Iz stare strane štampe: O Mostaru, 1896. godine

 

U mađaskom časopisu Uj Idök, (Nova vremena) iz 1896. godine objavljen je tekst pod naslovom “O Mostaru”.

„O Mostaru

Hercegovinu i njen glavni grad posjetit ćemo nekom drugom prilikom. Zasada, spominjemo samo naše dvije slike kao objašnjenje, gdje se vidi Stari most preko rijeke Narente, najmoćnije i najsmjelije djelo na ovom području i na cijelom Istoku. Turski pjesnik, ovdje rođeni Derviš paša, pjevao je: - Olovkom se sada ne može opisati njegova neusporediva ljepota. Zato, srce moje, nemoj se čuditi što je Mostar fascinantan. Nigdje u cijelom svijetu - osim možda u raju - ne nalazim tako blagotvoran zrak i vode koje produžuju život. Tko posjeti Mostar, taj se budi u novom životu. Svaki njegov vrt je pravi raj na zemlji. Sa svoje dvije kule, današnji most podsjeća na nebeski svod na kojem zvijezde iscrtavaju svoju putanju. Ali čak se ni zvjezdano nebo ne može usporediti s njim, jer svod mosta premašuje veličinu zvjezdana svoda. I ako putujete cijelim svijetom, nećete pronaći ništa slično.

Derviš paša nije poznavao ni brooklinški most, ni Lančani most u Budimpešti. Zato je pustio svojoj smjeloj mašti na volju. Bolje bi bilo da je opjevao neusporedivu ljepotu Bune koja teče nedaleko od Mostara, pored Blagaja, gdje izvire iz špilje obrubljene stalaktitima. Iz planine gdje zjapi špilja, izvire rijeka iz zemlje. U stara vremena nisu znali otkud dolazi, tek kad je izvadio izgubljenu ovcu svoga sina pastira iz izvora, otac je shvatio da rijeka ponire visoko u brdima. Od tada nadalje, stočar je svaki dan zaklao ovcu i poslao je ocu kroz podzemni plovni put i rekao svom gospodaru da su je vukovi pojeli. Napokon je aga shvatio otkud gubitak uhvativši pastira i jednog dana otac koji je čekao plijen ugledao je leš vlastitog sina među valovima.

Ovakvim krvavim pričama bogata je zemlja kojom vlada Kállay. Postoje krvava sjećanja vezana uz gotovo svaku značajnu točku. Posebice Mostar i njegova okolica obiluje takvim pričama, jer je u posljednjim stoljećima srednjeg vijeka tu bilo posljednje utočište heretičkog svijeta. O pristalicama bogumila, patarena, i protupape sa sjedištem u Dalmaciji ima mnogih drugih zanimljivih kazivanja koja su danas potpuno izgubili vjerodostojnost jer su se povukli u regije Rusije na Kavkazu, gdje su se cijelo vrijeme vodili svoje krvave vjerske borbe. Također su prošarani pričom o bezbroj vođa pljačkaša heroja. Hvala nebesima, takve priče danas žive samo u sjećanju ljudi, jer u sadašnjosti nema takvih likova. Javna sigurnost u okupiranim provincijama uistinu je uzorna i s više prava od zemalja Istoka, jer Kállayevu zemlju nazivaju rajem poštenja, ako zaboravite svoju torbicu punu zlata sa strane ceste, nakon tri mjeseca naći ćete je opet na istom mjestu.”

(prevod sa mađarskog: Tibor Vrančić)

Prilog: fotografije iz časopisa, i Stari most, 1890-ih, Stjepan Tomlinović

Priredili: Tibor Vrančić, Armin Džabirov, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Obilježena 29. godišnjica oslobađanja lijeve obale Mostara

 

Boračka udruženja iz Grada Mostara zajedno s porodicama šehida i poginulih boraca obilježila su u utorak 29. godišnjicu oslobađanja lijeve obale grada od srpsko-crnogorskog agresora.

U akciji “Forsiranje Neretve” poginuli su: Enver Enko Salčin, Azer Husković, Semir Maslo, Ozrenko Vrtikapa, Elvedin Tiro, Fadil Džiho, Šerif Husović, Amer Spahić, Derviš Begić, Miralem Ćupina, Zoran Galuza, Dželal Ramadanović, Ismet Mehić-Hika i Alija Nožić.

Njihovi suborci i članovi porodica obišli su spomen-obilježja na više lokacija u gradu – na Tekiji, ispred Šarića džamije, u Liska parku, u Radosnoj ulici, na Šehitlucima, na Šolinoj pećini i u Pasjaku, gdje su položili cvijeće u sklopu manifestacije “Putevima pobjede – Stazama Samostalnog mostarskog bataljona 1992-2021”.

“Ova godišnjica je istovremeno i žalosna i radosna. Radosna, zbog oslobađanja lijeve obale, a tužna jer smo tada izgubili 14 naših suboraca. Svake godine, dok smo živi, mi ćemo se njih sjećati i obilaziti mjesta njihovog stradanja”, kazao je Azer Penava, predsjednik Jedinstvene organizacije boraca “Stari Grad”.

Poručio je kako se njihova golema uloga u akciji “Forsiranje Neretve” nikada ne smije zaboraviti.

 “O onome što se događalo u proteklom ratu treba stalno govoriti kako se ne bi zaboravilo i ne daj Bože, ponovilo”, istakao je Penava.

Salko-Braco Repak i Ahmet Hadžić postavili su zastava s ljiljanima na vrhu Robne kuće Razvitak. Rodbina, komšije i prijatelji dvojice mostarskih heroja evocirali su sjećanja na njih dvojicu i položili ljiljane ispod spomen ploče.

Manifestaciju su organizovali RVI “Stari Grad”, JOB “Stari Grad” te Organizacija porodice šehida i poginulih boraca grada Mostara.

(novasloboda.ba)

Sjećanje na heroje odbrane Mostara, Ahmo i Braco

Na današnji dan 1992. godine su po ko zna koji put u tom periodu hrabri mostarci Ahmo i Braco, preplivali hladnu Neretvu i stigli do zgrade Razvitka na koju su postavili zastavu sa šest zlatnih ljiljana.

Bitno je naglasiti da je tada istočna strana Mostara bila još uvijek pod okupacijom srbočetničkih snaga, ukopani na Uborku posebno, ali nisu mogli demoralisati ova dva heroja da postave zastavu sa ljiljanima na zgradu.

Po posljednjim informacijama na današnji dan 1992. godine kada su postavljali zastavu, uhvaćeni su, zarobljeni i ubijeni.

Ahmed Hadžić i Salko Braco Repak, svojom gestom poslali su jasnu poruku neprijateljima Mostara, da će se ljiljani zauvijek vihoriti na tom mjestu i u tom gradu. I, tako je i dan danas. Na istom tom mjestu, mostarci redovno mijenjaju zastavu sa ljiljanima na koplju kako bi podsjećala na požrtvovanost ova dva heroja.

Ahmi i Braci posvećena je i snimljena pjesma koju je napisao Tahir Tašo Delić a otpjevao je njegov brat Ilijaz Delić.

Neka im je vječni rahmet i mir i da se nikada ne zaborave i neka se ljiljani vječno viju sa zgrade Razvitka ali i širom Mostara do Sudnjeg dana.

Ispod je link pjesme koju možete poslušati.

https://youtu.be/bnXaDx2GjvQ

Na Razvitku ljiljan se vihori, Ahmo Braci kroz suze govori: „Zbog Mostara krv ćemo proliti, Mostar niko neće pokoriti!" 13.06.1992., dok je istočna obala Mostara još uvijek bila pod četničkom okupacijom, Ahmet Hadžić i Salko Braco Repak na zgradu Razvitka postaviše zastavu Republike Bosne i Hercegovine, zlatne ljiljane i dadoše svoje živote za njih. Uhvatili su ih žive. Nek' im je vječni rahmet i Džennet dušama. Tekst pjesme je napisao Tahir Tašo Delić, a otpjevao njegov brat Ilijaz.(Sanel/youtube)

Murve, pod mostarski

 

murve 2021.

Nešto mi pade na pamet kako danas pojedoh murava sa onog stabla niže Šantića spomenika... Elem prošle godine nedje' u ova doba,, sjedimo nas nekoliko u Šantića parku i pričamo onako o svačemu,, kako to biva inače. Tako naleti neko od raje i nosi par murava u ruci i dade nam po jednu. Velim ja ovo je sa onog stabla niže,, fine su vala' ali ne moreš se popet na njega,, visoko previše. Uto' Eso Ayala stari mačak veli,, donesi kišobran.. Ja ga gledam,, četeres' u hladu,, on ponovi,, donesi kišobran i dobro ga operi iznutra.. haj' požuri.. moj Eso šta će ti kišobran pitam ga,, a on meni - Hoš' murava,, hoću velim,, Pa hajde onda donesi najveći kišobran. Te ja po kišober,, kad sam se vratio do parka.. Eso puši i veli mi,, haj' samnom.. do stabla. E sad stablo je tačno niže Šantića parka prema Starom gradu,, odmah uz ulicu. Tona stranaca tuda prolazi a ja morah' otvorit kišobran i naopako ga držat' otvorenog i to pokrije cijeli trotoar.. a Eso će sa nekom metlom mlatit granu. Em koreografija iz Felinijevih filmova,, em obadvojica bosi,, u šorcevima,, Eso trese grane a ja držim kišobran otvoren naopako ispod grane. Let iznad kukavičijeg gnijezda je plako' za ovakom scenom.. Zaobilaze nas stranci a mene cirlik ufatio... Pun kišobran.. haj' ti svoj poso'.. a med medeni. Te tako sa otvorenim kišobranom naopako okrenutim ko' da je kesa sa tepe.. pronesoh murve do šantića parka na dijelidbu.. Zavalili se mi kišobran izmedju nas i udri' po murvama.. pa nek se ibrete i zaibrete gospoda stranci.. Meni valja taj dan ko nekom godina..

(Mustafa Demirović/facebook 20210613)

fotografije: Murve, 2021. Džana

(spagos)

Obilježavanje 29. godišnjice zločina na Uborku i Sutini

 

U organizaciji Udruženja porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostar, u nedelju 13. juna, obilježiće se 29. godišnjica od zločina na Uborku i Sutini, kada su srpske snage ubile 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa šireg područja grada Mostara.

U 11 sati je posjeta spomen obilježju Uborak (mjesto ubistva), u 11,30 sati spomen obilježju Sutina (mjesto ubistva), u 12 spomen ploča u Zaliku (mjesto gdje su građani bili zarobljeni u skloništu i odakle su muškarci odvedeni i pobijeni na Sutini i Uborku).

Srpske vojne i paravojne formacije,potognute tadašnjom Jugoslovenskom narodnom armijom, vršile su ovaj prvi veliki zločin, u kome su pobijeni civili u Hercegovini. Ovo su istovremeno i prve otkrivene masovne grobnice u BiH a počinioci i naredbodavci još uvijek nisu procesuirani.

“Obaveza je pamtiti, a mi nećemo prestajati na ovo podsjećati”, poručuju iz Udruženja porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostar.

(NovaSloboda.ba)

Obilježavanje 78. godišnjice Bitke na Sutjesci

 

1943.

Danas, 12. juna, u Dolini heroja na Tjentištu, sa početkom u 12 sati, u organizaciji Saveza antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine, okupiće se brojni antifašisti iz BiH, ali i iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, kako bi obilježili 78. godišnjicu od slavne Bitke na Sutjesci.

Bitka na Sutjesci, ili “Operacija Schwarz” (naziv koji su toj protivpartizanskoj akciji dali njemački komandanti koji su je pokrenuli) od 15. maja do 16. juna 1943. godine bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslovenskih partizanskih jedinica u blizini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Makar su u uzastopnim bitkama na Neretvi i na Sutjesci snage glavnine NOVJ pretrpjele izrazito teške gubitke, one su, ipak, opstale te su se u kasnijem toku Drugog svjetskog rata obilježenom kapitulacijom Italije i postupnim potiskivanjem njemačkih snaga na svim frontovima, one uspjele obnoviti i naposljetku zagospodariti područjem Jugoslavije.

Partizanske snage su pred bitku brojale 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2.883 žene). Operativna grupa brojala je oko 18.000 boraca, a u mjesec dana bitke poginula su 7.543 partizana (6.946 muškaraca i 597 žena). Čak i ne uračunavši lakša i teška ranjavanja, jedinice NOVJ su pretrpjele izrazito teške gubitke: nijedna divizija NOVJ koja je učestvovala u toj bitci nije zabilježila manje od 30 posto poginulih, a 7. banijska divizija NOVJ je imala čak 52,96 posto ubijenih boraca. U teškim borbama, poginulo je i 514 vojnika iz sastava njemačkih i snaga NDH.

Međutim, sve jedinice NOVJ uspjele izaći iz obruča njemačkih snaga, sačuvati svoj integritet i nastaviti učestvovati u ratu. Kako se baš tokom Bitke na Sutjesci Glavnom štabu NOVJ pridružila britanska vojna misija, ona je mogla izvijestiti o krajnjoj odlučnosti s kojom su partizanske jedinice pokazale u borbi, što je partizanima u nastavku rata donijelo presudno važnu vojnu pomoć zapadnih saveznika.

Obilježavanje ovog istorijskog događaja odvija se u  specifičnim uslovima zbog pandemije koja je pogodila cijeli svijet i umnogome redukovala prvobitne planove, ali nije redukovala želju antifašista da se i ove godine, kao i svih proteklih godina, okupe u Dolini heroja, na tom svetom mjestu i odaju dužnu poštu herojima Sutjeske.

Drug Tito je 4. jula.1978.godine na Tjentištu rekao: ¸¸Bitka na Sutjesci je najslavnija epopeja našeg narodnooslobodilačkog rata, epopeja, koja će trajno živjeti neugasivim sjajem”.

Osnovna poruka antifašista sa ovog okupljanja biće da se svi moramo inspirisati herojstvom, moralom, ljubavlju prema domovini, jedinstvom svih, te idejom slobode koje su nosili Titovi partizani, te tako nadahnuti odlučno ući u borbu protiv svih onih koji ugrožavaju našu sadašnjost i budućnost. Gradimo budućnost inspirisani herojskom prošlošću, saopšteno je iz SABNOR-a BiH.

(NovaSloboda.ba)

Arhitektonska mapa Austrougarskog perioda za Mostar

 

Austrougarski period/The Austro-Hungarian period 1878-1918

(tekst koji slijedi objavljen je na web stranici Asocijacija arjitekata u Bosni i Hercegovini, dana 5. juna 2021.)

Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini/Događaji, Novosti

Nakon prve dvojezične mape arhitekture austrougarskog perioda za Sarajevo koja je objavljena 6. aprila 2021. godine, NK ICOMOS u BiH vam sa zadovoljstvom predstavlja prvu dvojezičnu mapu arhitekture austrougarskog perioda za Mostar.
Mapa donosi 35 reprezentativnih spomenika arhitekture i definisane dvije rute kretanja; ruta A: „Češki arhitekta Franz (František) Blažek i „neo-maurska“ arhitektura Mostara“ i ruta B: „Mostarske porodične vile.“ Uz odabrane spomenike dati su podaci o godinama završetka izgradnje, arhitektima, adresama i statusu zaštite. Mapa sadrži i index značajnih arhitekata koji su djelovali u Mostaru u periodu od 1878. do 1918. godine.

Na izradi mape radila je grupa stručnjaka iz NK ICOMOS u BiH. Autor projekta arhitektonskih mapa austrougarskog perioda i mape za Mostar je Boris Trapara, urednica je Elša Turkušić Jurić, a grafički dizajn je uradila Alisa Burzić.

Mapiranje arhitektonskog naslijeđa

Mostarska arhitektonska mapa je druga u nizu od tri mape u sklopu projekta „Stare lokacije – nove perspektive“ čiju izradu su finansijski podržali Austrijski kulturni forum Sarajevo, pri Austrijskoj ambasadi u BiH i Češka ambasada u BiH. Namijenjena je studentima arhitekture, arhitektima, istoričarima umjetnosti i svim zainteresoviranim građankama i građanima BiH.

Projekt „Stare lokacije – nove perspektive“ se bazira na utvrđivanju arhitektonskih ruta u gradskim četvrtima tri grada (Sarajevo, Mostar i Banja Luka) mapiranjem spomenika iz austrougarskog perioda. NK ICOMOS u BiH je prije dvije godine započeo promoviranje arhitektonskih kuriranih ruta u Sarajevu kroz projekt “Arhitektura u mom kvartu – šetnja kroz sarajevsku modernu (1918-1941)”. Odabir šetnje kao formata komunikacije omogućava kvalitetniju interpretaciju i precepciju (vlastitog) okruženja.

UN- Kultura 2030 Cilj (CultureCovid19 #Culture2030Goal)
Dok se već duže od godinu dana suočavamo sa posljedicama pandemije virusa COVID-19, ali i sa izazovom kako obnoviti društvo u budućnosti, NK ICOMOS u BiH na ovaj način nastoji da djeluje u duhu UN-ove agende «Kultura 2030 -Cilj» prema kojoj kultura treba biti u samoj srži procesa obnove društva. Arhitektonska mapa je kreirana tako da svakom pojedincu omogućava samostalno šetnju gradom, u kojoj može da bira ponudjene rute, kreira nove vlastite rute i tako stekne jasnu predstavu o kulturnoj slici grada aktivno učestvujući u njoj.

PREUZIMANJE MAPE
Pozivamo vas da downloadujete besplatan primjerak prve dvojezične mape
arhitekture austrougarskog perioda za Mostar na ovom link-u. Mapa je dostupna i u štampanoj verziji, a svoj besplatan primjerak možete preuzeti u prostorijama HUB-a Asocijacije arhitekata u BiH, na adresi Alipašina 2, u četvrtak 10. juna i petak 11. juna, u terminu od 10h do 14h.

_____________________________________________________________

Ovaj događaj su nam omogućili i naši partneri iz građevinske industrije:

Velux Bosna i Hercegovina d.o.o. se bavi prodajom i marketingom VELUX krovnih prozora, sjenila, prozora za ravni krov s kupolom i svjetlosnih tunela. Više od 70 godina VELUX grupa stvara bolje uvjete stanovanja za ljude širom svijeta – korištenje dnevnog svjetla i svježeg zraka.

Geberit grupa sa sjedištem u Rapperswil-Joni u Švicarskoj vodeći je ponuđač sanitarnih proizvoda na europskom tržištu. Njegova ponuda uključuje sanitarne sustave, cijevne sustave, keramiku za kupaonice te kupaonski namještaj. Geberit nudi tržišnim partnerima iz građevinske industrije i trgovine širok spektar mogućnosti obuke u 29 informativnih centara Geberit koje svake godine pohađa više od 30.000 profesionalaca.

Alumil je jedno od najvećih i najpouzdanijih imena u kućnim prozorima i dvorišnim vratima, sa preko 30 godina dizajniranja visokokvalitetnih aluminijskih proizvoda.  ALUMIL je stvorio asortiman koji uključuje inovativne proizvode i savršeno odgovara modernim potrebama gradnje.

Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini/Događaji, Novosti

https://aabh.ba/arhitektonska-mapa-austrougarskog-perioda-za-mostar/

Predrasuda stara više od 100 godina

 

(fotografije, Mostar oko 1910. Cidom)

(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici Priče kroz Mostar i Hercegovinu, dana 8. juna 2021. godine, autor teksta je Dragan Gugo Koso)

Opako je doći u neku zemlju, neki kraj, grad sa predrasudama, doći ne pokušavati njih razbiti činjenicama a o tome pisati. Pisati na takav način uvijek donese pogrešan dojam kod čitalaca, jer naravno da „predrasuda“ uvijek ima priču ili roman a da ga se i ne krene pisati.

Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, no zlo leži u tome što se takve stvari pretočene u knjige čitaju pokadkada i stoljećima. S namjerom biram riječi, iako je snaga moje pisane objave toliko mala i beznačajna da se i na riječ „neistina“ nitko i neće naljutiti.

Gospodin Frederic Blair Jaekel, američki autor tri pisana djela, The Lands of the Tamed Turk, 1910. Windmills and Wooden Shoes, 1912. Planning a Trip Abroad, 1912. je po mom sudu jedan od takvih pisaca, bar što se tiče Mostara.

Njegova knjiga The Lands of the Tamed Turk (Zemlje pitomih Turaka) koja se može naći na www.cidom.org ali na engleskom jeziku (što je šteta/a možda i nije). Kada je Mostar u pitanju obiluje upravo pisanjem koje nikako ne može biti ni objektivno a naravno ni istinito. Imam dojam da on nikada u Mostar sišao nije, već da je negdje u Dalmaciji u ugodnoj ležaljci nizao rečenice negdje već čute ili prepričane.

Da nebi bio previše dug navesti ću nekoliko primjera iz knjige. Naravno napomena da se radi o 1910 godini, kada je Mostar bio mnogo više po sadržaju od kakve zapuštene kasabe, a ništa manje vrijedniji i od Evropskih gradova njegove veličine. Isto tako poslužit ću se i tekstom Smaila Špage, skinutog čini mi se sa njegovog bloga, a koji je pisao o istoj temi.

-U Mostaru, glavnom gradu Hercegovine, jedino oglasi za šivaće mašine, daju tanani nagovještaj da živite u dvadesetom vijeku. Grad izgleda da je više prirastao srednjevjekovnom načinu života nego bilo koji drugi na Balkanu.

- Rijeka Narenta, koja razdvaja grad na dva dijela, je u stvari uzak i plitak planinski tok, koji nabuja nakon perioda teških kiša, koje se survavaju u njega s planinskih bregova i grotesknih klanaca. Tek tada postaje Rijeka, koja se valja od obale do obale i prisiljava lokalno stanovništvo da gradi nastambe daleko gore na stijenama.

- Za Mostar ne znam da li da ga hvalim ili oplakujem, jer je to samo zbirka tridesetak džamija za svojih 14.000 stanovnika, od kojih je pola muhamedanaca, a 2.000 preostalih su pripadnici austrougarskog garnizona.

-(O Starom mostu). Pretpostavlja se da ga je gradio Cezar u vrijeme kada je Hercegovina bila rimska provincija. Bilo kako bilo, ništa slično takvoj konstrukciji ili arhitekturi mostogradnje se ne može vidjeti u Evropi. Bez obzira koliko je most star on i sada služi trgovcima i stanovnicima gradskih četvrti. Očekuješ svaki čas da ugledaš pokojeg centuriona u togama i sandalama kako prelazi staru konstrukciju.

Sasvim dosta da uhvatite nit o čemu se u stvari radi.A da ja sada navedem Mostar u stavkama do 1910 god.

-1833 Podignuta zgrada Konak

-1886 godine grad je imao vinogradarsko-voćarsku stanicu

-1896 u Mostaru se štampa časopis „Zora“

-1890 Izgrađena je zgrada na glavnoj ulici „tzv Bagat“

-1901 izgrađena je zgrada divizije(kasnije Nama)

-1902 Zgrada Dokić,Bilić,Peško na glavnoj ulici

-1851 Otvoren Austrijski konzulat

-1858 Otvorena prva telegrafska linija sa Sarajevom

-1861 Otvorena u Hindinom hanu Hr. Čitaonica i knjižnica

-1863 Osnovan trgovački sud

-1864 Osnovana poštanska stanica

-1867 Otvorena prva apoteka uz pomoć Francuske

-1868 Otvoren put za Sarajevo

-1862 Izgrađena cesta za Metković

-1878 Otvorena pošta na Mejdanu

-1879 Otvorene dvije apoteke jedna na Šehitlucima jedna u Fejića ulici

-1879 Osnovana meteorološka služba

-1880 Otvorena bolnica na Mejdanu

-1880 Izgrašena trgovačka škola(Muzička na Musali)

-1880 Otvorena tvornica duhana

-1882 Izgrađen most na Musali

-1855 Izgrađena zgrada dom JNA na Mejdanu

-1855 Pruga Mostar-Metković

-1899 Otvoreno šetalište(Lenjinovo)

-1892 Otvoren hotel Neretva

-1894 Otvoren hotel Orijent

1894 Mostar dobio nazive ulica i kućne brojeve

Ovo je samo mali dio grada u tom periodu,no bilo bi previše da sve navodim,stoga idem odmah na 1900 tu.

-1900 Otvorena Jubilarna škola (III O.Š)

-1902 Velika Gimnazija je u potpunosti dovršena

-1902 Završetak radova na katoličkoj crkvi

-1903 Zgrada higijenskog zavoda,zgrada ledare,meteorološka stanica

-1906 Izgrašena biskupska palača na Bakamovića glavici

-1906 Hotel Bristol,Napretkova zgrada u Liska ulici,Zgrada suda u Cernici,objekat Sinagoge

-1906 uveden telefonski promet

-1908 Otvoreno kino Rojal

-1910 Završena izgradnja Episkopske palče

-1910 Uranija kino u srednjoj ulici

(Na ovim podacima,koje sam skratio radi objave, hvala gosp.Tiboru Vrančiću)

Evo suženo maksimalno. Kada ovome dodate još stotinjak građevinskih radova na el.struji, vodi, ulicama, stambenim zgradama, željezničkoj infrastrukturi, drvoredima, vilama itd.dobije se dojam da je netko ipak malo pretjerao sa Rimljanima i centurionima u togama.

Razumljivo je da je Blairu ako je Mostara i vidio, taj orijentalni ugođaj grada možda i zasmetao,no mogao je bar biti toliko učtiv pa ga opisati i prikazati onakvog kakav je tada doista bio, ako ništa drugo zbog kauboja i indijanaca kojih se mi siti nagledašmo i bi nam drago, a znali da nas debelo lažu.

(Gugo/20210608/Priče kroz Mostar i Hercegovinu)