Sonntag, 7. Januar 2024

Prije 239 godina – Balonom preko kanala Lamanš

 


Kada su Francuz Jean-Pierre Blanchard i njegov pratilac sletjeli u Normandiju, nakon jednog od njegovih prvih letova balonom, zaprepašteni ljudi su pitali: „Jeste li vi bogovi ili ljudi?“

Šest mjeseci kasnije, 7. januara 1785., sa Amerikancem John Jeffriesom poduzeo je još veći korak za čovječanstvo. Ukrcali su se u korpu, koja je bila okačena za balon napunjen vodikom, i poletjeli iz britanskog grada Dover. Cilj im je bio prvi prelazak Lamanša zračnim putem. Ali usput su izgubili visinu. Da ne bi pali, morali su da se popnu iz gondole na užad - i odbace sav balast. Dva i po sata kasnije bezbedno su sletjeli blizu Kalea (Calais), ali u donjem vešu.

Put između britanskog ostrva i kontinenta time je postao kraći, ali je i dalje postojao problem sa vezom među narodima: britanski slikar Edvard Vilijam Koks zamjenio je redosljed boja francuske trobojnice u svojoj slici ovog istorijskog događaja (mala slika).

Blanchard je postao zvijezda i kasmnije je izvodio komercijalne turneje sa letovima širom Evrope. Umro je od moždanog udara 1809. godine, i to baš, dok je letio balonom.

(welt)

(spagos)

Samstag, 6. Januar 2024

Prije 128 godina - Prva kazna za "prebrzu" vožnju

 


Prva kazna za brzu vožnju napisana je Walter Arnoldu, u januaru 1896. godine. Vozio je brzinom od 12 km/h gdje je bilo dozvoljeno 3 km/h. Uhvatio ga je policajac, koji je bio na biciklu. 

(Damir)

Freitag, 5. Januar 2024

Sokacima mostarske čaršije i kladrme – stare mostarske porodice

 


Maturanti elektrotehničke škole su iz predmeta sociologija napravili ovaj predivni video o starim mostarskim porodicama.

Izvor fotografija: www.cidom.org


Predanost, sistematičnost, pedantnost,
kao i zastupljenost starih fotografija i tekstova
daju nšsim mladim naraštajima
posebnu vrijednost
i značaj kulturnog identiteta Mostara.


Nadamo se da će svi mladi naraštaji
uloiti ogroman trud
u očuvanje tradicije i čuvanje od zaborava
mnogih članova ovih porodica,
a koji su ostavili dubok trag
u društvenom životu našeg grada.


Vjerujemo da će buduće generacije,
sa još većim žarom od našega,
voljeti naš Mostar.


Prilikom izrade ovog filma koristen je arhivski materijal CIDOM-a,
a učenici završnih razreda,
Anes Beganović, Zaim Mehić, Šejla Fetić i Ilvana Šunje,
su sa profesoricom Sociologije Nermanom Čamparom,
napravili ovaj film o kulturnom identitetu Mostara
i starih mostarskih porodica,
identitetu grada koji nije "grad sluČaj".


SOKACIMA MOSTARSKE
ČARSIJE I KALDRME

STARE MOSTARSKE
PORODICE


link za video:

Sokacima mostarske čaršije i kaldrme - stare mostarske porodice - YouTube

(Maturanti Elektrotehničke škole, generacija 2022.)


Spisak starih mostarskih porodica preuzet iz teksta:

Hivzija Hasandedić - Izumrle muslimanske porodice u Mostaru po-kojima su mostarske ulice dobile svoje nazive, 1989


(CidomTim)

Donnerstag, 4. Januar 2024

Prije 400 godina - Neuništivi

 


400 godina New Yorka: od “Manahatte” do najdinamičnije metropole na svijetu.

Brda, šume, rijeke, močvare i divlje životinje: ostrvo Manhattan je nekada imalo veću ekološku raznolikost od poznatog Nacionalnog parka Yellowstone na zapadu Sjedinjenih Država.

Domoroci Algonquini zvali su ga "Manahatta", ostrvo mnogo brda.

U 16. i ranom 17. vijeku evropski pomorci su prvi otkrili i istražili područje oko ostrva na istočnoj obali današnjeg SAD. Ubrzo nakon toga počela je prva trgovina, na kraju uz monopol jedne holandske kompanije. Kolonizacija je započela 1624. godine kada su se na ostrvo naselili prvi imigranti iz današnje Holandije, Belgije i Francuske. Prema naučnicima kao što je Russell Shorto, šef “Projekta New Amsterdam” u “New-York Historical Society”, “Njujorškom istorijskom društvu, prve godine kolonizacije nastavljaju da oblikuju metropolu i do danas. „Nizozemci su donijeli kapitalizam u njegovom ranom obliku i revolucionarnu politiku tolerancije, čime su postavili temelje za najdinamičniju metropolu na svijetu“, kaže „Projekat New Amsterdama“, nazvan po prvom imenu grada, Novi Amsterdam. Imigranti su se u početku svi naselili na samom južnom kraju Menhetna, gde je danas finansijski centar.



Među imigrantima: Catalina Trico i njen suprug Joris Rapalje iz današnje Belgije, koji su imali jedanaestoro djece u Novom Amsterdamu. „Za mene su oni Adam i Eva iz Novog Amsterdama“, kaže Shorto. „Njihovi potomci sada se broje u milionima.“ Shorto takođe radi sa New Netherland Project u Albaniyju, glavnom gradu države New York, gdje se čuvaju hiljade dokumenata iz perioda osnivanja. Navodno je suosnivač Novog Amsterdama Peter Minuit 1626. godine kupio ostrvo Manhattan od domorodaca, prema legendi za bisere i druge sitnice, relativno niske vrijednosti. Ali koncept vlasništva nad zemljom vjerovatno nije postojao među domorocima u to vrijeme, a Holanđani su toga bili svjesni, danas tvrde naučnici.


Godine 1653. New Amsterdam je dobio gradska prava. Odnos došljaka iz Evrope i starosjedilaca od početka je karakterisala trgovina, izvjesni napori za međusobno razumijevanje - ali na kraju, prije svega, brutalna represija od strane Evropljana, izvjesni otpor starosjedilaca i strah, piše Russo. u svojoj knjizi „The Island at the Center of the World“, “Ostrvo u centru svijeta”. Da bi se zaštitili od napada, Evropljani su izgradili zaštitni zid koji će kasnije postati čuveni Wall Street. Nekadašnji domaći trgovački put kroz Manhattan kasnije je postao čuveni Broadway.




U početku nije vlada Holandije, već holandska trgovačka kompanija, bila ta koja je nadgledala Novi Amsterdam, pa su prve godine bile okarakterisane „tolerancijom, slobodnom trgovinom i vodom“, kako kaže „Projekat Novog Amsterdama“.

Godine 1664. Novi Amsterdam je pripao Englezima i postao New York, ali je neko vrijeme ostao kontroverzan sve dok Sjedinjene Države konačno nisu postale neovisne 1774. godine.




U prvim godinama SAD-a, New York je čak nakratko bio i glavni grad, prvi predsednik George Washington položio je zakletvu na južnom delu Manhattana - ali velika politika je tada vođena drugdje, New York je ostao prijestonica trgovine i tolerancije

„Možemo da živimo u skladu sa našim idealima „Tolerancija i individualna sloboda“, kaže Shorto. „Učinili su nas onim što jesmo i daju nam nadu za budućnost.“

(ksta)

Na slikama:

Jedan, kao nijedan drugi: Vjekovima je ostrvo Mahnhattan bilo obraslo gustom šumom. Tada su evropski mornari otkrili to područje - i osnovali mit

Finansijsko tržište: Da bi se zaštitili od napada, Evropljani su izgradili zaštitni zid koji će kasnije postati poznati Wall Street.

Nekadašnj trgovački put kroz Manhattan kasnije je postao čuveni Broadway.

(spagos)

Mittwoch, 3. Januar 2024

Iz stare štampe: Borba s kurjacima, list Vreme, 1929. godine

 


U listu Vreme od 9. februara 1929. godine objavljen je tekst pod naslovom “Borba jednog seljaka sa kurjacima”.


“Borba jednog seljaka sa kurjacima

Mostar, 8. februara

U Mostar je iz Podveleži danas došao Ibro Špago da kupi neke stvari potrebne za kuću. Sa sobom je poveo i jedno goveče da proda. Kako se u Mostaru nije mogao pogoditi sa mostarskim mesarima oko cene, poterao je goveče natrag sa sobom kući. Pri povratku u Podvelež u jednom klancu, iza jednog zavijutka Špago se sa govečetom iznenada našao pred čoporom kurjaka. Gladni kurjaci videvši čoveka i goveče strčali su se sa svih strana. Špago je bio priseban. Ostavio goveče na putu i dao se u begstvo. Kurjaci su se zadržali oko govečeta i rastrgali ga dok je Špago međutim srećom umakao. Špago sada u kafani svoju priču završava ovim rečima:

“Da nisam poveo goveče, ili da sam ga prodao vukovi bi srkali moju krv, isto ovako kao što ja srčem ovu crnu kavu”.


prilog: Velež pod snijegom, ilustracija

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)


Dienstag, 2. Januar 2024

Orijentalni odmor, 1895.

 


Bosna i Hercegovina. Priručnik za turiste by Henri Moser,London, 1895,73 str.

U ovom prirucniku Moser je predstavio Bosnu i Hercegovinu kao egzotičnu zemlju koja je istovremeno bila pripitomljena i pristupačna destinacija. S jedne strane, napisao je da se u Bosnu ne ide da se čuje Tannhauser(opera), niti da ispijuju kokteli nego da se turisti dive osmanskom naslijeđu, poput sarajevske čaršije, tradicionalnih orijentalnih kuća u Jezeru, mostova u Mostaru i Višegradu i bogato ukrašenim džamijama. S druge strane, međutim, Moser je uputio putnike da se dive primjerima austrijskog napretka, poput željeznih mostova, tvornica, tvornica papira i zatvora ('sagrađenih prema najnovijim planovima i opremljenih ćelijama u irskom sistemu') koji su postajali sve istaknutiji dio bosanskog pejzaža.

Na slici vidite naslovnu ilustraciju te brosure.

(ZoranTarade/20240102)

Montag, 1. Januar 2024

Konjska ulica i bikovi sa Strelčevine

 Sjećanje na nekadašnju Hatovsku ulicu...





Sve do nedavno, ulica koja je spajala Spojnu i ulicu Safeta Mujića zvala se Hatovska. Otkud takvo ime?

Sve je počelo kada krajem devetnaestog stoljeća Zemaljska vlada izdade naredbu o nabavci rasnih konja za rasplod. Krupni tirolski konji, prvenstveno korišteni za vuču, koji su bili dovedeni, nisu odgovarali malenim hercegovačkim kobilama. Stoga 1884. g., car Franjo Josip I. kao poklon šalje u Mostar pet konja iz Lipica i to: čistokrvne arapske konje Kohejlan-Ađur i Masaut, te još tri križanca – Pluto Kanisa, Pluto Biondu i Masaut-sina. Od ovih konja nastala je zavidna ergela plemenitih konja, naime ovih pet konja oplodilo je čak 102 kobile. Cijela ergela je bila smještena na prostranom Cerničkom polju, između kukuruzišta i vinograda gdje se nalazila staja. Na sjednici Gradskog vijeća Mostara od 3. septembra 1908. g., usprkos protivljenju dijela vijećnika, donesen je zaključak da se ispred staja izgradi ulica. Čim je izgrađena narod ju je prozvao Hatovska (hat = at =konj), što će reći konjska ulica, a to ime je bilo i zvanično prihvaćeno od Općine.

Ista se stvar dogodila s bikovima. Zbog pomanjkanja bikova za rasplod u Mostar se dovoze u martu 1894. g. tri bika. I za te bikove se prave štale koje bijahu smještene kod Državne bašče na zapadu grada. Nadzor i skrb oko bikova povjeren je doseljeniku Josipu Strelecu, koji je imao kuću u blizini današnjeg Gradskog stadiona, a inače bijaše prgave naravi i nepristupačan, ali koji očigledno dobro obavljaše svoj posao vrtlara Državne bašče i govedara. Inače je bio doseljenik iz sela Božja Kovina u Hrvatskoj, a tu je otkupio nešto zemljišta i podigao svoj rasadnik za povrće.

Ubrzo su dva bika negdje nestala, a trećega gradsko poglavarstvo daje na izdržavanje Strelecu na rok od tri godine, uz uvjet da „Strelec uživa prihod od skokova“ , a nakon isteka roka bik prelazi u njegovo stalno vlasništvo. Međutim, 1908. g. Strelec se sukobljava s nekim vijećnicima, a sukob se rješava tako da bik ostade njegovo vlasništvo, s tim da Josip mora općini ubuduće plaćati ubrane prihode od bašče. Krajem te iste godine Državna bašča je premještena u Konjic, bikovi su također preseljeni, štalu za bikove srušiše, i jedino ostade ime naselja u sjećanje na prgavog vrtlara – Strelčevina.

(iz knjige: U sjeni zaborava, autori Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago, 2017.)

Fotografija 1 – Hatovska ulica 1969. g.

Fotografija 2 – Isječak iz panorame iz 1954. g. – (jedina fotografija na koju smo dosad naišli na kojoj se vdi izgled staje za konje u Hatovskoj ulici)

Fotografija 3 – Strelčevina (gradnja Bombardelke) 1961. g.

Fotografija 4 – Strelčevina (panorama) 1965. g.

(cidom)


pogled na Štele u Hatovskoj

Stolarija, izgorila nakon udara groma

mapa Mostara, dio oko Hatovske
(spagos)