Stari grad Blagaj

(tekst i fotografije prenešene sa facebook prifila Dženad Džino Photography, objavljeno 27. marta 2020.)

Stari grad Blagaj, poznat i kao Bona ili Stjepan-grad je tvrđava na području naselja Blagaj.

Istraživanjima u drugoj polovini XX stoljeća utvrđeno je da je područje Starog grada Blagaj neprekidno bilo naseljeno od željeznog doba pa sve do 1835. godine.

Najprije su Iliri ovdje sagradili svoju Gradinu. Rimljani su nakon osvajanja ilirske teritorije, mimo svog običaja da naselja prave uz prometnice, uz ilirsko naselje izgradili svoju tvrđavu. Tu tvrđavu su dograđivali Bizantinci, u vrijeme cara Justinijana I, između 535. i 600. godine, što se vidi po tehnici koso položenog kamena u redovima od 20 do 25 cm.

Slaveni ovdje osnivaju župu Hum. Prvi pisani izvori o Blagaju, potječu iz Spisa o narodima bizantijskog cara i pisca Konstantina Porfirogenita nastalog između 948. i 952. godine u kojima se spominju dva grada u Zahumlju - Bona i Hum.

U vrijeme raške države, u Blagaju je stolovao humski knez Miroslav, Nemanjin brat. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine prvi put uključuje ovo područje u bosansku državu. Postoji nekoliko povelja koje izdaju bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka I. U maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače.

Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija. Grad su popravljali dva puta: 1699. godine, kada je sanirana zapadna kula, a zatim 1827. godine. Posada je boravila ovdje sve do 1835. godine.

Stari grad Blagaj / Stjepan-grad

Blagaj / Bosna i Hercegovina

26.03.2020

(Dženad Džino Photography)

Sjećanje na Mostar koga više nema

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 30. marta 2020 godine, autor je Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović – Sjećanja: Vratiti sjaj kule Tara, rekord rudara, odlikovanja metalcima Sokola

Nastavljam serijal tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi i življenja u njemu.

Danas objavljujem tekstove iz 1977. godine – počinje obnova kule Tara, novi rekord rudara, priznanja metalcima Sokola.

Vratiti stari sjaj

Već duže vrijeme, na kuli Tara, na lijevoj obali Neretve, uz čuveni Stari most, izvode se radovi s ciljem da se ova kula sačuva od “zuba vremena”.

“Prije dvije godine, zbog oštećenja krova na kuli i napuklih zidova, prišli smo radovima, uz prethodno izrađeni konervatorski projekat i statičku analizu”, kaže  inž. arh. Hasan Dizdarević, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar.

U toku izvođenja radova, bilo je prijedloga da se skinuti krovni pokrivač više ne stavlja na kulu, već da se ostave nazubljen ja i na tom prostoru napravi vidikovac.

“Međutim, zauzet je  jedinstven stav svih stručnjaka iz Republike da se kuli mora vratiti krov. To zbog toga, jer je on kroz svoju dugu istoriju, “stekao” je pravo građanstva i, zajedno sa Starim mostom i kulom Halebijom na desnoj obali Neretve i ostalim krovovima, predstavlja jednu harmoničnu cjelinu”, dodaje inž. Dizdarević.

Radovi na kuli Tara biće, po svemu sudeći, završeni do kraja godine. Po riječima inž. Dizdarevića, oni bi brže napredovali da nije bilo neredovnog priliva sredstava i teškoća oko građevinske operative.

Tako će još jedan spomenik prošlosti Mostara biti sačuvan od propadanja, čime će najviše dobiti stari dio grada.

(31.7.1977. godine)

Rekord rudara

U prvih šest mjeseci ove godine, rudari mostarskog Rudnika mrkog ulja iskopali su 184.000 tona uglja više nego u istom periodu prošle godine.

Na taj način, rudari su ostvarili rekordnu proizvodnju.

Prema riječima Ivana Šunjića, direktora Rudnika mrkog uglja, sa sigurnošću se može reći da će godišnji plan proizvodnje u rekordnom iznosu od 260.000 tona biti ispunjen,a  postoje realne šanse i da se premaši.

(6.8.1977. godine)

Odlikovanja metalcima

U sali Skupštine opštine Mostar preksinoć je održana prigodna svečanost, na kojoj su radnicima metalskog kombinata “Soko” dodijeljena odlikovanja za naročite uspjehe u razvoju kolektiva.

Odlikovanja je dobilo105 radnika, a četvorica od njih, Slavko Ćeranić, Muhamed Hebib, Nenad Majerski i Svetozar Ilić odlikovani su Ordenom rada sa zlatnim vijencem.

(10.8.1977. godine)

(NovaSloboda.ba)

Knjiga: "Robert Michel - Austrijski pjesnik - oficir između polumjeseca i dvoglavog orla", autor Riccardo Concetti, 2018. godine

Robert Michel (1876-1957) smatra se još uvijek otkrivenim autorom bečkog modernizma. Njegovi radovi stoje između polumjeseca i dvoglavog orla, jer nose simbol njegova susreta s bogatom osmansko-muslimanskom kulturnom baštinom Bosne i Hercegovine, gdje je mladi autor 1898. godine premješten kao oficir.

Stvorene pod dobrom zvijezdom dobrih prijatelja Leopolda von Andriana i Huga von Hofmannsthala, njegove ranije priče nude sve osim usiljenog orijentalnog ornamenta. Jer koliko god je hercegovački krš tvrd i ogoljeo, tako je jednostavan i suhoparan Michelov jezik. Pejzaž se oblikuje u svojoj grubosti, što pokreće neodoljivu i tragičnu erotiku u svim likovima, što posebno podliježe glavnom junaku: oficiru iz Austrije, koji je stilizovan kao slika modernog, patološki podijeljenog subjekta. Michelova daljnja produkcija uključuje romane, pejzažne knjige sa fotografijama, putopise, filmove, operna libreta i zato je okarakterisana svojom intermedijalnošću. Ova djela odražavaju "polukolonijalni" politički kontekst u kome su nastala, ali ih treba čitati i kao tribut slavensko-njemačkom suživotu u Austro-Ugarskoj. Iz tog razloga za pisca Michela je posebno neslavno da je u doba nacionalsocijalizma svoju poetiku stavio u službu nacističko-njemačke balkanske politike, tek da bi se nakon 1945. godine ponovno predstavio kao glasnik stare austrijske ideje međunarodnog razumijevanja. Mnoge važne književne i kulturne tendencije njegovog doba ukrštaju se u Michelovom djelu. Stoga njegov život i djelo zaslužuju odgovarajuću zahvalnost, kao što to i ova knjiga pokušava predstaviti.

Autor Riccardo Concetti, rođen 1976.godine, studirao je njemački i engleski jezik na Università degli Studi di Perugia, a doktorirao na Univerzitetu u Beču 2003. godine. Njegovi istraživački interesi usredotočeni su na bečki modernizam, noviju njemačku književnost i na odnose književnosti i muzike, književnosti i nijemog filma.

Naslov originala: "Robert Michel - Ein österreichischer Dichter-Offizier zwischen Halbmond und Doppeladler", Riccardo Concetti, 2018. godine, 285. strana.

(cidom.org)

prevod: Smail Špago

U sjećanju: Albert Uderzo, crtač stripova Asterix

Asterix i Obelix su se protiv “coronavirusa” borili u svesci “Asterix u Italiji” 2017. godine

Svjetska strip scena u samo nekoliko dana ostala je bez dva legendarna crtača.

Nakon slavnog italijanskog crtača Alan Forda, Giovanni Romaninija, napustio nas je i Albert Uderzo, francuski strip crtač i scenarista, koautor stripova o Asterixu i Obelixu.

Čuveni francuski crtač stripova Albert Uderzo, kokreator poznatog galskog crtanog junaka Asterixa, umro je u 93. godini, sazanje se od njegove porodice i bližnjih.

Albert Uderzo umro je u snu u svom domu u Neuillyju od srčanog udara koji nije povezan sa korona virusom. “Bio je vrlo iscrpljen poslednjih nekoliko nedelja“, rekao je njegov zet Bernard De Choisyi za Frans press.

Genijalni ali skromni crtač je sa svojim kolegom Rene Goscinijem, koji je umro 1977. godine, osmislio strip o Asterixu prije šest decenija.

Asterix, prvobitno stvoren kako bi se Francuska odbranila od najezde američkih stripova, postao je svjetski brend sa više od 380 miliona albuma prodatih u 111 zemalja svijeta.

Lik je pretočen u filmske verzije, crtane filmove, pojavljuje se u zabavnim parkovima, u obliku igračaka, video igara.

Do 1977, godine kada je Goscinny umro u dobi od 51 godine, dvojac je objavio više od 20 albuma. Uderzo je seriju nastavio sam, kao crtač i kao tekstopisac. Prva priča koju je sam stvorio, „Veliki rov“, objavljena je 1980. godine. Samostalno je dizajnirao i daljnje albume.

Početkom 2009. Uderzo, nakon što je obolio od osteoartritisa, sve više se povlačio od stola za crtanje. Dvije godine kasnije, juneke je predao mlađim kolegama. Prva knjiga Asterixa dvojca Jean-Yves Ferri i Didier Conrad pojavila se 2013. godine.

Autor Asteriksa Albert Uderzo je umro u sred svjetske korona pandemije, a mnoge ljubitelje Asteriksa iznenađuje činjenica da se još prije nekoliko godina u jednom svesci Asterixa pojavljuje “Coronavirus”.

U svesci „Asterix u Italiji“, objavljenoj 2017. godine, glavni zlikovac se zove „Coronavirus“. Riječ je o tajanstvenom protivniku sa zlatnom maskom, koji u ime Julija Cezara treba da pobijedi u utrci konjskih zaprega kroz Italiju. Asterix i Obelix definitivno žele da spriječe pobjedu ovog zloćudnog "corona virusa". Jedan od crteža u stripu prikazuje publiku koja viče „Coronavirus, Coronavirus“.

Jesu li Uderzovi nasljednici bili toliko vidoviti, kada su dizajnirali ovu svesku? Teško za povjerovati! Autor Ferri je 2017. godine odabrao ovo ime, jer kako kaže, zvučalo mu je vrlo loše. Tada se smatralo da je porodica virusa Corona izazvala epidemiju SARSa, 2002 i 2003. godine, sa stotinma umrlih.

Međutim, ime "Coronavirus" se ne nalazi u izdanjima na mnogim drugim jezicima u svijetu. Naprimjer, u njemačkom izdanju ime Coronavirus se ne pominje. Tamo se kočijaš zove Caligarius i njegov suvozač Bleifus, a ne Bacillus kao u francuskom originalu. Njemački prevodilac Klaus Jöken je za list "Die Welt" 2017. godine rekao: "Mi Nijemci smatramo da su bolesti nešto vrlo nesvarljivo, odvratno." Zato smo zajedno sa izdavačem odabrali ime Caligarius.

U sveskama sa našim jezicima ime Koronavirus je korišteno je, kao i u originalu.

(welt)

(spagos)

Sa stranica stare štampe: U Mostaru 1895. godine

U ilustrovanom časopisu „The Illustrated London News“ od 16. februara 1895. godine objavljen je tekst o Mostaru. Ovdje jedan isječak sa slikom i opisom svakodnevnog života ljudi u Mostaru i Hercegovini:

"Hercegovina je uglavnom lijepa u svojim škrtim ljepotama. Mada se može se vjerovati da je u stanju da ubije osjetljivog čovjeka za tri mjeseca, a da jakog čovjeka oslabi za godinu. Tokom paklenog ljeta samo je jedna tema razgovora među ljudima. Svugdje se možete sresti sa pitanjem –„ Imaš li groznicu?“. Tu je i podpitanje-„Ako nemaš, zašto nemaš?“, što je nerazdvojno radi sljedećeg: nijednog običnog čovjeka neće zaobići barem jedna pošast u mjesecu julu. Čak i zimi užasni sjeverni vjetar, taj neobuzdani surovi ledeni udar, ubire svoje žrtve i urliče preko njihovih grobova.“

Prilog: fotografija i grafika iz časopisa

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Iskopano od zaborava: “Kopač blaga od Blagaja” i “Vila od Neretve”, filmovi iz 1918. godine

Sybilla Blei kao Maria Greiner

Robert Michel kao KuK natporučnik u vrijeme službovanja u Mostaru

Potpuno je nepoznata činjenica da su u Mostaru 1918. godine snimljena čak dva filma – "Kopač blaga od Blagaja" i "Vila od Neretve", autora Roberta Michela, koga smo već imali priliku upoznati po njegovoj knjizi “Mostar”, objavljenoj 1909. godine. Prema dosad dostupnim podacima ovo je najstariji film snimljen u BiH (u Srbiji film Krunisanje Petra I: Karađorđevića 1906., a u Hrvatskoj Zagabria Corso iz 1911.), pa je, stoga, važno više pozornosti posvetiti ovom otkriću.

O samim filmovima, njihovom snimanju kod nas dosad nije bilo dosad nikakvih pouzdanih i relevantnih podataka. Tek nakon što se u Hrvatskom filmskom ljetopisu, broj 35 iz 2003. godine, pojavio tekst uglednog srbijanskog filmologa Dejana Kosanovića, koji je objavio rezultat svoga dugogodišnjeg istraživačkog rada, ukazano nam je na otkriće koje bi se u nekoj civilizacijski uređenoj sredini smatralo senzacijom. Objavljujući tekst u ovom časopisu, Kosanović je stručnu javnost izvijestio o filmovima snimljenim u BiH 1918. godine. Kosanović je također, u arhivama nekadašnjeg zagrebačkog kina “Metropol” iskopao podatak da su se između 15. i 21. septembra 1919. godine prikazivali filmovi pod nazivom “Kopač blaga od Blagaja” i “Vila od Neretve”, čiji su naslovi nedvosmileno govorili da su tematski vezani za naše krajeve i da su snimljeni kod nas. Nakon višegodišnjih napora, ušao je u trag jednoj kopiji filma "Kopač blaga od Blagaja" te obznanio je da je producent filma bila firma “Jugoslavija film” čije su se centrale nalazile u Beču i Zagrebu. Nažalost, za kopijom filma “Vila od Neretve” još uvijek se traga.

Autor je pretražujući stare brojeve časopisa Film, brojevi 9. i 10. od 15. septembra 1919. godine pronašao veoma oskudne podatke o ovim filmovima: ispod naslova "Vila od Neretve" pisalo je: “...sa glazbom Blagoslava Berse”, a pri kraju oglasa da je “...Siže po narodnoj pjesmi napisao poznati pjesnik i ravnatelj Burgtheara u Beču Robert Michel”. Iz oglasa se nije vidjelo da li se radilo o dugometražnim (igranim) ili kratkometražnim filmovima, niti da li su bili prikazivani istovremeno, u okviru jedne predstave ili pak na posebnim projekcijama. Podaci o snimanju ovih filmova nisu se spominjali niti su se mogli pronaći ni u domaćoj, ni u stranoj (bečkoj) štampi.

Pretragom po internetu došli smo do podatka da su Javna ustanova Kinoteka BiH i Ambasada Švicarske, dana 16. novembra 2006. godine organizovale svečanu projekciju najstarijeg bh filma “Kopač blaga od Blagaja”. Film je snimljen u Mostaru i okolini, u proljeće ili ljeto 1918. godine. Scenarist i režiser filma, austrijski je pjesnik i upravitelj bečkog Burgteatra Robert Michel, poznat nama jer je kao austrougarski časnik, služeći u Mostaru, objavio dobro poznatu knjigu naziva Mostar u kojoj je opsežno i detaljno prikazao Mostar tog vremena.

Na osnovu pronađenog materijala bilo je moguće naslutiti konture radnje filma. Kadrovi su fotografski efektni, a ljepote staroga Mostara veoma dobro iskorištene. Glumci, odjeveni u dosta nametljive narodne kostime, tumače uloge standardnim izražajnim sredstvima nijemog filma dvadesetih godina prošloga stoljeća.

"Zahvaljujući angažmanu Ambasade Švicarske u Sarajevu i Švicarske agencije za razvoj i suradnju, restaurirana kopija tog filma odsad se nalazi i u Arhivu Kinoteke BiH", navedeno je u informaciji o

projekciji.

Priča filma govori o Mariji, Austrijanki koja putuje kroz Hercegovinu, Stabarztu, austrijskom ljekaru koji živi u Mostaru, Muharemu, seoskom mladiću iz okoline grada, njegovom bratu Ibri i djevojci Alisi, zaljubljenoj u Muharema, te opakoj vračari Hatidži. Film opisuje nekoliko nesretnih ljubavi, Muharema u Mariju, Alise u Muharema i Ibre u Hatidžu, što sve skupa završava tragičnim krajem. Riječ je očito o melodrami snimljenoj u prirodnom ambijentu, što je bio dominantan žanr u evropskom filmu tog doba. U filmu se, osim Staroga mosta, prepoznaju i drugi dijelovi Mostara – čaršija, dućani uz Neretvu, park Hotela Nereteve), zatim vrelo Bune i most preko Bune u Blagaju.

Za svoju knjigu "Film u Mostaru 1900-1980. godine" autori Drago Karlo Miletić i Nedeljko Ćubela svojevremeno su proučili mostarsku i drugu relevantnu štampu, ali očigledno nisu naišli na podatke o snimanju ili prikazivanju ovih filmova.

"Vila od Neretve" i "Kopač blaga od Blagaja", iz zasad nejasnih razloga, nikada nisu bili prikazivani u Austriji, tako da nigdje nisu zabilježeni u filmografijama austrijskih filmova, sačinjenih na osnovu cenzurnih kartona. U jednom svome pismu iz 1939. godine Robert Michel također ističe da filmovi nisu bili prikazivani u Austriji, ali navodi da su prikazani u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji, Francuskoj i Južnoj Americi, dok Kraljevinu SHS ne spominje.

Samo spominjanje i saznanja da postoji jedna restaurirana kopija filma "Kopač blaga od Blagaja" i da se nalazi u Arhivi Kinoteke BiH u Sarajevu, zagolicalo je našu maštu te nagovijestilo želju da se jedna projekcija filma priredi u okviru neke kulturne manifestacije u Mostaru ili u Blagaju. Hoće li se to moći izvesti – pokazat će nam vrijeme.

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(cidom.org)

(mart 2020.)

Nova knjiga u biblioteci Cidom: Kaldrma u mostarskim avlijama, bojanka

“Bojanka inspirisana kaldrmom u mostarskim avlijama”

Nastala kao rezultat projekta “Kulturno naslijeđe, mladi iinovacije: istaknuti značaj kulturne baštine” Francuskog kulturnog centra i Goethe instituta u Sarajevu.

Autori Bojanke su učenici II 1 razreda J.U. Srednje građevinske škole iz Mostara, školska godina 2017. /2018.

Zahvaljujemo se: Muslibegovića kući, Bišćevića kući i kući porodice Kajtaz, kao i Muzeju Hercegovine koji su nam otvorili svoja avlijska vrata.

Učenici: Crnalić Aldina, Čopelj Ema, Dušić Aris, Džinović Nejra, Đono Nedim, Janjić Miran, Krhan Lamija, Nikšić Lejla, Puce Maida, Puce Naida, Redžić Halima, Špago Anis, Torlo Anida

Tucaković Selma,Tucović Amina

Mentori:

prof. Enida Šetka, dipl.ing.arhitekture

prof. Biljana Anđić-Gaštan, dipl.ing.arhitekture

Tehnička podrška:

prof. MA Gaštan Tea dipl.ing.arhitekture

Štampa: IC štamparija Mostar d.o.o.

U Mostaru, maj 2018. godine

knjigu možete pogledati na slijedećem linku:

http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2020/03/Kaldrma-mostarska-Bojanka-za-u%C4%8Denike.pdf

(spagos/tiborv)