Zora je, jedno od petero djece se već
pridiglo na prve zvuke majčinog tihog koraka. Nastalo je gurkanje.
Sinoć su zaspali poredani jedno do drugog na mekom vunenom dušeku.
U snu su se tako ispremetali da je Ajsimina noga bila na Eminom
stomaku, a Majdina ruka lagano prebačena preko Senadinih obraza.
Mujo je spavao na posebnom, izdvojenom i, po mišljenju svih ostalih,
povlaštenom mjestu.Ostalo četvero su se , jedno po jedno, počeli
buditi, trljajući snene oči i posmatrali vješte, hitre majčine
ruke koje su pripremale jutarnju sofru. Zamirisao je tek ispečeni
somun, a na šporetu je uzavrelo mlijeko.
Znali su, danas je taj
dan. Danas počinje ljetno ferije i danas preseljavaju. Asima,
najmlađa, se već počela motati oko majčinih nogu i
propitkivati.
Djeca se namah razbudiše, obaviše se sve
predradnje i radnje, tako da su za tili čas bili spremni za polazak.
Majka obavi posljednju provjeru po kući, zamandali avlijska vrata i
krenuše na Lučki most čekati autobus. Nije prošlo mnogo vremena,
kad na dnu Dandinog sokaka proviri nos dvospratnog autobusa.
Kondukter je već stajao na ulazu, oslanjajuči se o metalnu šipku,
dok mu je preko prsa bila prebačena mala crna torbica. Djeca su
jedva dočekala da autobus stane, uletjela su unutra i počela se
penjati na sprat. Majka ih htjede zaustaviti, ali se predomisli..svi
su na istom mjestu, u autobusu, a ona treba da plati i karte.
Djeca
zauzeše mjesta na drvenim klupama i počeše radoznalim pogledima
šarati po autobusu. I, ugledaše ga! Franc Mikulić im je bio dobro
poznat, a njima svima zagonetan. Poznato im je bilo da Franc nikako
ne spava, da je uvijek budan, Asima ga je čak priupitala da li ikako
sklapa oči. Starijima je bilo interesantnija njegova sposobnost
brzog računanja . Franc bi za trenutak zažmirio , a potom bi svima
pojedinačno davao odgovore kao da mu je to bilo pod moranje. U to se
začu majčin glas:
-Senadaaaa, Em, As. Maj, Mujo...redala bi da
nekog ne zaboravi.Jer, tu su troje njenih i dvoje sestrine djece, pa
ne daj Bože.. !
Pomalo razočarani što prekidaju potpunu
Francovu posvećenost njima , počeli su jedno po jedno da silaze i
da se pripremaju za izlazak. Autobus se približavao malom mostiću
koji je djeci bio orjentir da se približavaju Posrtu. Iza autobusa
se dizao oblak bijele makadamske prašine. Jedno po jedno, silazili
su i sačekali da se prašina slegne.A onda ih je uhvatio razdragani
cirlik. Potrčali su do ostataka malog potočića koji bi presušio u
vrijeme ljetnih žega i potom bi se zaputili prema kući.
Počelo
je ferije, nema više obaveza, ići će se na Adu na kupanje, vidjeće
stare prijatelje. Mario, Vijeko, Mira, Nada , Bogdo, Vlada, Goja,
Lazo, Brana, Joka, Dana, Šefko....
Dračevice, velika kuča
opasana bedemima, na bedemima puškarnice.. Uspinješ se kamenim
stepeništem iz bašte , ulaziš na mali kapidžik i dočeka te
ogromna kaldrmisana avlija, veča od školskog dvorišta. Lijevo
zimska odaja koja je imala drveni pod ispod kojeg je bio trap. Tu se
birvaktile čuvao osušeni duhan. S desne strane glavna vrata su
vodila do zajedničke avlije koju su dijelili s Mirkom. Centralni dio
avlije zauzima glavna kuća sa dva odvojena hajata. Jedan hajat je
bio često prepun ljesa na kojima su se sušile smokve, vodio je u
sijenicu i štalu, a drugi, veči je bio predvorje za glavni dio
kuće. Petero djece bi se poredalo na kameno steoenište prema
ćileru, ogromnoj prostoriji koja je bila hladnija od frižidera. Tu
bi sjedili i slušali priče starijih. Drugim stepeništem bi se
izlazilo na otvorenu divanhanu sa koje se zatim ulazilo u tri odaje.
Največa je bila i najinteresantnija jer je imala ogromnu musanderu,
a u jednom kraju odaje je bila mala tajna prostorija u koju se
silazilo kroz poklopac na podu. Od ornamentike , po zidovima su bili
raspoređeni otvoreni i zatvoreni dolafi. u svakoj od odaja. Malo
odvojena od glavne kuće bila je ljetna kuhinja s niskim vratima,
zbog čijeg dovratka su starija djeca često dobivala čvoruge.Ljetna
kuhinja, unutrašnja čatrnja poklopljena metalnim teškim žutim
poklopcem na kom je pisalo PETROL OIL. Na poklopcu kanta sa
sindžirom. Slijedi ogromno ognjište, a pored njega veliki šporet
sa niklovanim ručkama i istom takvom metalnom šipkom. Na drugom
kraju je bila banjica sa kolovođom gdje se pralo posuđe i uz zid
sećija gdje su majke sjedile i pripremale jela. Na cimenti vanjske
čatrnje su bile poredane saksije mušketina, albabera , raznoraznih
žara, faslidžan i čuvarkuča.U dnu avlije veliki šipak sladunac i
u čoši dva manja glavaša.Duž čitavog duvara je bila puna sofa
raznoraznog cvijeća, od akšamhajra, sabahhajra, ruža velikih i
patuljastih, do hadžibega. S jedne strane avlije jedan do drugog su
tri ogromna okrugla šimšira, a na sredini crvena đulbehar ruža od
koje se pravio himber i slatko. Čitava avlija je bila prekrivena
odrinom sa tri vrste grožđa. Munidžar je bilo najslađe.S druge
strane kuće janjik pun šipaka i smokava, a donji janjik zauzele
košnice.
Slijedeća sedmica bi bila burna. Iz Cernice i Jablanice
dolazi po četvero djece, iz Goražda i Konjica po troje. I Eno.
Jedna kuća, dvadesetero djece.U druge dvije kuće rodbina iz
Dervente, Sarajeva i Tuzle sa svojom djecom. A djeca...veliki su se
izdvajali, pričali svoje priče, mali igrali svoje igre ili se
okupljali pod Mirkovim platanom i igrali nekih pradavnih igri, a koje
su samo njima bile interesantne. Majke, kad nisu kuhale, šile bi i
pjevušile uz muziku sa starog radio aparata, a kad bi zasviralo
kolo, sve bi puštale i započinjale igrati. Svako drugo jutro bi se
išlo u Blagaj na Adu, preko Pograđa, Posrti i Provalija. Pregazili
bi ledenu Bunu, prešli na pijesak i zauzeli teritoriju...Kupalo se,
igralo, veselilo, slušali se svi stariji. Tako iz dana u dan. dok ne
dođe onaj kad se trebalo spremati za povratak. Napunjenih baterija,
puni utisaka rastajali su se s nadom da će i zimsko ferije dočekati
zajedno! Začu se plačan Vajzin glas:" Tetak , daj i meni
mlačanice da je ponesem u Jablanicu!" -"Poslaće tebi
tetak pun sepet vozom!" začuje se odgovor koji Vajzu tjera na
još veči plač. Ili je, možda, plakao zbog kraja ferija.
(Emica)
Ni danas mi nije jasno gdje su sva ta djeca i roditelji uspijevali da se smjeste...i nikom nije bilo tijesno, niti je iko bio gladan!
(Emica/facebook/202108/19)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen