Safa, "Mostar Workshop" 1988.

                    

Safet Safa Begović i njegov dućan su nezaobilazni u Starom gradu i često je "meta" kamera i fotoaparata, bilo od turista ili od novinara. A izgleda i od slikara...

Japanski slikar Masaya Tomiyasu je posjetio Mostar 1988 godine i tom prilikom napravio akvarel čiji je glavni lik Safet Safa Begović. Za ovaj rad pod nazivom "Mostarska radionica", je 1991 godine dobio glavnu nagradu na 79-oj izložbi japanskih akvarela.

Jedan likovni kritičar je ovo zapisao...

"Oči muškarca koji sjedi na izlogu radionice i zagleda se u nas, hvale snagu hvatanja osobe koja gleda u njega. Za razliku od mirnog i grubog izgleda, odjevni predmet daje blistavu bjelinu, što je posljedica tehnike maksimiziranja pozadinske boje papira ostavljajući ga neobojenim. To je izraz koji su Tomiyasuove izvanredne slikarske vještine gajile trenirajući u učionici Fujishima Takeji za vrijeme Tokijske škole likovnih umjetnosti. Ova slika, koja ima duboko ljudsko prisustvo u emocionalnoj gradaciji svetlosti i sjene, izložena je na 79. izložbi japanskih akvarela i osvojila je glavnu nagradu."

(Armin/cidom/20210518)

Iz stare strane štampe: Mostarski Rimski most, 1894. godine

U američkom časopisu Scientific American od 8. decembra 1894. godine objavljen je tekst o Starom mostu, pod naslovom: Mostarski Rimski most.

"Pogranična područja civilizacije gotovo su uvijek zanimljiva, a Hercegovina nije izuzetak od pravila. Ova europska provincija čini dio Bosne i okružena je Dalmacijom, Hrvatskom, Bosnom, Servijom i Crnom Gorom. Glavni grad Hercegovine je Mostar, značenje ove riječi je „stari most”. Kada je sir Gardner Wilkinson posjetio Mostar neposredno prije objavljivanja svog djela o Dalmaciji i Crnoj Gori, 1848. godine, poteškoće koje su mu bačene na put gotovo su bile nepremostive. Ali sada je Mostar stanica na Državnoj željeznici Bosne i Hercegovine, a ima 11.000 stanovnika koji su mnogobrojnih nacionalnosti, a Hercegovina je prešla iz turske vladavine u austrijsku vojnu okupaciju 1878. godine.

Mostar je smješten na Narenti, bučnoj rijeci, trideset pet milja od njenog ušća. Obale su visoke i stjenovite, a povezane su prelijepim mostom, zbog kojeg se Mostar oduvijek slavio i koji je sastavni dio naše ilustracije. Sastoji se iz jednog luka, raspona koji iznosii 95 ¼ stope, a kod niske vode luk mu je 76 stopa iznad vode i kod visoke vode ponekad je samo 44 ¾ stope od površine vode. Širina luka je 14,2 metra, a nogostup 13,2 stopa. Na sjevernoj je strani kameni vod za dovod vode u istočni dio grada. Most se uzdiže na desetak stopa u središtu, što daje efekt lakoće što očito nije bilo predviđeno izvornim nacrtima. Izgradnja mosta pripisuje se Trajanu ili Hadrijanu, otprilike 120. g.n.k., ali Turci su pažljivo prikrili rimsko zidarstvo sitnim kamenjem, što mostu daje izgled turske građevine. I neviđena veličina luka i tradicija pogoduju vjerovanju da su ga izgradili Rimljani. S obje strane mosta dolazi se kroz vrata okružena kulama koje su vjerovatno bile podignute na rimskim konstrukcijama. Na mostu postoje neki turski natpisi. Grad je nepravilno izgrađen, ulice su uglavnom nepopločane. Trgovina i zanatstvo grada uglavnom se obavlja u dva bazara, koja su uređena na pravi orijentalni način".

U diskusiji koja je vođena oko ovog teksta, priložena su dva dokumenta: Naredba (mostarskom) kadiji i hercegovačkom nadzorniku mukata Zaimu Mehmedu, iz 1565. godine, kao i prilog diskusiji o graditeljima mosta.

Fotografija iz časopisa, 1894. godine

Priredili: Tibor Vrančić, Armin Džabirov, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Ovdje i tada, tamo i sada

 

(tekst koji slijedi objavljen je dana 15. maja 2021. godine na portalu www.ljubusaci.com, autor je prof. Kemal Mahić. Jedna univerzalna poruka za sve one, koji krajem prošlog stoljeća napustiše vjekovna ognjišta i kućišta, naselivši se negdje u dalekom svijetu)

U opštoj prolaznosti, napisana riječ ostavlja trag u nama, u generaciji koju živimo i onim generacijama koje će tek doći.

Zbog toga nam ovakav naslov svjedoči o vremenu življenja „ovdje“ i „tada“.

„Ovdje“ se moglo reći za grad nas i naših predaka i kazati „tada“, jersu prije četvrt stoljeća napuštena vjekovna ognjišta i kućišta, i naseljena ona područja u svijetu, za koja nismo nikada čuli, u zavisnosti od vremenske dobi njenih etnika.

„Tamo“ smo „sada“,zadovoljni i nezadovoljni, uspješni i neuspješni, sa pokidanim nitima života.

U kakvom stanju su naše duše?

Da li imamo nadu u boljitak naših života?

Na fotografijama se može vidjeti radost života 50-60 godina XX stoljeća,za razliku od kraja XX i početka XXI stoljeća.

„Ako ne možete biti najveće drvo u planini, budite barem najljepši maleni grm u svojoj dolini“

U gradu čija slova izgovaramo sa „i ovdje i tada, i tamo i sada“!

Kemal Mahić

(ljubusaci.com)

fotografije uz tekst: Ljubuški, Mostar

(spagos)

Oldtimeri na mostarskim ulicama

 

(fotosi: ortali, klix, bljesak, mostarski)

U Mostar su tokom proteklog vikenda prstigli oldtimeri, koji su obilježili prošlo stoljeće

Automobilem koji su obilježili prošlo stoljeće, u Mostar su dovezli ponosni vlasnici iz čitave regije, kako bi ih predstavili na Osmom međunarodnom skupu oldtimera.

Vlasnici i zaljubljenici starih automobila su se okupili iza Gradske vijećnice Grada Mostara, u prisustvu brojnih znatiželjnika, a mnogi su iskoristili priliku i fotografiaali se sa muzejskim primjerima automobila, i slušaali zanimljive priče njihovih vlasnika.

Nakon druženja, vlasnici su sa svojim limenim ljubimcimam plijeneći pažnju građana, javnosti i sudionika saobraćaja, prodefilirali mostarskim saobraćajnicama. Nakon toga su vlasnicima najzanimljivijih vozila iz prošlog stoljeća bile dodijeljene nagrade, uz zanimljivo druženje.

Predsjednik Oldtimer kluba Mostar Zdravko Vidović, koji je i organizator događaja, rekaoje kako je bio veliki izazov organizovaati ovaj događaj zbog cijele situacije vezane za koronavirus, i kaako je uprkos tome oko 40 oldtimera sa područja čitavog Balkana, iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, stiglo u Mostar.

“Promoviramo Mostar i BiH gdje god idemo. Povezani smo sa 120 klubova širom svijeta i film koji smo radili je prikazan na svjetskoj konferenciji oldtimera”, istakao je Vidović, naglašavajući kako ovaj mostarski klub ruši granične, nacionalne i sve druge barijere, jer okuplja zaljubljenike oldtimera i širi pozitivne priče iz svoje domovine.

“Oldtimer club Mostar predstavlja BiH u svijetu i član je FIVE koja je ujedno partner sa Unescom”, kaže Vidović. Planiraju i otvori muzej tehničke kulture kojih je malo u svijetu, ali da bi to realizovali, potrebna im je podrška grada i države. “Nadam se da će nova vlast prepoznati naš rad na promociji Mostar i čitave države”, rekao je predsjednik oltimer kluba Mostar, koji broji preko 100 članova.

(mostarski)

(spagos)

U sjećanju: Mara i Duško riješili utakmicu

 

Enver Marić brani penal Gerdu Mülleru, foto Wordpress

U povodu dostignutog rekorda Gerda Müllera u Bundesligi, ovo je prilika da se podsjetimo ovog igrača iz našeg ugla, i jedne utakmice odigrane prije 48 godina, 9. maja 1973. godine, u kojoj je tadašnja reprezentacija Jugoslavije pobjedila tadašnju Zapadnu Njemačku u Minhenu rezultatom 0:1.

Enver Marić odbranio penal Gerdu Mulleru, a Duško Bajević gol postigao iz penala

Zapadna Njemačka – Jugoslavija 0:1 (0:0)

9. maja 1973. godine, fudbalska reprezentacija Jugoslavije je ostvarila prvu i jedinu pobedu nad Zapadnom Njemačkom na njenom terenu, u istoriji susreta ova dva nacionalna tima
“Plavi” su u prijateljskom meču na Olimpijskom stadionu u Minhenu, pred 50 hiljada gledalaca, trijumfovali rezultatom 1:0 pogotkom Duška Bajevića iz jedanaesterca u 75. minutu. Prethodno je Georg Švarcenbek igrao rukom u svom kaznenom prostoru. Glavni sudija meča Austrijanac Buzek u prvi mah je dosudio indirekt za našu ekipu, ali je preinačio svoju odluku nakon konsultacije sa pomoćnikom.

Buzek je duel Josipa Katalinskog i Jirgena Grabovskog u 83. minutu okarakterisao kao prekršaj i drugi put pokazao na bijelu tačku, ovaj put u šesnaestercu gostiju. Gerd Miler je izveo najstrožu kaznu, ali se “leteći Mostarac” Enver Marić bacio na levu stranu i odbranio ovaj udarac (gornja fotografija).

Raspoloženi Marić je smjelim intervencijama još nekoliko puta spašavao mrežu gostiju, mada je i Jugoslavija na drugoj strani prokockalala par prilika za ubedljiviju pobedu. Kolosalnu šansu propustio je Nenad Bjeković u finišu susreta kada je izašao sam pred Majera, ali mu je čuvar mreže gola domaćina padom u noge oteo loptu.

(Na Današnji dan)

Duško Bajević postiže gol iz penala, foto gettyimages

West Germany – Yugoslavia 0-1 (0-0)

München, 9.Mai 1973.

Referee: Buzek (Austria).

Spectators: 50.000

West Germany: Maier, Höttges, Breitner, Beckenbauer, Schwarzenbeck, Flohe, U. Hoeneß, Overath, Grabowski, G. Müller, Held (77. E. Kremers).

Yugoslavia: Maric, Stepanovic, Katalinski, Holcer, Bogicevic, Karasi (Jerkovic) (Bjekovic), Pavlovic, Acimovic, Petkovic, Bajevic, Oblak.

Goal: 0:1 Bajevic (76., penalty).

** Maric halted a penalty by G. Müller **

(wordpress)

(spagos)

“Sumrak civilizacije”

 

Partizansko spomen groblje, nekad i sad (1990 i 2021).

...Možete ga voljeti ili mrziti, možete misliti o njemu bilo šta, ali ono je savršenstvo spomeničke arhitekture koja je više od spomenika i parka i mjesta za druženja itd...

...Spomenik je bezvremenski i univerzalan...

Ulazni dio spomenika - park sa stazom, nekad je bio kao botanički vrt a danas je to zapuštena uništena površina koja se koristi za parkiranje automobila...tuga.

(mostar_history/instagram 20210515)

Najveći evropski gradovi, nekad i sad: Keln, Njemačka – Katedrala 1893 – 2018.

1893.

2018.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Rajna je druga rijeka po dužini u centralnoj i zapadnoj Evropi, duga 1232 kilometra, od Švicarski Alpi, do ušća u Sjeverno more. Najveći grad uz Rajnu je Keln (Cologne), a u njemu se nalazi katedrala koja datira iz 1248. godine, iako je zbog dugog kašnjenja u gradnji, otvorena 1880. godine.

Kelnska katedrala danas svakodnevno dočekuje vekiki broj gostiju i vjernika, na misama, boćijim slućbama, horskim nastupia i recitalima na orguljama. Posjetiocima se nude vodiči tokom obilaska.

Na novoj fotografiji je prikazan željeznički most Hohenzollern, moderna atrakcija sagrađena 1911. godine.

(prevedeno sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spagos)