(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Dnevni avaz, dana 18. oktobra 2020. godine, a prvobitno je portal Yugopapir, prenio priču od prije 30 godina)
Prije 65 godina proizveden prvi Fićo, ovo je priča o legendi
Yugopapir prenosi priču iz 1985. godine o Fići, njegovom nastanku i burnom životu dugom tri decenije
Ukupni tiraž kragujevačkih pogona iznosio je 923.487 primjeraka
Na današnji dan 1955. godine sa proizvodnih traka Zastave sišao je prvi Fićo koji se po licenci italijanskog FIAT-a proizvodio narednih 30 godina.
Ukupni tiraž kragujevačkih pogona iznosio je 923.487 primjeraka, čime je Zastava 750 bila i ostala najpopularniji automobil na cestama bivše Jugoslavije.
Yugopapir prenosi priču iz 1985. godine o Fići, njegovom nastanku i burnom životu dugom tri decenije.
Prvi Fićo sa proizvodnih traka Zastave sišao je 18. oktobra 1955. godine
Maj 1985. godine
Fićo je međugradsko vozilo. Ako ne vjerujete, pitajte starije: oni su Fićom odlazili tamo gdje se danas odlazi avionom, poručuje Zastavin reklamni slogan.
Zaista je tako jer ove godine Fićo, najpopularnije jugoslovensko vozilo, puni svoju 30. godinu pa njegovi savremenici dugo pamte.
Prvih 25 komada ovih malih kola, koja su, slobodno se može reći, uvela Jugoslovene u svijet motorizacije, sklopljeno je ravno prije trideset godina, dakle 1955. u Kragujevcu. Mada se bavimo slavljenikom, spomenimo da Fićo nije prvo vozilo koje je proizvedeno u gradu na Lepenici.
Riječ dvije o historiji
Sve je počelo i dešavalo se u bivšoj kragujevačkoj Topolivnici, osnovanoj 1851. godine. Ona je potom prerasla u Artiljerijsku upravu pa u Vojnotehnički zavod.
Uoči Drugog svjetskog rata, 1940. u Vojnotehničkom zavodu je montirano 250 kamiona marke Chevrolet. Za ovaj posao je osnovana i škola 1939. godine, a pravo upisa imali su oni koji su završili niži kurs s položenim majstorskim ispitom.
Nakon rata automobili su se počeli ponovo proizvoditi u Kragujevcu 1953. godine. Tada su montirana 162 džipa marke Jeep Willys. Iste godine, u junu, Radnički savjet Zavoda raspravljao je o početku stalne proizvodnje vozila.
Fiat ispred Rovera, Alfa Romea..
Ubrzo je raspisan međunarodni konkurs, na kojem bi se izabrala najbolja ponuda za saradnju iz instranstva i najbolje vozilo koje bi se potom radilo kod nas. Prijavili su se Francuzi s Renaultom, Englezi s Roverom i Austinom, Austrijanci, američki Jeep i italijanski proizvođači Alfa Romeo i FIAT.
Svako vozilo je moralo proći test – put dugačak 4.450 kilometara, od toga 1.680 kilometara izuzetno teškim, brdskim terenima. Namjerno su birani skoro neprohodni putevi i loše vrijeme. Na kraju probe najviše pozitivnih bodova skupio je FIAT sa svojim modelom AR 51/55. Nakon pregovora 12. avgusta 1954. godine sklopljen je ugovor o licenci između Zastave i FIAT-a.
Da ne dužimo dalje, te iste godine u martu na ženevskom salonu automobila predstavljena je nova zvijezda FIAT-ovog programa. Mali, ekonomičan automobil, dovoljno prostran za porodicu plićeg džepa i dovoljno otmjen za damu u skupoj bundi koja se s velikim autom ne može snaći u gradu – Fiat 600. Auto je izrađen po talijanskoj mjeri, temperamentan za svoju klasu, namijenjen, prije svega, kupcu skromnijeg budžeta.
Zahvaljujući već spomenutom ugovoru Zastave i FIAT-a, taj hit stiže kod nas iste godine kada se rodio. Iako je godinama na zadnjoj haubi pisalo Fiat 600, radnici u proizvodnji su ga brzo prekrstili u Fiću, i to ime mu je ostalo do danas.
Te prve godine je sklopljeno 25 vozila. Otada do kraja 1984. godine s trake je sišlo 902.347 komada Fiće, koji je najmasovniji Zastavin model.
Fićo je 1955. godine počeo krstariti našim cestama. Bilo je to vrijeme kada se na put išlo vozom, s obaveznom užinom od pohovane piletine. Kada nam je more još bilo daleko, pa su djeca iz grada išla ljeti na praznike kod tetke na selo.
Podmlađivanje Fiće
I Fićo se počeo pomlađivati. Već 1960. je zamijenjen stari motor od 633 kubika novim i jačim od 750. Tada je uz oznaku 600 dodano jedno slovo “D”. Četiri godine kasnije Fićo dobija svoje sadašnje službeno ime – Zastava 750. Čuvena vrata “naopako” su se okrenula 1968. Dvije godine kasnije FIAT je prestao proizvoditi ovaj model, iako je do tada kupcima isporučio dva i po miliona komada. Fićo je nastavio živjeti kod nas. Više nije bio ni prestižan ni nedostižan, ali je još bio poželjan. Pretrpio je još dva tehnička zahvata i 1975. je nastao 750 specijal, a 1980. Zastava 850.
Čak i najjača verzija nema nikakve zastrašujuće performanse jer Fićo 850 može razviti tek 125 km/h, a ubrzava do 100 kilometara vrlo dugo. Pa, usprkos tome, Fićo ima svoje kupce. Mali je, zgodan za vožnju po gradu, a za nuždu se može njime i na put. Potom, izdržljiv je. A naš ga je narod stavljao na svakojake muke. Poznato je da je služio za vuču drljače, da je korišten za pogon miješalice za beton, da je vukao i teglio teret teži od njega i da su mu pričvrstili čistač za snijeg. Sve je to Fićo stoički izdržao. Prije petnaestak godina dva avanturistički raspoložena prijatelja Fićom su iz Beograda stigla do Indije. Bez ijednog kvara. Nije u pitanju propagandni trik – ovaj poduhvat nije poduprla tvornica.
U međuvremenu su ga s prvog mjesta top-liste u tvornici izgurali drugi modeli. Prije svega Stojadin, koji ga je za 14 godina gotovo dostigao po broju proizvedenih komada. Potiskuje ga i Jugo. Ali Fićo ima tu satisfakciju da je na njemu većina Jugoslovena naučila voziti, da je godinama bio jedini domaći trkački automobil. Tokom ovih 30 godina izvozili smo ga Česima, Francuzima, Dancima, Belgijancima, Nizozemcima, Ekvadorcima. Sklapali su ga Kolumbijci, vozili Čileanci, Grci, Egipćani, a od od 1985. godine i Turci.
(avaz)
Vlasnici neobičnog rekorda bivše Jugoslavije na okupu
26 travničkih maturanata, iz 1969. godine, uguralo se u Fiću i osvojilo nagradu
Novog Fiću poklonili profesoru, a on prodao starog i finansirao ekskurziju u Dubrovnik
Pedeset godina kasnije ova generacija okupila se u Travniku.
- Za nagradu smo dobili novog Fiću kojeg smo poklonili profesoru čije vozilo smo koristili za obaranje rekorda. Prodajom starog Fiću osigurali smo sredstva za ekskurziju za cijeli razred. Svi smo besplatno išli na ekskurziju u Dubrovnik – kazala nam je Olga Bilać maturantica Učiteljske škole Travnik iz 1969. godine.
Na susret u Travnik stiglo tridesetak maturanata te generacije iz Njemačke, Srbije, Hrvatske i svih krajeva Bosne i Hercegovine kako bi se prisjetili školskih dana u Travniku i svog rekorda po kojem su bili poznati širom bivše države.
(avaz 20190611)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen