Sve pod konac – Prije 500 godina

Prije 500 godina Ferdinand Magellan postigao je ono što niko prije nije učinio: pronašao je morski put oko Amerike.

28 novembra 1520. portugalski moreplovac, u španskoj službi, isplovio je iz tjesnaca u sadašnjem Čileu u Tihi okean; koji je kasnije po njemu nazvan Magelanov tjesnac.

Drvena gravura iz 1880. godine pokazuje kako pomorci marljivo traže plovni put u pomoćnom čamcu, uz pomoć neke vrste viska. Zatim su prešli Tihi okean i, nakon višemjesečne plovidbe sa nevoljama, stigli na Filipine, gdje je Magelan ubijen 27. aprila 1521. godine u borbi s lokalnim stanovništvom.

Stoga, strogo govoreći, on nije prvi moreplovac koji je obišao svijet, već je to njegov kormilar Juan Sebastián Elcano, koji je preuzeo zapovjedništvo i vratio se u Sevillu.

Magelanov tjesnac ostao je najvažnija veza između Atlantika i Tihog okeana sve dok nije izgrađen Panamski kanal. 

To je bio blagoslov za osvajače Novog svijeta, ali ne i za domoroce.

(SZ)

(spagos)

Podsjećanje: Dan Republike SFRJ – 29. novembar, praznik države koje odavno nema

Prije sedamdeset sedam godina u Jajcu je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, događaj o kome danas mnogi ne znaju ništa ili skoro ništa, a o kome mnogi govore falsifikatorski i klevetnički. Drugi, pak, o ovom događaju govore sa dužnim poštovanjem i nadom. Događaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. To pokazuje koliki je njegov značaj, ne samo za one koji se bave istorijskom naukom, nego, prije svega, za ljude koji žive u današnjim banana republikama.

Podsjećanje: Dan Republike SFRJ – 29. novembar, praznik države koje odavno nema

Danas se navršava 77 godina od održavanja Drugog zasijedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije AVNOJ u Jajcu, na kome je donijeta odluka o federalnom ustrojstvu buduće socijalističke Jugoslavije, zemlje koje odavno više nema.

Taj dan, 29. novembar, proglašen je Danom Republike, koji je kasnije slavljen kao praznik gotovo šest decenija, sve do 2002. godine, od kada se zvaničnio ne obilježava.

Drugo zasijedanje AVNOJ-a održano je 29. i 30. novembra 1943. godine i na njemu je donijeta odluka da se Jugoslavija izgradi na federativnom principu, pod vođstvom samo jedne stranke – Komunističke partije Jugoslavije.

Na tom skupu je odlučeno da se budućoj Jugoslaviji pripoje južnoslovenske teritorije koje su na kraju Prvog svjetskog rata ostale u sastavu Italije (Istra, Zadar, Slovenačko primorje, Julijska krajina i druge).

Odlučeno je i da se formira Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije NKOJ koji je imao izvjesna svojstva vlade, a oduzeta su zakonska prava jugoslovenskoj vladi u izbjeglištvu, zabranjen je povratak u zemlju kralju Petru II Karađorđeviću, do kraja rata.

AVNOJ je uveo naziv maršala Jugoslavije i dodijelio ga partizanskom vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu. Funkcija predsjednika “prve vlade” nove Jugoslavije povjerena je Titu.

Na dvogodišnjicu zasijedanja u Jajcu, 29. novembra 1945, dotadašnja Demokratska Federativna Jugoslavija preimenovana je u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, što znači da je monarhija i formalno oborena, a 31. januara 1946. proglašen je prvi Ustav FNRJ.

Poslije završetka rata, od 1945. godine, 29. novembar proslavljan je kao Dan Republike i bio jedan od najvećih praznika u nekadašnjoj SFRJ.

Prema tadašnjem Zakonu o državnim praznicima, proslavljao se dva neradna dana, uz svečane akademije u glavnim gradovima republika bivše države, počasne plotune, a 1964. godine ustanovljena je i nagrada AVNOJ-a.

(m.sdm.me)

(spagos) 

Virtuelna izložba fotografija: “Dragoj mojoj BiH”

 

Ahmet Hukić iz Tuzle je povodom obilježavanja 25. novembra Dana državnosti BiH, poklonanio sugrađanima virtuelnu izložbu pod naslovom “Draga moja BiH”. Izložbom su obuhvaćeni gradovi u BiH koji kroz oko 200 fotografija oslikavaju njihove znamenitosti, atrakcije i prirodne ljepote.

Zbog pandemije korona virusa, i zabrane većeg okupljanja u zatvorenom prostoru, izložba “Draga moja BiH” autora Ahmeta Hukića je pored objave na kanalu youtube bila prikazana i na programu RTV7.

Link za video na youtube: https://youtu.be/zgkraAdlqyw

Link za emisiju na RTV7: https://youtu.be/PRdiPzLNIcw

(spagos)

Pismo prijatelju, 1992.

 

"Pismo prijatelju" je pjesma koju je 1992. godine otpjevao Kemal Monteno. Stihove je napisao Zlatan Fazlić Fazla.

Pjesma je nastala u opkoljenom Sarajevu dok su fašisti predvođeni Radovanom Karadžićem, držali glavni bh. grad pod opsadom i nastojali u njemu ubiti svaki oblik života.

U čast velikom Kemalu Monteni, mi danas, za pjesmu dana, biramo ovu kultnu, divnu, nezaboravljenu ratnu pjesmu.

Poljubac sa okusom kolača tvoje bake

ciganska pjesma sa stare trake

Vilsonovo, Baščarija, prva ljubav ostala

Korpa sa bebom pred mojim vratima

miriše Mostar u sitnim satima

na Rondou ljubavi rođeni su ostali

Dimnjačar na krovu, tvoje oči u mraku

ćuprija na Drini, golub u zraku

iz inata rođena, behar grana procvala

Ref.

Ako pitaš gdje sam sada

ne idem iz ovog grada

sve je moje ovdje ostalo

Ako pitaš kako mi je

da ti roknu samo dvije

sve bi ti se samo kazalo

nikome se ne ponovilo

Dugo, toplo ljeto, Zenica, tombola

crno-bijeli TV, na njemu gondola

frtalj hljeba crnoga, boja teških godina

Dva-tri metra snijega i tutanj ligura

pusti Fiću kad ne pali

dok ga raja ne gura

na ormaru dunje dvije

ja još čuvam za tebe

Onamo il' tamo, mlijeko, varenika

svima ravno do mora

a more Zelenika

od Makarske do Neuma

uspomena ostala

link za video: https://youtu.be/70HlBb4cZO4

https://radiosarajevo.ba/radio/aktuelno/kemal-monteno-i-ako-pitas-kako-mi-jeda-ti-roknu-samo-dvije/397785

(radiosarajevo.ba)

(mostarskibehar)

U sjećanju: Špiro Guberina, ode nam i Strikan

 

Još jedno veliko glumačko ime izgubilo je životnu borbu.

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski glumac Špiro Guberina. Vijest o odlasku glumca potvrdili su iz Doma gdje je proveo posljednje godine života, ali nisu otkrili uzrok smrti.

Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi Jockana u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima.

"Nije dobro, kume, moj. Izdale su me noge. Ne mogu se više dobro kretati. Dapače, katkad nisam sposoban ni korak učiniti", kazao je glumac novinaru portala Šibenski.

Tada je bio na rehabilitaciji, a zbog narušenog stanja tog ljeta glumac nije proveo ni dan u rodnom Šibeniku i na omiljenoj plaži Jadriji.

Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK-u od 1958. do umirovljenja 1999. godine. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka).

Godine 1997. osnovao Mali hrvatski teatar "Kiklop", koji je otvorio monodramskim kolažem Majmunska posla.

Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2011.

(radiosarajevo.ba)

U sjećanju: Karlo Drago Miletić

 

Još jedna loša vijest koja nas sustiže danas – preminuo je naš dragi sugrađanin Karlo Drago Miletić. Rođen je u Mostaru 28. aprila. 1928. g. gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i učiteljsku školu. U Mostaru postaje sekretar Radničkog univerziteta od 1955. do 1957. g., a nakon toga je izabran za direktora Kinematografskog poduzeća Mostar. Njegovi domeni interesa bili su vrlo široki tako da se bavio muzikom i fotografijom, a od rane mladosti ga je najviše zanimala istorija našega grada. Iz tog interesa rodile su se unikatne knjige-biseri, prepune istorijskih podataka i zanimljivosti, a koje su postale nezaobilazna literatura svih istoričara kojima je Mostar u žiži zanimanja. Dosta svojih radova objavljivao je u Oslobođenju, Mostu i listu Hercegovina. Dobitnik je Četrnaestofebruarske nagrade Grada Mostara. I iako je zbog bolesti već duže vremena bio odsutan iz domena istorije, nedostajat će nam njegove vrijedne opservacije događanja oko nas. Tješi nas jedino da je iza sebe ostavio bogatu riznicu istorije zabilježenu u knjigama Mostar susret svjetskih kultura, Mostar – Glavna ulica, Mostar – Srednja ulica, Veliki graditelj Miroslav Loose, Glazbena škola u Mostaru i druge. Brojna je i kolekcija njegovih fotografija Mostara. Počivaj u miru dragi Karlo Drago – zaslužio si vječiti mir.

Grupa CIDOM izražava iskreno saučešće porodici.

(cidom/26. Novembar 2020.)

Zasigurno jedna od najboljih fotografija starog Mostara. Oslikava dušu i srce Mostara grada, kojeg toliko svi volimo.

Gordana Miletić Buzaljko: " ... evo mog tate kada su preselili sa Glavne ulice u Podhum radi dedine kovačnice ...Svi zajedno slikani 1943 godine pred đamijom ( prvi stoji moj tata Karlo Drago Miletić, Jozo Marić , Đevad Halilhodžić, Pero Lasta... znaći raja sa Šemovca i Podhuma..."

(kolor fortografija, obrada Aid Čizmić)

(cidom)

Oproštaj od fudbalske legende: Diego Armando Maradona, preminuo u 60. godini

 

Argentinska i svjetska fudbalska legenda, svjetski prvak iz 1986. godine, preminuo je od srčanog udara, četiri sedmice nakon njegovog 60. rođendana. Vijest su potvrdili njegov glasnogovornik Sebastian Sanchi i argentinska nogometna asocijacija AFA.

Njegov prijatelj i agent Matías Morla također je na Instagramu potvrdio Maradoninu smrt.

Početkom novembra, Maradona je primljen u bolnicu na La Plati jer se osjećao loše, kako bi mu se podesilo uzimanje lijekova, jer je dugo uzimao antidepresive. Tokom skeniranja pronađen mu je krvni ugrušak.

Nakon toga je odveden u specijalnu kliniku i tamo operisan. Ugrušak mu je uklonjen iz mozga. Osam dana kasnije dozvoljeno mu je da napusti bolnicu. Njegov lični ljekar Leopoldo Luque je razvoj njegovog stanja u tom trenutku nazvao "zadovoljavajućim".

Njegov medicinski karton bio je dug: pretrpio je najmanje dva srčana udara, obolio je od hepatitisa i operisao želudačni bypass jer je imao prekomjernu težinu. Uz to, Maradona se nekoliko puta liječio zbog ovisnosti o drogama.

Sa Maradonom fudbal gubi jednu od najvećih zvijezda svih vremena. Za Argentinu je genije veznog reda odigrao je 91 utakmicu, između 1977. i 1994. godine i postigao 34 gola. Kao kapiten 1986. godine svoju zemlju dovodi do naslova Svjetskog prvaka, a dobio je i nagradu za najboljeg igrača turnira.

Legendarno, pri tome: Četvrtfinale protiv Engleske (2:1). Maradona je postigao oba gola, od kojih je prvi bio neregularan, rukom preko glave. Kasnije je za taj gol rekao: "Bila je to glava Maradone i ruka Božja." Drugi gol, u kojem je sa jednim 60 metara solo prodorom pretrčao čitav engleski tim, 2002. godine je proglašen Golom stoljeća.

Maradonina zvijezda rasla je u njegovom rodnom klubu Argentinos Juniors, za koji je na 168 utakmica postigao nevjerovatnih 136 golova. Nakon godinu dana u Boca Juniorsu, zakoračio je prema Evropi 1982. godine i igrao za FC Barcelona do 1984. godine (30 golova u 43 takmičarske utakmice).

Na kraju se Maradona preselio u SSC Napoli, gdje su ga sljedećih sedam godina učinili besmrtnim. Vodio je klub do dvije titule u prvenstvu, osvajanja kupa i trijumfa u Kupu Uefa. U 259 utakmica za Napoli sudjelovao je kod 144 gola (115 golova i 29 asistencija).

Na Twitteru se njegov bivši klub oprostio jednom slavljeničkom slikom Maradone, koji je šest puta biran za fudbalera Južne Amerike i četiri puta za fudbalera godine u Argentini. Kratki tekst: „Zauvijek. Ćao, Diego. "

Maradonina sklonost ekscesnom načinu života pokazala se već u Napulju. Kokain i prostitutke dobivao je iz Camorre. Tada ga je napuljska moćna mafija uhvatila pod svoje, i Maradona postaje ovisnik o drogama. Ipak, grad slavi svog heroja1987. godine: "Svatko ko kritizira Maradonu, kritizira Boga."

Loš trenutak došao je 1991. godine: po povratku u Argentinu, Maradona je bio osuđen na 14 mjeseci uslovno, a nakon pozitivnog doping testa, zabranu kretanja širom svijeta na 15 mjeseci.

Čak i nakon toga, bivši čarobnjak veznog reda, pažnju privlači uglavnom skandalima. Između ostalog, uhvaćen je tokom racije zbog posjedovanja droge i pucao je vazdušnom puškom na novinare koji su opsjedali njegovu kuću.

Trenerska karijera, koja je uslijedila nije bila ni približno uspješna kao njegovo aktivno vrijeme igranja. Vrhunac toga je svakako bilo vrijeme kad je bio argentinski nacionalni trener (2008. do 2010.), koje se završava potazom u četvrtfinalu SP protiv Njemačke (0:4).

U zadnje vrijeme Maradona je bio trener argentinskog prvoligaša Gimnasia y Esgrima La Plata. Njegov ugovor trajao je do kraja sezone, iako je zbog zdravstvenih problema još jedva mogao da stoji pored aut linije.

(spagos)

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembar

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine se obilježava 25. novembra. Na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu su udareni moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine, kao ravnopravne republike unutar jugoslavenske federacije, u svojim historijskim granicama.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine u 19 sati. Završeno je iste noći, 26. novembra, u 4 sata ujutro.

Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.

Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ.

Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943).

Zakonom o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95), određeno je da je 25. novembra Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

(List "Oslobođenje", iz biblioteke HAS-a)

Iz stare štampe: Pomoć američkog Crvenog krsta, 1919.

U časopisu „The Bridgeport Times“, koji je izlazio u gradu Bridgeport, u Connecticutu, SAD, dana 2. maja 1919. godine objavljen je slijedeći tekst:

"Mostar, Hercegovina - Sve bolnice u Hercegovini i Bosni, koje su pune bolesnih i ranjenih vojnika vraćenih iz Austrije i civila koji boluju od tifusa i drugih bolesti, primaju pomoć od američkog Crvenog Krsta koji je poslao nekoliko doktora i medicinskih sestara kao i velike količine lijekova i odjeće. Misija Crvenog Krsta, koju vodi kapetan F.C.Thwaits iz Milwuakea, Wis. ima stanice za pomoć u Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, Mostaru i drugim mjestima. Oni posvećuju svoju pažnju da obuku siromašne, brinu za bolesne i da poboljšaju sanitarne metode u cilju sprječavanja tifusa. Sve to rade u saradnji sa „United States Food Famine Commision“ koja djeli brašno i masnoće siromašnima.“

Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. jula 1914. do 11. novembra 1918. Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 miliona žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila, zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj istoriji, kao i značajna razaranja država i njihovih privrednih sistema, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je nekada nazivan Veliki rat, ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 miliona europskih vojnika bilo je mobilizirano u ratu od 1914. do 1918. godine.

Čak šest mjeseci nakon okončanja rata, u Mostar su pristizali i boravili bolesni i ranjeni vojnici, kako je to opisano u gornjem tekstu, a pomoć im je pristizala od američkog Crvenog krsta.

Fotografija: Stari Most iz 1919. godine napravljena od strane Američkog Crvenog Krsta.

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda)

U čudnoj zemlji smo se rodili, zemlji neviđenih kontrasta

 

Kod katolika se obično na groblju postavlja nadgrobni spomenik najčešće u obliku križa. Jedan posebno neobičan primjer križa nalazi se u Šurmancima kod Čapljine, na Ararevom groblju. Na njemu stoji natpis: “age Alije Šabanovića sin Alija Juri Pruscu križ podiže”.

Pisac i publicista Ivan Lovrenović pisao je o ovom kuriozmu o kojem ni nauka ni drugi historijski izvori ne pružaju druge podatke. Lovrenović piše:

Jure i Alija

U Šurmancimʼ Ararevo groblje, i na njemu čudna uspomena:

age Alije Šabanovića sin Alija Juri Pruscu križ podiže.

Što je moglo biti, što je moglo stajati između Jure i Alije, između šurmanačkih Prusaca i Šabanovića, a polovica je XIX stoljeća, pusti turski vakat? Što je bilo i stajalo, tako krupno i ljudevno, da Aliji ne da nije zazorno, nego mu je, očito, i po volji i po duši, da se krene po tankoj liniji, tanjoj od dlake, oštrijoj od sablje, i ne ustukne pred likom križa, nego se još i upiše na nj punim imenom i očinstvom.

Nikada to nećemo znati, a i ne moramo. Što god da je bilo i stajalo između Jure i Alije, između šurmanačkih Prusaca i Šabanovića, moralo je trajati dugo, biti krupno i ljudevno, tako i toliko da je odgonilo doktrinarne i dogmatske strahove i utvare, barem u presudnim i odsudnim stvarima života i smrti, osobne časti i obaveze iz takve časti.

(Za križ na Ararevu groblju, za Juru i Aliju, saznajem od prijatelja Pere Buntića, vinara međugorskog, i Halila Tikveše, umjetnika bezgraničnog, iz Šurmanaca. Od njega i fotos.)

(Ivan Lovrenović)

http://ivanlovrenovic.com/clanci/bosna-argentina/jure-i-alija

(mostarskibehar)

U sjećanju: Mustafa Nadarević

 

Preminuo je glumački doajen Mustafa Nadarević

Jedan od najznačanijih bosanskohercegovačkih i regionalnih glumaca Musatafa Nadarević preminuo je u 77. godini nakon duge borbe sa teškom bolešću.

Vijest o njegovoj smrti potvrdio je glumac Moamer Kasumović na svojoj facebook stranici.

Bio mu je dijagnosticiran karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.

Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 1943. godine.

Iako je živio i radio u mnogim gradovima Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu.

Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu. Najpre je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“ . Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri, pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“.

Osim toga, glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama. Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama.

U filmu „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha. Zatim su uslijedili filmovi „Već viđeno“ Gorana Markovića iz 1987. godine, „Glembajevi“ Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa „Kuduz“, „Gluvi barut“, „Praznik u Sarajevu“, „Puška za uspavljivanje“, „Ničija zemlja“, „Gori vatra“, „Nafaka“ i mnogi drugi. Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen normalan“, koja je snimana od 2007. do 2016. godine.

Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, „Zabune“ Alana Ejkborna (Alan Ayckbourn) u Satiričnom kazalištu Kerempuh, „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića u Hrvatskom naarodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

(Fena)

(NovaSloboda)

Kako biti sa onima koji više nisu tu...

 

Stanovnici malog mjesta Fonni, na ostrvu Sardinija u Italiji, dosjetili su se kako ne zaboraviti prijatelje koji su preselili na neki drugi, bolji svijet, kako sa njima biti svakodnevno, iako više nisu tu.

Neko se dostjetio da na zidu dvorišta jedne kuće, oslika jedan mural, pored zidića na kome se inače svakodnevno nalaze najstariji stanovnici mjesta, kako bi napravili „prozivku“, upitali se za zdravlje i progovorili koju o aktuelnim zbivanjima u mjestu i okolici.

To je ujedno svojevrsni spomen na prijatelje koji su se godinama sa njima okupljali na zidiću, ali više nisu s njima... Mural je postao atrakcija u mjestu, a pregledom po internetu, može se vidjeti da se sličan običaj ponovio u u mnogim drugim mjestima. Negdje su to stare dobre komšije, koje su dio dana provodili ispred kuće, a negdje i dobro raspoloženo društvo nakon berbe.

Na slikama: Fonni, starci ćaskaju, freska - Sardinija

(spagos)

“Oslobađanjem glasačke kutije” PMP počeo kampanju u Mostaru

 

U Mostaru je počela izborna kampanja za lokalne izbore koji će se održati 20. decembra.

Za ulazak u Gradsko vijeće u Mostaru se bori 31 politički subjekt, od čega su 22 političke stranke, četiri koalicije, četiri nezavisna kandidata i jedna lista nezavisnih kandidata.

Prva mostarska partija (PMP) prvi dan izborne kampanje je obilježila performansom "Oslobađanja glasačke kutije". 

Kandidati PMP-a na lokalnim izborima u Mostaru, danas su simbolično skinuli bodljikavu žicu s glasačke kutije.
Glasačka kutija je instalacija Gorana Loze, koja je na Starom mostu predstavljena prvi put 2016. godine.
- Mostar je dugo čekao ovaj dan. Mostarci će konačno moći da biraju bolju budućnost za našu djecu, navode iz PMP-a.
(Vijesti.ba)

Iz stare štampe: Dayton, prije 25 godina

 

Na današnji dan - podsjećanje.

Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. novembra 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike Bosne i Hercegovine), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. decembra 1995.

Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.

(izvor: Wikipedia)

U prilogu, kolaž novinskih napisa od 21. i 22. novembra 1995. godine iz dnevnih listova Oslobođenje i Dnevni Avaz, Biblioteka HAS.

#dejtonskisporazum #nadanašnjidan #HistorijskiArhivSarajevo

(izvor: Historijski Arhiv Sarajevo)