Sonntag, 16. Juni 2024

Hadži Balijina džamija u Brankovcu, Mostar

 


(tekst koji slijedi napisao je Ahme Kurt, dana 16. juna 2024. godine)

Na slici je hadži Balijina džamija koja je u fazi obnavljanja. To je četvrta džamija koja se ponovo podiže, od njih desetak koje su srušene u vremenu od 1947. do 1954. godine. Vjerovali ili ne, rušenjem ove džamije 1950. godine rukovodio je A. sa fesom na glavi!?

U raznim tekstovima, tu i tamo, ima mnogo netačnosti o broju i nazivima srušenih džamija, zato evo tačnih podataka:

Za vrijeme socijalističke Jugoslavije srušene su: Fatime kadun u ljeto 1947. godine, Husein-hodžina, u proljeće 1947. godine, Sinan-pašina, decembar 1949. godine, Nezir-agina 1950. godine, Hadži Balijina u Brankovcu, 1950. godine, Memi-hodžina, 1951. godine, Mehmed-ćehajina, 1951. godine, Tere hadži Jahjetova, 30. 12. 1954. zapaljena, munara prenesena u Potoke 1962. i ozidana uz Karađoz-begov mesdžid, Ahmed-efendije Kotle džamija je dijelom srušena 1942. godine, a munara prenesena u Rečice 1959. godine. Objekat Ali-hodžine džamije (munara demontirane prije Drugog svjetskog rata) srušen 1955. godine. Osim ovih džamija u socijalističkom periodu su uništeni i sljedeći mesdžidi: Ćurči Ahmedov 1951, Bajezid-hodžin 1960, Hadži Velijin (predak porodice Muslibegović) 1950, Hadži Ibrahima Čevre 1969.

Demontirane munare za vrijeme monarhističke Jugoslavije: Ali-hodžina (Krvava džamija, opisana u djelu Osmana Nuri Hadžića Ago Šarić) na Raljevini je zapaljena 1922. godine, a munara prenesena u Jablanicu 1934. i ozidana uz tamošnji mesdžid. Munara Hafiz-hodžine džamije prenesena 1932. u Čapljinu, a na njenim temeljima Vakufsko povjerenstvo je izgradilo kuću na sprat.

(AhmetKurt)




Panorama 1891. Brankovac i Hadži Balijina džamija (cidom)


Hadži Balina džamija. Na onom praznom platou između ulica Braće Cišića i Braće Šarića u Brankovcu, postojala je sve do ljeta 1950. godine mala džamija sa kamenom munarom, koju je prije 1612. godine sagradio Balija, sin Muhamedov.

Prvobiitno je bila bez munare (mesdžid) što se razumije iz vakufname koja se sačuvala u originalu. Godine 1891. prezidana je munara od šerefee i popravljen krov na džamiji.

O prijeklu i đivotu ovogvakifa znamo malo. Njegova vakufnama pruža nam nešto više podataka o članovima njegove uže porodice i iscrpne podatke o zadužbinama koje je osnovao i uvakufio. Po svoj prilici, od ovog vakifa vuku svoje porijeklo članovi mostarske porodiceBalića.

Džamija je u početku imala slijedeće službenike:

-imama i mualima (jedno lice), sa 12 akči plate dnevno

-mujezina i kajima (jedno lice), sa 7 akči plate dnevno.

Iz vakufname saznajemo da je Balija sagradio slijedeće zadužbine: džamiju i mekteb u Mostaru, dva mosta na Neretvi – u Konjicu i Glavatičevu, karavan saraj u Borcima više Konjica i čatrnju na Rujištu u Zijemljima. Iz sredstava ovog vakufa sagrađena je u prvoj polovini prošlog stoljeća jedna medresa spram džamije.

Za izdržavanje navedenih zadužbina vakif je uvakufio devet dućana u Mostaru i 300.000 akči u gotovom. Ovom vakufu je nekad pripadao čitav onaj veliki prostor koji se proteže od džamije do iznad pravoslavnog groblja više stare pravoslavne crkve. Godine 1889. ovaj vakuf je držao u posjedu dvije kuće, tri dućana, voćnjak i harem

Džamija je srušena 1950. godine.

(Hivzija Hasandedić- Spomenici Kulture Turskog doba u Mostaru, 2005.)

Samstag, 15. Juni 2024

Prije 64 godine: Francuska – Jugoslavija 4:5, na otvaranju prvog Kupa evropskih nacija

 

Francuska - Jugoslavija, Pariz, Park Prinčeva, 6. juli 1960.

Francucka - Jugoslavija 4:5, statistika


Prvo Evropsko prvenstvo u fudbalu u istoriji, koje se tada zvalo Kup evropskih nacija, počelo je spektaklom 6. jula 1960. godine.

U prvom polufinalu, odigranom na pariskom Parku prinčeva, Francuska je vodila protiv Jugoslaviju sa 4:2, da bi između 75. i 78. minuta primila tri gola i izgubila 4:5.

Sudija Gaston Grandain iz Belgije vodio je ovaj spektakl pred 26.370 gledalaca. Ovo je bila utakmica sa najviše golova u istoriji Evropskog prvenstva, i ostala je upamćena kao jedan od najuzbudljivijih trenutaka u istoriji evropskog fudbala!

U završnicu Kupa evropskih nacija, plasirale su se četiri ekipe, i turnir je počinjao sa dvije utalmice polufinala, a nakon toga igrale su se utakmica za 3. mjesto, i konačno finale.

U drugom polufinalu Sovjetski savez je pobjedio Čehoslovačku 3:0 Čehoslovačka je osvojila treće mesto pobjedivši Francusku 2:0. U finalu je Sovjetski savez pobjedio Jugoslaviju sa 2:1, golom u produžetcima, i osvojio prvi Kup evropskih nacija.


U sjećanju: Osam godina kasnije, 1968. godine Jugoslavija se ponovo našla u finalu Kupa evropskih nacija, koji je igran u Italiji, U polufinalu je Jugoslavija pobjedila Englesku sa 1:0, a u drugom polufinalu Italija i Sovjetski savez su igrali nerješeno 0:0. Po tadašnjim pravilima, finalista je odlučen bacanjem novčića. U finale se plasirala Italija. U meču za treće mjesto Engleska je pobjedila Sovjetski savez sa 2:0.

U finalu su Italija i Jugoslavija odigrali nerješeno 0:0. Po tadašnjim pravilima, nije bilo produžetaka i pucanja penala, niti je u finalu nije bilo bacanja novčića, nego se igrala druga utakmica, u kojoj je domaćin Italija, zahvaljujući švajcarskom sudiji Gottfriedu Dienstu, pobjedila rezultatom 2:0.

Dok smo prvenstvo 1960. godine pratili putem radio prenosa, i izvještaja u novinama, prvenstvo 1968. godine smo već mogli gledati putem TV prenosa.

(sport)

(spagos)


Freitag, 14. Juni 2024

Prije 85 godina, pogled na Velež

 

1939.

2021.

1939.

2022.

Dvije slike, iz kolekcije slika iz 1939 godina, postavljene na stranici Cidom, i dvije novije slike, probližno sa istog mjesta: Pogled na Velež iz Željuše, i dva pješaka na makadamskom putu od Mostara u Bijelo polje.

(spagos)

Donnerstag, 13. Juni 2024

Na Uborku i Sutini obilježena 32. godišnjica od zločina

 








Dan civilnih žrtava rata Mostara i 32. godišnjica od zločina na Uborku i Sutini obilježeni su u četvrtak u Mostaru, u organizaciji Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostar.

Tom prilikom, brojne delegacije položile su cvijeće na spomen – obilježjima na Uborku, Sutini i u Zaliku, a obilježavanju su, uz ostale, prisustvovali i predstavnici Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, pod,predsjednik FBiH Igor Stojanović, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar, zamjenica šefa Misije u Ambasadi Sjedinjenih Država u Sarajevu Deborah Mennuti, predstavnici Vlade HNK-a te Grada i Gradskog vijeća Mostara.

Predsjednik Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini Adnin Hasić istakao je kako se danas obilježava Dan civilnih žrtava rata u Gradu Mostaru kojih ima, kako je kazao, više od 860, kao i 32. godišnjica od zločina na Uborku i Sutini, koji su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske uz podršku paravojnih jedinica i ostataka JNA.

“Na današnji dan prije 32 godine,, na lokalitetima Uborak i Sutina strijeljano je 114 nedužnih građana Mostara bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Dvanaest osumnjičenih za zločine na Uborku i Sutini više nije među živima, a umiru i svjedoci, međutim, mi smo tu da svake godine obilježavamo godišnjicu i da se sjetimo svih nedužnih žrtava u Gradu Mostaru koji su ubijeni tokom agresije na BiH i da na neki način vršimo inicijativu prema Tužilaštvu BiH da se konačno pred lice pravde izvedu najodgovorniji za ove zločine”, naglasio je Hasić.

Kazao je i kako se Tužilaštvo BiH napokon, nakon 30 godina, aktivno uhvatilo u koštac s predmetom zločina na Uborku i Sutini.

“Iskreno se nadam da ćemo u skorom periodu doći do optužnice za ove zločine”, poručio je Hasić.

Zamjenica šefa Misije u Ambasadi Sjedinjenih Država u Sarajevu Deborah Mennuti naglasila je u svom obraćanju kako je sjećanje na žrtve ključni korak na putu prema pomirenju. 

“Zločini poput ovog počinjeni nad nedužnim i bespomoćnim ljudima, kada su civili silom odvođeni iz svojih domova i skloništa strašni su. Iako počinioci ovog zločina još uvijek nisu privedeni pravdi, pozdravljamo napredak u istrazi postignut u skorije vrijeme,, te se nadamo da će oni biti procesuirani na odgovarajući način. Odajući počast ubijenima obavezujemo se da ćemo podržavati preživjele i nastaviti borbu za pravdu zajedno sa Zajednicom porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini”, poručila je Mennuti.

Na inicijativu Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i podršku Grada Mostara, trenutno se izvode radovi na obnovi i rekonstrukciji spomen obilježja Sutina, gdje je prije 32 godine ekshumirana prva masovna grobnica u BiH.

(NovaSloboda.ba)


Neobični praznici – Dan šivaćih mašina

 



Nacionalni dan šivaćih mašina u SAD

Svake godine, 13. juna, u SAD se obilježava pronalazak ovog svakodnevnog predmeta, kao Nacionalni dan šivaćih mašina. Dovoljan razlog da ovu priliku uvrstimo u kalendar čudnih praznika iz cijelog svijeta i ispričamo njenu priču u ovom članku. O čemu se radi?


Kada je Dan šivaćih mašina?

U SAD-u se nacionalni dan šivaćih mašina uvijek održava 13. juna.


Uz Nacionalni dan šivaćih mašina: kratka istorija šivaće mašine i njenih prethodnika

Zbog tematske blizine srodnim događajima poput Međunarodnog dana sigurnosnih igla 10. aprila, ili Dana igala 27. novembra, već sada možete pretpostaviti o čemu se radi. Ipak, o današnjem događaju ima se još puno toga za otkriti. Kao i kod gotovo svih mašina i izuma, put do funkcionalne verzije šivaće mašine koju danas poznajemo bio je prilično dug. Do 1830. šivanje se prvenstveno radilo ručno, a vještine vještog krojača mogle su postići do 30 uboda u minuti (pogledajte i Nacionalni dan krojača 4. juna). Ipak, rastuća industrijalizacija donijela je sa sobom potrebu za stvaranjem veće efikasnosti i produktivnosti pomoću igala za šivenje koje pokreće mašina.

Nijemac Charles Frederick Wiesenthal, koji je živio u Velikoj Britaniji, izveo je prve pokušaje mehanički ušivenog šava 1755. godine, simulirajući ručne pokrete šivanja mehanički upravljanom iglom s dva vrha sa središnjim uhom. Prema dostupnim istorijskim dokumentima i zapisima, Wiesenthal nikada nije mogao proizvesti šivaću mašinu koja bi se mogla koristiti u proizvodnji; Međutim, oblik igle koji je razvio smatra se revolucionarnim razvojem i koristili su ga kasniji pioniri šivaćih mašina kao što su Joseph Madersperger, John James Greenough, itd. Zapravo, ovaj oblik igle se i danas koristi u industriji.


Zašto Nacionalni dan šivaćih mašina pada 13. juna? Thomas Saint i izum šivaće mašine

Ovo je samo kratak istorijski izlet koji nas vodi do Thomasa Sainta i njegovog izuma šivaće mašine 1790. godine. Britanac Thomas Saint dobio je britanski patent 13. juna 1790. za dizajn svoje šivaće mašine napravljene u potpunosti od drveta sa viljuškastom iglom, ubadačem i iglom sa kukom. Iako je ovaj dizajn mašine za šivanje lančanim šavovima već bio veoma napredan za svoje vrijeme, Saint ga nikada nije plasirao na tržište i nikada nije planove dizajna pretvorio u stvarnost. Danas su barem dostupne samo Saintove bilješke i planovi gradnje, koji su poslužili kao predložak za primjer izložen u Muzeju nauke u Londonu (Londoner Science Museum). Ovo je ponovo kreirao William Newton Wilson 1874.


Izum ide u proizvodnju - različiti patenti šivaće mašine

Pogled na istorijske zapise brzo pokazuje da Saint nipošto nije bio jedini koji se zabavljao idejom mehaničke šivaće mašine. Međutim, mora reći da je bio jedan od prvih nosilaca patenta za takvu mašinu. Kao rezultat toga, drugi su došli do izražaja i doveli šivaću mašinu do proizvodne zrelosti. Ispod je kratka, neiscrpna, komentirana lista najvažnijih podataka:

-Oko 1800. Nijemac Balthasar Krems iz Mayena u Rajni (Ajfel) konstruisao je šivaću mašinu sa lančanim šavovima koja je mogla da šije do 350 uboda u minuti, ali je mogla da šije samo jakobinske šešire.

-Francuz Barthélemy Thimonnier razvio je šivaću mašinu između 1829. i 1830. godine, za koju je dobio patent 17. jula 1830. godine. Ovaj model, nazvan Couseuse, bio je početak čitave serije mašina koje su se vremenom stalno poboljšavale.

-Između 1807. i 1839. Austrijanac Joseph Madersperger radio je na svojoj verziji šivaće mašine. Iako njegov rad nije bio komercijalno uspješan, uređaj sličan šatlu za proizvodnju dvostrukog boda može se pratiti do njega.

-Amerikanac Walter Hunt je 1834. godine razvio prvu mašinu za šivenje sa dva konca, koja je bila opremljena šatlom koji je razvio Madersperger.

-John James Greenough je primio prvi američki patent za šivaću mašinu 21. februara 1842. godine. -1. decembra 1846. godine patentirana je šivaća mašina za šivenje pod imenom W. Thomas. Međutim, stvarna ideja došla je od Amerikanca Eliasa Howea, koji se općenito smatra izumiteljem ove konstrukcije. I. M. Singer & Co., koju je 1851. osnovao Isaac Merritt Singer, tada je napravio prve šivaće mašine dizajnirane prema Howeovoj ideji.

-11. februara 1851. godine, Amerikanci Grover i Baker dobili su patent broj 7931 za pronalazak mašine za šivanje lančanih šavova sa dva konca.


Kada je započeo Nacionalni dan šivaćih mašina?

Iako je jasno zašto se Nacionalni dan šivanja pada baš 13. juna, još uvijek postoji nekoliko nedosljednosti. Nažalost, tokom svog istraživanja nisam uspio da saznam ko je bio konkretan inicijator ovog događaja i od kada se tačno obilježava. Prilično je očigledno da se radi o ljubiteljima šivaćih mašina. Možda se u tome nalazi poveznica sa Danom vađenja korova (National Weed Your Garden Day), koji se također obilježava 13. juna, Dana golubova (National Pigeon Day), Dana invalidnih kuhara (National Kitchen Klutzes of America Day). Sve ovo se odnosi na 13. jun, isto kao i Međunarodni dan bacanja sjekire (International Axe Throwing Day).

Imajući sve rečeno na umu, želim svima ugodan Dan šivaćih mašina. Bez obzira da li u SAD, ili bilo gdje drugdje u svijetu. :)

Tag der Nähmaschine - National Sewing Machine Day USA - 13. Juni (kuriose-feiertage.de)


vezani tekstovi:

spagosmail: Prije 177 godina – Pronalazak za čovječanstvo



fotografija: Oglas o prodaji Singer Šivaćih mašina u Sarajevu, 
i hamal nosi kupljenu šivaću mašinu, 
u Sarajevu, oko 1900.

(spagos)




Mittwoch, 12. Juni 2024

Iz stare štampe – Poslije rudarske nesreće od aprila 1926. godine

 


U Jugoslavenskom listu od 23. aprila 1926. godine, objavljena je vijest o dešavanjima nakon rudarske nesreći u Mostaru.


“Poslije rudarske tragedije

Mostar, 22. aprila

Lješevi žrtava povodnja u ovdašnjem rudniku još nisu otkopani. Radovi na tome napreduju te izgleda da će do ponedeljka ili utorka svi lješevi postradalih biti otkopani.

Gradska općina u Mostaru dala je porodicama postradalih izvjesnu novčanu pomoć.

Među radništvom razvila se akcija za sakupljanje dobrovoljnih priloga kao pomoć porodicama postrtradalih rudara. Savez rudarskih radnika vodi tu akciju. U Kaknju je u ovu svrhu do sada skupljeno 2100 dinara.”


prilog: Rudnik Mostar, fotografija iz 1921. godine

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 11. Juni 2024

Prije 75 godina – Prvo izdanje Orwelove “1984.”

 


1984. je bila prije 40 godina. A knjiga „1984“, nazvana je tako, jer je njen autor George Orwel jednostavno izokrenuo broj godine kada je njegova knjiga napisana (48-84), ostaje aktuelna. Prije tačno 75 godina, 8. juna 1949. godine, izašlo je prvo izdanje koje se vidi na slici Knjižare. Razočarani ljevičar Orwel prvobitno je shvatio svoj roman kao obračun sa staljinizmom, njegovim metodom razmišljanja koji izvrće istinu (u knjizi „dvostruko razmišljanje”) i njegovim terorom. Ali ova konkretna pozadina nije spriječila generacije čitalaca da povežu antiutopiju sa kapitalističkim fenomenima. Osamdesetih godina 20. stoljeća ljudi su se plašili mreža i popisa stanovništva, 2017. ljudi su se plašili Trumpovih “alternativnih činjenica”, a danas umjetne inteligencije. Osim toga, „Newsspeak/novi govor“, naziv jezika kojim je stranka Velikog brata htjela da onemogući loše razmišljanje u „1984“, postao je krilatica savremene jezičke kritike. Nasljednicima Georgea Orwella ništa nije ostalo od toga: 70 godina nakon njegove prerane smrti 1950. godine, autorska prava su istekla 2020. i pojavila se poplava novih prevoda.

(welt)

(spagos)




"1984” je sve bliže i bliže

Vizija je poznata koliko i mračna. Na današnji dan prije 75 godina objavljen je roman Džordža Orvela "1984". Zapanjujuće je koliko je to danas aktuelno. Orwellov glavni lik, Winston Smith, živi u svijetu kojim dominiraju tri bloka. Upravo je to naša realnost sada: supersile SAD, Rusija i Kina. U futurističkom romanu koji je Orwell (†1950.) smjestio 1984. u totalitarni sistem, država naknadno falsifikuje prošlost i ponovo ispisuje istoriju. I stvarno, od jučer se u Hamburgu ponovo sudi poricateljici holokausta Ursuli Haverbeck zbog navodne tvrdnje da Auschwitz nije bio logor za istrebljenje. Hiljade ovakvih tvrdnji, kao i tone drugih lažnih vijesti i ludih teorija zavjere dugo su harale društvenim mrežama. Često ih pokreću diktatorski režimi, a prema Washington Postu, bivši američki predsjednik Donald Trump je rekao da je samo do 2021. proširio preko 30.000 lažnih vijesti ili obmanjujućih izjava.

Orwell je također prije 75 godina opisao kako se građani nadziru do posljednjeg ćoška: „Big Brother is watching you!“, "Veliki brat te gleda!"

A danas? Moj mobilni telefon zna gdje sam, a Google već zna šta me zanima, pa čak i šta mislim. Gotovo proročanski roman doživio je novi procvat 2013. nakon otkrića Edwarda Snowdena o programu nadzora američke tajne službe. U Rusiji je potražnja porasla nakon napada na Ukrajinu 2022., a u savezničkoj Bjelorusiji knjiga je iste godine zabranjena.

Čini se da je Orwellova "1984" sve bliže i bliže...

(express)

(spagos)