Sonntag, 14. Februar 2021

Obilježen 14. februar – Dan oslobođenja Mostara




























Otvaranjem izložbe i svečanim programom “San o slobodi”, u nedelju je u mostarskom Narodnom pozorištu obilježen Dan oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Na izložbi “Mostar u borbi za slobodu”, koju je pripremio Amer Zagorčić, prikazan je jedan kratak presjek događanja iz Mostara u NOB-, te osnovni podaci o 15 narodnih heroja Mostara, dok su u okviru svečanog programa dodijeljene tradicionalne “februarske nagrade i plakete”, a izveden je i jedan odlomak iz predstave Mostarskog teatra mladih “San o slobodi”, koja je nastala na bazi pisama antifašista iz logora smrti.

Nagrade su dobili Raif Dizdarević, Hilmija Šiširak (posthumno) i Denijal Behram, a plakete Omer Čusto, Enes Vukotić, Najda Kurtović, Dražen Ondelj, Milan Račić i Udruženje građana “Zajedno za naš grad” Mostar.

Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić kazao je tom prilikom kako je 14. februar jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Mostara, istakavši kako su ljudi slobodnom voljom oslobodili ovaj grad te da su u tome su učestvovali Mostarci i Hercegovci, ali i brojni drugi.

“Četrnaestog februara 1945. godine došla je sloboda koju je sam narod izvojevao i to je ono što obilježavamo. Koristeći to njihovo iskustvo, nadahnjujući se njihovom voljom, snagom, entuzijazmom i idejom o slobodi, socijalnoj pravdi, o jednakosti i ravnopravnosti mi želimo da se nadahnemo i da kažemo šta je danas nama, možemo li mi to iskoristiti da bi danas učinili ovu zemlju i ovaj grad prosperitetnijim”, naglasio je Đulić.

Dodao je kako, zbog epidemiološke situacije, ovogodišnjoj manifestaciji ne prisustvuju veliki broj gostiju iz susjednih zemalja, te da je, osim članova antifašističkih udruženja iz BiH, uspjela doći i zajednička delegacija Saveza antifašista Srbije i Yu centra Tito iz Beograda.

Dvodnevna manifestacija “Dani antifašizma”, koja je organizovana u povodu 76. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, biće završena polaganjem cvijeća na Partizanskom spomen groblju.

(Fena)

(NovaSloboda)

Na današnji dan - 14. febuar 1945.

 





Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) ušle su u Mostar i tako ga oslobodile nakon skoro četverogodišnje okupacije od strane njemačkih i italijanskih fašističkih snaga, koje su podržavali domaći izdajnici. 14. februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo svi Nijemci i ustaške snage pobjegli su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan. Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.

(abrašmedia)

Samstag, 13. Februar 2021

Ćitovnica

 




Munib Delalić


Svi kažu: kafana, Fejzina.

A ja kažem: čitaonica, ćitovnica.

Mjesto starih dana. Mjesto lijepih

uspomena. Mjesto čitanja gdje

su ljudi, vjerujem, više pročitali

knjiga nego što su kafa popili. Vrlo

važna dionica puta,i kad se na Gožulj

uspinješ,i kada odande silaziš.


Nedavno sanjam: uhvatio se red ispred

ćitovnice. U redu stojim i ja, čekam da

dođem na red, da mi Alija Mahić dadne

knjigu. Jer ključ od ćitovnice, od knjiga,


bio je u njegovim rukama – u rukama

Alije Mahića, žive enciklopedije, jednog

od najvećih ljubuških plemića.


I onda muka: probudim se, a ne znam

jesam li došao na red, je li knjiga

do mojih ruku došla.


Izvor:Munib Delalić:Povratak u Ljubuški-knjiga neusporedivih uspomena;Dobra knjiga,SA 2019.

link: http://ljubusaci.com/2021/02/12/munib-delalic-citovnica/


Fotografije: Fejzina kafana, čitaonica, nekad iz sad, sa portala ljubusaci.com

(spagos)


Freitag, 12. Februar 2021

Mostarski antifašisti obilježavaju 76. godišnjicu oslobođenja Mostara II svjetskom ratu

 


U okviru Dana antifašizma koji se u Mostaru organizuju u povodu 76. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar u subotu, 13. februara, i nedjelju, 14. februara organizuje centralne manifestacije obilježavanja ovog datuma iz istorije grada.

U subotu od 9.30 sati bit će upriličeno polaganje cvijeća na spomen ploču palim borcima u Blagaju, a zatim na biste Zlatke Vuković, narodnog heroja dr. Safeta Mujića, narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe, spomenik ilegalcu i spomen obilježja obješenim ilegalcima, te obješenim borcima Dragi Palavestri i Alici Rizikalu.

Cvijeće će biti položeno i na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde, spomen ploču stradalim željezničarima, bistu Džemala Bijedića, te na Spomenik žrtvama holokausta i na mostarskim Šehitlucima.

U nedjelju u 10 sati u holu Narodnog pozorišta bit će otvorena izložba “Mostar u borbi za slobodu”, dok će u dvorani Narodnog pozorišta 10.30 sati biti upriličen program “San o slobodi”.

Polaganje cvijeća i vijenaca na Partizanskom spomen groblju planirano je u 12.30 sati, najavili su iz Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar.

Kako je navedeno, sve aktivnosti će biti organizovane u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.

(hayat.ba)

Donnerstag, 11. Februar 2021

Posjeta Mostaru 1971.







Prilikom svoga proputovanja kroz Jugoslaviju 1971 godine, oficir američke vojske potpukovnik Darell Peck, skupa sa svojom ženom i četvoricom sinova, napravio je kratak zapis o Mostaru, reklo bi se...bez nekih emocija, baš "vojnički".

Ali je zato napravio i nekoliko kvalitetnih fotografija...

"Došli smo do Mostara bez incidenta ali nije bilo nikakvih znakova koji bi nam pomogli da nađemo stari dio grada. Dobilo smo neočekivanu pomoć od nekoliko radnika koji su se vozili u kamionu ispred nas. Oni su nam pokazivali da ih pratimo, čak nam pokazujući kada se kamion spremao da skrene. Konačno, dok su oni produžili pravo, pokazali su nam da skrenemo u jednu malu ulicu sa strane. Tu smo se parkirali i nakon par ulica dalje, našli smo naš glavni cilj, Stari most. Bili smo iznenađeni površinom mosta. Oštro se uzdizao do svoga vrha, a onda isto tako oštro i spuštao na drugu stranu. Osim toga, napravljen je od mramora(?!), istrošen veoma glatko i klizavo kroz vijekove. Da nije bilo izbočina svakih par stopa, bilo bi nemoguće preći preko njega. Nakon što smo prešli most, želio sam napraviti nekoliko dobrih slika mosta odozdo, pa dok su ostali kupovali i tražili kupaonicu, tražio sam način da se spustim do rijeke. Kad sam ga pronašao, odšetao sam duž obale dalje od mosta, dok nisam imao nekoliko sjajnih snimaka. Do k sam to radio, naišao sam na staro muslimansko groblje. Većina nadgrobnih spomenika bila je prekrivena kamenim turbanima.

Ponovo smo zajedno tražili džamije u koje bismo mogli ući, uglavnom iz znatiželje. Posebno smo željeli vidjeti vrlo stare poput Karađozbegove (1554). Pronašli smo je i još nekoliko džamija, ali nijedna nije bila otvorena za javnost, pa smo od toga odustali. Pronašli smo pijacu na otvorenom, a ubrzo i trgovinu u kojoj smo kupovali hranu i piće za ručak. Odvezli smo se nedaleko od grada i parkirali uz obalu rijeke da bismo jeli. Zatim smo nastavili prema Sarajevu."

http://darrellpeck.com/travel/1971-yugoslavia/page01.htm

(armin/cidom 20210201)


Mittwoch, 10. Februar 2021

Sa stranica stare strane štampe: Grafika Starog mosta iz 1875.




Na stranicama The Illustrated London News”, 4. septembra 1875. godine, objavljena je grafika sa potpisom ispod slike “Supplement to the illustrated London news”, “Dodatak ilustrovanim londonskim vijestima” i “The insurreactions in Herzegowina, in Mostar”, Pobuna u Hercegovini, Mostar.

Na naslovnoj strani austrijskog časopisa “Illustriertes Wiener Extrablatt” , “Ilustrovani bečki ekstra list”, broj 251 od 10. septembra 1875. godine objavljena je grafika Starog mosta sa opisom “Mostar, die Hauptstadt der Herzegowina”, Mostar glavni grad Hercegovine.

Bilo je to vrijeme kada su putopisci pohodili naše krajeve zajedno sa jednim umjetnikom grafičarom, koji je tokom putovanja koristio svoje umijeće, te na drvenim pločama rezbario motive iz naših lrajeva, koje su kasnije nakon povratka grafički obrađivane i korištene u štampi.

Obzirom na datume objavljivanja grafike, očigledno je da se radi o istom motivu., istog autora, nakon što je grafika objavljena u Londonu, iskorištena je i objavljena i u bečkom ilusrovanom časopisu.

O samom autoru nema podataka, a boljim pregledom grafike uočljivo je da je autor u donjem lijevom uglu ostavio inicijale C.R. što je neke navelo na zaključak da se radi o poznatom engleskom grafičaru i ilustratoru knjiga Charlesu Robinsonu. Jednostavnim uvidom u biografiju ovog umjetnika vidljivo je da je isti rođen 1870. godine u Londonu, tako da je bilo nemoguće da se 1875. godine ovim poslom nađe u Mostaru.

Iskoristićemo priliku i napisati nekoliko riječi o časopisu Illustrated London News:

Illustrated London News prvi je put objavljen u 1842, osnovao je Herbert Ingram i bio je sedmični časopis koji je iznosio detalje o lokalnim događajima i pričama u Velikoj Britaniji i svijetu. ILN je poznat po tome što je obuhvatio sljedeće teme: Ratovi, brodovi, brodovi, puške, jedrenje, portreti, fina umjetnost, stare i antičke grafike, gravure na drvetu, rane fotografije, viktorijanski život, viktorijanska kultura, kraljevi, kraljice, Royalty free, putovanja, avanture, prirodna istorija, ptice, ribe, sisari, ribolov, lov, pucanje, lov na lisice, sports uključujući tenis, kriket, nogomet, konjičke utrke itd.

Prilozi: Grafike iz London Illustrated News, i Illustriertes Wiener Extrablatt, 1875. godine

priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 9. Februar 2021

Četiri mladića



(tekst sa ovog bloga, 2014.)

Jedna slika hiljadu sjećanja - Mostar tamo negdje pedesetih

Mostar tamo negdje pedesetih - Četiri mladića…

Da li je ova fotografija sa četiri mladića preko Titovog molsta u Mostaru mogla poslužiti kao ideja piscu teksta nekada veoma popularnog šlagera iz 1961. godine, ne znamo. Četiri mladića sa ove slike ne idu sa Trebevića, ne žure na Koševo na utakmicu, nego šetaju preko Titovog mosta, na kafu u hotel Neretvu, a nakon kafe, opet bez žurbe, prošetati će na Staro igralište i odgledati utakmicu Veleža…Pustimo mašti na volju.

Četiri mladića, četiri gospodina, u dugim krombi kaputima u šetnji preko Titova mosta. Kraj je četrdesetih, početak pedesetih. Odmah da kažemo nekoliko riječi o značenju krombi. Krombi (engl.) je vrsta teškoga sukna od kojega se prave zimski kaputi, a ponekad je to bio i naziv za zimski kaput od takva sukna. Bili su veoma popularni toga vremena, i skoro jedan modni “muss” za one koji su imalo držali do sebe i do mode. Uočljivo je nešto što je danas nezamislivo, ili nije baš popularno: Pušači protiv nepušača 3:1. Puše hodajući ulicom. Ali ovo se dešava prije 60 i više godina. A tada su pušili svi odreda. Na putu su prema hotel Neretvi, ili jednostavno, preko mosta u prijepodnevnoj šetnji. Po niskim sjenama na trotoaru, period je zimski, kao i po već opisanim debelim kaputima. Sunce je nisko na jugu. Prijepodne. A po brojnom narodu, mogla bi biti i nedelja prijepodne. Narod je hodao i sredinom ulice, niz Korzo. Saobraćaja nije ni bilo. Možda uoči neke utakmice Veleža na Starom igralištu. A prije utakmice išlo se na kafu i na komentare u hotel Neretvu. Sve je to bio običaj.

Na objektu hotela Bristol stoji natpis Bata. Ime poznato svima. Kasnije je od imena Bata, istim slovima bili napisano Borovo, a rekonstrukcijom Bristola 1960. godine i izgradnjom zgrade, gore na vrhu korza, Borovo je preselilo u zgradu, koju i danas malo pobliže opisujemo kao “zgrada Borovo”. Bilo je još i “donje” Borovo na glavnoj ulici, a i Borovo pod uglovnicom, puno kasnije.

Toga vremena u hotelu Bristol bila je oficirska menza, a odmah iza ulaza u Batu, bila je drogerija, što se vidi po natpisu iznad ulaza. Malo na više je bila još jedna trafika i slastičarna.

O momcima sa slike ne treba puno govoriti. Uredni, dotjerani. Moderne frizure, koje se češljaju preko glave, a pozadi, kosa duga koliko i frizura. Kosa uredno počešljana i dotjerana briljantinom. Svi nose kravate, a i šeširi su bili u modi tih godina. Malo šire nogavice pantalona, ispeglane, skoro da se porežeš na ivicu peglu. A cipele namazene kremom i izglancane na visoki sjaj.

Pored najnovije mode, koju su nosili četvorica mladića, ne može se, a da se ne primjeti radoznali momak iza njih. Njegova odjeća je tradicionalna, ruralna, za ono, poslijeratno vrijeme. Čakšire, vunene čarape, opanke, sako i obavezna kapa na glavi. Kapa je dugo vremena bila skoro obavezni dio odjeća. Momak, ili je došao u grad po nekom poslu, ili je tek stigao u grad, na neki posao. Lagano je krenuo za ovom četvoricom, razmišljajući kako će i on jednog dana nositi nešto slično. Iza mladića je i jedna djevojka, obučena skoro uobičajeno za ono vrijeme. Trofrtaljne pantalone sa gumom na dnu nogavica, a na nogama cipele, jakna i frizura, također češljanje preko glave.

Uz ovu sliku ide još nekoliko slika. Pogled odozgo. Zima početkom pedesetih, sankanje niz korzo. Naravno auta nije ni bilo. A na objektu Bristola se vidi natpis Bata. Isti natpis je vidljiv sa slike slikane duboko sa Musale, na kojoj se u prvom planu nalazi hotel Neretva. I Musala sa makadamskom cestom. Još nije bila pokockana.

Sa obje strane mosta prelazile su telefonske žice sa velikim brojem bijelih porculanskih izolatora. Vrijeme kad se o bežičnoj telefoniji čitalo samo u romanima Žila Verna...

I šlag, po običaju, dođe na kraju. Javili su nam se Rizvanović Zlatko-Enida sa jednim veoma vrijednim podatkom, o kome smo razmišljali od prvog pogleda na sliku. Ko su ovi momci sa slike:

Enida (Rizvanovic Zlatko-Enida/facebook) nam je napisala: “Ovaj što ne puši je moj tata Gozo A lijevo je moj tetak Ramić M, do njega je Šabanac, a ovaj sa šeširom Harmandić. Draga sjećanja...”

A muzička podloga uz fotografiju i tekst, a šta bi drugo nego Vedo Hamšić i hit iz 1961. godine: “Četiri mladića...”

Smail Špago

(fotosi: Rizvanovic Zlatko-Anida, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara)

https://www.youtube.com/watch?v=LdfIyK1TYzc

(spagos)