Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (8)

 

Black Power pozdrav, 1968.

Na Ljetnim olimpijskim igrama 1968. u Meksiku, dva crna američka sportista - osvajač zlatne medalje Tommie Smith i bronzane medalje John Carlos - podigli su šake u znak protiv rasne diskriminacije, što je naširoko viđeno kao "pozdrav crnaca". Njih dvojica su potom vrijeđani, omalovažavanoi prijećeno im je, ali bili i slavljeni u nekim krugovima. Pored njih na postolju se nalazio australijski sprinter Peter Norman, osvajač srebrne medalje u trci na 200 metara.

Izlazak Zemlje 1968.

Ne mora svaku sjajnu sliku napraviti neki profesionalni fotograf. 24. decembra 1968. astronaut William Anders snimio je fotografiju Zemlje i dijela mjesečeve površine koji je postao poznat kao "Eartrise", "Izlazak zzemlje". Snimanje ove sada legendarne slike trajalo je 90 sekundi, a pilot komandnog modula Jim Lovell komentisao je: "Velika samoća je neodoljiva i čini da shvatite šta imate na Zemlji."

Čovjek na Mjesecu, 1969.

Najpoznatija fotografija iz svemirskog programa Apollo je slika koju je napravio Neil Armstrong sa Buzz Aldrinom na površini Mjeseca, ubrzo nakon što je Armstrong postao prvi čovjek koji je hodao po Mjesecu 20. jula 1969. godine. Armstrong se može vidjeti u odrazu vizira zajedno sa Zemljom,  lunarnim modulom i američkom zastavom.

(msn)

Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (7)

 

Ubistvo Kenedija, 1963.
Ova zamućena slika prikazuje djelić sekunde nakon fatalnog drugog pucnja u predsjednika Johna F. Kennedyja dok se njegova povorka zaustavljala u Dealey Plaza 22. novembra 1963. godine. Polaroidnu fotografiju snimila je Mary Moorman, prolaznica koja je svjedočila zločinu.

Lindon Džonson polože zakletvu kao predsjednik 1963.
Dana 22. novembra 1963., samo nekoliko sati nakon što je predsjednik Kennedy ubijen, potpredsjednik Lyndon Johnson položio je zakletvu na Air Force One u Dallas Love Fieldu u Dallasu kao 36. predsjednik Sjedinjenih Država. Svečanu ceremoniju snimili su novinari. Prisutne su bile i Lady Bird Johnson i Jacqueline Kennedy.

Ali nokautirao Listona, 1965.
Žestoki okršaj u teškoj kategoriji između Muhameda Alija i Sonija Listona 25. maja 1965. jedna je od najkontroverznijih borbi u istoriji boksa. Završila je tako što je šampion stajao iznad Listona, u borbi za titulu, i govorio mu da ustane - scena koju je snimilo nekoliko sportskih fotografa. Ali je nokautirao svog protivnika samo nakon minut borbe u prvoj rundi borbe u Central Maine Youth Center u Lewistonu, Maine.Tvrdnje da je meč bio namješten, kolaju i danas...

(msn)

U sjećanju – Vahidin Musemić (1946. - 2023.)

U sjećanju: Evropsko prvenstvo u fudbalu 1968. Jugoslavija drugo mjesto, finalni turnir, šansa Vahidina Musemića

Najbolji napadač u historiji Fudbalskog kluba Sarajevo Vahidin Musemić preminuo je danas u Sarajevu u 77. godini života.

Legendarni igrač je rođen 29. oktobra 1946. godine u Janji. U svojoj petnaestoj godini postao je član FK Sarajevo, a ukupno je za Bordo klub sakupio 182 zvanična nastupa.

Uspio je postići nevjerovatna 83 gola, što ga svrstava među pet najbolji strijelaca u historiji Sarajeva. Računajući i nezvanične utakmice, Musemić je upisao 293 nastupa i postigao 169 golova.

Reprezentativni dres je nosio na 17 utakmica, gdje je uspio postići devet golova. U šampionskoj sezoni FK Sarajevo (1966/67.) postigao je u tri takmičenja 23 gola, čime je imao značajan doprinos u prvom, historijskom trofeju Bordo tima.

Nakon Sarajeva nastupao je i za francuskog prvoligaša Nicu gdje je već u prvoj sezoni postigao 11 golova u 21 utakmici, ali je već naredne sezone zbog sve češćih povreda morao okačiti kopačke o klin.

Inače, zbog čestih povreda nije uspijevao dostići svoju maksimalnu formu budući da je kao udarna igla Sarajeva gotovo uvijek bio na meti defanzivaca koji nisu birali način da ga zaustave.

Musemić se nakon završene velike karijere vratio u svoj voljeni klub, uz koji je stajao i u najtežim godinama.

Tokom rata je obavljao funkciju tehničkog direktora kluba, a u rukovodećim organima Sarajeva zadržao se i u prvim poslijeratnim godinama.

"Spenser s Koševa bio je primjer kako se bori za grb na dresu tokom igračke karijere, i kako se odnosi prema svom klubu nakon završetka iste. Njegova ljubav prema FK Sarajevo svakim danom bila je sve veća, strast kada govori o svom klubu vidjela se u očima prilikom svakog razgovora, i sa njom je 'inficirao' cijelu svoju porodicu. Ime Vahidina Musemića zauvijek će ostati upisano zlatnim slovima u historiju našeg kluba i grada. Neka mu je rahmet i vječna slava", poručili su iz FK Sarajevo.

(klix/20230630)

Preminuo je Vahidin Musemić, najbolji napadač u historiji FK Sarajevo (klix.ba)

U sjećanju: Evropsko prvenstvo u fudbalu 1968. Jugoslavija drugo mjesto, finalni turnir, šansa Vahidina Musemića

Malo starijim generacijama je i nakon 55 godina u sjećanju nastup tadašnje reprezentacije Jugodlavije u finalu Evropskog prvenstva u fudbalu. U reprezentacije su tokom kvalifikacija i na finlnom turniru iz Bosne i Hercegovine igrali fudbaleri: Mirsad Fazlagić (kapitan) (Sarajevo), Ivica Osim (Željezničar), Vahidin Musemić (sarajevo9, Idriz Hošić (Partizan), Boško Antić (Sarajevo), Edin Sprečo (Željezničar) i Džemaludin Mušović (Hajduk).

Na završnom turniru EP u Italiji učestvovale su četiri reprezentacije – Jugoslavija, SSSR, Italija i Engleska.

Turnir je trajao 5 dana (od 5. do 10. juna) i igrao se u Firenci, Napulju i Rimu.

Jugoslavija je u polufinalu igrala protiv Engleske, koju je savladala rezultatom 1:0, a strelac jedinog gola bio je Dragan Džajić u 86. minutu.

Yugoslavia – England 1:0 (0:0)

Yugoslavia: Pantelić; Fazlagić (c), Damjanović, Paunović, Holcer; Petković, Osim, Pavlović, Trivić; Musemić, Džajić
Substitutes: none (Zamjene: nema)
Coach: Rajko Mitić

England: Banks; Newton, Wilson, Labone, Moore (c), Hunter; Mullery, Ball, Charlton, Peters; Hunt
Substitutes: none
Coach: Sir Alf Ramsey

Referee: José María Ortiz De Mendíbil (Spain)

U drugom polufinalu, Italija i SSSR su odigrali meč bez golova, a finalista odlučen bacanjem novčića. Više sreće imala je Italija.

U meču za treće mesto Engleska je savladala SSSR sa 2:0, dok su u finalu Italija i Jugoslavija odigrali 1:1 (Domengini 80’ – Džajić 39’).

Finalna utakmica je po tadašnjim pravilima ponovljena posle dva dana, i Italijani su slavili rezultatom 2:0 (Riva 13’, Anastazi 33’).

Za današnja pravila u fudbalu nekoliko nezamislivih stvari: U utakmici protiv Engleske povrijeđen je Ivica Osim, iščašenje ramena, ali je ostao u igri do kraja meča, jer nije bilo zamjene igrača (?). Polufinalna utakmica, Italija – SSSR, koja je završena neriješeno, riješena je bacanjem novčića (u finale je prošla Italija).

Finalna utakmica između Italije i Jugoslavije završena je 1:1, i nakon dva dana igrana je druga utakmicam koju su Italijani dobili, zahvaljujući nerazumljivim odlukama sudija, Švicarca Gottfrieda Diensta. (Ovo ime je ostalo urezano u pamćenje)

Iako se sve odigravalo prije 55 godina, sjećanja naviru, kao da je bilo prije koju godinu.

Iz prve finalne utakmice u sjećanju je ostala neiskorištena šansa Musemića, kod rezultata 1:1.

O tome svjedoči sačuvani video snimak na you tube:

https://youtu.be/4JvvyB_dhDk

Šansa Vahidina Musemića: Finale EP 1968. (Jugoslavija - Italija 1:1)

U finalu Evropskog prvenstva 1968. godine igrali su Italija i Jugoslavija, te su odigrale dvije finalne utakmice. Ovo je ujedno i jedino finale u historiji svih dosadašnjih finala Evropskih prvenstava u kojem su se odigrale dvije finalne utakmice. Prva utakmica finala se odigrala 8. juna 1968. na stadionu Olimpico u Rimu. Pred 68.817 gledalaca Italija i Jugoslavija su odigrale neriješeno rezultatom 1:1. Džajić je u 39. minuti doveo Jugoslaviju u vodstvo, ali je Angelo Domenghini deset minuta prije kraja izjednačio na 1:1. Nakon što se i poslije produžetaka rezultat nije mijenjao, o pobjedniku je prema tadašnjim propozicijama odlučivao ponovljeni meč. Pamti se i velika šansa pri rezultatu 1:0, kada je Jovan Aćimović poslao oštru loptu kroz peterac, paralelno sa gol linijom. Vahidin Musemić je uklizao, ali je zakasnio za djelić sekunude. Umjesto lopte on je završio u mreži. Bio je to jedan od trenutaka koji je obilježio njegovu karijeru. Dva dana poslije pomenute ekipe su odigrale i drugu utakmicu finala. Ovog puta Italija je bila uspješnija te je slavila sa 2:0 golovima Luigija Rive u 12. minuti i Pietra Anastasija u 31. minuti utakmice.

(spagos)

Tragom jednog grafita

 

(tekst koji slijedi objaviljen je dana 30. juna 2023. godine na facebooku, autor je Ermin Bašić)

Samo da kažem da sam ja napisao ovaj grafit po povratku iz JNA, iz Knina 1991. i provedenih zadnja tri mjeseca radi teške 4 satne operacije u Vojnoj bolnici u Splitu i to jedva živ, mršav kao avet poslije izgubljenih pola jetre, žučne kese i dosta kila u bolnici. Sigurno tada u tom okruženju nije bilo baš lako reći da si Musliman (i to jedan od rijetkih), kao što sam ja rekao za sebe, i ostati okružen ljudima koji su bili tada u Kninu dok su Hrvati i Slovenci vojnici bili otpušteni iz vojske.

Možda to Vladimir, koji je snimio taj grafit, još nezna ko je to napisao, a vjerovatno je bilo predskazanje šta će se desiti u Mostaru, poslije doživljenog Knina sa moje strane.

Kao oslobođen vojske na dvije godine, radi teške operacije koju sam imao, napuštam Mostar 1992. u aprilu ubrzo poslije explozije cisterne.

Ovakav isti grafit UŽIVAJTE OPŠTU NEMOĆ je stajao isto tako na zidu zgrade u Kninu, a neznam ko ga je napisao.

Ovaj post sam postavio u vašoj grupi, da bi objasnio kako je nastao grafit koji ste prije objavljivali i da cestitam Vladimiru i Salki na ideji fotografisanja grafita i na promociji istih na izložbama u nekoliko zemalja vjerujem.

Nadam se da je pomoglo na promociji o uzaludnosti rata i stradanjima koji se nisu trebali desiti.

(Ermin Bašić)

fotografija: Vladimir Kolopić

(Ermin Bašić, Današnje viđenje grafita)

Prije 30 godina: Operacija oslobađanja Mostara

 

Špago: Operacija oslobađanja Mostara zaslužuje mjesto u vojnim udžbenicima

Deblokada grada Mostara na području IV. korpusa jedna je od najvažnijih i najbriljantnijih pobjeda Armije Republike Bosne i Hercegovine, kazao je u povodu 30. godišnjice pogibije brig.gen. Midhada Hujdura Hujke, deblokade Mostara i oslobađanja bjelopoljske kotline, predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Grada Mostara Esad Kosić.

“Značaj i svrha manifestacije “Putevima pobjede ARBiH 1992.-1996.” je podsjetiti nove i mlade generacije da im se ne ponovi ovo što se nama događalo i da taj period upamte i drže u svom sjećanju i svojoj povijesti kao jedan od najvažnijih trenutaka na teritoriju Hercegovine – kazao je Kosić.

Komandant 449. istočno-hercegovačke brdske brigade Šerif Špago istakao je da se operacija oslobađanja Mostara zaslužuje naći u mnogim vojnim udžbenicima.

“Riječ je o jednoj od najbriljantnijih pobjeda Armije RBiH u Mostaru, Hercegovini, ali i cijeloj BiH. Oni koji poznaju vojnu terminologiju, odnosno način izvođenja operacija, znaju da su tog 30. juna jedinice 41. motorizirane brigade, ali i druge jedinice IV. korpusa izvodile najsloženije borbene operacije. Imali smo oslobađanje Sjevernog logora, odnosno napad na utvrđeni objekt, kasarnu, imali smo oslobađanje Raštana, ubacivanje jedinica na prostor Bijelog Polja i oslobađanje bjelopoljske kotline. Siguran sam da ova operacija zaslužuje svoje mjesto u mnogim vojnim udžbenicima i da se izučava na mnogim vojnim školama, jer nisam čuo da je u proteklom obrambeno-oslobodilačkom ratu ijedan prostor uradio takvu akciju da se iz okruženja izvrši proboj, oslobodi se i spoji sa slobodnim teritorijem i drugim jedinicama ARBiH”, kazao je Špago.

Mišljenja je kako je do ove operacije moralo doći.

“To je bilo nužno kako bismo, prije svega, osigurali da Mostar ostane ono što je i danas, jedini multietnički grad u BiH. Da nije bilo te operacije ko zna što bi se događalo u narednim periodima na prostoru ovog grada”, kazao je Špago.

Ratni komandant 41. motorizirane brigade Armije RBiH brigadir Esad Humo kazao je da je upitno kako bi završili Mostar i Hercegovina da nije bilo navedene akcije.

“Moram još jednom podcrtati da je ovo bio prelomni i ključni trenutak i za Mostar i za Hercegovinu, jer je ovaj naš proboj, odnosno spoj sa slobodnim teritorijem omogućio da ovaj prostor održimo do kraja, odnosno do Washingtonskog sporazuma i mira”, kazao je Humo.

(NovaSloboda.ba)

Sa stranica stare štampe: Poplave u Mostaru 1937.

 

U članku iz beogradske "Pravde" od 15. septembra1937. godine, izvješćeno je o nevremenu koje je pogodilo Mostar, a koje je pratilo izlijevanje Radobolje.

"Strahovito nevreme u Bosni i Hercegovini

Mostar je najviše oštećen

Srećom, ljudskih žrtava, kako izgleda, nema

Mostar, 14 septembar,

Strahovito nevreme koje je vladalo u toku jučerašnjeg dana u čitavoj Bosni i Hercegovini prošlo je srećom, bez velikih žrtava. Mestimična provala oblaka prećena vetrovima, prouzrokovala je veliki štetu koja se ceni na nekoliko miliona dinara. Naročito je velika šteta počinjena u Hercegovini.

Nema mesta koje nije nastradalo, a najveću štetu pretrpeo je Mostar koji je od juče poplavljen vodom u visini preko jednog metra. Čitav zapadni deo grada poplavljen je na nekoliko kvadratnih kilometara. Ima mesta gde je sinoć voda dostigla blizu dva metra visine. Najstrašnije je bilo oko pet sati popodne kad su naišli oblaci, uz strahovitu grmljavinu i vetar. Ogromna količina vode sručila se na grad, nadolaženje brdskih potoka i reke Radobolje koja se izlila iz korita i polavila Šetalište Vojvode Mišića, Lašku ulicu, Rondo, Bijesak ulicu sve do Zahumske ulice, Carnik ulicu, Aleju Uzdisaja, čitav kraj Bakamluk i Ilićevu ulicu.

U Bakamluku nema kuće, u čije podrume i prostorije nije prodrla voda. Nameštaj je oštećen. Baštu kavane Balinovac i baštu "Bled" voda je polavila tako da je onemogućeno..."

U tekstu uočavamo nazive mostarskih ulica kojih više nema, kao i nekoliko pogrešno napisanih naziva: Šetalište Vojvode Mišića, Laška ulica, Bijesak ulica, Zahumska ulica, Carnik ulica, Aleja Uzdisaja i Ilićeva ulica, bašta Bled...

prilozi: fotografije ispred vile Fessler na Rondou, i sa Šetališta, koje je napravio Miroslav Loose

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Posljednja pjesma Beatlesa

 

“Dan u životu Beatlesa”, .”A Day in the Life of the Beatles” prikazuje privatne snimke koji su sada objavljeni.

U novoj ilustrovanoj knjizi bivši Beatle Paul McCartney po prvi put otkriva stotine fotografija snimljenih 1963. i 1964. godine, kad je buknuo globalni kult oko Beatlesa. Knjiga “1964: Oči oluje", (naslov originala “1964: Eyes of the Storm”) sadrži 275 fotografija koje je muzička legenda snimila tadašnjom kamerom od 35 milimetara, kao i zapažanja sada 80-godišnjaka.

Kako je sada poznato, Paul McCartney želi da ove godine objavi kompoziciju svog bivšeg kolege iz benda Johna Lennona (slika) kao "poslednju" pjesmu Beatlesa. Pjesma je snimljena uz pomoć vještačke inteligencije. Vjerovatno je riječ o Lennonovoj kompoziciji iz 1978. pod nazivom "Now and Then".

(ksa)

(spagos)