Centar za mir Mostar obilježio 75 godišnjicu oslobođenja Mostara

Sjećanje na slavne februarske dane

Predstavnici i prijatelji Centra za mir i multietničku saradnju Mostar danas su posjetili memorijalni kompleks Partizanskog spomen groblja u gradu i u znaku obilježavanja 75.godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu na humke palih partizana i rodoljuba položili bukete sa cvijećem. Oživljena su sjećanja na slavnu pobjedu hercegovačkih i dalmatinskih brigada i divizija koje su u Hercegovini i u cijeloj dolini Neretve tog 14.februara 1945.godine odnijele pobjedu nad snagama Hitlerove fašističke koalicije i domaćih kvislinških falangi – ustaša i četnika.

-Ovom posjetom memorijalnom kompleksu Partizansko spomen groblje i polaganjem cvijeća na humke palih oslobodilaca Mostara, Centar za mir i ove godine i posebno u znaku obilježavanje 75.godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, odaje dužnu počast i iskazuje pijetet sa rodoljubima Mostara koji su položili živote u znak slobode i kapitulacije fašističkih snaga Hitlerovske koalicije. Kao baštinici, poštovaoci i branioci tih univerzalnih principa i vrijednosti na kojima počiva i moderna zajednica evropskih država i zemalja, kao i cijeloga svijeta, mi i na ovaj način iskazujemo našu čvrstu opredijeljenost da učestvujemo i doprinosimo izgradnji zajedničkog života, multietničkog i slobodnog grada, rekao je ovom prilikom Alija Behram, predsjednik Upravnog odbora Centra za mir.

Dan 14.februar 1945.godine ostaće upisan znatnim slovima u historiju Mostara kao dan-međaš kada su partizanske jedinice uspješnom i nezaustavljivom ofanzivom porazile fašističke snage koje su se nakon toga slavnog oslobodilačkog nastupa, povlačile u rasulu nastavljajući usput da čine nezapamćene zločine nad nemoćnim civilima.

Partizanskoj pobjedi u Mostaru prethodile su trijumfalne akcije u Širokom Brijegu i Nevesinju, da bi potom započeo pobjedonosni hod preko Jablanice, Konjica i Sarajeva, oslobađajući kraj po kraj Bosne i Hercegovine i dalje.

Svoju slobodu u to vrijeme Mostar je skupo platio. Svaki osmi stanovnika nije dočekao slobodu: grad je dao 750 poginulih boraca, uz još 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora.

(Alija Behram/Centar za mir)

Dan oslobođenja Mostara - Odata počast narodnim herojima

(fotografije portali: Oslobođenje, Bljesak, Avaz, NovaSloboda)

Odata počast narodnim herojima, iz policije stigla zabrana za planiranu šetnju gradom

Polaganjem cvijeća, UABNOR je danas obilježio 14. februar – Dan oslobođenja Mostara od fašizma.

Cvijeće je položeno na Spomen ploču palim borcima u Blagaju, bistu Zlatke Vuković u Opinama, biste narodnih heroja dr. Safeta Mujića i Mustafe Ćimbe Ćemalovića, Spomenik ilegalcu i Spomen obilježje obješenim ilegalcima kod Doma zdravlja na Bulevaru, Spomen obilježje obješenim ilegalcima Dragi Palavestri i Alici Rizikalu, na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde Lobre na Musali, na spomen ploču stradalim željezničarima na zgradi stare ložionice, na bistu Džemala Bijedića u Kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”, na Spomenik žrtvama holokausta na Jevrejskom groblju u Sutini i na Šehitlucima.

Uz predstavnike UABNOR-a Mostara, cvijeće su položili Dejan Babosek, režiser slovenačkog filma “Proboj” i novinarka i književnica Valerija Skrinjar Tvrz, učesnica tog slavnog događaja iz 1945. godine.

“Dani antifašizma Mostar” biće završeni u subotu, kada će, u 12 sati, na Patizanskom spomen groblju biti upriličen prigodan umjetnički program, a biće uručena i tardicionalna 14. februarska priznanja i plakete. Prema najavama organizatora, sutra se očekuje dolazak više od 2.000 antifašista iz cijele zemlje i regiona.

Prema riječima Seada Đulića, predsjednika SABNOR-a BiH bilo je planirano da sutra, sa trga Musala, pješke krene kolona, jer im je prije dva dana iz mostarske policije rečeno da neće biti nikakvih problema za planiranu šenju gradom, da bi juče, telefonom i bez ikakvog obrazloženja, rečeno da defile ne može biti održan, a da će, uz policijsku pratnju, svi autobusima doći na Partizansko spomen groblje.

“Mostarom svi mogu slobodno da šetaju ulicama, od onih koji veličaju presuđene ratne zločince, oni koji ruše državu, navijačke grupe, samo ne mogu antifašisti. U policiji misle da ćemo ‘uznemiriti one druge’, a ja se pitam koji su to drugi koje antifašisti mogu uznemiriti. Ako ih mi uznemiravamo, pa to i hoćemo, jer nisu s nama, nisu za ovu državu, oni ruše državu, ali hoćemo se o tome oglasiti nakon još nekih saznanja. Ti ljudi koji u koloni dvije hiljade antifašista ne daju da dođu na groblje u mirnoj šetnji, trebaju se upitati na kojoj su strani. Kako bi se ljudi koji idu na Dan mrtvih ili Dan šehida osjećali da ih tako sprovode pod policijskom opremom, da polože cvijeće i odaju počast mrtvima. To je nedopustivo i necivilizacijski”’, kaže Sead Đulić.

(NovaSloboda.ba)

Dan oslobođenja Mostara 14. februar 1945 - 14. februar 2020.

Na današnji dan 14. februara 1945. godine od fašista i njihovih sluga oslobođen je grad Mostar.

Tog dana oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz Mostara.

Oko 20 sati, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan.

Mostar je u Drugom svjetskom ratu bio pravi bastion borbe protiv fašizma i svoju slobodu skupo je platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu.

Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba koji će zauvijek ostati upamćeni u srcima građana Mostara.

(Mostarski.ba)

Za sjećanje i podsjećanje

https://www.facebook.com/ismail.campara/videos/1401738805369

Svjetski Dan radija

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba, dana 13. februara 2020. godine, autor je Boro Kontić)

Svjetski je dan radija, a ovako je sve počelo

Danas je svjetski dan radija. Medij koji je obilježio dobar dio 20-og vijeka u 21. je vijek stigao kao njegovo već pomalo staromodno nasljeđe.

Izuzet iz terora njegovog veličanstva slike, radio ipak još uvijek ima svoje obožavatelje. Vjerni su mu poklonici minimalizma. A ako ga iznevjere mnogi, preostat će valjda oni nevidljivi, anonimni što su u svako doba dana spremni javljati se u emisije uživo.

Historija radija

Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda) zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).

Godinama smo učili da je prva radio stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo, sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942. (na rođendan poglavnika Ante Pavelića) i sve vrijeme tokom II svjetskog rata u okrilju NDH emitovala program. Čula se u krugu od 300 kilometara oko Sarajeva. Svoj prvi direktni prenos, radio stanica iz Sarajeva, pod kontolom ustaških vlasti, uradila je iz Travnika, 19. decembra 1943. sa svečanosti predaje odlikovanja Zagrebačke konjičke pukovnije. Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio spiker iz studija.

Prvi dani Radio Sarajeva: Đorđe Lukić Cigo, prvi tehničar i spiker. 10. aprila 1945. godine izgovorio je: "Ovdje Radio Sarajevo. Smrt fašizmu - sloboda narodu!" (Foto: Media.ba)

Zlatne godine radija

Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.

Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan 1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione ljudi u Americi.

Početkom II svjetskog rata radio u teoriju medija ulazi kroz definiciju “Master of disaster”. Radio je, dakle, “Gospodar katastrofe”, medij bez kojeg su rat i bilo kakva kataklizma nezamislivi.

Na ovim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica. Ko ih ne pamti, reći će mu se kroz antologijske scene Sidranovog - Kusturicinog Oca na službenom putu.

Radio je medij uglavnom hvaljen. Hvaljen ali i zanemaren. Zanimljivo, nikad kuđen, kao recimo TV. Jednu od pohvala radiju izrekla je ako je vjerovati filmu i famozna ''čelična lady'' koju maestralno igra Meryl Streep. ''Radio. How useful'', ove riječi izgovara Margaret Thatcher na odlasku sa položaja britanskog premijera 1990. godine. Gleda u kutiju, oproštajni poklon zaposlenih u kabinetu. „Radio. Baš korisno“. Ista je glumica odigrala još jednu „radio“ scenu. Ovdje je u ulozi domaćice, u filmu Mostovi okruga Madison. Dok fotograf iz National Geographica jednom rukom drži volan a drugom pokušava da pronađe radio stanicu koja svira blues, ona, pokazujući rukom prema skali radija, rutinski izgovara „To je na 1440“. Tako danas valjda neka ovdašnja Frančeska reaguje tek na kakvu TV sapunicu. U svako doba dana i noći zna koja je na kojem kanalu, prenosi Media.ba.

(radiosarajevo.ba)

Novi serijal o Mostaru – Sa stranica stare štampe

Pred vama je novi serijal, koji je vrlo sličan prethodnom, koji smo na ovim stranicama postavljali u poteklom periodu. Ovim smo tekstovima današnjim generacijama željeli prenijeti dio događaja u Mostaru iz vremena od prije više od jednog stoljeća, pa do malo mlađih dana.

Priloge smo prikupljali iz brojnih stranih i domaćih novina i časposa, koje su izlazili prije više od jednog stoljeća, pa sve do nekih novijih dana, koji se također nalaze u prošlosti, starijoj od nekoliko decenija. Budući je naša ekipa okupljena oko CIDOM-a veoma aktivna u pronalaženju ovakvih materijala, odlučili smo se za ovaj serijal. Ovo je omogućeno posebno otvaranjem mnogobrojnih digitalnih arhiva širom svijeta, digitalizovanjem sačuvanih starih novina, časopisa, a različiti strani jezici nisu bili nikakva prepreka, kao ni pisma na kojima su se ti tekstovi pojavljivali.

Ponekad je zadivljujuće, a i začuđujuće, kada pronađemo da je neka vijest o najobičnijim dešavanjima u našem gradu bila objavljena u časopsima iz SAD, Francuske, Njemačke, da ne govorimo o listovima iz Austrije i Mađarske, jer su te zemlje obilježile i neko davno prošlo vrijeme u našim krajevima.

Tamo gdje smo osjećali potrebu, članke smo dopunjavali tekstovima iz brojne postojeće literature, kao i iz priča, ili podataka koje smo saznavali od starijih Mostaraca, koji su ta vremena sami doživjeli i proživjeli.

Što se tiče starih listova koji su izlazili kako u Mostaru, tako i u cijeloj BiH, moramo napomenuti, da se iz nekada objavljenih tekstova vidi da nema baš nikakve razlike od današnjih medija. Naime, i tada kao i danas, svaki list pokrenut od jedne nacije ili vjere, protežira svoje, a nesmiljeno kritizira postupke ostala dva naroda. Ima tu beznačajnih stvari, karakterističnih za svaku čaršiju, komunalnih problema, pritužbi na ponašanje policije kao i gradske vlasti i pojedinaca, ali ima i veoma značajnih, koji su obilježile istoriju našega grada. Priloge smo prilagodili današnjim uslovima, a tekstove priloga smo ostavljali doslovno onakvim, kako su objavljeni, kako ne bismo remetili ondašnji način komunikacije i aktualnu gramatiku. Vjerujemo da će oni koje zanima istorija Mostara pronaći mnoge zanimljivosti, bizarne, ali i značajne za ondašnji život grada. Pojedine smo priloge, gdje je to bilo moguće ili potrebno, dopunili našim komentarima ili objašnjenjima, kao i fotografijama dijelova grada iz tog perida.

Na obradu i pripremu novog serijala posebno smo zahvalni članavima CIDOM tima, Arminu Džabirovu, Mirsadu Lakišiću i Emini Redžić Muftić, koji su u nastajanju serijala dali svoj puni doprinos. Armin Džabirov je svoj puni doprinos dao u pronalaženju starih tekstova, što je nama nekolicini starijih članova tima bio pokazatelj da će se aktivnosti na ovom planu nastaviti i draga srca prepustiti ih mlađim ljudima.

Ujedno koristimo priliku da se podsjetimo na doprinos sličnim temama našeg, ne tako davno preminulog člana, Ismaila Brace Čampare. U svemu ovome ima dosta i njegovog traga.

Nadamo se da će vas ovo kratko podsjećanje na prošlost Mostara zaintrigirati.

Prilog: grafika iz časopisa “Life”, iz 1875. godine

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago/ Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

Dani antifašizma u Mostaru počinju predstavljanjem razglednica narodnih heroja, završavaju na Partizanskom spomen groblju

Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata Mostar organizovaće od 13. do 15. februara manifestaciju “Dani antifašizma u Mostaru”, koja će, kako se očekuje, okupiti veliki broj antifašiste iz svih krajeva Jugoslavije.

Obilježavanje 75. godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, počinje u četvrtak, 13. februara, u 18 sati, kada će u Kongresnoj sali hotela Bristol biti predstavljene  razglednice narodnih heroja Mostara..

U petak je planiran obilazak i polaganje cvijeća na Spomen ploču palim borcima u Blagaju,

na bistu Zlatke Vuković u Opinama, na biste narodnih heroja dr. Safeta Mujića u parku ispred bolnice “Južni logor” i Mustafe Ćimbe Ćemalovića u Donoj Mahali, na Spomenik ilegalcu i Spomen obilježje ilegalcima na Bulevaru kod Doma zdravlja, na spomen obilježju obješenim borcima Dragi Palavestri i Alici Rizikalu, te biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Lobre Balorde na trgu Musala, spomen ploče stradalim željezničarima na zgradi stare ložionice, biste Džemala Bijedića u Kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”, Spomenik žrtvama holokausta na Jevrejskom groblju u Sutini i na Šehitlucima.

U petak će, u 19 sati, u sali Pozorišta lutaka biti premjerno prikazan partizanski igrani film “Proboj”, reditelja Dejana Baboseka, a nakon projekcije biće upriličen razgovor sa autorima filma i učesnicima proboja 1945. godine.

Centralna manifestacija održaće se u subotu, 15. februara, na Partizanskom spomen groblju u 12 sati, gdje su planirana obraćanja, dodjela tradicionaih 14. februarskih priznanja i polaganje vijenaca i cvijeća.

Program se završava zajedničkim ručkom u 14 sati u Kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”.

(NovaSloboda.ba)

Nije sloboda sa neba pala - dokumentarac o mostarskim partizanima

Dokumentarni film Gorana Karanovića ''Nije sloboda sa neba pala'', priča je o Mostaru i okolici za vrijeme borbe protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu. Produkcija: FTV.

https://www.youtube.com/watch?v=zl3W0gy7x5I&fbclid=IwAR1YqLU13IiFlmCqEhrLtx8uTWf9ovHlVsm43vQUMGzhJOHMByb0cR6ZoLY

(spagos)

Najvažnije uloge legende Hollywooda

Kada i danas upitate nekog suvremenika Zimske olimpijade u Sarajevu iz 1984. godine, kojih se rezultata, događaja i pobjednika sa Olimpijade sjeća, reći će vam: zlatna medalja Torwill&Dean, umjetničko klizanje u parovima, srebrena medalja Jure Franko, u veleslalomu, a prije svih sportskih rezultata i dešavanja sa ponosom će reći: Kirka Douglas, posjeta Sarajevu tokom olimpijade.

Kirk Douglas je preminuo u 103. godini života, a u 57 godina aktivnog bavljenja filmom, snimio je 92 filma. Kao glumac nikad nije dobio Oscara, iako je tri puta bio nominovan. Tek u 80. godini života dobio je počasnog Oscara za doprinos filmskoj umjetnosti kao moralna snaga.

Predsjedničko odlikovanje slobode dodijeljeno mu je 1981. godine, a 1985. godine dobio je francusku medalju Legija časti. Ima svoju zvijezdu na Holivudskoj stazi slavnih (Hollywood Walk of Fame). Ostvario je niz zapaženih uloga, a jedna od najboljih uloga u istoriji filma je Doc Holliday, revolveraš sa Divljeg zapada, u filmu Obračun kod OK korala. Ostao je upamćen kao Vincent van Gogh, Spartak i pukovnik Dax.

U prilogu fotografije i opisi iz samo nekoliko filmova iz njegove bogate filmografije.

Kirk Douglas kao beskrupulozni novinar za senzacije, Chuck Tatum, koji za jednu dobru priču gazi preko leševa. Film „As u rukavu“, „Ace in the Hole“ iz 1951. smatra se remek-djelom, i u filmskom i u glumačkom smislu. Prihvaćena, cinična, dramatična i otkrivena ljudska pohlepa. I dan danas vrlo aktualna.

Godine 1954. pojavio se film „20.000 milja pod morem“, sa izvanrednim specijalnim efektima, a i danas važi kao maštovito izvedena adaptacija romana Julesa Verna, smatra se kultnim filmom. Douglas glumi harpunara Ned Landa, koji ima zadatak da ubije navodno morsko čudovište. Ali, on, kapetan Nemo i ostali članovi posade dolaze do sasvim drugačijeg otkrića.

"Grad iluzija" iz 1953. jedan je od prvih filmova u kojem Hollywood praktikuje iskrenu samokritiku. Flashback govori o usponu i padu egomanijakalnog filmskog producenta Jonathana Shielda, kojeg glumi Kirk Douglas, otkriva jedan nimalo lijep ni ugodan pogled iza kulisa tvornice snova.

Zapanjujuće je kako Kirk Douglas sa savim malo stajlinga liči na autoportret poznatog belgijskog slikara Vincenta van Gogha. To je vjerovatno bio razlog što je holivudska zvijezda izabrana za glavnu ulogu u filmskoj biografiji "Vincent van Gogh - život strasti" (1956.). Kirk je ulogu igrao zadivljujuće i strastvene. Film takođe briljira sjajnim bojama, baš onako, kako to znamo i od slikara.

"Staze slave" (1957) Stanleya Kubrika još uvijek se smatra jednim od najboljih antiratnih filmova. I sve to, iako se okrutnost i uzaludnost ubijanja samo marginalizira. U njemu Kirk Douglas glumi hrabrog pukovnika Daxa, koji mora zaštititi svoje ljude između zaustavljenih frontova u pozicijskom ratu 1916. godine. Ovim filmom režiser Kubrik je postigao internacionalni proboj.

"Obračun kod OK korala", „ Gunfight at the O.K. Corral“ iz 1957. godine je western klasik, a riječ je o stvarnoj pucnjavi iz 1881. godine koja se desila na O.K. Corralu. Uključeni su svi sastojci: zlikovci, banditi, pravi junaci, brzo povučeni koltovi, legendarni dvoboji i naravno Kirk Douglas, koji se kao Dr. John "Doc" Holliday, pojavljuje u punom sjaju.

U "Vikinzima" (1958.) Douglas glumi tiranina, vikinškog vođu Einara. Ep je pun naboja o ratu, osveti, krvi i zemlji koju je samo Hollywood mogao donijeti krajem 1950-ih. Iz današnje perspektive, super-muški likovi djeluju prilično jednodimenzionalno i klišejski nabijeni, ali u to vrijeme je to bila zaista velika kinematografija.

Još jedan od veliki film režisera Kubrika iz 1960. godine: Gladijator i vođa robova "Spartacus" (Kirk Douglas) bori se oko 100. godine prije nove ere, sa hiljadama pripadnika svog naroda, protiv ugnjetavanja. Ep, koji je osvojio četiri Oskara, zasnovan je na istinitoj priči u starom Rimu. Zanimljiv detalj: Isječena homerovska scena ponovno je umontirana u film tek 1991. godine. Ona je tokom snimanja fila snimljena bez tona, jer su proizvođači filma već tada sumnjali da će postati žrtva makaza.

Steven Spielberg, Kirkov sin Michael, pa i sam Kirk slažu se u jednom: „Usamljeni su hrabri“ (1962) je najbolji film koji je Kirk ikada snimio. Jedan duboko simboličan western o kauboju, čija je najveća čežnja sloboda. Kirk Douglas je jednom rekao, namignuvši: „Film ima samo jedan nedostatak. Moj filmski konj Whiskey ukrao mi je predstavu. Mislim da ga je publika voljela više od mene.“

U „Sedam dana u maju“ (1964), Douglas glumi vojnog oficira koji sa svojim sljedbenicima pokušava spriječiti državni udar iz vlastitih redova, protiv američkog predsjednika. Jedan film koji je bio namijenjen suzbijanju iracionalnih strahova tadašnje populacije. Zato film ima smirujući sretan završetak u holivudskom stilu. U filmu je glumila i Ava Gardner, u ulozi Ellie Holbrook.

U filmu „Posljednje odbrojavanje“, „The final Countdown“ iz 1980. godine, američki nosač aviona tokom jedne oluje ulazi u vremenski tunel i biva zajedno sa posadom vremenski vraćen u dan prije napada na Pearl Harbor 1941. godine. Film je postavio pitanje: Mogu li kapetan Matthew Yelland (Kirk Douglas) i Warren Lasky (Martin Sheen) možda okrenuti svjetsku historiju? U svakom slučaju, kritika je takošer ustvrdila: vrlo uzbudljiv i tehnički impozantni film. Međutim, američka se svemoć ponekad može činiti i blesavom.

U australijskom westernu "Čovjek iz Snježne rijeke" (1982), koji se odvija oko 1900. godine, Douglas se pojavljuje u dvostrukoj ulozi, u kojooj stariji brat blizanca Harrisona oponaša mlađeg Spura. Film je zasnovan na istoimenoj pjesmi australijskog pjesnika Banjo Pattersona iz 1890. godine. Priča o pobjeglom ždrijebcu, koji želi živjeti s divljim konjima i koji će bitva ponovo uhvaćen.

"Ostaje u porodici" (2003) jedan je od posljednjih velikih filmova u kojem Douglas ima glavnu ulogu. Radi se o svojevrsnoj porodičnoj terapiji između tri generacije i njihovih tipičnih sukoba, pri čemu je Douglas kao Mitchell Gromberg, patrijarh porodice. Uzgred, njegov filmski sin (Michael Douglas) i njegov filmski unuk (Cameron Douglas), jednako su povezani i u stvarnom životu. Kirk je također bio oženjen Dianom Douglas (sa njim na slici) do 1951. godine. Sud kritike: veoma osjećajno.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)