Gdje ste bili 8. marta 1971. godine? Gdje ste gledali boks meč između Muhameda Alija i Joe Fraziera (Frejzera)? To su pitanja na koje mnogi, i 50 godina kasnije, mogu dati tačan odgovor. Jedan od rijetkih sportskih događaja, koji koji se mnogima urezao i ostao u pamćenju.
Tada sam bio student u Sarajevu. U ponedeljak 8. marta imali smo neke laboratorijske vježbe kasno uveče. U 23:15 je vozio putnički voz za Mostar. Sjeo sam na voz i bio oko 2:00 iza ponoći u Mostaru. Došao sam kući dvadesetak minuta kasnije. Svi su već bili budni, ili nisu ni spavali do tada. Čekao se prenos boks meča, koji je počinjao u 4 sata ujutro. Na televiziji se emitovao uvodni program. U to vrijeme boks mečeve je redovno prenosio Dragan Nikitović. I onda je krenuo boks. 15 rundi. Kakav je bio meč, kakav je bio rezultat, u redovima koji slijede. Tada se nisam ni trudio da sve ove detalje zapamtim, ali vremenom, sve je ostalo kristalno jasno.
Boks meč između Muhammada Alija i Joea Fraziera doveo je prije 50 godina sve moguće i nemoguće u kontakt: hedonizam sa asketizmom, Boba Dylana sa šefovima bandi, Ameriku sa Amerikom. Jedno prisjećanje na magiju zajedništva u aktuelnoj, usamljenoj sadašnjosti.
Na slici: Ne možeš mi ništa!: Muhammad Ali (lijevo) je održao jedan kratki i mali razgovor sa Joeom Frazierom prije borbe. Frazier je mnoge stvari shvatio ozbiljno, a onaj ko sve shvata previše ozbiljno, postaje ogorčen. Vječiti rivali, pomireni, slikali su se u Philadelphiji 2003. godine.
Iz istorije:
Muhamed Ali (Cassius Marcellus Clay, Jr.), 17. januara 1942. - 3. juna 2016.
Joseph William "Joe" Fraizer (Joe Smoking), 12. januara 1944. - 7. novembra 2011.
Mečevi:
Ali - Frazier I, 8. mart 1971. pobjeda Frazier, na poene u 15 rundi.
Ali - Frazier II, 28. januara 1974. pobjeda Ali, na poene u 12 rundi.
Ali - Frazier III, 1. Oktobar 1975. “Trilla in Manila”, pobjeda Ali, predaja Fraziera u 15. rundi.
Prije pedeset godina na prvoj stranici novina širom svijeta, pa i kod nas, pojavile su se sljedeće vijesti: „Kairo ne želi produžiti prekid vatre“, „Štrajk britanskih poštara završen“ i „Boks meč stoljeća, direktni prenos na televiziji “. To su bile vijesti od ponedjeljka, 8. marta 1971.
Prekid vatre od toga dnaa je brzo zaboravljen, iako, ili možda i zato, što bliskoistočni sukob i dalje postoji. A koga je još briga za taj štrajk britanske pošte?
A bokserski meč stoljeća je ostao. Ali protiv Fraziera, prvi dio: prije pedeset godina u ponedjeljak. Svi ga pamte drugačije, ali ga svi pamte. Svaki svjetski događaj mora se mjeriti prema ovome: da svi znaju gdje su bili i šta su radili kada se to dogodio.
Pitanjem “Gdje ste gledali meč?” osvjetljavate svoju prošlost, a u najboljem slučaju i u sadašnjost.
Gdje ste gledali tuču na ringu?
Ali protiv Fraziera: Slike sa ovog duela od prije pet decenijq spadaju u kolektivno sjećanje jedne čitave epohe. To je bio prvi globalni događaja koji se urezao u sjaćanje čitave jedne generacije.
Većini ljudi se čini da je ovaj događaj bio tako davno, ali za one koji su ga doživjeli, ostao je svježe u sjećanju, kao da se desio prije tek koju godinu. Po prvi put u istoriji televizije, i kod nas, da bi se doživio jedan takav meč, koji se boksovan tamo negdje daleko, moralo se ustati rano iz kreveta, ili provesti čitavu noć uz televizor, a onda se dugo nakon meča raspravljalo o tome, sa velikom dozom šarma i uzbuđenja, uz osjećaje za koje se i danas teško mogu pronaći odgovarajuće riječi.
«Meč stoljeća» između Joe Fraziera i Muhameda Alija, 8. marta 1971. godine u njujorškom Madison Square Gardenu, pred 19.763 gledaoca, ponudio nam je tada nešto epohalno, nešto za što su milioni ljudi širom svijeta žrtvovali svoj san između jednog ponedjeljka i jednog utorka. Iz aspekta 21. stoljeća može se slobodno reći da je to, već tada, bila globalizacija, ali ne proizvoda, o kakvoj danas govorimo, nego globalizacija jednog događaja.
Pet desetljeća nakon toga meča mnogi ljudi se još uvjek tačno sjećaju gdje su bili te noći, gdje su i sa kim odgledali taj meč. Neki su ustali rano iz kreveta i upalili televizor, a drugi opet, meč su dočekali sjedeći čitavu noć uz upaljen televizor. Ovdje treba napomenuti, za naše tadašnje uslove, da do tada sva domaćinastva još nisu imala televizor u kući, pa tako postoje i oni koji taj meč nisu ni mogli odgledati te noći i propustili su jedan događaj koji se kasnije uspisao u istoriju. Boks je toga vremena postao: cool. Posebno teška kategorija. Svjetski šampion svih kategorija. Više se nije moglo ni biti, niti postići. Nikada više iza toga u jednom sportskom događaju nije bilo toliko uzbuđenja. U jednom događaju koji je trajao samo oko sat vremena. Tada je to bio čisti Hollywood. Čisti boks, borba za vrh, borba za tron, u onom smislu kako to samo boks može ponuditi. Bila je to pretača današnjeg «pay-TV». Širom Amerike meč je gledalo još oko milion i po ljudi u potpuno popunjenim kino salama. Oko ringa u Madison Squer Gardenu sakupio se sav tadašnji "jet-set". Detalji iz toga meča pamte se i dan danas. Muhamed Ali, do tada najbolji, nepobjedivi, najveći, dao je izjavu prije meča da će oboriti Frejzera u šestoj rundi. Nakon šeste runde Frazier mu se cerekao u lice. A onda se dešavalo nešto, što je rijetko ko mogao i zamisliti. U jedanaestoj rundi Ali se nakon jakog Frazierovog direkta ljevicom, zakoprcao u konopcima, a u petnaestoj rundi čak se našao i na podu. Na kraju, Frazier je na poene pobjedio do tada nepobjedivog.
To je bio meč mečeva, jedinstven u svakom pogledu.
Po prvi put u istoriji boksa sastala su se dvojica do tada nepobjedivih, koji su u tom trenutku bili na vrhuncu svojih mogućnosti. Ameriku su prije meča preplavili plakati na kojima je pisalo samo «the fight». Više se ništa nije moralo ni pisati ni dodavati. Znalo se o čemu se radi. A nakon meča pisalo se, da su obojica u tom meću zaradili po šest miliona dolara.
Ovaj meč je dugo godina bio priželjkivan. Muhamed Ali je nekoliko godina prije toga, morao predati titulu svjetskog prvaka, neporažen, jer mu je bilo zabranjeno boksovati, zbog odbijanja da ide u rat u Vijetnam. Nakon toga Frazier je dominirao svjetskim ringom. Očekivalo se sa uzbuđenjem kada će Ali ponovo početi boksovati. Sve do samoga meča među navijačima je lebdilo pitanje, šta će nadvladati, Frazierov udarac, ili Alijeva brzina. Postavljalo se i opravdano pitanje: kako se duga pauza odrazila na Alija. Bio je to meč, za koji je svako imao svoje vlastito mišljenje. A kad je meč zakazan, mjesecima prije meča karte su bile rasprodate, kako za Madison Squer Garden, tako i za mnogobrojna kina širom Amerike. Veliki spektakl bio je na vidiku. Na meču se moralo biti, meč se morao vidjeti. Jagma za kartama je bila ogromna. Čak tadašnji potpredsjednik Amerike Hubert Humphrey, nije mogao dobiti više od jedne karte, i to one jeftinije. Čuveni pjevač Bing Crosby morao je meč posmatrati zajedno sa 6.500 gledalaca u rasprodatoj sali Radio City Music Halla. A čuveni pjevač i glumac Frank Sinatra dosjetio se drugačije, kako doći u samu blizinu ringa. Za tu noć dobio je od časopisa «Life» angažman da bude fotoreporter. Slike sa ovog meča spadaju u kolektivno sjećanje jedne čitave epohe. Slike na kojima se vidi čitava garda tadašnjih zvijezda, oznojena tjela teškaša na ringu, Frazier u zeleno žutom šorcu, Ali u crveno bijelom. Slika čuvene ljevice koja je obora Alija na pod.
Iz istorije: Nakon ovoga meča, Frazier je 1973. godine izgubio titulu u meču protiv Georga Foremana. U njihovom drugom meču, koji je bio kandidatura za izazivača Foremmanu, Ali je pobjedio Fraziera u januaru 1974. na poene u dvanaest rundi. U jesen 1974. godine Ali je pobjedom nad Foremanom u Kinschasi, Zair, u meču koji je ponio naziv "Rumble in the jungle" povratio titulu svjetskog šampiona.
I naravno ovaj čuveni meč od 8. marta 1971. godine imao je još jedan svoj nastavak, četiri godine kasnije, 1. oktobra 1975. godine, u meču koji je i danas poznat po nazivu «Thrilla of Manila» (klanica u Manili), kada je Ali ponovo bio svjetski šampion i na vrhuncu moći, vratio je Frazieru milo za drago. Frazierov trener Eddie Futch nije dopustio svom bokseru da boksuje petnaestu rundu, jer je Frejzer bio toliko dotučen, da bi svaki naredni Alijev udarac za njega mogao biti smrtonosan. Nakon proglašenje pobjednika Ali je u ringu izjavio: "Frazier nikad nije bio bliži smrti kao večeras". Ali je inače bio poznat po njegovim izjavama i njegovoj poeziji, koju je izgovarao skakučući po ringu. U neku ruku moglo bi se reći da je on bio pretača današnjih repera. Zbog toga, a i zbog duhovitih doskočica, koje je vrlo često izgovarao, nazivan je «brbljivac u ringu», ali kojeg su se svi plašili. Tri dana prije ovog meča izrekao je “Ovako nešto neće se nikad više ponoviti u istoriji planete”. Jer, čitava planeta je te noći usmjerila svoju punu pažnju prema samo jednoj tački, koja je te noći bila centar svijeta, na sedmoj njujorškoj aveniji, između 31, i 33. ulice, u srcu Manhattna.
Prije 50 godina: Muhammad Ali i Joe Frazier borili su se u meču pod imenom “The Fight of the Century”, "Borba stoljeća", u meču od 15 rundi, koji je zaista opravdao to ime.
Kasnije se održalo još mnogo vrhunskih sportskih događaja širom planete, ali ni jedan nije privukao toliko pažnje kao ovaj. Valjda i zato što je bio prvi ovakve vrste u istoriji.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen