(Prema priči koju je Florijan Mićković ispričao T. Vrančiću)
Daleke
1961. g. u modi je bio šah. Pratio se, pa može se reći, skoro kao
nogomet. Svi tadašnji šahovski velikani – velemajstori, održavali su
brojne simultanke po Jugoslaviji. Mostar je također u nekoliko navrata
bio poprište ovakvih događaja. Simultanke su se po pravilu održavale u
Domu JNA na Mejdanu. Te godine Mostar je ugostio i poznatog, tada
osamnaestogodišnjeg, najmlađeg svjetskog velemajstora, Bobby Fischera.
Osim igranja šaha, Fischer je prošetao i starim gradom i u pauzi od
igranja šaha našao se u ateljeu mostarskog akademskog kipara Florijana
Mićkovića koji je iskoristio prigodu i pozvao Bobbyja u svoj atelje.
Ubrzo je bista u glini bila dovršena, ali se kipar našao u muci otkud
nabaviti 18000 tadašnjih njemačkih maraka, koliko je koštala izrada
odljeva u bronci. Budući nije uspio pronaći donatora za traženi iznos
uložio je vlastita sredstva i nakon izvjesnog vremena bista poznatog
šahiste zasjala je punim bronzanim sjajem. Završenu bistu je Fischeru
uručio sam Florijan u društvu poznatog velemajstora Svetozara Gliogorića
sljedeće godine na šahovskom turniru u Zagrebu. Nakon završetka turnira
u Zagrebu, na povratku u USA, Fischer je usput upitao još jednog našeg
šahistu, Dimitrija Bjelicu: „Je li možda g. Mićković očekivao od mene
neku isplatu ili kompenzaciju za bistu?” Na to mu je Bjelica odgovorio:
„Normalno da jeste.”
Od cjelokupnog Fischerovog gostovanja u Mostaru ostala je samo ova fotografija iz ateljea našeg kipara.
Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen