Prije 50 godina – Švedska 12 poena

 

Godinu dana ranije nisu uspjeli u švedskom pretkolu za Pjesmu Evrovizije.

Februara 1974. ABBA je pobjedila na Melodifestivalenu sa pjesmom "Waterloo". Prije toga su se pojavili sa hit baladom “Hasta Mahana” - ali “Waterloo” nije pjevala samo Agnetha Fältskog, već i Anni-Frid Lyngstad.

6 aprila 1974. pobjedili su na takmičenju Eurovision Song Contest u Brightonu, Engleska, u smjelim kostimima.

"Waterloo" je postao globalni hit, čak je dospio u američkih najboljih deset, a kasnije je proglašen najboljom pjesmom ESC svih vremena.

(RS)

Dan grada Sarajeva: Simbol otpora zlu i fašizmu

 

(tekst i slike iz ahive Oslobođenja)

Zavirite u arhiv Oslobođenja. Izdvojili smo nekoliko stranica iz aprila 1945. i 1946. godine, ali i 1992. godine, kada je počela opsada Sarajeva

Za sve Sarajlije, april je poseban mjesec, a današnji datum simbol je njihovog otpora zlu i fašizmu.

Na ovaj dan, budi se posebna emocija.

Na današnji dan 1945. godine zajedničkim naporima i žrtvama naroda Bosne i Hercegovine i svih ostalih oslobođeno je Sarajevo od fašističke okupacije.

Ovaj dan, jasno povezan sa antifašističkim tekovinama i danas se obilježava kao Dan grada Sarajeva. Jugoslovenska armija započela je akciju oslobađanja Sarajeva 28. marta 1945. godine. U akcijama su sudjelovali drugi, treći i peti korpus Armije, 11. i 13. krajiška brigada, 18. srednjo-bosanska brigada, artiljerijska i tenkovska jedinica. Mir je trajao 47 godina, a onda je Sarajevo započelo novu bitku.

Na Dan grada, upravo 6. aprila 1992. godine počela je opsada u kojoj je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće ili nestalo 11.541 civila, od kojih 1.601 djece.

Dan ranije, petog aprila, kada su se pred zgradom Skupštine Republike BiH okupile na hiljade građana na mirnim prosvjedima s transparentima "Mi smo za mir", zabilježene su bile već i prve žrtve rata. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tokom opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraćajnica, je neprocjenjiva.

U nastavku, zavirite u arhiv Oslobođenja. Izdvojili smo nekoliko stranica iz aprila 1945. i 1946. godine, ali i 1992. godine, kada je počela opsada Sarajeva.

(oslobodjenje.ba)

Oslobođenje - (Iz našeg arhiva) Danas je Dan grada Sarajeva: Simbol otpora zlu i fašizmu (oslobodjenje.ba)

Čekajući završetak obnove - Malo zanimljivosti iz Hotel Narente

 

Početkom 1892. g. je otvoren hotel „Narenta“. Pošto vlada u Beču bijaše vlasnik hotela, ona je postavila i svog upravnika. Bio je to neki Zimmerman (Cimerman), koji nije baš dobro primljen kod mještana zbog svog karaktera. Da mu je karakter bio uistinu loš ubrzo se dokazalo. Sredinom iste te godine kad je hotel otvoren, kao gost hotela došao je neki Hinko Bradl. Mostarcima je on već znan otprije jer je dolazio donoseći uvijek sa sobom poneko „čudo tehnike“. Ovog puta je predstavio stroj u kojega su posjetitelji ubacivali bijeli list papira kupljen za novčić, a iz stroja bi nasumično ispadao pokatkad bijeli papir, a pokatkad i prava novčanica. Prava razonoda za građane i dobra zarada za Hinka.

Nakon završenog posla u Mostaru Bradl pođe za Sarajevo, a upravnik Zimmerman za njim otposla depešu policiji optužujući ga da je falsifikator. Stigavši u Sarajevo Bradla odmah privedoše na ispitivanje. Bradl uspijeva objasniti šefu policije da je riječ o običnoj igri, a nakon što sazna od šefa da ga je prijavio upravnik hotela, Bradl plaća oglas u novinama u kojem opisuje cijeli slučaj i ismijava glupost Zimmermana. Bečka vlada hitnom depešom smjenjuje Zimmermana s položaja upravnika na opću radost čaršije. (iz knjige U sjeni zaborava, autori: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago), 2017. g.)

Mnogi su trgovci, putnici, liječnici i drugi odsjedali u Hotel Nertevi, pa i otvarali privremene urede.

Dr. Dragutin Karlo Heinzel (Hajncl) bio je specijalista za očne bolesti u Beču i to kod profesora Fuchsa – dvorskog savjetnika. Inače bijaše stalno nastanjen u Trstu, a prvi put stiže u naš grad 1890. g. Odsjeo bi tri dana u hotelu „Narenta“ i uz plaćeni oglas u novinama u svojoj sobi primao pacijente. Nije poznato je li imao uspjeha ni koliko je zaradio, no s obzirom da je njegov boravak ponovno evidentiran deset godina kasnije, pretpostavljamo da je putujuća ordinacija dobro poslovala.

Sličan poduhvat izvršio je i zubar iz Pešte dr. Papp. Godine 1905. ordinirao je u hotel „Narenti“ nekoliko tjedana, a Mostarce je pozivao oglasom u novinama: „Zubne plombe su od zlata, platine, cementa, srebra, opala i porcelana. Zube i zubala izrađujem kroz svoga tehničara ovdje.“

Hotel Neretva ne bijaše magnet samo za liječnike. Godine 1924. pojavila se i izvjesna gospođa Funk koja je u tom hotelu otvorila školu modernih plesova. U oglasu je navodila da se u njenoj putujućoj školi mogu naučiti „moderni plesovi java, bluz, tango, boston, šimi i step“.

Fotografija 1 – Hotel Narenta – interijer 1900-ih

Fotografija 2 – Prvi automobil ispred Hotel Narente 1902. g.

Fotografija 3 – Hotel Narenta – interijer 1930-ih

Fotografija 4 – Hotel Neretva – crveni salon, 1980-ih

(CidomTeam)

Iz stare štampe – Mostarska hronika, Jugoslavenski list, 21. oktobar 1925. godine

 

U Jugoslavenskom listu od 21. oktobra 1925. godine, objavljena je rubrika “Mostarska hronika” koju je uređivao redovni dopisnik iz Mostara.

Mostarska Hronika

(Od našeg redovitog dopisnika)

Mostar 14. oktobra

-:-

Novo literarno udruženje

Ovdje je na preparandiji osnovano literarno udruženje pod imenom “Aleksa Šantić”. Ovaki literarni krugovi odgojili su u svoje doba naše najveće intelektualce. Za novu generaciju, koja će se u analima prosvjete nazivati fusbalska, može da bude ovakav krug od presudne važnosti za njezinu budućnost. Ako uspije ovom krugu unijeti malo više spiritualnosti i volje za znanjem u dušu naše omladine, onda će se ubrzo promijeniti kurs njezina obrazovanja. Ovaj krug može također u mnogome da nadomjesti manjkavosti sistema današnje obuke i time, što će se u diskusiji poticati pojedince na razmišljanje i rezimiranje svog dojakošnjeg životnog i intetektualnog iskustva.

-:-

Neurednosti u željezničkom saobraćaju

Naš saobraćaj nije ni izdaleka sređen. Iz dana u dan čuju se najogorčenije pritužbe i jadikovke, koje se potkrepljuju činjenicama različitih neurednosti. Također je razočaranje radi nove carinske tarife općenito. Jedan vagon od Mostara do Zelenike putuje po 8 dana, a na pruzi Mostar – Metković zadržaje se vagon po 4 dana. U osobnim vlakovima čitavi vagoni dolaze u stanicu zajključani, a oni se otključavaju samo “posebnim” gostima. Pomanjkanje vagona još traje te to mnogo ometa normalan rad, ali se opet ne čudimo tome pomanjkanju kad vagoni putuju 120 km heftu dana. Na željeznici je to sve jedno sa drugim solidno prikopčano.

-:-

Šport u Mostaru

ŠK Zrinjski kontra ŠK Uskok 5:1 (0:1)

Juče je u Mostaru gostovao ŠK Uskok iz Čapljine, koji je sa ovdašnjim ŠK Zrinjski odigrao prijateljsku utakmicu. Zrinjski ga je sa lahkoćom osjetno porazio. Uskok je igrao jako smeteno, bez ikakvih kombinacija. Svaki je igrač igrao na svoju ruku i po svojoj glavi. Zrinjski je prvo vrijeme zatajio, ali se je kasnije oporavio i služeći se sa kratkim pasovima i lijepim kombinacijama, uspio je da tako osjetno porazi Uskoka. Kod Uskoka je bilo i grubosti, Njegova momčad ostavila je vrlo slab utisak u Mostaru. Oni su izgubili svaku volju odmah nakon prva dva gola i samo su se tek tako nemoćno branili. I s jedne i s druge strane bilo je više kornera, ali su ostali svi neiskorišćeni. Simić je bio najbolji momak polja. - Sudio je g. Simo Banić, korektno.

Prilog: željeznička stanica Mostar, 1920-ih

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

To je moj Mostar...

 

To je moj Mostar...

(tekst koji slijedi na našu viber grupu je postavila je naša razrednica Dženana, dana 2. aprila 2024. godine, a fotografije potiču od mostarske raje, koje su godinama objavljivane su na blogu "Dnevna doza Mostara")

Ustaneš ujutru,

sve miriše,

još nije sunce pripeklo,

napijem se u banji te divne,

hladne vode

Radobolje,

pa niz ulicu,

pored Đačkog doma,

pa po zidiću i Ante Zuanića,

pored HIT-a Korzom,

pored BRISTOLA,

preko Titovog mosta,

izmedju Banje sa dva lava

i Hotel NERETVE,

preko Musale

i pored muzičke škole,

ka "slastičarni",

pored brice Torle,

Fejićevom

pored kina ZVIJEZDA

i česme

kod Roznamedžijine džamije,

pored Đikićevog turbeta

kod Karađoz-begove džamije,

do Tepe,

pa kroz Kujundžiluk,

pored pradedine magaze,

preko Starog mosta,

zastajući da vidim

vrtloge smaragdne Neretve,

pa niz most,

pored Tabahane

i Hotela RUŽE

Cernicom

ka HIT u

i kući.

To je za mene Mostar.

(20240402)

Fotografije iz vlastite arhive

(spagos)

Iz stare štampe – “Indexi”, Plavi vjesnik, 1967.

Plavi vjesnik, 1967.

Dani, 2001.

(tekst koji slijedi objavljen je u listu za mlade "Plavi vjesnik" 1967. godine, autor je bio Miroslav Kutanjac)

Danas taj sastav mnogi stručnjaci, a i članovi ostalih VIS-ova, ubrajaju među najkvalitetnije i najuspješnije beat grupe u našoj zemlji.

Njihov naziv karakterizira njihovo zanimanje. Naime: Slobodan Kovačević, solo-gitara, Ismet Arnautalić, ritam-gitara, Fadil Redžić, bas-gitara i Davorin Popović, vokalni solist studenti su Sarajevskog univerziteta, Najstariji medu njima je Đorđe Kisić koji je završio školu i vodi brigu oko sastava. On je organizator i menedžer sastava.
Slobodan, Ismet i Fadil ujedno su i kompozitori mnogobrojnih pjesama koje sastav svira na svojim gostovanjima, osobito na poznatom sarajevskom plesnom sastajalištu “Sloga”
Iskoristio sam njihov dolazak u Zagreb za ovaj intervju. Pronašao sam ih u garderobi TV-studija kako vrše posljednje pripreme za svoj nastup u jednoj emisiji TV-magazina.
Đorđe Kisić se iznenadio kod je čuo temu našeg razgovora, rekavši: »Bolje pitaj kako smo se održali u ovakvoj velikoj konkurenciji! Nije uspjeh probiti se, već se održati na stečenoj poziciji!«

Razgovor smo morali odgoditi do završetka njihova nastupa. Možda ste ih gledali i slušali na televiziji kada su nastupili s kompozicijiom »Zašto je prazan čitav svijet«.
Poslije nastupa zopočeli smo razgovor o postanku i opstanku ovog renomiranog sastava ...
»... Naš sastav djeluje već tri-četiri godine. Nakon osnutka počeli smo sa sviranjem stranih kompozicija, osobito popularnih Beatlesa. Ubrzo smo shvatili da su Beatlesi jedinstveni i da ih
nitko ne može uspješno imitirati. Zbog toga smo se prebacili na komponiranje i sviranje vlastitih ostvarenja.

Našem uspjehu i popularnosti u početku je mnogo pomogla i plesna dvorana »Sloga«, gdje i danas nastupamo.
U toj dvorani smo stekli mnogo poklonika. To nam je omogućilo j poziv na sarajevsku radio-stanicu. Prvi pokusi su bili zadovoljavajući. Otada smo česti gosti programa Radio-Sarajeva. Ubrzo smo sklopili ugovor sa sarajevskim Velikım plesnim orkestrom, i s Revijskim orkestrom. U tim orkestrima još i danas nastupamo kao samostalna ritam-sekcija. To nam je omogućilo veći broj radio-snimaka. Tado smo snimili i ploču, a uslijedili su i televizijski nastupi.
U tom prvom dijelu našeg djelovanja najveći uspjeh je bilo sudjelovanje na »Opatija 65«, gdje smo nastupali u sklopu Velikog plesnog orkestra.
Drugi dio našeg sastava vezan je za dva nova člana. Prije godinu i po dana u našem sastavu je izvršena mala izmjena. Sastavu su pristupilia dva člana iz VIS-a »Lutalice«, To nije izmijenilo kvalitetu sastava. Sada smo još intenzivnije prešli na komponiranje i pronalaženje vlastita stila.

Ta aktivnost urodilo je plodom. S kompozicijom »Pružam ruke« (kompozitora Kovačevića) učestvovali smo na takmičenju za »Pjesmu Eurovizije«. Tim pozivom smo bili veoma iznenađeni, jer se niko od nas nije nadao do će se pojaviti na takvom kvalitetnom natjecanju. (Ta je kompozicija ocijenjena u jednom listu kao najbolja izvedba našeg VIS-a).
S istom kompozicijom smo nekoliko mjeseci poslije biranja »Pjesme Eurovizije« sudjelovali
na takmičenju za »Pjesmu Intervizije«. To dva nostupa u tako kratkom vremenu ujedno su i vrhunac našeg uspjeha. Sada se trebalo brinuti zo opstanak sastava na tako visokom mjestu. Uslijedila su mnogobrojna gostovanja u našoj Republici a i u Beogradu, gdje uz našu sarajevsku imamo najvatreniju publiku,
Pozvani smo na festival RTV Sarajeva za »Vaš šloger sezone«. Svirali smo opet našu komporiciju »Oko malih stvari svađamo se mi« (autori Arnautalić i Kovačević). Kompozicija je ušla u finale, a poslije je snimljena i na ploču.
Tada je uslijedila malo pauza, pa onda gostovanje u Beogradu... a sada smo u zagrebačkom TV studiju.
Gitarijade? Mnogi se čude što naš sastav ne nastupa na tim natjecanjima, Zašto? Imame loše mišljenje o tim skupnim nastupima beat-sastava. Danas se svaka gitarijada naziva jugoslovenskom, ali po sudjelovanju boljih sastava (isto tako i po kvaliteti) taj naziv nikako ne odgovara. Imali smo jedan nastup na Gitarijadi, ali to je bio i posljednji, Naše je nastupanje usmjereno prema radio i TV nastupima te solo koncertima.

Planovi? Najveći je taj do se održimo u ovakvoj konkurenciji. Uskoro završavamo snimak nove ploče, Snimili smo »Čovjek ni otkuda« (The Beatles), te naše kompozicije »Pružam ruke» i »Zašto je prazan čitav svijet«. Četvrtu kompoziciju »Naše doba«, tokoder našu, spremamo malo duže, tako da će ploča karakterizirati naš stil sviranja. Možda je naš uspieh i zasnovan baš na tome što izvodimo vlastite kompozicije,
Sudjelujemo i jednom kompozicijom na natječaju za »Opatija 67«. Sklopili smo angažman u Vodicama, gdje ćemo, svi su izgledi za to, nastupiti so Zdenkom Vučković... A zatim u inozemstvo.... okušat ćemo i tamo sreću!«

Miroslav Kutanjac (18)

(mustafa.topčagić)

Koliko mi nedostaje

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku 18. marta 2024. godine autor je Zamir Hadži-Hamzić)

Studio 088.

“Za Sve Mostarce i Mostarke koji smo daleko, predaleko od Našega Mostara”

Već dugo vremena živim bez tebe…

I još nisam navikao, zašto bih lagao?

Zajedno smo se dogovorili

‘90 tih…

I uprkos svemu, bolje da se rastanemo…

Danas znam da ne mogu ovako…

Pokušao sam da te zaboravim i nisam mogao…

Pun sam uspomena i svi pričaju o tebi…

Prazna kuća, ni svjetlosti ni radosti…

Mrtav sam živ ako nisi samnom…

Reci mi da osjećaš isto što i ja…

Reci mi da me voliš, reci mi…

Kad ljubav isplovi izmene,

Neretva je ta koja nastavlja da jedri i putuje svojim tokom prema jugu i Jadranskom Moru…

Ona je ta koja je na kormilu…

I kada Neretva dobro poraste onako do srca,

Zna onaj vjetar Naš Mostarski kako da popuše u

Tvoju korist i…

Ne možemo ništa…

Za promjenu kursa koji se odredio nemoćni smo…

Kad ljubav isplovi

Ne znaš koliko mi je postalo teško,

Biti bez tvoje ljubavi i da ne mogu imati tebe…

Koliko mi je Sve to nedostajalo,

Vjerujem da nikada nećeš znati.

Tvoji poljupci i poljupci Sve Moje i Naše Raje…

“Ledeni Zagrljaj” Neretve…

I Topli Zagrljaj Balinovca, Avenije, onog “Kenjca” sa Tržnice,

Centra 2, Bazena, Stare Bolnice, Hotela “Mostara”, “Hita”, Velikog Parka, Rondoa, Šetališta, Korza, Šantićeve, Cernice, Musale, Carine, Kafane “Lira”, Autobuske Stanice, Benzinske Pumpe, Titove, Fejićeve, Tepe, Kujundžiluka, Starog Mosta, “Tina”, Tabhane, Hotela “Ruže”, one duple okuke prema Donjoj Mahali dje je nekad davno prije rata bila picerija “Kapri” i Luke te i opet nazad do Bulevara i svega naokolo…

I Tvoji Šejtani, Šejtani Neretve koji su tu malko ispod površine Neretve a ne prestaju plesat Svoj Derviški Ples odkako su ih primili u Carstvo Neretve…

Nikad se neću odvojiti od tebe

iako nek’ bude samo ovako…

Još uvijek nosiš vjenčani prsten koji sam ti dao

I u tvojim očima iluzija ponovo sija a to znamo i Ti i Ja…

Naježim se svaki put kad sam s tobom a Ti mi se Približiš i Tvoje ruke me pomiluju…

I onda Znam da sam Tvoj…

(Zamir)