To je moj Mostar...

 

To je moj Mostar...

(tekst koji slijedi na našu viber grupu je postavila je naša razrednica Dženana, dana 2. aprila 2024. godine, a fotografije potiču od mostarske raje, koje su godinama objavljivane su na blogu "Dnevna doza Mostara")

Ustaneš ujutru,

sve miriše,

još nije sunce pripeklo,

napijem se u banji te divne,

hladne vode

Radobolje,

pa niz ulicu,

pored Đačkog doma,

pa po zidiću i Ante Zuanića,

pored HIT-a Korzom,

pored BRISTOLA,

preko Titovog mosta,

izmedju Banje sa dva lava

i Hotel NERETVE,

preko Musale

i pored muzičke škole,

ka "slastičarni",

pored brice Torle,

Fejićevom

pored kina ZVIJEZDA

i česme

kod Roznamedžijine džamije,

pored Đikićevog turbeta

kod Karađoz-begove džamije,

do Tepe,

pa kroz Kujundžiluk,

pored pradedine magaze,

preko Starog mosta,

zastajući da vidim

vrtloge smaragdne Neretve,

pa niz most,

pored Tabahane

i Hotela RUŽE

Cernicom

ka HIT u

i kući.

To je za mene Mostar.

(20240402)

Fotografije iz vlastite arhive

(spagos)

Iz stare štampe – “Indexi”, Plavi vjesnik, 1967.

Plavi vjesnik, 1967.

Dani, 2001.

(tekst koji slijedi objavljen je u listu za mlade "Plavi vjesnik" 1967. godine, autor je bio Miroslav Kutanjac)

Danas taj sastav mnogi stručnjaci, a i članovi ostalih VIS-ova, ubrajaju među najkvalitetnije i najuspješnije beat grupe u našoj zemlji.

Njihov naziv karakterizira njihovo zanimanje. Naime: Slobodan Kovačević, solo-gitara, Ismet Arnautalić, ritam-gitara, Fadil Redžić, bas-gitara i Davorin Popović, vokalni solist studenti su Sarajevskog univerziteta, Najstariji medu njima je Đorđe Kisić koji je završio školu i vodi brigu oko sastava. On je organizator i menedžer sastava.
Slobodan, Ismet i Fadil ujedno su i kompozitori mnogobrojnih pjesama koje sastav svira na svojim gostovanjima, osobito na poznatom sarajevskom plesnom sastajalištu “Sloga”
Iskoristio sam njihov dolazak u Zagreb za ovaj intervju. Pronašao sam ih u garderobi TV-studija kako vrše posljednje pripreme za svoj nastup u jednoj emisiji TV-magazina.
Đorđe Kisić se iznenadio kod je čuo temu našeg razgovora, rekavši: »Bolje pitaj kako smo se održali u ovakvoj velikoj konkurenciji! Nije uspjeh probiti se, već se održati na stečenoj poziciji!«

Razgovor smo morali odgoditi do završetka njihova nastupa. Možda ste ih gledali i slušali na televiziji kada su nastupili s kompozicijiom »Zašto je prazan čitav svijet«.
Poslije nastupa zopočeli smo razgovor o postanku i opstanku ovog renomiranog sastava ...
»... Naš sastav djeluje već tri-četiri godine. Nakon osnutka počeli smo sa sviranjem stranih kompozicija, osobito popularnih Beatlesa. Ubrzo smo shvatili da su Beatlesi jedinstveni i da ih
nitko ne može uspješno imitirati. Zbog toga smo se prebacili na komponiranje i sviranje vlastitih ostvarenja.

Našem uspjehu i popularnosti u početku je mnogo pomogla i plesna dvorana »Sloga«, gdje i danas nastupamo.
U toj dvorani smo stekli mnogo poklonika. To nam je omogućilo j poziv na sarajevsku radio-stanicu. Prvi pokusi su bili zadovoljavajući. Otada smo česti gosti programa Radio-Sarajeva. Ubrzo smo sklopili ugovor sa sarajevskim Velikım plesnim orkestrom, i s Revijskim orkestrom. U tim orkestrima još i danas nastupamo kao samostalna ritam-sekcija. To nam je omogućilo veći broj radio-snimaka. Tado smo snimili i ploču, a uslijedili su i televizijski nastupi.
U tom prvom dijelu našeg djelovanja najveći uspjeh je bilo sudjelovanje na »Opatija 65«, gdje smo nastupali u sklopu Velikog plesnog orkestra.
Drugi dio našeg sastava vezan je za dva nova člana. Prije godinu i po dana u našem sastavu je izvršena mala izmjena. Sastavu su pristupilia dva člana iz VIS-a »Lutalice«, To nije izmijenilo kvalitetu sastava. Sada smo još intenzivnije prešli na komponiranje i pronalaženje vlastita stila.

Ta aktivnost urodilo je plodom. S kompozicijom »Pružam ruke« (kompozitora Kovačevića) učestvovali smo na takmičenju za »Pjesmu Eurovizije«. Tim pozivom smo bili veoma iznenađeni, jer se niko od nas nije nadao do će se pojaviti na takvom kvalitetnom natjecanju. (Ta je kompozicija ocijenjena u jednom listu kao najbolja izvedba našeg VIS-a).
S istom kompozicijom smo nekoliko mjeseci poslije biranja »Pjesme Eurovizije« sudjelovali
na takmičenju za »Pjesmu Intervizije«. To dva nostupa u tako kratkom vremenu ujedno su i vrhunac našeg uspjeha. Sada se trebalo brinuti zo opstanak sastava na tako visokom mjestu. Uslijedila su mnogobrojna gostovanja u našoj Republici a i u Beogradu, gdje uz našu sarajevsku imamo najvatreniju publiku,
Pozvani smo na festival RTV Sarajeva za »Vaš šloger sezone«. Svirali smo opet našu komporiciju »Oko malih stvari svađamo se mi« (autori Arnautalić i Kovačević). Kompozicija je ušla u finale, a poslije je snimljena i na ploču.
Tada je uslijedila malo pauza, pa onda gostovanje u Beogradu... a sada smo u zagrebačkom TV studiju.
Gitarijade? Mnogi se čude što naš sastav ne nastupa na tim natjecanjima, Zašto? Imame loše mišljenje o tim skupnim nastupima beat-sastava. Danas se svaka gitarijada naziva jugoslovenskom, ali po sudjelovanju boljih sastava (isto tako i po kvaliteti) taj naziv nikako ne odgovara. Imali smo jedan nastup na Gitarijadi, ali to je bio i posljednji, Naše je nastupanje usmjereno prema radio i TV nastupima te solo koncertima.

Planovi? Najveći je taj do se održimo u ovakvoj konkurenciji. Uskoro završavamo snimak nove ploče, Snimili smo »Čovjek ni otkuda« (The Beatles), te naše kompozicije »Pružam ruke» i »Zašto je prazan čitav svijet«. Četvrtu kompoziciju »Naše doba«, tokoder našu, spremamo malo duže, tako da će ploča karakterizirati naš stil sviranja. Možda je naš uspieh i zasnovan baš na tome što izvodimo vlastite kompozicije,
Sudjelujemo i jednom kompozicijom na natječaju za »Opatija 67«. Sklopili smo angažman u Vodicama, gdje ćemo, svi su izgledi za to, nastupiti so Zdenkom Vučković... A zatim u inozemstvo.... okušat ćemo i tamo sreću!«

Miroslav Kutanjac (18)

(mustafa.topčagić)

Koliko mi nedostaje

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku 18. marta 2024. godine autor je Zamir Hadži-Hamzić)

Studio 088.

“Za Sve Mostarce i Mostarke koji smo daleko, predaleko od Našega Mostara”

Već dugo vremena živim bez tebe…

I još nisam navikao, zašto bih lagao?

Zajedno smo se dogovorili

‘90 tih…

I uprkos svemu, bolje da se rastanemo…

Danas znam da ne mogu ovako…

Pokušao sam da te zaboravim i nisam mogao…

Pun sam uspomena i svi pričaju o tebi…

Prazna kuća, ni svjetlosti ni radosti…

Mrtav sam živ ako nisi samnom…

Reci mi da osjećaš isto što i ja…

Reci mi da me voliš, reci mi…

Kad ljubav isplovi izmene,

Neretva je ta koja nastavlja da jedri i putuje svojim tokom prema jugu i Jadranskom Moru…

Ona je ta koja je na kormilu…

I kada Neretva dobro poraste onako do srca,

Zna onaj vjetar Naš Mostarski kako da popuše u

Tvoju korist i…

Ne možemo ništa…

Za promjenu kursa koji se odredio nemoćni smo…

Kad ljubav isplovi

Ne znaš koliko mi je postalo teško,

Biti bez tvoje ljubavi i da ne mogu imati tebe…

Koliko mi je Sve to nedostajalo,

Vjerujem da nikada nećeš znati.

Tvoji poljupci i poljupci Sve Moje i Naše Raje…

“Ledeni Zagrljaj” Neretve…

I Topli Zagrljaj Balinovca, Avenije, onog “Kenjca” sa Tržnice,

Centra 2, Bazena, Stare Bolnice, Hotela “Mostara”, “Hita”, Velikog Parka, Rondoa, Šetališta, Korza, Šantićeve, Cernice, Musale, Carine, Kafane “Lira”, Autobuske Stanice, Benzinske Pumpe, Titove, Fejićeve, Tepe, Kujundžiluka, Starog Mosta, “Tina”, Tabhane, Hotela “Ruže”, one duple okuke prema Donjoj Mahali dje je nekad davno prije rata bila picerija “Kapri” i Luke te i opet nazad do Bulevara i svega naokolo…

I Tvoji Šejtani, Šejtani Neretve koji su tu malko ispod površine Neretve a ne prestaju plesat Svoj Derviški Ples odkako su ih primili u Carstvo Neretve…

Nikad se neću odvojiti od tebe

iako nek’ bude samo ovako…

Još uvijek nosiš vjenčani prsten koji sam ti dao

I u tvojim očima iluzija ponovo sija a to znamo i Ti i Ja…

Naježim se svaki put kad sam s tobom a Ti mi se Približiš i Tvoje ruke me pomiluju…

I onda Znam da sam Tvoj…

(Zamir)

Prije 64 godine – Veliko auto kino

 

Stara izreka, pjevajte malo, ili dišite, ovdje nije bila baš tako važna. Jedina važna stvar je bila, da se vidi dovoljno od filma, kako bni kasnije mogli biti vjerodostojni, da u Drive-in kinu niste bili iz nekog drugog razloga.

Kada su Beach Boysi 1964 godine objavili svoju pjesmu “Drive-In”, ovo posebno svjetlosno pozorište u SAD tada je već postojalo 31 godinu. Činjenica, da je odavno imalo kultni status, bilo je ne samo zbog što ste imali svoju zasebnu “ložu”, već i zbog potpuno novih mogućnosti intimnosti koje je pružao vlastiti automobil.

Kada je 31. marta 1960. u Gravenbruchu kod Frankfurta na Majni otvoreno prvo njemačko drive-in kino, vladalo je veliko veselje, i to ne samo među pravim kinofilima.

U narodu se zvalo “ljubavno kino”. Posljednji red, koji je bio posebno popularan među ljubavnicima, nazvan je “Love Lane” po američkom modelu.

Kino, koje i danas radi, u prvih pet mjeseci postojanja, zabilježio je 250.000 posjetilaca. Tada je ulaz koštao tri marke po osobi. Pritiskom na “Kelnerlampe”, "lampu za konobara" na stupcu sa malim prenosnim grijačem za unutrašnjost automobila, mogli biste naručiti "Gravenbrucher Fleischbrötchen", što je bilo nešto, kao bliski rođak hamburgera. Naravno, mnogi su dolazili i zbog filmova. Na slici je scena iz jednog vesterna.

Na otvaranju, prije 64 godine, prikazivan je film “Kralj i ja” sa Yulom Brynnerom u glavnoj ulozi. Svoj goli, mišićavi gornji dio tijela predstavio je prilično slobodno. I mora da je bilo mnogo više uzbuđenje iza zamagljenih vjetrobranskih stakla automobila.

(welt)

(spagos)

Prije 50 godina – Prvi Golf sišao sa trake

 

Golf za sve prilike

Ostavio je traga na čitavoj klasi modela, ali je sam po sebi ostao bezklasan: VW Golf puni 50 godina. Golf je daleko najpopularniji automobil u Njemačkoj. Čitave generacije dobijale su vozačku dozvolu u klasičnom automobilu iz Wolfsburga. Nasljednik Bube ocih dana puni 50 godina. Premijerno je prikazan 1974. kao Golf I.

Prvi Golf je sišao sa proizvodne trake u Wolfsburgu 29. marta 1974. Kompaktan, a opet prostran iznutra, sa pogonom na prednje točkove, preklopivim zadnjim sjedištem i velikim vratima prtljažnika. U poređenju sa Bubom, novina je možda izgledala kao da je sa druge planete. Ali vodeno hlađeni prednji motor i pogon, kao i jasan ugaoni dizajnerski jezik i tehnologija, već su bili prikazani nedugo ranije u modelima Scirocco i Passat.

Rastanak od Bube, koju je VW proizvdio skoro tri decenije, teško da je mogao biti jasniji. VW spašen od izumiranja

Bila je to sudbonosna godina za VW, koja je rezultirala gubitkom od 807 miliona njemačkih maraka i pet posto padom radne snage. Razlozi: pad prodaje, fluktuacije valuta i, prije svega, rast troškova materijala i osoblja. Marka je predugo držala Bubu i prodavala se sve slabije,

" Više od 37 miliona Golfova prodani se širom svijeta od dana lansiranja. Sa proizvodne trake u fabrici već izlazi osma generacija. To je pravi fenomen.Pogotovo što automobil ima dobre rezultate kod svih vrsta kupaca. Golf je oduvijek zaista bio besklasan. Svako ga može voziti. Od advokata ili generalnog direktora, pa sve do normalnog radnika. Malo je automobila koji su to postigli.

U svom bestseleru "Generacija Golf", autor Florian Illies je čak cijelu starosnu grupu rođenu između 1965. i 1975. nazvao po ovom automobilu. "Ono što je zapravo zamišljeno kao definicija automobilskog stava prema životu, postalo je odgovarajuća podloga za cijelu generaciju“, napisao je autor.

Godine 2003., grad Wolfsburg se na nekoliko mjeseci čak i preimenovao u "Golfsburg" na gradskim znakovima. A 2015. godine, grad je obilježio model velikom golf skulpturom koju je donirao VW. Golf će također biti dostupan i kao električni automobil.

Golf nastavlja živjeti, a sada je dobio i zlatnu lentu za svoj 50. rođendan.

Golf I - 1974-1983

Nasljednik Bube je prvi put sišao s proizvodne trake u Wolfsburgu 29. marta 1974. godine. U poređenju sa Knubbel bubom, nova je možda izgledala kao da je sa druge planete. Ali vodeno hlađeni prednji motor i pogon, kao i ugaoni, jasan dizajnerski jezik i tehnologija već su bili prikazani na nekim prethodnim modelima.

Golf II - 1983-1991

Više prostora i bolju aerodinamiku imao je Golf II, koji je na tržište izašao 1983. godine. Arhiv Wolfsburga imenuje prvi kontrolisani katalizator (1984), ABS (1986) i pogon na sve točkove u Syncro (1986) kao prekretnice. Prvi Golf motor sa tehnologijom sa četiri ventila debitovao je iste godine.

Golf III - 1991-1997

Treća generacija je počela 1991. godine i bila je prije svega sigurnija. Prema VW-u, između ostalog, poboljšana su svojstva sudara. Prednji vazdušni jastuci su takođe bili dostupni od 1992. godine, bočni vazdušni jastuci od 1996. godine, a ABS je postao standard iste godine.

Golf IV - 1997-2003

Golf nikada nije bio moderan. Upečatljiv C-stub je uvijek ostao prepoznatljiv – opet jači u seriji četiri nego u svom prethodniku. Navigacioni sistem je dostupan od samog početka, a od 1998. elektronski stabilizacioni program ESP - standard od 1999. godine. Bili su predstavljeni i šestostepeni mjenjači. Od 2002. godine, 250 km/h je bilo moguće u R32 - najbržem Golfu do tada. Kasnije bi mogao imati i mjenjač s dvostrukim kvačilom (DSG). 4,9 miliona jedinica prvog potpuno pocinkovanog Golfa sišlo je sa montažne trake.

Golf V - 2003-2008

Serija pet dolazi sa novom zadnjom osovinom sa četiri veze i čvršćom karoserijom. Ali ne samo da bi trebao biti čvršći, već i udobniji. Pored bočnih vazdušnih jastuka pozadi, stvari poput 7-brzinskog DSG-a, biksenonskih farova, senzora za kišu i panoramskog krova učinili su život prijatnijim – uz doplatu, naravno.

Golf VI - 2008-2012

Voziti i pustiti da vozi? Ne baš. Tema autonomne vožnje još nije bila dominantna kao danas. Ali vozači u Golfu VI su bili u mogućnosti da dobiju pomoć od asistentnih sistema kada je u pitanju držanje udaljenosti, ulazak i izlazak sa parking mjesta ili vožnja na brdima - a mogli su i da gledaju kroz kameru za vožnju unazad prilikom manevrisanja.

Golf VII - 2012 do 2019

Sedmica je bila do 100 kilograma lakšia i skoro za četvrtinu ekonomičnija od svog prethodnika. Dizajn je ponovo postao malo čišći – što bi moglo navesti gledatelja da pomisli na prvi ili četvrti Golf. Još više asistencija i mnoge varijante - kao što je prvi potpuno električni Golf, predstavljen je za 40. godišnjicu. Do 2019. godine proizvedeno je 6,3 miliona Golfa VII.

Golf VIII - 2019. do danas

Evolucija umjesto revolucije - novi model je također odmah prepoznatljiv kao Golf. Unutra, međutim, sada u bazi postoje samo digitalni instrumenti. Međutim, zaštitni znak pouzdanog rada počinje da ima nedostatke u očima mnogih testera i kupaca. Fokus: komplikovana operacija preko dodirnih površina i glasovne kontrole. Bilo je i problema sa softverom, koje je VW riješio "mjerom dobrovoljnog servisa". Do sada je prodato više od milion ovih automobila.

Sljedeća generacija će biti električna.

Hoće li postojati deveta generacija nakon sadašnjeg Golfa 8? „Apsolutno“, kažu u VW.

Ali ne više kao motor sa unutrašnjim sagorevanjem. “Sljedeća generacija će biti električna.” I opet će se zvati Golf, ali ne ID, kao prethodni električni modeli. To bi trebalo da se dogodi do kraja decenije. “To će morati biti vozilo koje odgovara vrijednostima Golfa. Inače nema smisla.”

Da li će plan uspjeti? Stručnjaci kažu: “Golf je odličan auto. Ali svaki automobil ima svoje vrijeme.” Danas su moeli SUV mnogo traženiji. A kupci naziv Golf prvenstveno povezuju sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Pitanje iz perspektive kupaca je: koliko je vjerodostojan električni Golf?“ Korak da se Golf pretvori u električni automobil definitivno nosi rizike za VW.

Ali, to je već budućnost koja je na pragu.

(express)

(spagos)

Ni na nebu ni na zemlji – džamija Kušlat prkosi vijekovima

Džamija Kušlat, Džuma-namaz, 29. marta 2024.

Džamija Kušlat, izgrađena na stijeni, vijekovima prkosi svakom izazovu

Nesvakidašnji prizor džamije na vrhu stijene izdignute kraj puta prema Zvorniku, na istoku Bosne i Hercegovine, privlači pažnju prolaznika i nameće pitanje o njenoj gradnji na tako nepristupačnom mjestu, posebno kada se u mislima čovjek pokuša vratiti stoljećima unazad i uporedi uslove i mogućnosti gradnje iz tog doba sa onim današnjim.

Čuvena džamija na špicastoj stijeni Kušlat u zvorničkom naselju Pahljevići kod Drinjače vijekovima svjedoči duhovnosti toga kraja.

Džamija se smatra jednom od najstarijih u Bosni i Hercegovini, a radi se o jedinstvenom objektu izgrađenom u ranom osmanskom periodu u 15. stoljeću, između 1460. i 1480. godine. Smještena je na stijeni pored puta između Zvornika i Konjević-Polja.

Džamija, do koje se može doći samo pješačke, kroz šumu i to uskim putem, porušena je tokom agresije na BiH 1993. godine, kao i brojne druge džamije i mektebi u Podrinju.

U prošlosti je džamija Kušlat bila popularno mjesto i to ne samo za vjernike. Putnike, namjernike, privlačile su i legende vezane za njen nastanak.

Svježi jutarnji zrak, umirujuća tišina i dominantni prizor građevine svojevrsna su nagrada svakom posjetitelju koji odluči posjetiti to zdanje.

Još jedna podrinjska ljepotica, koja je porušena tokom etničkog čišćenja i genocida u Podrinju, ponovo je zasjala punim sjajem.

Mjesni imam u Drinjači Nermin ef. Ahmetović kazao je za Anadolu Agency (AA) da je obnova džamije počela u oktobru 2011. zahvaljujući vakifima advokatu Aliji Efendiću iz Zvornika i njegovoj majci rahmetli Hasibi, te porodici Hujdurović, dr. Džemilu i dr. Senadi, vlasnicima Plave poliklinike u Tuzli, koji su inače rodom iz podrinjskog gradića Bratunac.

“Tokom dvije godine je bilo veoma teško izvesti radove na džamiji zbog nepristupačnog terena. Obnova je trajala duže nego što se očekivalo”, pojasnio je Ahmetović.

Kako kaže, materijal za obnovu džamije se dopremao kombinovano, traktorima i kamionima koji su uspijevali doći samo do podnožja Kušlata, nakon čega je lokalno stanovništvo na konjima dopremalo materijal do džamije.

“Naziv Kušlat je ostalo još od Turaka, a lokalno stanovništvo je preuzelo ovaj naziv koji je ostao i dan danas”, pojasnio je Ahmetović.

Govoreći o vjernicima koji dolaze u Kušlat džamiju, mjesni imam kaže da je džamija sagrađena za potrebe turskih vojnika ali da je kasnije, kao jedina džamija na ovom području, bila glavno mjesto okupljanja lokalnih vjernika.

“Posljednjih desetak godina džamija je izgubila svoju svrhu, većina okolnih mjesta su se osamostalila, izgradila svoju džamiju, ali vjernika ima i danas”, pojasnio je Ahmetović.

Pojašnjava da su ranije u Kušlat džamiju dolazili derviši, sufije, međutim, i danas mnogi vjernici i znatiželjnici dolaze kako bi vidjeli i posjetili čuvenu džamiju.

Ahmetović dodaje da su mnoge legende i pripovjetke vezane za ovu džamiju.

“Jedna od tih priča je ta kako su ljudi prije rata pokušavali rastaviti džamiju i spustiti je u dolinu rijeke Jadar. Međutim, nakon što bi to uradili, ujutro bi džamija ponovo bila na istom mjestu, na vrhu Kušlata”, ispričao je Ahmetović jednu od legendi.

Tvrđava Kušlat je prije dolaska Osmanlija predstavljala srednjovjekovni utvrđeni grad. Iz ove utvrde štićeni su karavani, ali i obični putnici.

Nakon dolaska Osmanlija, a iz duhovne i vjerske potrebe njihovih vojnika, nastala je Kušlat džamija.

Za nju čuveni putopisac Evlija Čelebija veli da je Ebul Fethova, što znači da je izgrađena za vrijeme vladavine sultana Mehmeda Drugog el-Fatiha (Osvajača).

O historiji i posebnosti ove džamije svjedoče i zapisi u brojnim knjigama historije, ali i sjećanja ljudi koji su je pohodili.

Džamija Kušlat, izgrađena na stijeni, vijekovima prkosi svakom izazovu (klix.ba)

(20140309)

Kušlat, stara džamija na stijeni - Bosna i Hercegovina

Čuvena džamija na stijeni Kušlat u zvorničkom naselju Pahljevići kod Drinjače stoljećima svjedoči o duhovnosti ovog kraja. Jedinstvena građevina izgrađena u ranom osmanskom periodu između 1460. i 1480. godine i smatra se jednom od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini. Džamija, do koje se dolazi novoizgrađenim stepeništem kroz šumu, uništena je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1993. godine, kao i brojne druge džamije i škole u Podrinju. Obnova džamije počela je u oktobru 2011. godine zahvaljujući vakifima, advokatu Aliji Efendiću iz Zvornika i njegovoj majci rahmetli Hasibi i porodici Hujdurović dr. Džemil i dr. Senada, vlasnici Poliklinike Plava u Tuzli, koji su porijeklom iz podrinjskog grada Bratunca. Kušlat džamija je popularno i posjećeno mjesto, ne samo među vjernicima. Putnike i posjetioce privukle su i legende o njegovom nastanku. Svjež jutarnji zrak, umirujuća tišina i dominantan pogled na zgradu svojevrsna su nagrada za svakog posjetitelja koji se odluči posjetiti zgradu. Ime Kušlat ostalo je od Turaka, a lokalno stanovništvo je preuzelo ovo ime koje je ostalo do danas. Džamija je izgrađena za potrebe turskih vojnika, ali je kasnije, kao jedina džamija na ovom području, postala glavno sastajalište lokalnih vjernika. U posljednjoj deceniji džamija je izgubila namjenu, većina okolnih mjesta se osamostalila, podigla svoju džamiju, ali vjernika ima i danas. U Kušlat džamiju su dolazili derviši i sufije, ali i danas mnogi vjernici i znatiželjnici dolaze da vide i posjete čuvenu džamiju. Za ovu džamiju vežu se mnoge legende i priče. Jedna od ovih priča kaže da su prije rata ljudi pokušali da demontiraju džamiju i da je ponesu u dolinu rijeke Jadar. Međutim, nakon toga, džamija bi se ujutro vratila na isto mjesto na Kušlatu. Prije dolaska Osmanlija, tvrđava Kušlat je bila srednjovjekovni utvrđeni grad. Od ove tvrđave bili su zaštićeni karavani kao i obični putnici. Nakon dolaska Osmanlija i iz duhovnih i vjerskih potreba njihovih vojnika, osnovana je Kušlat džamija. Kučlat ili srednjovjekovni grad Kušlat (tvrđava), trg (u predgrađu) i carinarnica. Tvrđava se nalazi južno od Zvornika na okomitoj stijeni stotinak metara iznad ušća Jadra u Drinjač. Tvrđava je pripadala kraljevskom posjedu u župi Trebotić. Pominje se od 1346. godine. Zahvaljujući rudarskoj djelatnosti na širem području Podrinja, razvio se Podkučlat (1346. godine). U ekonomskom smislu, to je još uvijek period rasta koji se završava krajem 14. stoljeća. a zatim je važna raskrsnica puteva, tranzitna stanica za trgovce iz Dubrovnika koji idu na sjever do Zvornika, na jug do Srebrenice i preko Drine u Srbiju. Kučlat je bio u rukama Hrvoja Vukčića Hrvatinića od 1404. godine, a sporazumno u rukama ugarskog vladara Sigismunda Luksemburškog od 1410. godine. Od 1411. godine nalazi se u rukama despota Stefana Lazarevića. Nakon rušenja Despotovine 1459. godine, dolazi pod osmansku vlast. Legendu o prelasku pod osmansku vlast prenosi Evlija Čelebija. U osmanskom periodu Kučlat je bio nahija u sastavu Zvorničkog sandžaka. Grad je pod osmanskom vlašću imao vojnu funkciju i napušten je zbog reformi prije 1833. U staroj tvrđavi sagrađena je Kušlat džamija. Predviđen je za potrebe garnizona osmanske vojske. Poznati putopisac Evlija Čelebija kaže da je to Ebul Fethova, što znači da je sagrađena u 15. vijeku za vrijeme vladavine sultana Mehmeda II el-Fatiha, kada su Osmanlije osvojile Bosnu. Kušlat džamija se smatra najstarijom vojnom džamijom u Bosni i Hercegovini.

(youtube)

blog:

spagosmail: Upoznajmo domovinu: Džamija Kušlat, ni na nebu ni na zemlji

(20160508)

Iz stare štampe: Elektrifikacija Mostara, trolejbusi, 1925. godine

 

Jugoslovenski list u broju od 12. oktobra 1925. godine objavio je tekst koji slijedi, novinara Omera Sefića, koji se ispod tekstova potpisivao kao O.H.S.:

“Elektrifikacija Mostara

Mostar 12. oktobra. Ovih dan se završavaju radovi na zgradi u koju će biti smješteni transformatori i automati za prenos struje. Odmah po instalaciji istih spojiti će se mostarski rudokop sa mrežom grada Mostara. Već dulje od godinu dan radi se na pripremama za elektrifikaciju duhanske tvornice, te će mostarska duhanska tvornica dobivati pogonsku snagu sa državnog rudokopa, pa će na taj način mnogo smanjiti produkcione troškove. Ovaj faktor se mora mmogo cijeniti, jer će se uzimati u obzir pri proširenju djelatnosti tvornica duhana, pa će mostarska tvornica radi minimalnih troškova imati prednost, tim više što nekoliko desetaka hiljada kvadratnih metara izgrađenih državnih zgrada i baraka u neposrednoj blizini tvornice leži pusto i neiskorišćeno. Isto tako leže pusti stotine dunuma neiskoriséene zemlje, takođe u neposrednoj plizini tvornice. Sada se projektuje jedna velika novotarija za grad Mostar. Naša gradska opština ne prekidajući svoj aktivni rad i užurbano podizanje Mostara, projicira u sporazumu sa duhanskom tvornicom i ugljenokopom uređenje i elektroautobuskog saobraćaja od duhanske tvornice do ugljenokopa, a preko glavne ulice, Kralja Petra ulice i željezničke stanice. U tu svrhu proveo bi se nadzemni vod za elektritčnu struju, koji bi išao sredinom ulice, a sa toga voda dobivali bi pogonsku snagu električni autobusi, koji bi prostorom odgovarali odprilike jednim tramvajskim kolima. Gradska opština namjerava čak predložiti vladi izgradnju ovakoga voda za prugu Mostar - Nevesinje - Gacko. Električna centrala na ugljenokopu je dostatno jaka, da bi sa lahkoćom mogla podnositi ovakav vod, a postojeća ulica bila bi odličan teren za stalan saobraćaj autobusa. Ovi autobusi, mogli bi se urediti za teretni saobraćaj i time jednim mahom riješiti vitalno pitanje saobraćaja istočne Hercegovine.”

(Jugoslovenski list)

Mostar za ovih skoro 100 godina nikad nije dobio trolejbuski, a ni tramvajski prevoz, o kojem je takođe bilo govora nakon ukidanja uskotračne pruge, na relaciji od Raštana do Baćevića. 

Kako tad, tako nikad.

prilog: Termoelektrana na Rudniku, 1925.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)