23.02.2017.
Večeras u Bristolu: Promocija knjiga Milana Jovičića
Promocija knjiga „Prognanik u svome gradu“ i „Pisma sa Neretve“ autora mr. Milana Jovičića održaće se sutra u hotelu Bristolu sa početkom u 19 sati.
Promotori će biti prof. dr. Ibrahim Kajan, književnik i prof. Jasmina / Meho / Demirović. Moderator promocije je Sead Đulić.
„Dragim prijateljima preporučujem da, čitajući moje knjige, dolaze do istine, koja je za mnoge bolna. Oplemenjujete svoju dušu, a kupovinom pomažete i našim nezbrinutim koji svakodnevno moraju u javnu kuhinju, jer sav prihod od prodaje darujem toj narodnoj kuhinji“, kazao je mr Milan Jovičić za portal Nova Sloboda.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)
Jovičić Milan, mada Sarajlija po rođenju, dolaskom u Mostar kao mladi inžinjer davne godine u vrijeme podizanja "Aluminija" - obogatio je "mostarsku historiju" na najplemenitiji nacin: ovom gradu je pridodao sve najbolje što je imao! U svom je Mostaru ostao i u najtežim danima koje je naš grad ikada u svojoj povijesti imao, izlažući se pogibelji i režiranim atentatima - ali nije pokleknuo. Tu je. Napisao je dvije knjige o svemu što ga je, i kao Mostarca, i kao osobu - snašlo u Gradu u koji su ugrađeni njegov trud i njegova ljubav. U cetvrtak, 23. februara 2017. u 19 sati - u hotelu Bristol, govorit ćemo o tome, u prigodi predstavljanja javnosti tog prvorazrednog svjedocenja našeg vremena.
(prof. Ibrahim Kajan)
Jovičić Milan, mada Sarajlija po rođenju, dolaskom u Mostar kao mladi inžinjer davne godine u vrijeme podizanja "Aluminija" - obogatio je "mostarsku historiju" na najplemenitiji nacin: ovom gradu je pridodao sve najbolje što je imao! U svom je Mostaru ostao i u najtežim danima koje je naš grad ikada u svojoj povijesti imao, izlažući se pogibelji i režiranim atentatima - ali nije pokleknuo. Tu je. Napisao je dvije knjige o svemu što ga je, i kao Mostarca, i kao osobu - snašlo u Gradu u koji su ugrađeni njegov trud i njegova ljubav. U cetvrtak, 23. februara 2017. u 19 sati - u hotelu Bristol, govorit ćemo o tome, u prigodi predstavljanja javnosti tog prvorazrednog svjedocenja našeg vremena.
(prof. Ibrahim Kajan)
23.02.2017.
Knjiga Ibrahima Kajana „Put u Blagaj – Blagajske vedute“
U ovoj impresivnoj knjižici, Ibrahim Kajan nas svojim osebujnim stilom uvodi u historiju Blagaja, dugu preko 2000 godina, prekrivenu dubokim naplavinama prošlosti. Svojim majstorskim kazivanjem, Ibrahim nam pripovjeda o pitomoj, blagoslovljenoj, mehkoj oazi, od pamtivijeka „čudnom“ i „tajanstvenom“ mjestu pučkih molitvi – od bogumila i prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja bogova voda i zaštitnika ljudskog života. (str. 17) Pripovijeda nam o Hercegovom stolnom gradu Blagaju koji i dan danas pokazuje ne samo tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i dobrohotnosti. Dakle, u „mudroj oazi čovjekovog duha“ – kako Blagaj poetski naziva Ibrahim Kajan – ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st, ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih evropskih majstora (str. 53).
Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
Seid ef. Smajkić
Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
Seid ef. Smajkić
(sa stranice IbrahimKajan/facebook)
22.02.2017.
Mostar: Upoznati i poštovati druge
Vjera nas uči kako da poštujemo druge
Posjetom bogomoljama učenici upoznaju religijsku šarolikost Mostara
Učenici Šeste osnovne škole u Mostaru na inicijativu nastavnice islamskog vjeronauka Elvedine Kazazić u suradnji sa mostarskim parohom Radivojem Kruljem, koji u toj školi predaje pravoslavni vjeronauk, danas su obišli mostarske bogomolje, kako bi upoznali bogatstvo religijske šarolikosti u gradu na Neretvi, javlja Anadolu Agency (AA).
Učenici trećeg i petog razreda, koji pohađaju islamski i pravoslavni vjeronauk u navedenoj školi, posjetili su Staru pravoslavnu i Sabornu crkvu u Mostaru, Franjevačku crkvu i džamiju u Cernici. Uz obilaske mostarskih bogomolja učenici su imali priliku poslušati i poučna obraćanja imama Envera Husnića ispred džamije u Cernici, svećenika fra. Ike Skoke u Franjevačkoj crkvi i đakona Branislava Rajkovića, koji ih je dočekao ispred Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
„Cilj ovoga posjeta jeste promoviranje zajedništva i slanja jedne pozitivne poruke iz našeg sunčanog grada na Neretvi koji je još od davnina bio simbol harmonične religijske šarolikosti“, kazala je nastavnica islamskog vjeronauka navedene mostarske škole Elvedina Kazazić.
Izučavanje predmeta vjeronauk u osnovnim školama, kako je naglasila, ne smije biti svedeno samo na izučavanje propisa jedne vjere.
„Kroz cjelokupan plan i program u svim razredima se provlače lekcije u kojima učimo o solidarnosti, a i drugim religijama, a što može biti bolje od riječi pretvorenih u djela“, kazala je nastavnica Kazazić.
Mostarski paroh Radivoje Krulj, koji u ovoj školi predaje pravoslavni vjeronauk, ističe da je vedrina dječjih lica osnov i smisao međureligijskog dijaloga. Istog stava su i učitelji: Maja Kajtaz, Denis Hakalović, Minela Gološ i Edina Pehilj, koji su danas bili u pratnji učenika.
„Mostar je oduvijek bio multietnički i multukulturalni grad. Mi u Šestoj osnovnoj školi se trudimo njegovati pozitivne odnose i ljepote našeg grada, učimo djecu da vole svoje, a poštuju drugog i drugačijeg. Na ovaj način, posjetom vjerskih ustanova želimo pokazati ljepotu različitosti našeg grada“, kazala je učiteljica Edina Pehilj.
Ona je naglasila da u njihovoj školi djeca i njihovi roditelji od samog početka obrazovanja već nekoliko godina imaju mogućnost izabrati vjeronauk koji će izučavati. Osim islamskog, u ovoj školi se već nekoliko godina izučava i pravoslavni vjeronauk.
(e-vijesti)
22.02.2017.
Mostar u objektivima fotokamera - Kurt Hielscher
Sredinom dvadesetih godina dvadesetog vijeka, prominentni njemački fotograf Kurt Hielscher bio je pozvan od ondašnje vlade u Beogradu da proputuje Jugoslavijom i napravi knjigu fotografija iz ove države, koja je stvorena samo nekoliko godina ranije. Slične knjige o Španiji, Italiji i Njemačkoj, Kurt Hielscher je bio već objavio, pa je ovaj poziv prihvatio s puno entuzijazma.
U Beogradu je dobio prevodioca, pisma lokalnim vlastima i automobil na raspolaganje. Hielscher se velikodušno zahvalio na ovoj pomoći, koja mu je itekako dobrodošla tokom njegovog obilaska, u poslu koga je, inače, obožavao raditi.
Na putovanju od Alpa, Novog mesta, do Bugarske, napravio je ukupno 1200 fotografija, od kojih je izabrao 191, a prema njegovim riječima, to je bilo malo kako bi se prikazala atraktivnost i raznovrsnost pejsaža, arhitekture i načina života Jugoslovena.
”Nisam želio da to bude kolekcija razglednica”, napisao je.
Rezultat je bio zapanjujuća pokretna kolekcija, objavljena u knjizi izdatoj 1926. godine u Berlinu, od izdavača Ernst Wassmuth AG.
Kako stoji u podacima, objavljenim na stranici My Century, slike su rađene na Agfa Chromo Isorapid pločama.
Među fotografijama u knjizi nalaze se dvije fotografije Mostara, jedna sa starim mostom i Pravoslavnom crkvom u pozadini i druga sa Starog mosta, te dvije fotografije iz Počitelja.
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.02.2017.
Iz istorije Veleža: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža
Ekipa Veleža, sezona 1996/97, stoje: Ćemalović, Kaplan, Greljo, Šegetalo, Mešanović, Salčin; čuče Kalajdžić, Zaimović, Bebanić, Kajtaz i Obad.
Na portalu sportske.ba 20. februara 2017. godine objavljen je tekst autora Mirsada Starčevića pod naslovom: „Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Rođenih: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža“, sa slikom ekipa Veleža koja je igrala u sezoni 1996/97 godine.
Prvi put vidim sliku ekipe Veleža u ovim dresovima. Dresove smo tada poslali kao pomoć ekipi Veleža iz Njemačke, tačnije iz kluba za humanitarnu pomoć „Mostar-Mülheim“. Obzirom da je rad kluba tek bio obnovljen, a iz Mostara su stizale vijesti da ekipa nema nigdje ništa, porefenali smo se i kupili jedan komplet. Obzirom da nismo imali puno vremena tražiti tačno odgovarajuće, naletismo na dresove ove boje, kao na slici, koji su inače poznati kao boja dresova čuvenog Ajaxa iz Amsterdama. U klub je u to vrijeme često navraćao i Enver Marić, koji je u to vrijeme bio trener u Fortuni iz Düsseldorfa, i on nam je tada dao jedan amblem, koji je sam napravio, kao podsjećanje na ratom porušeni Mostar, na srušeni Stari most, na srušeni i ponovo uzdignuti Velež.
Kasnije smo istu garnituru kupili i našim momcima, koji su igrali na tadašnjim turnirima u malom fudbalu. A nedugo nakon toga, sakupili smo novac i jedan komplet dresova plave boje poslali i za FK Lokomotivu.
Od Veleža i od Lokomotive smo dobili zahvalnice za učinjenu donaciju.
Dugo sam po arhivama tragao za jednom ovakvom slikom i posebno sam zahvalan portalu sportske.ba, koji je objavio sliku i ovaj tekst, kao podsjećanje na ta vremena, prije više od 20 godina.
(mala Mostarska raja na turniru u Dortmundu,1997.)
“Fudbalski klub Velež je 15. marta 1992. godine odigrao svoju “posljednju“ utakmicu kao domaćin u Prvoj ligi Jugoslavije na stadionu Pod Bijelim brijegom. Igrao se meč 23 kola u kojem su “Rođeni“ sa (2:0) savladali FK Zemun. Niko tada nije ni u snu mogao naslutiti da je to “posljednja“ domaća tekma Veleža na stadionu gdje je stekao ime i slavu.
Uslijedio je rat i koji Veležu praktično odnosi sve. Prije svega stadion Pod Bijelim brijegom kojeg hrvatske vlasti dodjeljuju novonastalom HŠK Zrinjski ( utemeljen u Međugorju 1992.) na korištenje punih 109 godina.
Uprkos svim problemima rad Fudbalskog kluba Velež obnovljen je 1994. godine. Grupa entuzijasta među kojima su bili Samir Ćemalović, Zijo Tojaga, Mustafa Škoro, Zejnil Selimotić, Meho Kodro, Sejo Kajtaz, Ibro Rahimić, Semir Tuce, braća Halilhodžić, Duško Bajević, Enver Marić…obnovila je klub koji je svoje prve utakmice igrao u Sjevernom logoru. Prvi meč i pobjeda nad Sarajevom
Ipak, kasnije su “Rođeni” domaće mečeve igrali u Jablanici, a potom je od tvorničkog igrališta uređen i napravljen stadion u Vrapčićima na kojem Velež i danas igra utakmice. Prvi zvanični meč u nezavisnoj BiH Velež je odigrao 21. oktobra 1995. godine. U Jablanici je savladano Sarajevo sa (3:0) uz pogotke Adisa Obada, Enesa Bebanića i Dženana Šegetala.
Prvi ligaški poslijeratni meč u Veležovoj majici odigrali su: Semir Kaplan, Emir Ćupina, Mario Knezović, Esad Salčin, Miralem Greljo, Enver Vilogorac, Adis Obad, Nermin Čolaković, Enes Bebanić, Samir Ćemalović, Dženan Šegetalo, Admir Velagić i Saša Ćehajić. Kapiten je bio Samir Ćemalović, a trener Zijo Tojaga.
Kako se tada igralo srcem, bez dresova, kopački, stadiona i svega onoga što imaju današnji igrači reći će nam Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Veleža. – Prvo hvala što ste se sjetili mene i naše ekipe. Iako su vremena poslijerata bila teška, lijepo se sjetiti tog perioda obnove kluba. Nismo imali ničega, a držala nas je ljubav i volja za spas Veleža. Bez stadiona, bez terena za treninge, dresovi i kopačke su dolazile od legendi kluba iz inostranstva i krenulo se. Zaista taj period u mom srcu će duboko ostati urezan, u jednom dahu je rekao Eso Salčin, nekadašnji stameni stoper obnovljenog i spašenog Veleža“.
Kompletan tekst možete pročitati na linku: http://sportske.ba/esad-salcin-clan-prve-poslijeratne-ekipe-rodenih-drzali-su-nas-ljubav-i-volja-za-spas-veleza/
(spagos)
19.02.2017.
Nova knjiga u biblioteci CIDOM: Pogled dug godinu dana
Nova knjiga u našoj biblioteci:
Smail Špago - Pogled dug godinu dana
Pogled dug godinu dana
Pogled na Stari most sa Lučkog mosta
Povodom 450 godina izgradnje Starog mosta 1566-2016.
Grafička obrada i prijelom: Tibor Vrančić
Lektura i korektura: Tibor Vrančić
Naslovna strana: Tibor Vrančić
Fotografija na naslovnoj strani i ostale fotografije: Ajša Nametak Šehić
Prvo izdanje: 2017.g.
Copywright ©2017 Text and Artwork: Smail Špago
(cidom.org)
19.02.2017.
Održan čas historije: Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala
(fotosi: UG MR, Novasloboda)
Udruženje građana "Mostarski Rođeni" okončalo je večeras svoju tradicionalnu manifestaciju "Mostarski februari" panelom "Velež – ideja, pokret, klub".
Pred punom salom Narodnog pozorišta u Mostaru, ali i ispred kompletnog igračkog kadra i uprave Veleža govorili su profesor Zdravko Grebo, aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, sportski novinar Muhamed Bikić, kao i hroničar Mostara Zlatko Serdarević. Panelom je moderirao novinar i filozof Amer Bahtijar.
Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.
"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – „Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.
Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.
"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – „Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.
"Velež je zaista pokret i to nije puka politikantska fraza, Velež je vjera u određene vrijednosti i to ne one vrijednosti kojima se danas ono malo od slobodarske Evrope busa, već one izvorne ideje revolucije, dakle sloboda, bratstvo, jednakopravnost, jednakost, solidarnost i vjera u budućnost. Ono u šta ja vjerujem bez obzira na trenutni položaj Veleža na ligaškim tabelama, ja vjerujem upravo da je on reinkarnacija jedne ideje koja ima svjetlu budućnost i da ćemo tu budućnost vrlo brzo dočekati", emotivno je kazivao Grebo.
Almir Taso, predsjednik Skupštine FK Velež, kazao da ovakvi događaji vraćaju nadu u bolje dane.
"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.
"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.
(izvor;klix.ba)
16.02.2017.
Tri umjetničke slike na stranici CIDOM
Licitacija tri umjetničke slike
Gospodin Miodrag Milićević je poklonio tri svoja umjetnička rada (akvareli bez okvira) s motivom Mostara CIDOM-u kao svoj doprinos/pomoć pri radu naše stranice. Sredstva koja budemo prikupili ovom licitacijom bit će namijenjena u svrhu omogućivanja održavanja naše stranice. Napominjemo da je rad administratora na stranici besplatan - sredstva isključivo služe za plaćanje pružatelja internet usluga stranice.
Licitacija će biti otvorena 7 dana. Početna cijena svake slike je 50 eura, a onaj koji bude izlicitirao sebi sliku bit će obaviješten o načinu uplate. Da bi se osvojila slika potrebno je povećati svaku prethodnu ponudu za 10 eura. Evo i slika. Licitacija može početi - ko želi neka ponudi cijenu u komentarima.
Licitacija na stranici facebook: CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR
(cidom.org)
16.02.2017.
Iz inata rođeni: OKC Abrašević je kao Stari most na suhom, čudo koje povezuje podijeljeni Mostar
(fotosi:klix.ba)
(fotos:arhiva)
(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu mreza-mira.net, 12. februara 2017)
kompletan tekst možete pročitati na: https://www.mreza-mira.net/vijesti/clanci/iz-inata-rodjeni-okc-abrasevic/
U podijeljenom gradu, razdvojenom na dvije cjeline, bila je svih ovih godina i institucija koja je prva koračala naprijed, grupa ljudi koja je nastojala biti most ili bar pješački prijelaz između dva dijela. Mostar je imao, a i sada s njim živi, Omladinski kulturni centar Abrašević.
O Abraševiću nekad i sad, mostarskoj kulturi i politici, prožimanjima te dvije krajnosti i životu u Mostaru razgovarali smo s Huseinom Oručevićem, čovjekom koji je od početka obnove ove izuzetno značajne institucije sve vrijeme bio na čelu kolone, a i danas je njen važan član.
(...)
Nastao kao radnička nadogradnja prije 90 godina
Abrašević je stari Mostarac, osnovan 1926. u restoranu Evropa, u Starom gradu. Nastao je iz potrebe da radnička klasa u nastanku pronađe način korištenja jedne trećine dana iz onovremenske podjele na osam sati rada, osam sati sna i osam sati razonode. Emancipirajuće snage napravile su radničko kulturno-umjetničko društvo s imenom Koste Abraševića. Nekad je bilo između 13 i 16 društava s njegovim imenom. Ugašen u Šestojanuarskoj diktaturi, ponovo obnovljen, pa ugašen početkom Drugog svjetskog rata, poslije rata je krenuo u novi život.
“Mi vučemo ideju iz radničkog pokreta koji ne mora biti ljevičarski, ali s obzirom na Mostar i dešavanja mi jesmo ljevica. Radništvo uopće je vezano za pravednost i razvoj, kao i prava da se ne izrabljuje to radništvo, to je i početak ideje i to je nama i danas važno”, jasno Oručević definira vrijednosti koje stoje iza OKC-a.
(...)
(mreza-mira.net)
15.02.2017.
Mostar u objektivima fotokamera: Clara Sipprell
Clara Sipriell (1885. – 1975.) rođena Kanađanka, bavila se fotografijom u ranim godinama dvadesetog vijeka. Ostala je poznata po slikovitim pejsažima, ali i po portretima poznatih glumaca, umjetnika, pisaca i naučnika.
U ranom djetinjstvu živjela je u veoma teškim uslovima, otac joj je umro prije nego što se rodila, majka je radila razne teške poslove kako bi prehranila djecu, a kad više nije mogla naći posla, djecu je poslala kod svojih roditelja. Kada su joj braća dovoljno odrasla, sele se u Buffalo, SAD. Njen brat Frank je dobio posao asistenta fotografa, pa je pozvao majku i sestru Claru da se presele kod njega.
Godine 1902. Frank otvara fotografski studio, a Clara je od početka bila fascinirana onim što je radio njen brat. Sa svojih deset godina ušla je u sve tajne fotografije. U to vrijeme je Clara fotografisala pejsaže u okolini Buffala i učila zanat. Već 1910. godine izlagala je svoje prve radove, iako je za to vrijeme bilo veoma neobično da se poslom fotografije bavi jedna žena. Bile su to godine borbe za prava žena u SAD. Čitavo to vrijeme Clara nije mogla biti član Camera Cluba u Buffalu, preko koga su se odvijale sve aktivnosti u oblasti fotografije. Već 1913. godine osvaja šest nagrada za svoje fotografije, što joj je pomoglo da se preseli u New York. Tih godina je upoznala Ruskinju Irinu Khrabroff, s kojom je ostala prijateljica čitavog života. Putovale su, a kasnije, i radile zajedno. Kada se Irina udala, 1924. godine, s njom i njenim mužem putovala je Evropom, gdje je gospođa Sipprell fotografisala jadransku obalu, a zahvaljujući poznanstvu s gospođom Khrabroff uspjela je napraviti fotografije mnogih tada poznatih ličnosti, između ostalih, grofice Aleksandre Tolstoj, Sergeja Rahmanjinova i Sergeja Kusevickog.
Dvije godine kasnije, njih dvije, bez Irininog muža, ponovo borave u Jugoslaviji, gdje je Clara napravila seriju fotografija iz raznih mjesta, uključujući i fotografije ljudi koji su tamo živjeli.
Clara Sipprell živjela je do 1975. godine, sve do svoje devedesete godine. Iza nje su ostale brojne fotografije, a nas posebno raduje da su ostale sačuvane fotografije snimljene za vrijeme boravka u Mostaru, kada je 1926. godine napravila fotografiju iz Cernice i Neziragine džamije na Spilama.
Fotografije Clare Sipperll, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.
Svjetski Dan radija
Širom svijeta, 13. februar se obilježava kao Svjetski dan radija.
UNESCO je proglasio ovaj praznik da bi promovisao radio, kao mediji koji pruža sve mogućnosti.
Radio dopire do svih slojeva stanovništva i čini mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog, te pomože ljudima u najrazličitijim životnim situacijama.
U savremenom digitalnom svijetu, radio ostaje najdostupniji medij koji može da se sluša i u najudaljenijim mjestima.
Svjetski je dan radija se bilježava ga u znak sjećanja na 1946. kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda, a proglasio ga je UNESCO na prijedlog Španjolske radijske akademije. Cilj Svjetskog dana radija je podizanje svijesti javnosti i medijima o samoj vrijednosti radija, poboljšanju međunarodne saradnje te pristupu informacijama putem radija.
Danas u Bosni i Hercegovini egzistira 149 radio stanica od toga 61 javnih i 78 privatnih, 3 radijska javna servisa (BH radio 1, Radio Federacije biH, Radio RS). Na srednjim talasima emitiranja postoje 4 radio stanice, a neprofitne organizacije u BiH posjeduju 3 radio stanice.
Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda) zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).
Godinama smo učili da je prva radio stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo, sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942.
Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio spiker iz studija.
Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.
Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan 1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione ljudi u Americi.
Na ovim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica.
(izvor.radiosarajevo)
13.02.2017.
"Februari toplo dišu" za Dan oslobođenja Mostara
pozivnica za 14. februar 2017.
U okviru manifestacije “Februari toplo dišu”, koju povodom 14. februara – Dana oslobođenja Mostara od fašističkih okuptora u Drugom svjetskom ratu, organizuje Udruženje antifašista i boraca NOR-a, sutra će biti položeno cvijeće na biste narodnih heroja i druga spomen obilježja u gradu.
U 10 sati, cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe u ulici Gojka Vukovića Donjoj Mahali.
U 10,45 sati cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja dr. Safeta Mujića u krugu Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” u Južnom logoru, a u 11,30 sati cvijeće će se položiti na Spomenik ilegalcu u ulici Bulevar narodne revolucije kod Doma zdravlja.
Uveče, u 18 sati, u kući Gojka Vukovića u Donjoj Mahali, održaće se Antifašističko sijelo.
(Novasloboda.ba)
12.02.2017.
Na Partizanskom 11. februara 2017.
Slike preuzete sa portala 11. februara 2017...
Svečanom akademijom u Narodnom pozorišu Mostar, u organizaciji Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata, u subotu je započelo obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu.
Nakon 25 godina pauze, dodijeljene su nagrada “14. februar”, a dobitnici su Radmilo Braca Andrić, Izudin Pintul i posthumno Predrag Matvejević.
“Poruka koju danas šaljemo je da je antifašizam trajna civilizacijska tekovina kojom se, bez obzira na sve razlike među nama, moramo ponositi. Mostar je bio bastion antifašizma i grijeh je da tu europsku tekovinu i ovaj dan ne baštinimo”, kazao je tom prilikom predsjednik Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata Sead Đulić.
Takođe su dodijeljene “Februarske plakete” Muji Salčinu, Seadu Mulahasanoviću, Štefici Galić, Aliji Hadžialiću, Ramizu Panduru i posthumno Marseli Šunjić.
Na obilježavanju Dana oslobođenja Mostara došla su brojna izaslanstva iz zemlje i susjednih zemalja, a nakon svečane akademije, protokolom je predviđeno polaganje cvijeća na mostarskim Šehitlucima, na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde, te na Partizanskom groblju.
(novasloboda.ba)
Završna epizoda u obilježavanju Dana oslobođenja Mostara bila je kao što tradicija nalaže na Partizanskom groblju.
Grupa huligana napala je verbalno povorku udruženja antifašista i boraca NOR-a napadnuta koji su uzvikivali prijeteće poruke, ali je brzom intervencijom policijskih snaga spriječen teži incident.
Grupa huligana napala je verbalno povorku udruženja antifašista i boraca NOR-a napadnuta koji su uzvikivali prijeteće poruke, ali je brzom intervencijom policijskih snaga spriječen teži incident.
(klix.ba)
10.02.2017.
Uoči obljetnice ponovo devastirano Partizansko groblje
(tekst koji slijedi i fotografije su objavljeni na portalu bljesak.info 10. februara 2017.)
Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.
lako je godinama zapušteno i devastirano mostarsko Partizansko groblje uoči obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II. svjetskom ratu, dodatno je oštećeno.
Naime, djelatnici JP Parkovi otkrili su nova oštećenja na spomenicima, te uvrjedljive grafite.
Na lice mjesta su stigli i pripadnici PU Mostar.
Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.
Inače, u prijedlog proračuna Mostara za 2017. izdvojen je novac za djelomičnu sanaciju spomen-groblja.
(bljesak.info)
10.02.2017.
Uz Dan oslobođenja 14. februara
Obilježavaje Dana oslobođenja Mostara od fašistčkog okupatora
Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar organiziraju obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II svjetskom ratu.
Svečanost će se obilježit u subotu 11.02.2017. g. sljedećim programom:
10:00 Narodno pozorište Svečana Akademija, dodjela nagrada “14. Februar”;
11:00 Šehitluci, polaganje cvijeća;
12:00 Trg Republike (Musala), okupljanje antifašista iz BiH i gostiju iz drugih država, polaganje cvijeća na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo te na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde;
13:00 Partizansko groblje, kratko obraćanje domaćina i polaganje cvijeća prisutnih delegacija;
14:00 Restoran Crvenog križa u kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”, zajednički ručak i druženje.
(tačno.net)
10.02.2017.
Mostarski februar 2017
I ove godine će se održati skup manifestacija pod nazivom Festival „Mostarski februar“.
U okviru festivala održat će se sljedeće manifestacije:
-XVI po redu februarski turnir u rukometu „Enisej Hondžo – Kole“,
-V Po redu „Februarski turnir“ u futsalu u organizaciji Kluba Navijača Red Army i
-„Čas historije“ u organizaciji UG Mostarski Rođeni.
Ovim putem Vas želimo pozvati da uveličate sve ove manifestacije svojim prisustvom.
Više detalja o „Času historije“ u narednim danima.
Pozivamo sve organizacije i pojedince da ukoliko žele da učestvuju u ovom zajedničkom projektu, da tako i učine.
"Nije sloboda s neba pala, za nju je sestra tri brata dala!"
Mostar u srcu, Velež do groba!
"Nije sloboda s neba pala, za nju je sestra tri brata dala!"
Mostar u srcu, Velež do groba!
UG Mostarski Rođeni
08.02.2017.
Oproštajni perfomans u čast akademika Predraga Matvejevića
U čast preminulog akademika Predraga Matvejevića, večeras je na Starom mostu, u njegovom rodnom Mostaru, održan oproštajni performans u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju.
Tom prilikom Ivan Bevanda izveo je instrumental Šantićeve "Emine" na trubi, za koju je notni zapis napisao Đelo Jusić, upravo za Matvejevića. Njegovom slikom ukrašena je i kula Helebija na Starom mostu. Matvejević je bio jedan od najvažnijih intelektualaca Balkana, ali i Evrope.
Kao rođeni Mostarac, Matvejević je cijeli svoj život posvetio zalaganju i odbrani univerzalnih civilizacijskih vrijednosti svijeta, često za sebe govoreći kako pripada intelektualnom krugu hrvatskog, italijanskog i bh. porijekla.
Matvejević je autor desetina knjiga i jedan je od najprevođenijih autora sa prostora jugoistočne Evrope. Samo je njegov "Mediteranski brevijar" preveden na 23 jezika, od Tokija do Los Angelesa. Nosilac je počasnih doktorata na univerzitetima u Francuskoj, te u italijanskoj Genovi i Trstu, dok mu je 2002. godine dodijeljen i počasni doktorat na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u rodnom Mostaru.
Također, U organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara, 7. februara, s početkom u 20 sati, u Kongresnoj dvorani hotela "Bristol" bit će održana večer sjećanja na ovog velikog intelektualca.
“Oprostit ćemo se od Matvejevića uz prigodni video projekciju njegovih sjećanja i književnih djela“ navodi organizator.
(izvor:faktor.ba)
(fotosi:vijesti.ba)
(fotosi:vijesti.ba)
08.02.2017.
Mostar u objektivima fotokamera - Miroslav Loose
Napisati bilo šta više od onoga što je o Miroslavu Looseu napisao Karlo Drago Miletić u svojoj knjizi “Veliki graditelj Miroslav Loose”, neumjesno je i nepotrebno, s ovog mjesta. Biranim riječima, u kratkim crtama, autor je dao opis ovog čovjeka, koji je u prvoj polovini dvadesetog vijeka dao i te kakav doprinos razvoju grada Mostara.
„Svaka građevina ima svog graditelja, inženjera, projektanta, arhitekta, nadzornika, a Miroslav Loose objedinio je sve te struke. Prikaz je to jednog vremena, s obiljem podataka o načinu funkcionisanja Mostara na početku 20. vijeka, kada se podiže civilizacijski nivo življenja izgradnjom vodovoda i javnih objekata. Loose se u radu dotakao mnogih tema, od dizajniranja nadgrobnih spomenika do izrade različitih varijanti grba grada, a ponajviše je radio na izgradnji i obnovi brojnih javnih objekata. Bio je upravinik vodovoda i voditelj tehničkog odjela u opštinskom poglavarstvu, a od 1933. nalazi se i na čelu vatrogasne jedinice.
Po njegovoj osnovi i pod njegovim nadzorom izgrađeno je gradsko kupalište, nivelisane su i regulisane, te izgrađene neke ulice, sagrađen je vatrogasni dom i drugo. Nakon rata, bio je predavač na Građevinskoj tehničkoj školi, a prevodio je i s njemačkog.
U knjizi su doneseni odlomci iz njegovih dnevnika, koji nam pružaju najbolju sliku o izgradnji Mostara u to doba, kao i sačuvani nacrti, koji najbolje svjedoče o Looseovu talentu.
Može se reći da je životni vijek Miroslava Loosea protekao u neprekidnom radu, te su iza njega ostali mnogi spomenici izuzetnog znanja i upornosti koji svakako zaslužuju ovakvu publikaciju da jedna istorijska ličnost ne padne u zaborav i da bude podsticaj za buduća istraživanja“.
Neke od brojnih fotografije Miroslava Loosea, koje svjedoče o razvoju grada Mostara, u vrijeme njegovog života, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.02.2017.
Pismo Predraga Matvejevića na dan rušenja Starog mosta
(tekstovi koji slijedi objavljeni su na portalu ba.n1info.com dana 2. februara 2017. godine)
Nakon duge i teške bolesti u četvrtak, u 14 sati u Zagrebu, preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.
Matvejević je bio jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana i Evrope. Poznat je bio kao veliki humanista, kozmopolit, poliglot i aktivista, koji je posjećivao proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Kao rođenog Mostarca duboko ga je pogodilo rušenje simbola grada na Neretvi, Starog mosta, kojeg su pripadnici HVO-a 9. novembra 1993. srušili nakon što su ga granatirali nekoliko sati. Matvejević je na taj tužni dan objavio pismo koje je prenio Feral Tribune 16. novembra 1993.
Pismo prenosimo u cijelosti:
"Dr Predrag Matvejević
MOST
Nisam vjerovao da će se itko usuditi srušiti Stari most u mome rodnome gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: 6 mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali ipak nije ovaj stari. Činilo se da će, unatoč barbarstvu, ostati kao vrijednost i kao povijest. Povjerovao sam da će se, upravo na temelju vrijednosti i povijesti, naći neko rješenje i spasiti ono što se još može u Bosni i Hercegovini spasiti. Još jednom sam bio naivan.
Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti Mostarskog mosta, o njegovu skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od kojeg je bio isklesan. Za nj me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto “stari”, kao što se zove oca ili drugara: nalazili smo se “na starome”, kupali se “pod starim”, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu “sa starog”. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama: “Zelenika”, nad kojom su rasli smokva i šipak, “Šuplja” pod kojom je opasni vrtlog (“kapak”), mali i veliki “Soko”, “Glavar” nalik molu u nekoj maloj luci, veliki “Duradžik” na kojem su se dječaci pripremali za “skok sa ćuprije”. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran…
Tu smo živjeli odavno u slozi unatoč razlikama. Moji su prijatelji nosili katolička, pravoslavna i muslimanska imena: prepoznavali smo se više po osobinama, nego po imenima. Nismo voljeli one koji su dolazili sa istočnih ili zapadnih strana, kad su im razlike bile važnije od sloge. Zvali smo ih u srdžbi “grmaljima” i “skutorima”. Kao da smo slutili šta će učiniti od našeg suživota. Za vrijeme prethodnog rata, Drugog svjetskog, u grad kroz koji su prolazile i harale vojske strane i domaće – Nijemci, ustaše, Talijani, četnici – uvukao se noću u Mostar bataljon ranjenih i iznemoglih partizana, bili smo solidarni unatoč razlikama. Ponosili smo se time: povijest je potvrdila takve vrijednosti.
U povijesti barbarstva, najgore mjesto dobili su rušitelji gradova. Mostar su počeli rušiti “Srbi”, nastavili “Hrvati” – stavljam ih pod navodnike da ih razlikujemo od onih Hrvata i Srba koji nisu krivi, koji se zajedno s nama stide. Bez obzira na to tko je “prvi počeo”, tko više a tko manje srušio ili ubio, jedna se krivica ne može opravdati drugom. Svatko će odgovarati za se, rušitelji Mostara kao i Vukovara, mučitelji Sarajeva.
Stari su most konačno srušili, nema više dvojbe, bojovnici, tzv. Herceg-Bosne. Nanijeli su time neizmjernu štetu samoj Hrvatskoj u času kad ju je svijet počeo bolje shvaćati, prihvaćati je kao ranjenu naciju. Pouzdani strani svjedoci, oni isti koje smo i sami navodili kad su svjedočili o srpskim zlodjelima u logorima poput Omarske, Manjače, Odžaka ili Trnopolja, upozorili su nedavno svijet na postojanje sličnih logora u Dretelju, Gabeli, Ljubuškom, na strašnom “heliodromu” kraj sama Mostara. Poštenje nacije očituje se, uz ostalo, u spremnosti da prizna zlodjela koja su u njezino ime počinjena. To je možda najviši stupanj nacionalnog osjećanja, istodobno najplemenitiji i najrizičniji.
Uz ratne zločine koje su počinile horde Karadžića i Mladića, spominju se već mjesecima ubojstva u Mostaru i Hercegovini, kao i osvete za njih u srednjoj Bosni. Mate Boban neće moći nikoga uvjeriti da je rušenje mosta nevažni, slučajni incident. On je nedavno napisao pisma predsjedniku Hrvatske, puna neukog i neukusnog laskanja, ističući da oni ostvaruju njegovu “viziju”. Nisam čuo predsjednikovu ogradu od takvih riječi, od rušitelja djela koje je uvršteno u baštinu vrijednosti i povijesti čovječanstva.
Pridružujem se hrvatskim intelektualcima koji su zatražili od predsjednika da razmisli o ostavci.
Pariz, 9. studenog 1993. god.
Na dan rušenja Starog mosta u Mostaru"
Na dan rušenja Starog mosta u Mostaru"
(Feral Tribune, 16. XI 1993. god.)
Umro je Predrag Matvejević
Nakon duge i teške bolesti preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.
Informacija nam je potvrđena iz kruga njegovih bliskih prijatelja. Kako doznajemo, njegova želja je da se ispraćaj dogodi u uskom krugu najbližih.
Jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana, ali i Evrope, preminuo je u četvrtak oko 14 sati u Zagrebu, u 85. godini.
Matvejević je rođen u Mostaru 1932., od oca Vsevoloda Matvejeviča, rođenog u ukrajinskoj Odesi, koji je bio sudija u Mostaru i majke Angeline (r. Pavić).
Bio je humanist, kozmopolit, poliglot i aktivist, posjećujući proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Njegov "Mediteranski brevijar" preveden je na brojne svjetske jezike, od Tokija do Los Angelesa.
Šezdesetak uglednih italijanskih umjetnika potpisalo je prije godinu dana inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost upravo zbog "Mediteranskog brevijara". Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti italijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris.
Matvejević je doktorirao na Sorbonni, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je francusku književnost od 1959. do 1991. godine, na Trećemu pariskom univerzitetu (Nouvelle Sorbonne), predavao je slavenske književnosti od 1991. do 1994., a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na rimskom univerzitetu La Sapienza. Matvejević je primio počasne doktorate u Francuskoj, BiH, Italiji. Počasni je doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu.
01.02.2017.
Mostar u objektivima fotokamera – Albert Kahn
Čudnovato je kad se jedan od najbogatijih osoba Evrope onoga doba, odluči poći na avanturistički put u svijet. Ipak je to 1910.ih učinio jedan Francuz, inače porijeklom Jevrej iz Alsace-a, Albert Kahn (3. 3. 1860. – 14. 11. 1940.), a bio je i jedan od pionira fotografije u boji.
U dobi od dvadeset godina seli se u Pariz, gdje radi kao bankar, a kasnije studira književnost i pravo. Godine 1892. postaje direktor banke i suvlasnik poznate banke Goudchaux. Za života postaje poznati dobrotvor, te upoznaje brojne poznate osobe onoga vremena – Alberta Einsteina, Austen Chamberlain, Puala Valeryja, Auguste Rodina i druge.
Od 1908. do 1930. godine je utemeljio i razvio poznatu filmsku arhivu „Le Archives de la Planete” (Arhiva planete). Ogroman dio svoga imetka trošio je na rad tada najvećeg etnološko-fotografskog projekta. On obuhvata preko 100 sati dokumentarnog filma i preko 72 000 fotografija iz cijelog svijeta. Uz pomoć mnogih drugih fotografa putovao je svijetom i slikao ljude, gradove, krajolike i znamenitosti. Posjetio je preko 50 država, a među inima i našu Bosnu i Hercegovinu.
Nije poznato da je prije njega bilo ko radio fotografije u boji. Doduše, bilo je mnogih fotografa, koji su svoje radove nastale u crno-bijeloj tehnici kasnije retuširali, ali nije poznato da je neko prije njega slikao našu domovinu u boji.
Iz perioda 1912. godine nastaje i poznata serija slika osoba i predjela našega Mostara i njegove okoline. Pa evo ponekih, uz napomenu da nisu retuširane, nego su originali snimljeni u boji. Cijela serija njegovih fotografija Mostara može se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen