Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Viša djevojačka škola, 1910. 2013.

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Njemački automobilsti u Hercegovini, april 1929. godine

 

Jugoslavenski list od 20. aprila 1929. godine objavio je tekst o boravku njemačkih automobilista u Hercegovini:

“Njemački automobilisti u Hercegovini

Nezgoda bračnog para kod Rame.- Izleti u mostarsku okolicu. - Odlazak za Dubrovnik.

(Telefonski izvještaj “Jugoslavenskog lista”)

Konjic, 19. aprila.

Njemački automobilisti počeli su jutros iza sedam sati prolaziti kroz Konjic. Po ulicama su ih srdačno pozdravljali školska djeca i građani. Gosti su se veoma interesovali za umjetničke rezbarske radove, koje su drvorezbari bili izložili uz glavnu ulicu.

U Jablanici su gosti od stanovništva vrlo ljubazno pozdravljeni. Ispred Mostaraca je tu goste pozdravio dr. Lukač.

Kod Rame se desila nezgoda automobila s rasporednim brojem 67 (tabla 17.917-IV). Kod mosta preko Neretve auto se na velikoj okuci prevrnuo na prugu i ulupao se. U autu su se vozili Max i Rose Plakes iz Chemnitz-Mensdorf lakše su ozlijeđeni. Odmah im je ukazao pomoć dr. Lukač i liječnici iz njihove kolone. Supruzi Plakes su se smjestili u druge automobile i proslijedili za Mostar, dok je auto ostao ležati, dok dođu mehaničari da ga poprave.

Sl. Azinović

Mostar 19. aprila

Za doček njemačkih gostiju izvršene su sinoć pripreme. Na mostu Kralja Aleksandra podignut je slavoluk s natpisom “Willkommen!” (“Dobro došli”). Na jednoj strani mosta je bila istaknuta jugoslavenska, a na drugoj njemačka državna zastava. U 6 sati ujutro otišlo je u susret gostima više članova mostarskog autokluba sa svojim kolima i nekoliko motociklista.

Već oko 8 sati ujutro svijet se počeo okupljati oko mosta. Red su održavali skauti. U 10 sati došli su vel. Župan g. Ivanišević, pravni referent g. Gozze i načelnik Fejić. Zamalo su počeli u grupama automobili s njemačkim gostima.

U 11 sati kad je stiglo i vođstvo grupe načelnik g. Fejić pozdravio je goste na njemačkom jeziku zaželivši im dobrodošlicu. Zatim su automobilisti krenuli pred “Neretvu” gdje je vojna glazba svirala njemačke komade. Tu je goste također pozdravila masa svijeta. Gosti su ručali u “Neretvi” i drugim restauracijama, a onda su razgledavali grad. Vaš dopisnik razgovarao je s jednim njemačkim gostom, koji je služio kao oficir za vrijeme rata u Mostaru. On je izjavio da Mostar sada daje izgled dosta mrtvog grada.

Gosti su se većim dijelom izvezli na Blagaj, Bunu i vrelo Radobolje, a onda su produžili put za Dubrovnik.

O. S. Sefić”

prilog: Mostar, Stari most 1929. foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Stari most, 1908. i 2012. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Istorijska slika - Harvard

 

Harvard. Rana smrt Johna Harvarda bila je blagoslov za mali koledž u Newtowneu. Engleski teolog pratio je svoje puritanske istovjernike u Masačusets zaliv 1637. i tamo umro samo godinu dana kasnije – bez dece. Ovom prvom koledžu u novim kolonijama ostavio je svoju biblioteku od 400 tomova, koja je bila impresivna za to vrijeme, kao i polovinu svog jednako impresivnog bogatstva. U znak zahvalnosti, koledž je uzeo njegovo ime: Harvard. I Puritanski koledž postao je jedan od najpoznatijih privatnih univerziteta na svijetu (ovdje fotografija iz 1942.).

Harvard je dio Ivy League, grupe od osam elitnih univerziteta u SAD-u. Čak iu svojim ranim danima, univerzitet je bio poligon za političke kadrove: osam diplomaca potpisalo je Deklaraciju o nezavisnosti 1776. Kasniji predsjednici kao što su John Adams, Franklin D. Roosevelt i Barack Obama su ovdje studirali, a osnivač Bauhausa Walter Gropius je ovdje predavao. A 2019. istraživački tim sa Harvarda postigao je naizgled nemoguće: prvu sliku crne rupe.

Sada se Harvard suočava sa zadatkom koji je galaktički na drugi način: prkositi Donaldu Trumpu i možda uspjeti bez državnog finansiranja.

(sdz)

(spagos)

Prije 61 godinu – Prvi Oskar

 

Čovjek koji ponosno drži svog Oskara u ruci, na fotografiji, koja je ušla u istoriju filma, 13. aprila 1964. Sidney Poitier, tada 37-godišnji, osvojio je najvažniju filmsku nagradu, kao prvi crni glumac za glavnu ulogu u filmu “Polja ljiljana” (Lilies of the Field ). U njemu igra jednostavnog, ali moralno superiornog radnika migranta Homera Smitha, koji gradi crkvu za uobražene bijele časne sestre u ruralnoj Americi. Radi se o temama kao što su tolerancija i humanost.

Istorijska nagrada stigla je usred američkog Pokreta za građanska prava, koji se pobunio protiv rasizma i stereotipnog prikaza Afroamerikanaca. Poitier, sin farmera koji je odrastao u najsiromašnijim okolnostima na Bahamima, u početku je zarađivao za život u SAD-u kao ulični prodavac, perač posuđa i majstor. U New Yorku se pridružio American Negro Theatreu i debitirao na filmu 1950. godine u “Hate Is Blind” zajedno s Richardom Widmarkom. Poitier je umro u januaru 2022. u 94. godini.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale – Kantarevac

 

Nastavljamo sa serijalom – Kantarevac

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kantarevac. Lokalitet, harem, sportski objekt, stadion. Starije generacije još živućih Mostaraca vrlo dobro se sjećaju parkića u Liska ulicitočno preko puta zgrade Dispanzera. Relativno malen, imao je nekoliko klupa i pješčanu stazu cijelom dužinom parka; bio je malena oaza zelenila i skrovito mjesto za zaljubljene. Međutim, malo je poznato da je sve do 1954. g. na ovome mjestu postojalo oveće groblje s brojnim nišanima. Bio je to harem Kantarevac. Harem je formiran na vakufskom zemljištu džamije hadži Memije i imao je površinu od 3000 m², a vakif je zemljište namijenio baš u tu svrhu. Dolaskom austorougarske uprave, a prilikom izgradnje željezničke pruge, u ovaj harem je prebačen dio ostataka umrlih i nišani iz Lakišića harema. Četrdesetak nišana s arapskim epitafima tada su ugrađeni u zid koji opasuje ovaj harem. Liska-harem, kako ga danas nazivaju, godine 1954. potpuno je poravnat; dio je prenamijenjen u igralište, a dio u park.

U toku zadnjeg rata, park je silom prilika ponovno povratio svoju prvobitnu namjenu jer su se u njega pokapale prve žrtve stradanja Mostara – vojnici Armije BiH, HVO-a kao i civili svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Mali stadion za sportske igre i gimnastičke priredbe izgrađen je 1963. g. na mjestu harema Kantarevac. Ljeti se ovaj stadion koristio, osim za sportska natjecanja, i za kulturno-zabavne programe. Djelo je mostarskog arhitekta Nedima Džudže. Zanimljivo je da je zemljište na kome je ovaj stadion izgrađen, mostarskoj Općini darovala također obitelj arhitekte Nedima Džudže. Prije nekoliko godina stadion je renoviran.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije

- Br. 1 – Harem Kantarevac 1910-ih;

- Br. 2 – Stadion Kantarevac 1968.;

- Br. 3 – Kantarevac - panorama 1996.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Stari most, 1900. i 2014. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)