosna.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor, Vrančić, Smail Špago

(Nova Sloboda.ba)

Iz stare štampe – List “Bosna”, broj 175, 1869. godine, gradnja ženske katoličke škole u Mostaru

 

U drugoj polovini devetnaestog stoljeća u Sarajevu je ozlazio list pod nazivom "Bosna". List je pored vijesti niz Sarajeva redovno objavljivao vijesti iz čitavog vilajeta bosanskoga.

Uz zaglavlju broja 175 je stavljen i datum: ponedeljak 7. i 17. oktobra 1869. godine, kao i datum Redžep 12. Godine 1286., po Hidžretskom kalendaru.

U zaglavlju lista je pisalo:

"Ove novine donose unutrašnje i spoljašnje vijesti i članke za opštu korist. Izleze jedan put u sedmici, a staju godišnje 40 na šest mjeseci 30, na tri mjeseca 20 groša, a jedan list 1 groš van poštarine. Pretplata prima se u ovoj vilajetskoj štampariji. Članci za nauku i umjetnost služeći, primaju se rado za štampanje u ovom listu. Predplatnici van Sarajeva imaju jošte i poštansku taksu platiti."

U Vilajetskim vijestima je napisan članak o gradnji ženske katoličke škole u Mostaru.

" Narod katoličkoga vjerozakona u Mostaru kupio je prije četiri godine jednu zgradu u kojoj je otvorio žensku školu, a želi da načini jošte jednu školu kod crkve, koja je na dozvoljenom mjestu načinjena, a budući je narod ovaj siromašniji od ostaloga hristijanstva u tom mjestu, i budući se proračunom doznalo, da ta škola neće više od trideset tisuća groša stati blagoizvolj. je nje. pr. valija vilajetski visokoj carskoj vladi tu stvar dostaviti za pomoć ovome narodu zamoliti, da se ova suma dade iz carske kase u mjestu."."

Zaglavlje i tekst potiču iz arhive Gazihusrefbegove biblioteke u Sarajevu.

Prilog: Mostar, škola časnih sestara milosrdnica, Anton Zimolo, 1920.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor, Vrančić, Smail Špago

(Nova Sloboda.ba)

Legendarne fotografije Woodstocka koje su ušle u istoriju

 Woodstock je mit koji živi.

Woodstock je prema perspektivama, idili i prodornosti bio ustvari antiamerički pokret ili patriotski ritual, prekid tradicije, oživljananje duhovnosti hipi pokreta tako da i najeminentniji zahtjevi u pogledu Woodstoka sami ne mogu nikad biti umireni. Woodstock nije samo supermetafora šezdesetih, to je takodjer jedno stremljenje ka duhu koji je iz njega proistekao.
Šta se na Woodstocku stvarno dešavalo? Kao prvo, to je bila promocija i prodor avangarde u estetskom i tehničkom smislu toga vremena. Na ovome open-air festivalu su se prestavili najjači muzički akteri onoga vremena: od Janis Joplin, Creedence Clearwater Revival do za ono vrijeme tajnog aduta Carlosa Santane,. Tehnika pozornice, rasvjeta bili su na tada najnovijem nivou. Na Woodstocku su bili po prvi put predstavljeni prenosni dualni sistemi ozvučenja, te ”Woodstock okretna pozornica” (koja uzgred rečeno, tada nije dobro funkcionisala), a predstavljeni lightshow je uspostavio mjerila na ovom planu za jedan duži period nakon Woodstocka.
Woodstock je od samog pocetka bio TV dogadjaj koji je direktno prenošen putem malih ekrana.
Jedan od najvećih dobitnika ovog festivala, u ovim selektivnim sjećanjima je svakako bio i Jimmy Hendrix. A tu su pored navedenih Joplin, Hendrix, Santana i CCR, bila još imena poput: Joan Baez, Canned Heat, Ten Years After, Iron Butterfly, Blood, Sweat & Tears, Jefferson Airplane, The Who, Ravi Shankar, Melanie, Crosby, Stills, Nash & Young, Sha Na Na…
“Ali ništa od svih muzičkih događanja na Woodstocku nije tako duboko ostalo u sjećanju kao prisustvo publike” može se i dan danas čuti iz mnogobrojnih kritičkih osvrta na ove događaje, bilo je prisutno preko 500.000 gledalaca.
Multimedijalni Woodstock je bio ogledalo u kome su se ogledavale čitave šezdesete. Čitava jedna generacija se ogledala u prepoznavala u tome: ljudi u sreći i blatu.
Woodstock nije uspio da stvori raj na zemlji, ali je budućoj svakodnevnici i festivalskom folkloru dao odlučujuce impulse. Ponekad je to bila i utopija da se ideja nakon njene realizacije više ne prepoznaje, ali djeluje, usprkos svemu.

I uvjek tamo gdje i dans stoji jedan kiosk, koji prodaje makar i prženi krompir, a iz kojega drma glasna rok muzika, to je znak da je Woodstock još uvjek sa nama”.

(Smail Špago, jul 2014.)

Woodstock 15. do 18. augusta 1969.

1 Woodstock: Festival originalne muzike Gotovo pola miliona ljudi pohrlilo je u Betel, New, York 1969. godine da proslave ljubav, mir, prijateljstvo, život i muziku, između ostalog, na Woodstock festivalu. Nikada ranije nije bilo nečeg sličnog, sa čim bi se ovo moglu uporediti.

Zahvaljujući ovim rijetkim istorijskim slikama, može se vidjeti kako su zapravo izgledala ta tri dana mira, ljubavi i muzike! U nastavku teksta, slijedi mnogo više!

2 Simbol Šezdesetih, Tie-dye je tada totalno bio u modi. Danas izgleda prilično banalno. Nekoliko preduzimljivih hipija gostima festivala nudili su svoje rukotvorine. Pošto nije bilo službenih festivalskih artikala i suvenira, ovi su – i stilovi na sljedećim slikama – morali biti dovoljni.

3 Cvjetovi u kosi

4 Mladi, divlji i slobodni

5 Nezaboravni trenuci za nezaboravne ljude: Woodstock je ostao nezaboravan za muzičare koji su tamo nastupali, kao i za publiku. Članovi Jefferson Airplanea na slici, sa pjevačicom Grace Slick u sredini, obučena u bijelo. Tokom tri dana nastupilo je 33 umjetnika, a među njima i mnoge zvijezde.

6 Rođenje legende: Niko tada nije mogao ni sanjati da će ovo postati jedan od najslavnijih koncerata u istoriji.

7 Svi na autobus Mary Jane: Hipi subkultura je poznata i po muzici i po upotrebi droga. Droga je išla ruku pod ruku sa ovim problemom. Hipiji su se žestoko zabavljali. Procjenjuje se da je više od polovine učesnika tokom festivala koristilo marihuanu, iako niko nije uhapšen. U polovini slučajeva ljudi su bili pijani, uglavnom alkohol ili marihuanom. Međutim, iznenađujuće, nije bilo poznatih incidenata nasilnog pljačkanja ili nepristojnog ponašanja. Korisnici droga, posebno oni koji su bili pijani, doživljavani su kao nasilne osobe; ovaj događaj je bio izuzetak ili je možda opovrgnuo ovaj mit. Međutim, zabilježena su najmanje dva porođaja.

8 Zapanjujući brojevi: Sve je nedostajalo. Organizatori Woodstocka nisu očekivali toliko ljudi. Brojni, koji su se pojavili, umnogome su premašili očekivanja, što je, naravno, bila dobra vijest, ali i iznenadila organizatore. Nedostajalo je hrane (doručak, ručak i večera), pića (pivo, alkoholna pića, voda, voćni sokovi, punč i druga pića), medicinske njege i objekata. Ali zahvaljujući duhu zajednice, svi su se dobro slagali - kao što će se vidjeti u nastavku!

9 Uspomena bez fotografija: Mnogi umjetnici nisu uopšte došli pred objaktiv kamera. Nezamislivo za današnja vremena. A neki, poput Joan Baez na slici, zauvijek će ostati povezani s muzičkim festivalom Woodstock.

10 Prvo novac: Muzika je svirala bez prestanka, tokom celog događaja, i danju i noću. Tako da nikada nije bilo dosadnog trenutka na Woodstock festivalu. Međutim, iza zatvorenih vrata, organizatori su bili blizu da odmah obustave sve aktivnosti. Kako bi se prilagodili neočekivanoj gužvi, neki izvođači su insistirali na plaćanju u gotovini prije izlaska na binu, primoravajući ih da traže novac u susjednoj banci, koja je bila otvorena subotom.  

Woodstock slike na linku:

Legendäre Woodstock-Fotos, die in die Geschichte eingehen werden - YachtsAndCars

Više detlja o samom festivalu u tekstovima nastalim prethodnih godina i decenij, na linkovima:

spagosmail: Duh Woodstocka još uvijek negdje živi

spagosmail: Woodstock – 50 godina poslije

(spagos)

Prije 62 godine – Šta se ovdje gradi?

 

Šta bi mogla ova djevojčica misliti, dok je gledala zidara kako radi svoj posao, na trotoaru ulice u zapadnom Berlinu?

Pretpostavljamo da je tada bila još mala da bi mogla shvatiti o čemu se tu radi, a pogotovo da se sjeti riječi koje je tadašnji predsjednik DDR-a Walter Ulbricht izgovorio i poslao u svijet u junu 1961: “Niko nema namjeru da ovdje gradi bilo kakav zid”

Dva mjeseca kasnije, 13. augusta, počeli su radovi. Zid je podijelio grad, i opkolio zapadni Berlin, koji je time ostao izolovan, a u njega se moglo doći samo avionom, ili glomaznim tranzitnim saobraćajem. Bizarna građevina i kontrola prelaza preko zida, kontrolisana je od graničara, koji su imali naredbu da pucaju.

I potrajalo je to punih 28 godina, dok nije počelo rušenje zida, dvije godine nakon što je američki predsjednik Ronald Reagen u njegovom poznatom Berlinskom govoru to zahtjevao od predsjednika Sovjetskog saveza Michaila Gorbatschowa.

Tačan broj žrtava na Berlinskom zidu nije poznat (polazi se od broja 250).

Danas su ostali sačuvani dijelovi zida, samo na nekim mjestima, za dolazeće generacije, ili se kamenčići prodaju turistima, kao suveniri.

(welt)

(spagos)

RetroFuturizam: Jučerašnje sutra ili prepisana prošlost?

 

Retro-futurizam je „trend u kreativnoj umjetnosti koji pokazuje uticaj prikaza budućnosti nastalih prije otprilike 1960. godine“. Kombinujući staromodne "retro" stilove sa futurističkom tehnologijom, retro-futurizam istražuje teme napetosti između prošlosti i budućnosti, te između otuđujućih i osnažujućih efekata tehnologije. Prvenstveno se ogledao u umjetničkim kreacijama, ali se takođe uvukao u svijet mode, arhitekture, književnosti i filma. Riječ "retrofuturizam" skovao je Lloyd Dunn 1983. godine, prema umjetničkom časopisu Retrofuturism (1988-1993).

Retro-futurizam vs. futuristički-retro

Retro-futurizam uključuje dva preklapanja trenda koji se mogu sažeti kao budućnost viđena iz prošlosti i prošlost viđena iz budućnosti.

PRVI trend, sam retrofuturizam, direktno je inspirisan zamišljenom budućnošću koja je postojala u glavama kreativaca iz perioda prije 1960-ih koji su pokušavali da predvide budućnost, bilo u ozbiljnim projekcijama postojeće tehnologije ili u naučno-fantastičnim pričama. . Takve futurističke vizije su preuređene i ažurirane za sadašnjost, te nude nostalgičnu, suprotnu sliku onoga što je budućnost mogla biti, ali nije.

DRUGI trend je obrnut prvom: futuristički-retro. Počinje s retro privlačnošću starih stilova umjetnosti, odjeće itd., a zatim uključuje moderne ili futurističke tehnologije u njega, stvarajući pastirsku pitu od prošlih, sadašnjih i budućih elemenata. Uglavnom, oba trenda je teško razlikovati jer imaju zajednički doprinos sličnih vizija. Retro-futurizam tipa FIRST neizbježno je pod utjecajem naučne, tehnološke i društvene svijesti o sadašnjosti, dok futurističko-retro kreacije nikada nisu samo kopije njihovih nadahnuća prije 1960. godine. Umjesto toga, dat im je novi, ironični zaokret iz moderne perspektive. Oba retro-futuristička trenda sama po sebi ne odnose se na određeno vrijeme. Kada se za priču navede vremenski period, to može biti „šta ako“ sadašnjost sa jedinstvenom tehnologijom, neobična verzija budućnosti ili alternativna prošlost u kojoj su fiktivni ili projektovani izumi prošlosti zaista bili stvarni.

Nezadovoljstvo i nostalgija

Iako retrofuturizam, zbog različitih vremenskih perioda i futurističkih vizija na koje aludira, ne pruža jedinstvenu tematsku svrhu ili iskustvo, zajednička nit je nezadovoljstvo ili nelagoda sa sadašnjošću, kojoj retrofuturizam daje nostalgični kontrast. . Slična tema je i nezadovoljstvo samim modernim svijetom. Svijet brzog vazdušnog transporta, kompjutera i svemirskih stanica je (po svim prošlim standardima) „futuristički“; ipak potraga za alternativnim i možda obećavajućim budućnostima sugeriše osjećaj da se željena ili očekivana budućnost nije uspjela ostvariti.

Retro-futurizam sugeriše alternativni put, a osim čiste nostalgije, može djelovati i kao podsjetnik na starije, ali sada zaboravljene ideale. Retro-futurizam nije uvijek optimističan, a kada je njegov fokus u tmurnim periodima (npr. Drugi svjetski rat), može postati sumoran i distopijski. Stoga alternativna stvarnost izaziva prije strah, nego nadu.

RetroFuturism: The Tomorrow of Yesterday or The Past Rewritten? (design-engine.com)

Retrofuturizam – Pogled u budućnost

(tekst koji slijedi, i fotografije u cijelom prilopghu, objavljeni su na portalu klix.ba dana 6. marta 2023. godine)

Kako su ljudi u prošlom vijeku zamišljali budućnost: Urnebesne ilustracije viđenja savremenog svijeta

Čovječanstvo je oduvijek pokušavalo predvidjeti kako će izgledati budućnost, a ova kolekcija retro slika prikazuje zanimljiva predviđanja iz 1900-tih godina.

Dok neke od ilustracija podsjećaju na savremeni svijet, mnogi od njih izgledaju prilično urnebesno iz današnje perspektive.

Termin "retrofuturizam" je prvi put spomenut u knjizi iz 1960-ih pod naslovom "Retro-futurizam autora" T.R. Hinchliffe. U svom popularnijem obliku, futurizam je "rani optimizam koji se fokusirao na prošlost, 'zlatno doba' ranog dvadesetog stoljeća koje se nastavilo u svemirsko doba 1960-ih".

Retrofuturizam se prije svega temelji na modernim, ali promjenjivim pojmovima budućnosti. Kao što Guffey primjećuje, retrofuturizam je skorašnji neologizam, ali se gradi na grozničavim vizijama futurista o svemirskim kolonijama s letećim automobilima, robotskim slugama i međuzvjezdanim putovanjima koja su tamo izložena. Dok su futuristi svoja obećanja uzimali zdravo za gotovo, retro-futurizam se pojavio kao skeptičnija reakcija na ove snove.

Svoj sadašnji oblik dobio je 1970-ih, u vrijeme kada se tehnologija brzo mijenjala. Od pojave personalnog računara do rođenja prve bebe iz epruvete, ovaj period karakteriše intenzivne i brze tehnološke promjene.

Ali mnogi u široj javnosti počeli su da se pitaju da li će primjenjena nauka postići svoje ranije obećanje da će se život neizbježno poboljšati kroz tehnološki napredak.

Nakon Vijetnamskog rata, uništavanja životne sredine i energetske krize, mnogi komentatori su počeli da preispituju prednosti primenjene nauke. Ali oni su se također čudili, ponekad sa strahopoštovanjem, ponekad u zbunjenosti, naučnom pozitivizmu koji su iskazivale ranije generacije.

Retrofuturizam se "provukao u akademsku i popularnu kulturu 1960-ih i 1970-ih”, utječući na Ratove zvijezda Georgea Lucasa i slike pop umjetnika Kennyja Scharfa.

Istražujući optimistički futurizam ranog dvadesetog stoljeća, historičari Joe Corn i Brian Horrigan podsjećaju nas da je retrofuturizam "historija ideje, ili sistema ideja, ideologija. Budućnost, naravno, ne postoji osim kao čin vjerovanja ili mašte.”

Retrofuturizam uključuje dva preklapajuća trenda koji se mogu sažeti kao budućnost viđena iz prošlosti i prošlost viđena iz budućnosti.

Prvi trend, sam retrofuturizam, direktno je inspirisan zamišljenom budućnošću koja je postojala u glavama pisaca, umjetnika i filmskih stvaralaca u periodu prije 1960. godina koji su pokušavali da predvide budućnost, bilo u ozbiljnim projekcijama postojeće tehnologije ili u naučnofantastičnim romanima i pričama.

Takve futurističke vizije su preuređene i ažurirane za sadašnjost, te nude nostalgičnu, suprotnu sliku onoga što je budućnost mogla biti, ali nije.

Drugi trend je obrnut prvom, futuristički retro. Počinje sa retro privlačnošću starih stilova umjetnosti, odjeće, običaja, a zatim na nju kalemi moderne ili futurističke tehnologije, stvarajući spoj prošlih, sadašnjih i budućih elemenata.

Steampunk, termin koji se odnosi i na retroprojekciju futurističke tehnologije u alternativno viktorijansko doba, i na primjenu neoviktorijanskih stilova na modernu tehnologiju, vrlo je uspješna verzija ovog drugog trenda.

(klix)

(spagos)