Dan ratne bolnice Mostar

 

17. april obilježava se kao Dan ratne bolnice Mostar.

Na ovaj datum građani Mostara se prisjećaju heroja u bijelom, koji su u nemogućim uslovima spašavali njihove živote.

Mostarska ratna bolnica formirana je u januaru 1993. i na početku je služila kao sanitet Mostarske brigade Armije RBiH. No, već u aprilu 1993., kada je postalo jasno da je u pitanju novi napad – ovaj put HVO-a i Hrvatske vojske – osjetila se potreba još većeg angažmana.

Najcrnje slutnje su se obistinile već 9. maja 1993. kada neuslovna ratna bolnica smještena u neuslovnoj zgradi Higijenskog zavoda na Carini, postaje zapravo jedini spas brojnim ranjenim civilima i pripadnicima Armije i policije MUP-a RBiH.

Uskoro će mali tim ljekara i medicinskog osoblja, entuzijasta i patriota, u nemogućim uslovima pružati medicinsku pomoć ranjenim Mostarcima – i na taj način postati važan stub odbrane grada.

Dnevni prosjek od 9. maja 1993. do novembra iste godine bio je šest poginulih i 30 ranjenih Mostaraca koji su zbrinjavani u ovoj bolnici. U tih šest i po mjeseci kroz ovu bolnicu je prošlo 6.500 ranjenika. Voda je dopremana noću, a u cijeloj bolnici higijena se održavala pomoću jedne jedine česme. Operacije su izvođene pod svjetlom sa agregata, nerijetko i pod svijećama ili uz upotrebu baterijskih svjetiljki.

Ratna bolnica rezultat je potrebe i improvizacije, ističu njeni akteri. Ništa nije bilo predviđeno, sve je bio sticaj okolnosti.

Malo je bilo onih koji su mogli pružiti zdravstvenu pomoć, a potrebe su bile ogromne. To su često bila djeca koja su se tek počela obrazovati, ljudi s ulice, bez iskustva, samo sa željom da pomognu. Pokoji ljekar, malo pomoćnog tehničkog osoblja i ogroman trud koji je znao rezultirati nadnaravnim. Ljekari opće prakse radili su najteže hirurške zahvate.

Na čelu Ratne bolnice bili su šef saniteta Komande 4. korpusa Armije RBiH, dr. Dragan Milavić (anesteziolog) i dr. Zlatko Skikić (hirurg). Obavljajući svoj delikatni, humani posao borbe za život, iz te male čete heroja u bijelom njih 12 je izgubilo živote, čak 60 je bilo ranjeno.

Ratna bolnica Mostar značila je život ratnom Mostaru.

S preživjelim ljudstvom 1994. godine preselila je u prostore Velmosa u južni dio grada.

U znak zahvalnosti i poštovanja prema mostarskim “herojima u bijelom”, članovima Ratne bolnice Armije RBiH, 8. maja 2024. godine je otkriven spomenik u parku Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić”.

(Mostarski.ba)

Fotografije:

-Higijenski zavod 2025. mostarski.ba

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) (Emmanuel Ortiz)  1994. Cidom.

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) 13 6 1993. Cidom.

-Glavna ulica - Higijenski zavod (Ratna bolnica) 1993. Cidom

-mo 1994 ratna bolnica higijenski MostarMemorijalMuzej.

.ratna bolnica, mostarski.ba

-ratna Bolnica, mostarski.ba

-osoblje Ratne bolnice, mostarski.ba

-osoblje Ratne bolnice, motarski.ba

(spagos)

Iz stare štampe – Vijesti iz Mostara, mart 1929. godine

 

Jugoslovenski list od 28. marta 1929. godine objavio je članak pod naslovom “Vijesti iz Mostara”, sa više kraćih tekstova:

“Vijesti iz Mostara

Mostar, 26. marta.

Posjeta velikog župana školama i nadleštvima

Danas je veliki župan mostarske oblasti g. M. Ivanišević završio posjetu po školama i nadleštvima u Mostaru. Veliki župan posjetio je sva nadleštva i sve škole u Mostaru, i interesirao se naročito o napretku učenika i školstva. Ova gesta, kojom je veliki župan pokazao kako posvećuje mnogo brige školstvu i nauci u krugovima svih nastavnika u gradu Mostaru primljena je sa simpatijom. Vaš dopisnik imao je prilike razgovarati sa velikim županom, koji ga je izvjestio o ovoj posjeti i na pitanje Vašeg dopisnika, kakove je utiske dobio od ove posjete, veliki župan je izjavio, da je veoma zadovoljan, naročito što se tiče škola i njihovog uspjeha. Osobito sam zadovoljan – rekao je veliki župan – sa redom, čistoćom i napretkom koga sam imao prilike viditi u ovdašnjoj I. dječačkoj narodnoj osnovnoj školi.

Dvije tužbe po zakonu o štampi

Državno odvjetništvo u Mostaru podiglo je tužbu po zakonu o štampi protiv g. Žarka Vlahe, Stanka Šarca, i fra. Urbana Barišića radi toga što je u “Narodnoj Slobodi” od 9. II. Izašao članak, koji govori o toku skupštine sadilaca duhana u Mostaru. Na toj skupštini, naime, delegati su kriizirali rad monopolskih organa. Druga tužba podnešena je nekih dana protiv pjesnika kao pisca g. Nikole Kordića, urednika Stanka Šarca i protiv fra Urbana Barišića kao štampara, radi sadržaja pjesme “Sudbina Zulumćara” u broju “Narodne Slobode” od 1. marta. I u jednoj i u drugoj tužbi su svi tuženici podnijeli svoje odgovore na tužbu te će se uskoro odrediti glavna rasprava. Ova će rasprava naročito biti interesantna radi toga, što će sud, po prvi put doći u priliku, da primijeni novi član 33. zakona o štampi, po kojem sada zajedno odgovaraju pisac, urednik, izdavač, štampač i rasturač. Optužene brani dr. Božidar Nikolić, advokat.

Akcija Gradske Općine za podizanje parkova u Mostaru

Kako su parkovi, koji se nalaze u Mostaru, a koji su vlasništvo Gradske Općine, u veoma zapuštenom stanju, to je Gradska Općina votirala jednu oveću sumu novca kojom će se stanje ovih poboljšati.

Isto tako je Gradska Općina dodijelila jednu svotu novca, za popravak postojećih javnih nužnika, koji se nalaze u veoma mizernom stanju.

Odlazak naših radnika u Francusku

Francusko generalno društvo za emigraciju sa sjedištem u Zagrebu, koje imade odobrenje ministarstva socijalne politike za angažovanje i zapošljavanje naših industrijskih i poljoprivrednih radnika u Francuskoj, obratilo se Javnoj berzi rada u Sarajevu, a ova svojoj ekspozituri u Mostaru sa pitanjem, ima li na teritoriju ove oblasti rudarskih radnika, kvalifikovanih i nekvalifikovanih, te pomoćnih industrijskih radnika i u kojem broju, te da li bi isti bili voljni uposliti se u Francuskoj. U aktu koga je primila ekspozitura u Mostaru, navode se i uslovi rada. Ekspozitura u Mostaru obavijestila je sve poglavare srezova i starješine ispostava na teritoriju mostarske oblasti. Povodom ovog raspisa prijavljuju se novi radnici ekspozituri Javne berze rada u Mostaru, koja im daje detaljne upute.

Plaće ovim radnicima su povoljne, što je opet razlog, da se svaki dan prijavljuje sve više i više radne sile, koja objeručke prihvaća ponuđeni posao u Francuskoj, jer vlada na teritoriju ove oblasti velika oskudica u zaradi.

.

prilog: Mostar, Priječka čaršija 1929 - ispred Tabačice, foto Charles Heidsieck

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Svjedok vremena – Na granici sjećanja

 

(fotografije koje slijede objavljene su na FB stranici Cidom18. Novembra 2017. godine, autor je bio Ismail Braco Čampara)

Rondo, Vila Gusti, 1910. i 2014. godine

Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije. Novije fotografije su napravljene između 2010. i 2017. godine.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(CidomTeam)

Prije 69 godina – Djed priča priče

 

Fascinantni izlet u jedan nestali svijet.

Slika je već tada bila idila, dijelom upriličena tehničkim mogućnostima tog vremena.

Tokom 1950-ih, fotograf Peter Ammon se više puta vozio kroz Alpe na motoru, a kasnije i u VW Bubi, u potrazi za Švicarskom u njenom najoriginalnijem obliku. Našao ih je u Kippelu u Lötschentalu kod porodice Bellwald. Slika se zove "Djed priča priče".

Međugeneracijsko druženje u dnevnoj sobi, odsustvo elektronskih medija, sve je to bila realnost.

Ali fotografija je ipa malo sređena. Tehnički, drugačije ne bi bilo moguće. Ammon je bio pionir kolor fotografije i umjetnog svjetla u Švicarskoj. Radio je sa dijapozitivima u boji, koje je nabavljao direktno od Kodaka u SAD-u, izuzetno vrijednim resursom. Kako bi se postigao trodimenzionalni efekat u unutrašnjim prostorima, rasvjeta je bila centralna. Amon je ponekad koristio do tri bljeska klipa. Sve je to zahtijevalo najveću pažnju u kompoziciji slike.

Amon – sada ima sto godina – takođe je slijedio ovaj princip kada je kasnije radio sa digitalnom kamerom. Zahvaljujući njegovom sinu, sačuvani su njegovi slajdovi iz 1950-ih. Spasio ih je i sastavio u knjigu “Swiss Mountain Life around 1950”: fascinantan izlet u jedan nestali svijet. (Thomas Isler)

(nzz)

(spagos)

Partizanska nekropola – emitovan završni trailer

 

Upravo je objavljen završni trailer za Partizansku nekropolu.

Prvo emitiranje će biti sa koproducentima Al Jazeere Balkans kasnije ove godine i aktivno radim na osiguravanju dodatnih prijenosa i festivalskih projekcija širom Balkana i šire. PARTIZANSKA NEKROPOLA U podijeljenom gradu Mostaru, u Bosni i Hercegovini, neofašističke snage uništavaju nekada poznati nacionalni spomenik i groblje u čast mladim partizanskim borcima iz Drugog svjetskog rata. Dok ga većina grada odbacuje kao relikt komunizma i neprijateljski spomenik, mala grupa odlučnih rođaka kreće u potresnu potragu za očuvanjem sjećanja na svoje najmilije usred ruševina. 

72-minutni dugometražni dokumentarni film (sa 52-minutnim emitovanjem) Režirao i producirao Chris Leslie (Journey Film Productions)

Pogledajte trailer na linku:

https://vimeo.com/1074681676?share=copy

Veliko HVALA svima koji su podržali i omogućili film:

Al Jazeera Balkans, Pulitzer Center, BHRT, Oggi Tomic Films, Sead Djulic, Sen Demirovic, Marina Mimoza, The Post-Conflict Research Center (PCRC), Stephen Bennett, Claire Wright, Chris Stewart, Adisa Busuladzic, Dragan Markovina, Dragi Sestic, Alija Behramm Minja Pjescic, Karla Ćosić, CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR, Centar za mir i multietničku saradnju Mostar, Amer Nadežda Tolokonikova Bahtijar, Edita Vučić, Smail Spago Alma Elezovic Amina Sejfić Ronald Panza Emir Dzanan Sergio Sotric Malcolm Fraser Johnny Rodger June Pearman Julie Mclaughlin Susan Anne Baird, Ca-Ca Welsh, Amy Helen McCusker, Simon Murray, Aida Murtić, David Cook Paul Sng Tracy Thompson Tariq Iqbal David Archibald Amin Oprasic Dino Beslic Sanel Kajan Ged Fitzsimmons, Veledar Peric Dolores – i mnogi drugi – Bio sam limitiran od strane facebooka na 50 tagova maksimalno!

Prvo emitiranje će biti sa koproducentima Al Jazeere Balkans kasnije ove godine i aktivno radim na osiguravanju dodatnih prijenosa i festivalskih projekcija širom Balkana i šire. PARTIZANSKA NEKROPOLA U podijeljenom gradu Mostaru, u Bosni i Hercegovini, neofašističke snage uništavaju nekada poznati nacionalni spomenik i groblje u čast mladim partizanskim borcima iz Drugog svjetskog rata. Dok ga većina grada odbacuje kao relikt komunizma i neprijateljski spomenik, mala grupa odlučnih rođaka kreće u potresnu potragu za očuvanjem sjećanja na svoje najmilije usred ruševina.

72-minutni dugometražni dokumentarni film (sa 52-minutnim emitovanjem)

Režirao i producirao Chris Leslie (Journey Film Productions)

Key contact - Chris Leslie - Director and Producer

chris@chrisleslie.co.uk. 00 44 (0)7737 370481

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale - Jusovina

 

Nastavljamo sa serijalom – Jusovina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Jusovina. Lokalitet, put, naselje. Čim se prijeđe Stari most s lijeve na desnu obalu, niti sedamdesetak metara Priječkom čaršijom, prvo je skretanje ulijevo, koje vodi opet na zapad, paralelno s Priječkom čaršijom, i tu počinje Jusovina. Uzan je to put ne širi od 2 – 3 m. U njoj se nalaze maleni dućani i pokoji restoran. U prošlosti to bio je jedini put koji je spajao desnu s lijevom obalom Neretve, a nalazio se unutar gradskih bedema. Jusovina završava na Šemovcu.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog: fotografije

- Br. 1 - Jusovina (fotograf: Raimund Stillfried von Rathenitz) 1899.;

- Br. 2 - Jusovina (Šveđanin) 1980.;

- Br. 3 - Jusovina - Oručevića ćuprija 2014.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Kameni most na Bunici

 

(tekst koji slijedi objavljen je u knjizi „Stari mostovi u BiH“, autori su Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović, 1998.)

„U Suhopolju, blizu ušća Bunice u Bunu, na Marića-bari u Negočinskoj ravni nalazio se jedan most na dva luka. U narodu je bio poznat pod nazivom Most na Oborenom viru.

Još krajem prošlog stoljeća bio je porušen. Od njega se sačuvao samo uzlazni dio nasipa, širok s objestrane po 3m.

Radimsky je našao na desnoj obali potoka kraj uzlaza ploču s turskim natpisom i njen faksimil objavio. Prevod natpisa na ploči glasi:

»Uistinu, sagradio je ovaj most Hasan, sin Ismailov, u vrijeme sultana Selima iz koljena Osmanova, te je platu kojom će Bog naplatiti ovo dobro djelo namijenio svojim roditeljima, naime, jednu polovicu svome ocu Ismailu, a drugu svojoj majci. Oprosti, Bože, grijehe njemu, njegovim roditeljima i svima muslimanima. Most je dovršen krajem Šabana 919« (1511/12).

Radimsky je mišljenja da je na tome mjestu ranije morao postojati rimski most, jer je na kraju prostranog polja negočinskih razvalina i jer se put na drugoj strani nastavlja pravo prema rimskom kosorskom mostu preko Bune i dalje prema kosorskim razvalinama rimskih građevina.

(Bunica se ulijeva u Bunu niže Kosorske ćuprije).“

Prilozi:

1. Natpis sa porušenog mosta na Bunici

2. Šematski prikaz kamenih mostova na području Blagaja i Bune

3. Bunica, zaboravljena Osmanska ćuprija, facebook, Mostar danas, 9. april 2025.

4. Bunica, zaboravljena Osmanska ćuprija, facebook, Mostar.danas, 9. april 2025-

Knjiga „Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović - Stari mostovi u BiH, 1998.“ u biblioteci Cidoma:

Džemal-Čelić-i-Mehmed-Mujezinović-Stari-mostovi-u-BiH-1998-1.pdf

CidomTeam