Na Ruište smo “u lov” išli smo sa Lukom, koji je bio lovac. Bilo je tu još lovaca, a tu su bili i raja sa mašinskog fakulteta …
Mi mlađi smo hodali za lovcima, pratili šta rade. Kad smo već postali punoljetni, nije bio problem ni oprobati neku pušku. Uglavnom, ko je ulovio, ulovio, ostali bi kad dođe vrijeme razvršili svoje ruksake, vadila bi se “domaća”, sir, suho meso. Nije nedostajalo priča, pogotovo onih lovačkih.
(Peda/20231004)
Prvi film o Janesu Bondu, pod nazivom "Dr. No" prikazan je prvi put u kinima u Londonu, dana 5. oktobra 1962. godine. Bio je to prvi od čak 27 filmova u uspješnom serijalu, a glavnu ulogu je glumilo čak sedam glumaca. Film je nešto kasnije stigao i u naša kina.
Serijal filmova o Bondu predstavlja ekranizaciju romana Iana Fleminga, engleskog književnika koji je služio kao obavještajac u mornarici Ujedinjenog Kraljevstva.
Fleming je u periodu između 1953. i 1966. napisao 17 romana o špijunu zaposlenom u britanskoj tajnoj službi MI6. Tematski, romani su prožeti temama poput pozicije Velike Britanije u svijetu, uticajima rata, kolegijalnosti i naravno o popularnom “unutrašnjem neprijatelju”.
Ime prvog filma glasilo je "Dr. No", prema imenu glavnog negativca. Legendarni škotski glumac Sean Connery dobio je čast prvi put glumiti Jamesa Bonda, a u filmu je na Jamajci uspio savladati zlog doktora Juliusa Noa.
Mnogi aspekti tipičnog filma o Jamesu Bondu uspostavljeni su u ovom filmu: film počinje uvodom koji prikazuje glavni lik kroz cijev pištolja, nakon čega slijedi uvodna špica, a oboje je kreirao Maurice Binder. U filmu je prvi put korištena i čuvena muzička tema "James Bond". Dizajner produkcije Ken Adam zaslužan je za uvođenje razrađenog vizuelnog stila koji je jedno od obeležja filmske serije.
Slavni nastup u filmu je ostvarila je i švicarska glumica Ursula Andress – prva tzv. Bond djevojka.
Honey Ryder (Ursula Andress) je originalna Bond djevojka, čiji je usijani bikini izgled inspirirao mnoge nakon nje (od Halle Berry u bond filmu "Die Another Day", "Umri drugi dan" i Heather Graham u filmu "Austin Powers: The Spy Who Shagged Me".
Prvi Bond film nije bio baš pretjerano ambiciozan, budući da je za troškove snimanja bilo predviđeno samo milion dolara. Na iznenađenje producenata i ulagača film je zaradio oko 65 miliona dolara od kino ulaznica. Takav uspjeh zahtijevao je i nastavak, a filmovi o Bondu se ne prestaju snimati ni dan danas.
(msn)
(spagos)
Na Ruištu sam dva puta bio na seminaru za skijanje. Bilo je to krajem šeszdesetih, kad smo išli u Drugi, trećui razred srednje škole. Odeš na seminar a nemaš nikakvu opremu. Dali bi nam neke drvene skije, a cipele bi posudili. Znam da je tu bio Aco i još raje. Znam ih, ali će ih neko od raje prepoznati. Jednom sam otišao na seminar sa Mehom Šoše, gore nam je Mile Ivankovic dao dobre skije, i mislim da sam se tad dobro slomio sa skija i dugo sam šepao. Sjećam se dobro, kad bi se vraćao iz škole vraćao sa Lidijom. Ona imala desnu nogu u gipsu a ja lijevu.
(Peda/20231004)
U listu Narodna Sloboda, broj od 16. februara 1919. godine objavljeno je nekoliko interesantnih oglasa iz Mostara.
“Gradsko poglavarstvo u Mostaru
Broj 722/19
Oglas.
Ovijem se oglašuje, da će se kod ovogradskog poglavarstva javnom dražbom dne 25. ov. mj. u 10 sati prije podne izdavati pod zakup mostarina za vrijeme od 1./III. Do 21./XII. 1919..
Nudioci valja da polože u ime jamčevine 5000 K, u gotovom ili u vrijednosnim papirima pupilarne sigurnosti.
Mostar, dne 19. februara 1919.”
-:-
Oglašujte u “Narodnoj Slobodi”! Tko oglašuje -- taj i napreduje--
-:-
Franjo Završnik
Mostar
Franje Josipa ulica
urar i draguljar
Preporučujem p.n. Općinstvu moje skladište u velikom izboru svih vrsti džepnih satova, te osobito precizne švicarske satove kao Schaffhausen, Omega, Intact, Doxa, Cyma i Tavanes Wacht itd. -
Veliki izbor satova za svaku ruku.
Skladište najnovijih bečkih zidnih njihalica. -
Bogati izbor zlatnog prstenja, naušnica, narukvica, ogrlica, igala pribodača, privjesaka itd.
Dobavljač za sve javne urede. -Urarska i zlatarska radionica.- Svi popravci uz jamstvo.
-:-
Vino i lozova rakija
Samo pravu i čistu
Žilavku i Blatinu
iz vlastitog podruma na Buni kod Mostara, preporuča na malo i veliko
Braća Barišić
Mostar, Ričina ulica br. 21
Osobito preporučamo kao specijalitet našu zelenkastu mostarsku Žilavku.
-:-
Wilson?
Novo otvoreni hotel Wilson preko puta željezničke stanice u Mostaru sa 16 moderno uregjenih soba.
Domaća i strana kuhinja. - Hladna jela. - Izvrsna pića iz vlastitog podruma.- Uvijek svježe pivo.- Električno osvjetljenje.- Cijene vrlo umjerene.- Brza usluga.-
Preporučujem se gg. putnicima
Simo Tioa, hotelijer.
-:-
"Svoj k svome”
Kovačka i kolarska radnja -
Jure Miletić,
Mostar Glavna ulica,
Ispitani potkivač konja.
Izgragjuje nove kočije (fijakere) i teretna kola te popravlja ista uz najumjerenije cijene.- Jedina radiona i popravljaona lahkih plugova.
Vlastiti izum.
Svoj k svome!
-:-
Slastičarna J. Duške
zahvaljuje na svom odlasku iz Mostara svim svojim dosadanjim mušterijama i posjetiocima i ujedno toplo preporuča istima svoga nasljednika gospodina J. Trnku koji će nastojati da u svakom pogledu moje bivše mušterije udovolji i nove si steče.
Prilog: Mostar, 1919. most i željeznička stanica
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
(tekst koji slijedi objavljen je na facebook stranici “Partizansko spomen groblje – Help to Preserve famous WW2 Memorial in Mostar”, autor je Eli Ćišić)
Razlog zašto pišem o Partizanskom spomen groblju je taj što većina građana misli da je to "samo" spomenik bez posmrtnih ostataka (kostiju).
Haj nije mi krivo kada to kaže neko ko je došao u zadnjih tridesetak godina u Mostar, ali kada to izvale osobe starijih godišta, koje su rođene u Mostaru e onda jbg. imamo problem.
Da li to kažu iz neznanja ili zbog revitaliziranja vandalizma koje se konstantno vrši nad Partizanskim grobljem to je već za neku dublju analizu.
Pa evo da im pojasnimo kako god bilo:
“Projektom izgradnje spomenika je bilo predviđeno 810 grobnih mjesta, ali je prikupljeno samo 560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja. Njihovi ostaci su položeni u betonske komore, dimenzija 60x40x50 cm, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci. Na spomen groblju postavljeno je 630 nadgrobnih spomenika koje su 2004. godine, uz suglasnost autora, zamijenjene novim od kamena «tenelije», istog oblika i natpisa.”
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika
Još par bitnih stvari za raju u neznanju.
"Partizansko spomen groblje je podignuto u ime stradalih mostarskih partizana i svih onih koji su živjeli i djelovali u dubokom antifašističkom uvjerenju, i danas je jedno od najvećih spomenika Narodnooslobodilačkom ratu i njegovim žrtvama na prostoru SFRJ i Balkana."
Gradilo se 5 godina, od 1960-1965. godine a neimar je bio Bogdan Bogdanović.
"U mozaik spomenika ugrađeno je 12.000 kamenih detalja, 1.193 metra kvadratna kamenih ploča sa dotrajalih mostarskih kuća. Preko 87. 000 kamenih oblutaka vađenih sa dna rijeke Neretve su pokrile 871 kvadratni metar kaldrme.
Postavljeno je 810 spomen-ploča, imena su uklesana na početku na oko 630, a kosti 560 antifašista se prebačene na spomen-groblje."
Više podataka na odličnoj web stranici:
https://partizansko.info
(Eli Ćišić/Partizansko/facebook)
“Ruka s prstenom”, fotografija iz 1895. godine, njen autor je bio Wilhelm Conrad Röntgen.
Sama “ruka duha” kako su je zvali, pripadala je Berti, njegovoj ženi. Roentgen je bio šokiran kada je koristio takozvanu Crooke cijev da ozrači ekran obložen barijumom u Würzburgu 1895. za vrijeme Adventa. Prvo što je vidio bio je ključ koji leži u knjizi, ali kroz knjigu. Tada je vidio svašta iza i u stvarima, uključujući i kosti svoje ruke koja je nešto držala ispred ekrana. Rentgen se plašio za svoje mentalno zdravlje - i pozvao je svoju ženu. I ona je zurila u svoje kosti prstiju i vjenčani prsten, koji kao da je slobodno lebdio u njenoj ruci. Kažu da nikada više nije ušla u laboratoriju. Berthina ruka na slici bila je dokaz naučne kulturne revolucije, a njena rendgenska fotografija postala je ikona moderne. Wilhelm Conrad Roentgen poslao ju je kao pozitiv Ludwigu Zehnderu, jednom od njegovih bivših pomoćnika, s dobrim vijestima: „Promatrao sam mnogo takvih slika iz sjene čije stvaranje ponekad nudi vrlo poseban šarm, a neke od njih su također i fotografisao.” Kao što su bili, unutrašnji dijelovi njegove lovačke puške ili i njegove vlastite ruke s prstenom.
Sada su ovi originali iz 1895/96. godine, iz Röntgen muzeja u Remscheidu, Njemačka, nominovani za svjetsku dokumentarnu baštinu UNESCO-a.
(welt)
(spagos)
Bilo je to vrijeme kada je na njemačkim ulicama vladao haos. Sudari i saobraćajni prekršaji svih vrsta su bili u porastu, a prekršitelji saobraćajnih propisa teško su mogli biti uhvaćeni jer je bilo vrlo malo vozila sa bilo kakvim registarskim tablicama.
To se promijenilo 1. oktobra 1907. U tadašnjem njemačkom Rajhu bilo je registrovano tačno 10.115 automobila, 15.954 motocikla i 957 kamiona. Tog dana uveden je jedinstven sistem registarskih tablica za sva motorna vozila u svih 26 zemalja Rajha.
Rimski broj II na registarskoj tablici Audija na slici pokazuje da je automobil bio registrovan u Bavarskoj. Pruska je dobila rimski broj I, i tako dalje.
Plakat sa sloganom Audija, kojim je ova marka reklamirala svoja motorna vozila, danas se smatra jednim od najboljih radova grafičara Josefa Wirtzela. Imao je dalekovidnost da vidi žene za volanom „trkačkog automobila“, a ona, kao pozdrav iz prošlih vremena, i dalje vodi konja vezanog ularom.
(welt)
(spagos)
