Kada negdje u svijetu čujemo da se neki objekat nalazi u blizini Lučkog mosta, prvo se trznemo, pa nas ogrije oko srca. Tačno. Mnogi svjetski gradovi imaju svoj Lučki most, pogotovo oni uz more, i u blizini luka. Jedan od najpoznatijih je svakako Lučki most, Harbour Bridge, u Sydneyu u Australiji. Nedavno mi je slike iz Australije slao sestrić Nenad, i uz slike je napisao:
”Evo me u Bavarskoj pivnici po imenu Munich, u centru Sidneja. Munich je ustvari naziv grada Münchena na engleskom jeziku. Ovde pod obavezno svratim na pivo i šniclu, svaki put kad sam u Sydneyu. Podsjeća me na naše pivnice, a čitava ulica na beogradsku Skadarliju. Barem je osjećaj takav. Sydney Harbour Bridge je jedna impozantna gradjevina posebno za nas mostarce koji se svaki put naježimo kad vidimo most! Ovo mi je drugi najljepši most na svijetu!
A ja mu na ovo dodadoh moju opasku:
“Harbour Bridge u prevodu ne znači ništa drugo nego Lučki most, pa kud ćeš dalje.”
Naravno, razlika je u pojmu “luka”. Ovaj u Sydneyu je uz onu pravu, morsku luku, a ovaj naš uz mahalu Luka, o čijem imenu smo pisali u nekim tekstovima, na ovim stranicama.
Taj naš Lučki most, ili Most Mujage Komadine, je prije nekoliko dana, tačnije 3. juna, napunio 110 godina. Doduše, njegov život od 110 godina moramo računati kao tri životne etape, prva: 79 godina do rušenja, druga: 13 godina bez mosta, život ruševine uz Neretvu, i treća: novi život od 18 godine novog, obnovljenog mosta, do danas. (79+ 13 + 18 =110).
I ovdje nekoliko riječi o Lučkom mostu u Mostaru, iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića:
Lučki most. Dolaskom Austrougarske na ove prostore i oblici transporta roba i ljudi su se promijenili. Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Tvornica duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta na Neretvi. Dva jedina mosta – Stari most i most na Musali nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati promet kočijama. Još 1888. g. su svi faktori u gradu bili svjesni potrebe za novim mostom – jedino su se koplja lomila oko lokacije. U zakulisnim igricama javnog mišljenja, tiska, gradskih vijećnika i običnih građana spominjali su se kao moguće lokacije Čekrk, Predhumlje, Cernica i Luka. Vrijeme je prolazilo u jalovim raspravama i tek 1909. g. je usvojen projekt izgradnje i određena lokacija – Kanber-agin mesdžid na Luci na lijevoj obali, a na desnoj mahala Predhum. Međutim, opet su počele rasprave Vijeća oko načina financiranja, koje su se produžile sve do 1910. g. kada dužnost gradonačelnika preuzima Mujaga Komadina. On ovaj gordijski čvor rješava po hitnom postupku angažirajući starog poznanika ing. Miloša Komadinu koji predlaže svoj projekt usvojen 1911. g., a koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. g., a već 3. lipnja 1913. g. most je svečano otvoren, kojom prilikom je dogradonačelnik Nikola Smoljan objavio odluku Gradskog vijeća o imenu mosta. – Most Mujage Komadine. Nakon izgradnje počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most već i za onaj na Musali. Mostarina za pješake bila je niža nego za pješake s konjem ili stokom, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prijelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan. Nakon završetka Prvog svjetskog rata ime mosta promijenjeno je u most Vojvode Stepe Stepanovića, no za Mostarce on je bio i ostao Komadinovo djelo kojega nazivaju Lučki most. U zadnjem ratu most je srušen 1992. g., a novoizgrađeni je pušten u promet 4. srpnja. 2005. g.
Fotografije: Lučki most, 1913, 1980-ih, 1995, 2005 i 2020.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen