(tekst sa ovog bloga, 2014.)
Jedna slika hiljadu sjećanja - Mostar
tamo negdje pedesetih
Mostar tamo negdje pedesetih - Četiri
mladića…
Da li je ova fotografija sa četiri
mladića preko Titovog molsta u Mostaru mogla poslužiti kao ideja
piscu teksta nekada veoma popularnog šlagera iz 1961. godine, ne
znamo. Četiri mladića sa ove slike ne idu sa Trebevića, ne žure
na Koševo na utakmicu, nego šetaju preko Titovog mosta, na kafu u
hotel Neretvu, a nakon kafe, opet bez žurbe, prošetati će na Staro
igralište i odgledati utakmicu Veleža…Pustimo mašti na volju.
Četiri mladića, četiri gospodina, u
dugim krombi kaputima u šetnji preko Titova mosta. Kraj je
četrdesetih, početak pedesetih. Odmah da kažemo nekoliko riječi o
značenju krombi. Krombi (engl.) je vrsta teškoga sukna od kojega se
prave zimski kaputi, a ponekad je to bio i naziv za zimski kaput od
takva sukna. Bili su veoma popularni toga vremena, i skoro jedan
modni “muss” za one koji su imalo držali do sebe i do mode.
Uočljivo je nešto što je danas nezamislivo, ili nije baš
popularno: Pušači protiv nepušača 3:1. Puše hodajući ulicom.
Ali ovo se dešava prije 60 i više godina. A tada su pušili svi
odreda. Na putu su prema hotel Neretvi, ili jednostavno, preko mosta
u prijepodnevnoj šetnji. Po niskim sjenama na trotoaru, period je
zimski, kao i po već opisanim debelim kaputima. Sunce je nisko na
jugu. Prijepodne. A po brojnom narodu, mogla bi biti i nedelja
prijepodne. Narod je hodao i sredinom ulice, niz Korzo. Saobraćaja
nije ni bilo. Možda uoči neke utakmice Veleža na Starom igralištu.
A prije utakmice išlo se na kafu i na komentare u hotel Neretvu. Sve
je to bio običaj.
Na objektu hotela Bristol stoji natpis
Bata. Ime poznato svima. Kasnije je od imena Bata, istim slovima bili
napisano Borovo, a rekonstrukcijom Bristola 1960. godine i izgradnjom
zgrade, gore na vrhu korza, Borovo je preselilo u zgradu, koju i
danas malo pobliže opisujemo kao “zgrada Borovo”. Bilo je još i
“donje” Borovo na glavnoj ulici, a i Borovo pod uglovnicom, puno
kasnije.
Toga vremena u hotelu Bristol bila je
oficirska menza, a odmah iza ulaza u Batu, bila je drogerija, što se
vidi po natpisu iznad ulaza. Malo na više je bila još jedna trafika
i slastičarna.
O momcima sa slike ne treba puno
govoriti. Uredni, dotjerani. Moderne frizure, koje se češljaju
preko glave, a pozadi, kosa duga koliko i frizura. Kosa uredno
počešljana i dotjerana briljantinom. Svi nose kravate, a i šeširi
su bili u modi tih godina. Malo šire nogavice pantalona, ispeglane,
skoro da se porežeš na ivicu peglu. A cipele namazene kremom i
izglancane na visoki sjaj.
Pored najnovije mode, koju su nosili
četvorica mladića, ne može se, a da se ne primjeti radoznali momak
iza njih. Njegova odjeća je tradicionalna, ruralna, za ono,
poslijeratno vrijeme. Čakšire, vunene čarape, opanke, sako i
obavezna kapa na glavi. Kapa je dugo vremena bila skoro obavezni dio
odjeća. Momak, ili je došao u grad po nekom poslu, ili je tek
stigao u grad, na neki posao. Lagano je krenuo za ovom četvoricom,
razmišljajući kako će i on jednog dana nositi nešto slično. Iza
mladića je i jedna djevojka, obučena skoro uobičajeno za ono
vrijeme. Trofrtaljne pantalone sa gumom na dnu nogavica, a na nogama
cipele, jakna i frizura, također češljanje preko glave.
Uz ovu sliku ide još nekoliko slika.
Pogled odozgo. Zima početkom pedesetih, sankanje niz korzo. Naravno
auta nije ni bilo. A na objektu Bristola se vidi natpis Bata. Isti
natpis je vidljiv sa slike slikane duboko sa Musale, na kojoj se u
prvom planu nalazi hotel Neretva. I Musala sa makadamskom cestom. Još
nije bila pokockana.
Sa obje strane mosta prelazile su
telefonske žice sa velikim brojem bijelih porculanskih izolatora.
Vrijeme kad se o bežičnoj telefoniji čitalo samo u romanima Žila
Verna...
I šlag, po običaju, dođe na kraju.
Javili su nam se Rizvanović Zlatko-Enida sa jednim veoma vrijednim
podatkom, o kome smo razmišljali od prvog pogleda na sliku. Ko su
ovi momci sa slike:
Enida (Rizvanovic
Zlatko-Enida/facebook) nam je napisala: “Ovaj što ne puši je moj
tata Gozo A lijevo je moj tetak Ramić M, do njega je Šabanac, a
ovaj sa šeširom Harmandić. Draga sjećanja...”
A muzička podloga uz fotografiju i
tekst, a šta bi drugo nego Vedo Hamšić i hit iz 1961. godine:
“Četiri mladića...”
Smail Špago
(fotosi: Rizvanovic Zlatko-Anida, Tibor
Vrančić, Ismail Braco Čampara)
https://www.youtube.com/watch?v=LdfIyK1TYzc
(spagos)