Podsjećanje na jedan doček

Nova godina prije 50 godina

Zadnjih dana 1969. godine pristizali smo u Mostar, tada već kao studenti, iz mjesta studiranja, sa namjerom proslave dočeka Nove godine negdje u Mostaru. Uoči Nove godine sastali smo se na Korzu, negdje oko Petice, onako spontano, bez nekih velikih ideje gdje za doček. Obzirom da smo tada, kako se to danas kaže, svi bili singl, doček negdje u hotelu, restoranu, pa čak ni u Abraševiću, nije dolazio u obzir. I onda je nekom na um pala ideja, a zašto ne bismo napravili novogodišnji đir, od kuće do kuće, posjetiti svoje, svugdje onako s nogu, popiti po koju, malo zameziti, zapjevati, napraviti malo atmosfere, i put pod noge, dalje. Neko je odmah svratio u zdravljak i prva boca “nečega” je bila otvorena, onako, samo za zagrijavanje. Svi smo bili tu negdje, oko 19.

U jednom mom sjećanju od ljetos, napisao sam kako su nam se nakon mature razredi a i b stopili jedan u drugi. Niko više nije ni vodio računa, skoro ni bez malo napora, sjetiti se ko je iz kojeg razreda.

U tome društvu našli smo se Peda Ćorda, Zdena Pehar, i ja i elektro tehnike, pa Milorad Matrak i Slavko Simić iz mašinske tehnike i Zlatko Zagorčić iz ekonomske. Svi studenti, u Sarajevu i u Mostaru. Pokojni Zdena je tada bio počeo studirati mašinstvo u Mostaru, a naredne jeseni je otišao u Zagreb da studira saobraćaj.

Uglevnom, našao se i jedan gramofon na baterije, koji je svirao dok baterije nisu iscurile, a tadašnji hit je bila “Krčmarice daj vina natoči” od Ace Matića i još nekoliko pjevnih, aktuelnih hitova iz toga vremena.

Od kuće do kuće, od stana do stana, popili bi piće ili dva, opuhali mezu sa stola i tako do nekih doba. Naravno, mješanje različitih pića i neiskustvo u tome učinili su svoje

Da bi došli sebi, otišli smo do Starog mosta, usput susrećući mnoge koji su se vraćali kućama sa dočeka, čestitanja na ulici, pjesma. Kako koga, ali hladan zrak nas je malo rastrijeznio, i pravac kućama.

Godinama kasnije sjećanja još uvijek naviru, a pogotovo, nakon što mi je Peda proslijedio ovu sliku proljetos, nakon prvih kontakata za proslavu maturue.

I još jedno sjećanje na Dan poslije, (sa bloga prije 6 godina):

Dan poslije:...buđenje, mahmuranje, glava ko rondo, bečki koncert, šetnja do na partizansko, na čisti zrak, onda skokovi iz garmisch-partenkirchena, pa sarma, pa sahatak dospavati...a uvečer, sve ponovo, još jednom...nekad bilo...

A danas: ...mahmurluk ne, šetnja da, partizansko daleko, sarma ne, sve ono što je čovjek volio...ne...a večeras: isto kao i sinoć, ali kao nekad...ne...

Šta je tu je. Idemo dalje...

(spagos)