Sa stranica stare štampe: Izbor mis Mostara 1929.

 

U listu "Vreme" od 16. jula 1929. godine objavljena je vijest da se u Mostaru birala "Miss Mostara" te da je titulu najljepše ponijela djevojka po imenu Avra Bakamović...

"Za "Mis Mostara" izabrana je lepotica g-ca Bakamović. - Mostar 15. jula. - Posle godinu dana takmičenja za Mis Mostar pala je sinoć konačna odluka na koncertu Udruženja Ratnih Invalida. Mnoge kandidatkinje za ovu titulu doživele su veliko razočarenje i nije ni jedna ni mislila da će im šesnaestogodišnja muslimanka Avra Bakamović odneti slavu. G-ca Bakamović dobila je od Invalidskog Udruženja veliki poklon, srebrni serviz za liker kao sećanje na ovaj dan. Sama titula potpuno pripada g-ci Bakamović, koja je odista devojka vanrednih lepota. (Vreme)"

List "Vreme" izlazio je u Beogradu od 1921 do 1941. godine.

Prilog: Mostar iz 1929. godine

Priredili Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Sretno! Dan rudara 21. decembar

 

Danas se obilježavaju 102 godina od Husinke bune i Dan rudara, 21. decembar.

Svojim silaskom u okna i jame rudnika rudari svakodnevno rizikuju živote kako bi zaradili plaću za svoju porodicu, ali isto tako kako bi obezbijedili električnu energiju i ogrijev. Rudari su hrabri sinovi domovine Bosne i Hercegovine.

Dan rudara, ustanovljen je u znak sjećanja na rudare tuzlanskog kraja koji su se davne 1920. godine pobunili zbog nametnutih teških uslova rada.

21. decembra 1920. godine rudari Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze stupili su u generalni štrajk.

Vlada je postavila ultimatum rudarima da, ako se u roku od tri dana ne vrate na posao, gube poslove te stambena prava nad državnim stanovima. Sprovođene su i druge represivne mjere. Sve to će dovesti do svjetski poznate Husinske bune, tj. oružanog otpora rudara lošoj vlasti.

Prema historijskim podacima, obustava rada je bila potpuna u ovim rudnicima, a od ukupno 5.100 rudara štrajk je podržalo njih 4.800. Drugi historičari navode i da je u štrajku učestvovalo ukupno 7.000 rudara. Štrajk je imao i političke konotacije koje su, između ostalog, rezultirale donošenjem “Obznane”, kojom je zabranjeno djelovanje Komunističke partije.

Štrajku se pridružuju i metalci, a na radnim mjestima, u skladu s važećim odredbama, bile su samo neophodne osobe radi zaštite rudnika od požara i poplava.

Prve žrtve štrajka su pale u Tuzli 27. decembra, u sukobu rudara Kreke i žandara. Sedmorica rudara su poginula, više desetina ranjeno, a oko 400 njih je uhapšeno.

Takav odnos vladajućih struktura je izazvao revolt u cijeloj zemlji, tako da štrajk izlazi van granica Bosne i Hercegovine.Tokom januara i februara 1922. održano je i suđenje, na kojem je više 350 rudara optuženo, dok je suđeno samo njih 20-tak.

Jure Kerošević, rudar porijeklom s Husina, osuđen je na smrt vješanjem zbog ubistva žandara, a ostatak optuženih je dobio kazne od kojih je najviša bila 15 mjeseci.

Nakon sudske odluke izbijaju neredi u cijeloj Kraljevini SHS. Četvrti kongres Komunističke internacionale u Moskvi 30. novembra 1922. pozvao je proletere svih zemalja da pruže podršku pomilovanju Keroševića.

Kralj Aleksandar Karađorđević 4. decembra 1922. donosi ukaz o pomilovanju Jure Keroševića, kojim mu je smrtna kazna zamijenjena dvadesetogodišnjom zatvorskom.

Tako je Tuzla, kao kolijevka bh. suživota i borbe za radnička prava, postala mjesto okršaja bešćutne vlast i vrijednih rudara.

Naposljetku, to je doprinijelo većoj brizi o rudarima i njihovim uvjetima rada te povećanju obima radničkih prava. Kerošević je 1937, nakon 17 godina robije, pušten na slobodu.

Ova velika prekretnica za rudare i sve radnike tadašnje Kraljevine SHS kasnije se počela slaviti kao Dan rudara u Bosni Hercegovini.

U rudarskim krajevima Dan rudara se slavio sa većim žarom od Nove godine.

Danas, 101 godina poslije, borba rudara za veća prava i bolje uslove rada i dalje traje.

I danas je rudarska profesija jako teška i kroz historiju je proživjela mnoge nepravde. I danas je rudarski posao hljeb sa sedam kora, zbog čega je neophodno raditi na poboljšanju uslova rada rudara.

Ovo je ujedno i podsjećanje na mostarski Rudnik mrkog uiglja, ne generacije mostarskih rudara, koji su decenijama zarađivali teški, ali časni rudarski hljeb, izveli svoju djecu i generacije iza njih na pravi pošteni put.

Uz rudarski pozdrav: Sretno!

(spsgos)

Prije 65 godina - Oproštaj od Sissi

 

Par iz snova 1950-ih: Karlheinz Böhm kao Franz Joseph od Austrije – i Romy Schneider u ulozi carice Elizabete, skraćeno „Sissi“. Glumica je postala svjetski poznata kao Springinsfeld na tvrdom bečkom dvoru.
Romantično-sentimentalna istorijska drama Ernsta Marischka takođe se previše dobro uklopila u svet isceljenja - čežnje tog vremena.

Posljednji dio trilogije "Sissi" prikazan je u kinima 18. decembra 1957. godine

I treći dio trilogijr pod naslovom "Sissi - Sudbonosne godine carice" takođe je oduševio milionsku kino publiku. Pa ipak, epizoda obilježena krizama i bolešću carice bila je kraj stare lagodnosti.

Za glumicu je taj film značio zbogom "Sissi"; nakon toga više nije htjela da bude "slatka devojka". Svijet jarkih boja filma u boji još uvijek vrijedi vidjeti. Prvi program njemačke televizije prikazuje ih svake godine preko Božićnih praznika. Prilično kičast povod da se puste suze.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Kako su obični ljudi preživljavali zimu u srednjem vijeku?

 

Ima toliko stvari koje će nas grijati ovih dana. Debele jakne, termo donje rublje, centralno grijanje, grijalice i kućna izolacija samo su neke od stvari koje nas griju cijele zime. Kada je temperatura ispod nule, možemo raspakovati našu ćebad od polarnog flisa i zagrijati se toplom čokoladom ispred televizora. Uopšte nije loše, zar ne?

Ali zamislite kako je bilo živjeti zimi u srednjem vijeku. Kuće od kamena ili drveta bez izolacije, malo tkanina od kojih se može napraviti topla odjeća i dani napornog rada na otvorenom. Ovo ne samo da zvuči krajnje neprijatno, već je i zaista opasno!
Prolaskom kroz ovu galeriju možemo saznati kako je prosječna osoba preživljavala zimu prije nekoliko stotina godina, mnogo prije pogodnosti koje imamo danas.

Srednji vijek
Srednji vijek, takođe poznat kao srednjevjekovni period, trajao je od oko 500. do 1500. godine nove ere. Ovaj period istorije je uključivao i mračni vijek, a tada je zaista bilo mračno.

Bartholomeus Anglicus
U 13. vijeku, engleski franjevački fratar po imenu Bartolomeus napisao je vrstu enciklopedije pod nazivom "O kvalitetima stvari", “De proprietatibus rerum”, koja se sada naziva "Vikipedija srednjeg vijeka". U njoj on opširno opisuje svoju odbojnost prema zimi, navodeći da je ona "sušta suprotnost ljetu. Stoga sve stvari koje su živjele i nicale od obilja ljeta blijede i umiru od surove okrutnosti zime."

Zima kao simbol smrti
Kasnije u srednjem vijeku, zima je postala simbol starenja, siromaštva i smrti. Ova metafora zapravo nije metafora, jer je sve ove stvari trebalo shvatiti prilično doslovno tokom zime u zapadnoj Evropi.

Normalne aktivnosti prestaju
U srednjem vijeku, poljoprivreda je bila glavni izvor egzistencije za prosječnog građanina, ali je mirovala u najhladnijim mjesecima. To je značilo da su ljudi morali biti izuzetno spremni da prežive zimu, a samo Bog im je bio na pomoći, ako su te godine imali lošu žetvu.

Živjeli za ljeto
Proljeće je bilo vrijeme ponovnog rađanja i obnove, povratka toplini, udobnosti i blagostanju. Kada bi narcisi procvjetali i jagnjad rođena, to je bio i znak da su preživjeli još jednu oštru zimu! Nije teško razumjeti Bartolomejevo oštro poređenje između proljeća i zime.

Dramatične snježne padavine
Godine 1359. iz Firence je javljeno da je "snijeg narastao do izuzetne visine; da bi se krovovi rasteretili snijeg je bacan na ulice, a neki gradovi su blokirani, tako da su stanovnici po nekoliko dana ostajali zatvoreni u svojim kućama".

Pripreme
Većina priprema za preživljavanje zime počinjala je mjesecima unaprijed. Jedna od glavnih briga bila je hrana jer je poljoprivreda bila obustavljana. Bilo je vrijeme da se dio stoke zakolje i meso sačuva.

Život se vrtio oko vatre
Vatra je bila glavni izvor topline u srednjovjekovnim kućama. Obično su kuće imali ogromne dimnjake, a neke kuće čak su imale i kamin postavljen na sredini prostorije kako bi zagrijali što više prostora. Dim je izlazio kroz rupu na krovu, nalik na dimnjak.

Odjeća podstavljena krznom
Kako seljačkoj klasi krzna nisu bila tako lako dostupna kao imućnim, vjeruje se da su svoju zimsku odjeću obložili onim kožama koje su im došle pod ruku, poput zečje ili jagnjeće kože.

Spremni za snijeg
Zemlje navikle na puno snijega, poput onih u sjevernoj Evropi, imale su mnogo mogućnosti za kretanje tokom zimskih mjeseci. Koristili su skije i za prevoz i za lov. Na taj način su mogli nabaviti hranu čak i zimi.

Novo u ekstremnim zimskim uslovima
U zapadnoj Evropi, s druge strane, snježne padavine nisu bile tako česte sve do "malog ledenog doba" i ljudi nisu bili spremni za to. Oštre zime koje su trajale mnogo duže od uobičajenih ostavljale su ljude bez zaliha i načina da putuju u udaljenije gradove.

Zima
Godine 1389. oblast Lozère u južnoj Francuskoj pogodile su neviđene snježne padavine. Jedan lokalni pisac opisao je posljedice: „U januaru, februaru i martu snežne padavine na Lozeru bile su toliko jake da su uništile mnoge farme i mnogo ljudi je umrlo jer su im se kuće srušile. Drugi su umrli od hladnoće, drugi od gladi, jer snježne padavine trajale su toliko duže nego inače da su ljudi ostali bez zaliha

(msn)

Wie überlebten normale Menschen den Winter im Mittelalter? (msn.com)

(prevod: Smail Špago)

Na svom ćilimu

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu faktor.ba dana 4. decembra 2022., autor je M.Ču. )

Znate li po čemu je poseban bosanski ćilim, kada je prvi napravljen?

Bosna i Hercegovina jedina je evropska zemlja koja ima svoj ćilim kao jedinstven vid narodne likovnosti. Bosanski ćilim posebna je vrsta ćilima, većinom orijentalnog izgleda, koji predstavlja važnu kulturnu vrijednost naroda u BiH.

U bosanskom ćilimu spojeni su elementi orijenta i Balkana, sa bogato ukrašenim krajevima, a najpoznatiji je takozvani begovski ćilim, čija kvaliteta se mjerila tako što ako bi ga okrenuli prema suncu, kroz njega ne bi smjela proći niti jedna zraka.

Bosanski ćilimi rađeni su od vune domaće ovce, a za bojenje su se koristili uglavnom biljni sastojci. Oni najobičniji su crvene boje te posjeduju razne ornamente po sebi, a također je vrlo česta i plava boja na bosanskim ćilimima. Od ukrasa su prisutni prava, cik-cak linija, trokut, romb, također i stilizirani motivi iz flore i faune.

– Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine najznačajnija je institucija kada je upitanju strčuno i naučno istraživanje bosanskog ćilima. Prije svega zbog velike zbirke koju mi imamo, a koja broji oko 150 primjeraka, a onda i zbog dokumentacije. Dakle postoji dokumentacija o svakom tom ćilimu. Znate, muzej, i svaki muzejski predmet je beskoristan bez dokumentacije. Ako ne znate porijeklo predmeta i nastanak, onda to nije muzej, to je antikvarnica. U muzeju imamo konzervacijsku službu, sigurno najbolju u BiH. Nezaobilazna tačka za istraživanje bosanskog ćilima je Zemaljski muzej BiH – ističe Lebiba Džeko, kustosica sa Odjela etnologije Zemaljskog muzeja BiH.

Pojasnila je kako se razvilo ćilimarstvo na području naše zemlje, ističući da je tkanje kao zanat, jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti koja praktično postoji od prahistorije.

– A samo ćilimarstvo se na ovim područjima razvilo dolaskom Turaka, mislim izrada ćilima kao podnih prostirki. Naravno, tkale su se prije prostirke druge vrste, odjeća, ali kao podna prostirka, ovdje se izgrađuje uglavnom od dolaska Turaka. E sada mi smo od njih usvojili tehnike izrade, materijale, a naravno svugdje se razvijaju i neke specifičnosti koje su male, i one zaista, moram vam priznati, nisu nikada do kraja definisane.

Mi bosanski ćilim u Zemaljskom muzeju posmatramo iz ugla etnološke svrhe, a u poređenju sa turskim, on ima male razlike u vidu kompozicije ćilima, kompozicije ornamenata. Naš ćilim je pomalo jednostavniji i on ima malo jednostavniju kompoziciju i malo je preciznija, malo je jasnija i jednostavnija. U različitim varijantama se isti motiv pojavljuje i ti motivi imaju svoje značenje. I sama izrada ćilima je bila različita. Ako ste vi pravili ćilim kao ruho za mladu, onda je imao te neke motive koji su značili bogatstvo, plodnost, imao je boje svjetlije, jače – pojašnjava Džeko.

Najstariji bosanski ćilim koji posjeduje Zemaljski muzej BiH, ističe Džeko, datira iz kraja 18, odnosno početka 19. stoljeća, a dolaskom Austrougara osniva se tkaonica ćilima i počinje se raditi po šemi.

Zanimljivo je da od 2019. godine Sarajevo Film Festival umjesto klasičnog crvenog tepiha koristi repliku tradicionalnog bosanskog ćilima iz zbirke Zemaljskog muzeja BiH. Bosanski ćilim opjevan je u mnogim narodnim pjesmama, a i česta je inspiracija likovnim umjetnicima.

(faktor.ba)

Faktor | Znate li po čemu je poseban bosanski ćilim, kada je prvi napravljen?

Šezdeset godina od prvog filma o Winnetou

 

Prvi Winnetou film došao je u njemačke bioskope prije 60 godina: “Der Schatz im Silbersee”, “Blago Srebrnog jezera” prikazan je 12. decembra 1962. u kinima u Stuttgartu, a dva dana kasnije u Münchenu.

Nedugo nakon toga došao je i u naša kina. Od prvog, do poslijednjeg, jedanaestog po redu filma o Winnetou, naša kino publika je rado i redovno išla u kino, da proprati nove avanture junaka filma. Ponekad bi nam pomnom praćenju radnje filmova, nesvjesno zasmetali snimci krajolika iz filma. Ivanjica, Popovo polje, Plitvička jezera... kroz Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, kao i lica statista, kauboja i indijanaca, među kojima smo prepoznavali likove iz vlastite raje. Sjećanje naviru i na kino Zvijezdu, kao i na staro kino Partizan, popularni Sinemaskop, Bulevarom, kraj Ćirine štreke, na kraj grada.

Podsjećanje na filmove o Winetou u knjigu je prenio autor Michael Petzel. Prvo u knjigu u povodu 50 godina filma o Winnetou, a sada i za 60 godišnjicu.

Michael Petzel je ponovo revidirao svoje izdanje knjige za 50 godina jubileja i predstavlja najljepšu priču o uspjehu njemačkog filmskog čuda na 200 stranica sa 154 u boji i 23 crno-bijele ilustracije. Ali nisu samo Pierre Brice ili Lex Barker u centru pažnje u knjizi, tu su i Marie Versink, Stewart Granger, Ralf Wolter ili Uschi Glas i mnogi drugi.
Winnetou idealna uloga
Najljepši isječci i scene iz Winnetouovih filmova u fokusu su ovog novog, drugog, izdanja knjige "50 godina Winnetou filma". Tada, prije 60 godina, kada je sniman “Der Schatz im Silbersee”, “Blago Srebrenog jezera”, nije bilo nimalo sigurno hoće li filmska adaptacija klasika Karla Maya uspjeti. Na kraju krajeva, generacije mladih ljudi (dječaci i djevojčice) zamišljale su fantaziju Winnetoua koja je bila inspirisana literaturom (datum izdanja približno 1891.), ali nikada nije postojala u stvarnosti. No, s glumačkim izborom Winnetoua Pierrea Bricea, postignuto je ono što rijetko postaje stvarnost.
Winnetou kao inspiracija
Njegov portret je zapravo prije svega živjeo od potcenjivanja. Reditelj Harald Reinl je rekao da mu se Brice čak požalio da mora samo stajati. Ali kod Winnetoua je bilo dovoljno i samo prisustvo. Činjenica da je Winnetoua kao identifikacionu figuru njemačke omladine zamjenili drugi uzori krajem 1960-ih, kako se žalio Petzel, može se sumnjati s obzirom na njegove ideale. Jer, zar nije samo "hrabrost, iskrenost i odanost" od buntovne omladine iz 1968. zahtijevala generacija njihovih roditelja? U tom pogledu, moglo bi se, nasuprot tome, tvrditi, poput Petzena, da je Winnetou posebno ojačao njemačku omladinu u njihovoj pobuni protiv roditelja pozivajući se na prave vrline u njihovim srcima. Posljednji Winnetouov film, “Winnetou und Shatterhand im Tal der Toten”, “Winnetou i Shatterhand u Dolini mrtvih”, objavljen 1968. godine, propao je i možda je Petzen zbog toga u pravu. Međutim, u međuvremenu se jednostavno pojavilo više ponuda za identifikaciju za njemačku omladinu.
Winnetou u riječi, slici i zvuku
Kako god bilo, ova publikacija vraća čitaoca u vlastitu mladost i prikazuje filmske kadrove s Grobnik polja kod Rijeke i drugih filmskih lokacija u Hrvatskoj, od kojih su neke spašene u dramatičnim okolnostima. Fotografije su dopunjene originalnim citatima iz bestselera Karla Maya i označene mjestima i godinama. Michael Petzel je posložio fotografije hronološki prema objavljivanju jedanaest Winnetouovih filmova i dao naslove poglavlja i tekstova.

Ako od izdavača kupite i Böttcher soundtrack “The Great Karl May Soundtrack Box”, 3 CD-a digitalno remasterirana, broj artikla: 52089, sigurno ćete moći još više povećati svoje zadovoljstvo čitanjem. Nezaboravna iskustva i maštanja su zagarantovana.

O knjizi:

Michael Petzel
60 Jahre Winnetou-Film
Zweite, überarbeitete Auflage von “50 Jahre Winnetou-Film”
2022, Hardcover, 22,0 x 19,5 cm, 200 Seiten
ISBN: 978-3-7802-3094-2
Karl-May-Verlag GmbH
34,- €

60 Jahre Winnetou-Film - Literaturzeitschrift.de

(spagos)

Sa stranica stare štampe: Veselo društvo humanista, Mostar 1929.

 

1929.

U časpisu Novo doba, dana 28. decembra 1929. godine, objavljen je jedan zanimljiv tekst o jednom veselom društvu humanista u Mostaru.

"Piju rakiju u zdravlje sirotinje

Mostar 28.

U ovdašnjoj delikatesnoj radnji jednog trgovca osnovano je društvo "Krompir". Društvo su osnovali ljudi, koji vole čašicu rakije, a svrha mu je u plemenita. Društvo je naime odredilo, da se za svaku čašicu rakije uplati 1 dinar za oblačenje siromaha u Mostaru."

Koliko je dugo društvo trajalo i obavljalo svoju "humanitarnu " ideju, i koliko je novca otišlo u namjenjene svrhe, sa ovog aspekta je nepoznato.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)