Stari most, grafika 1991.

 

Posljednja grafika Starog mosta

Posljednja Grafika mog Oca iz 1991 godine te samim tim i posljednja
Našeg “Starog Mosta”.
Od početka rata te i kasnijeg rušenja Staroga Mosta
09 og Novembra 1993,
Akademski Slikar-Grafičar Gospodin Mirza Hamzić nikad više nije htjeo niti je napravio nijednu Grafiku iz Poštovanja prema Starom Mostu kojeg je dao sagraditi Sulejman Veličanstveni a izgradio ga Mimar Hajrudin 1566 godine…

Isto kao i Gospodin Emir Balić koji nikad više nije htjeo da skoči “Laste” sa Novog napravljenog mosta iz Poštovanja prema onom Starom tako i moj Stari kad su ga pitali i molili da napravi Novu Grafiku nakon rata odbijao ih je govoreći:
Ovo je sad “Novi Stari Most”…

Veliki Pozdrav Rodicama Neri i Sami i Rodjaku Husi iz Cernice gdje ova Grafika visi na zidu ima više od 30 godina u Staroj Enverovoj i Šefikinoj kući Hamzića…

Photo&Design Graphic Studio “088 MM”- (“088 Moj Mostar”)

(Zamir Hamzić/20230314)

U Japanu prije jednog stoljeća (4)

Baš kao i zapadni svijet, i Japan je doživio svoju verziju "divljih dvadesetih". Ova decenija između svjetskih ratova bila je vrijeme modernizacije i napretka za Japan, sa rastom umjetničkih scena i novootkrivenom željom za demokratijom. Ali to je bilo i vrijeme političke nestabilnosti, a mnoge druge globalne katastrofe uticale su na svakodnevni život Japanaca. Posljedice Prvog svjetskog rata i "španske gripe" još uvijek su se jasno osjećale. Godine 1923. Tokio i njegovu okolinu razorio je veliki Kantō zemljotres.

Sve u svemu, 1920-te su bile burne, ali fascinantne godine u japanskoj istoriji. U galeriji, koja slijedi, jedno zanimljivo putovanje kroz vrijeme.

Veliki Kantō zemljotres, 1923.
Nakon velikih talasa izbili su požari koji su uništili drvene konstrukcije Tokija i Jokohame. Čak je bio i jedan "vatreni tornado". Procjenjuje se da je poginulo oko 150.000 ljudi, a 600.000 je ostalo bez krova nad glavom.

Čovjek vuče kola, oko 1921.
Američki pisac po imenu Julian Leonard Street posjetio je Japan 1920-ih gdje je zabilježio svoja zapažanja za knjigu Misteriozni Japan. Napisao je: "Japanci nisu robovi imovine. Većina može premjestiti kuću ručnim kolicima."

Završila ženski univerzitet 1920.
Ovdje možete vidjeti studentice na ceremoniji dodjele diploma u školi Ochanomizu Hanayome, ženskom univerzitetu u Tokiju. Prvobitna zgrada je kasnije uništena velikim Kanto zemljotresom 1923. godine.

Hotel Imperial, 1923.
Hotel Imperial u Tokiju izgrađen je 1890. godine, a 1923. ga je redizajnirao poznati američki arhitekta Frank Lloyd Wright. Carska palata je dala nalog da se hotel uredi, kako bi mogao primiti što veći broj uglednih međunarodnih posetilaca koji dolaze u Japan. Veliki Kanto zemljotres dogodio se na dan kada je otvoren, ali je zgrada pretrpjela minimalnu štetu.

Radnici na farmi, oko 1920.
Tradicionalne industrije i dalje dominiraju u ruralnim područjima. Ovdje vidimo dvije generacije žena koje rade na skidaj,u čahura crva sa stabljika riže.

Zaliv Tai-no-ura, 1921
Zaliv Tai-no-ura je poznato mesto u regionu Nagasakija. Ime znači "Zaliv orade" i dobio je tako ime zbog fenomena koji se tamo dešava. Orada je tipično dubokomorska riba, ali su se naselile u ovom plitkom zalivu iz razloga koje naučnici još ne mogu objasniti.

(msn(

Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Poplava 1713. godine

 

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 10. marta 2023. autor je Ahmet Kurt)

Obale Neretve kroz Mostar su dosta visoke, tako da korito može primiti ekstremne protoke rijeke bez izlijevanja i poplave urbanog dijela grada. Ipak u prošlosti se Neretva nekoliko puta izlila na najniže dijelove grada, a najveće izlivanje je bilo 1. novembra 1713. godine.

O toj poplavi ostalo je pisano svjedočanstvo tadašnjeg muftije Mustafe ef Milavića koji je na to mjesto postavljen 1707. godine nakon smrti njegovog predhodnika Mustafe Ejubovića - šejh Juje. Na osnovu donjeg zapisa na slici je zelenom strijelicom obilježen nivo vode navedenog dana. Evo tog zapisa od prije 310 godina. U zagradama su moje opaske.

“U srijedu 12. ševala 1125. (1. 11. 1713) godine rijeka Neretva je tako nabujala da je odnijela dvije Jujizade (Jujića) mlinice i više nje jednu vakufsku. Od mraka pa sutradan do podne rijeka je, Božijom odredbom, tako nadošla da je prodrla kroz vrata u veliku tabhanu (kožaru) i do temelja porušila tri dućana, koji su se niže nje nalazili. Voda je tada iz tabhane odnijela više hiljada koža i sav alat tabaka. Zatim je voda odnijela Temimovu i Alajbegovića mlinicu. Voda se zatim popela više hamama (na desnoj obali, danas muzej), Ćejvan ćehajinog kod tabhane i odnijela Koskinu kuću. Stara džamija (Sinan-pašina džamija na slici, srušena 1949, danas ponovno podignuta) na Mejdanu je napunjena vodom. Na Musali je voda doprla do minbera. (Pomenuti mimber ili minber je bio na otvorenoj musalli koja se nalazila na mjestu današnje Muzičke škole kod hotel Neretve). U Šarića mahali (Luka) voda je do temelja porušila više kuća i avlija. Svi stanovnici grada proveli su noć do zore u velikom strahu i upoređivali ovaj dogadaj sa Nuhovim potopom (Noa u judejsko-hrišćanskom učenju). Ovo sam zabilježio ovdje da se ne zaboravi.

Mustafa ef. Milavić, muftija” (osim ovog Mustafe porodica Milavić dala je više alima: hadži Ahmed 1646, šejh Fevzi Mostarac 1677, šejh hadži Ahmed 1772, Mustafa 1829, hadži Fevzi 1878, Mehmed 1912)

Kad smo već kod poplava da kažemo da je na zahtjev JNA početkom 1980-ih godina Higrainženjering iz Sarajeva izradio studiju poplavnih valova za brane na slivu Neretve pojedinačno, kao i ukupno za sve u nizu i to u najgoroj mogućoj varijanti – da su sva jezera puna, te da dođe do rušenja svih brana po sistemu domina od HE Rama, HE Jablanica, HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar. Po toj studiji visina vode na Musali bi bila sedam metara, na Rondou dva metra, a voda bi došla do prve stepenice stepeništa koje sjeverno od gradskog stadiona vodi na Bijeli Brijeg II. Možda se neko i sjeća tih oznaka na pojedinim objektima - plava crta i slova PV (poplavni val). Pitanje je koliko su ti proračuni rađeni sa tadašnjim tehničkim mogućnostima bili pouzdani.

(Ahmet Kurt)

U Japanu prije jednog stoljeća (3)

 Baš kao i zapadni svijet, i Japan je doživio svoju verziju "divljih dvadesetih". Ova decenija između svjetskih ratova bila je vrijeme modernizacije i napretka za Japan, sa rastom umjetničkih scena i novootkrivenom željom za demokratijom. Ali to je bilo i vrijeme političke nestabilnosti, a mnoge druge globalne katastrofe uticale su na svakodnevni život Japanaca. Posljedice Prvog svjetskog rata i "španske gripe" još uvijek su se jasno osjećale. Godine 1923. Tokio i njegovu okolinu razorio je veliki Kantō zemljotres.

Sve u svemu, 1920-te su bile burne, ali fascinantne godine u japanskoj istoriji. U galeriji, koja slijedi, jedno zanimljivo putovanje kroz vrijeme.

Pokret za pravo glasa žena, oko 1920.
Pokret za pravo glasa također je procvjetao u ovom periodu. Iako pravo glasa žena nije u potpunosti prihvaćeno u Japanu sve do 1946. godine, aktivistkinje tog vremena masovno su učestvovale u poništavanju arhaičnih zakona.

Školska djeca za vrijeme epidemije gripe, oko 1920.
"Španska gripa" je još bjesnila 1920. godine nakon završetka Prvog svjetskog rata. Kao što se ovdje vidi, maske su korištene kao zaštitna mjera protiv širenja smrtonosne gripe.

Stanica u Tokiju, oko 1920.
Stanica u Tokiju otvorena je 1914. godine i duga je više od 330 metara. To je centralno čvorište obimne japanske željezničke mreže.

Vagon, oko 1925.
Japanski dostojanstvenici fotografisani na putovanju vozom oko 1925. Svi su obučeni u zapadnjačkom stilu, identično odeći koja se nalazila na britanskim muškarcima iz tog perioda.

(msn)

Stari grad Ljubuški – Tajne srednjovjekovne tvrđave

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba dana 8. marta 2023. godine, autor fotografija je Boris Trogrančić)

Tajne srednjovjekovne bosanske države: Znate li legendu o starom gradu Ljubuškom?

Tvrđava hercega Stjepana, ili stari grad Ljubuški, je srednjevjekovna tvrđava na području općine Ljubuški.

Podignuta je na čvrstom, krševitom položaju, na 396 m nadmorske visine.

Tvrđava se veže za hercega Stjepana Vukčića Kosaču i spominje se 1452. godine u vezi sa borbama između hercega Stjepana i sinova, knezova Vladislava i Vlatka.

Pomenute godine knez Vladislav je prešao na stranu Dubrovačke republike u ratu protiv oca. Herceg Stjepan se sklonio u tvrđavu u Ljubuškom. Vladislav je te godine pokušao oteti grad Ljubuški od oca, ali ga nije uspio osvojiti.

Osmanlije 1463. godine prvi put osvajaju Ljubuški. Drže ga svega mjesec dana, (juni-juli) jer su se morali povući radi nedovoljne snabdjevenosti vojske, tako da je knez Vlatko brzo vratio grad pod svoju vlast.

Između 1468. i 1477. godine Osmanlije su definitivno osvojile Ljubuški. Već 1477. godine predstavlja pograničnu tvršavu sa jakom posadom i pripada drinskom kadiluku. U ugovoru između Osmanskog Carstva i Ugarske 1503. godine Ljubuški se pominje, kao jedan od pograničnih gradova koji ostaje pod osmanskom vlašću. 

Tvrđava se sastoji iz dva dijela. Prvo utvrđenje je nastalo u doba srednjevjekovne bosanske države. Unutar zidova se vide krajnji ostaci raznih građevina: stražarnica, ambara, pekare, barutane, a konstatovane su i 4 čatrnje, od kojih se danas mogu na terenu da raspoznaju tri.

Osmanski dio tvrđave sagrađen je oko srednjevjekovnog utvrđenja, koje tada postaje jezgra velike tvrđave, kao akropola, opasana sa svih strana zidovima. 

Oko 250 m sjeverozapadno od ulaza u tvrđavu, nalaze se ruševine džamije koju je, vjerovatno, podigao Nesuhaga Vučjaković polovinom XVI vijeka. Ova tvrđava je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Za ovaj grad se veže i legenda koja kaže kaže da je jednom davno Herceg Stjepan, ne mogavši odoljeti ljepoti mlade Venecijanke, buduće zaručnice svog sina, poznat po svojoj nekontroliranosti, oteo predivnu venecijansku nevjestu svome sinu, koju je ovaj brodom dovozio od Mletaka, a koji je potom pozvao Osmanlije i zaratio s ocem. Nevjestu je Kosača tako ukrao na moru i odveo u svoju tvrđavu u Ljubuški. Otud navodno naziv grada. Mjesto gdje je Kosača ljubovao.

Pogledajte fascinantne fotografije koje je napravio Boris Trogrančić.

(radiosarajevo.ba)

Tajne srednjovjekovne bosanske države: Znate li legendu o starom gradu Ljubuškom? - Radiosarajevo.ba

600 godina od prvog spomena Blagaja (1423. - 2023.)

 

Manifestacija “600 godina od prvog pisanog pomena grada Blagaja”

Javna ustanova Dom kulture Blagaj večeras u 19 sati u sali tog doma organizuje svečano otvorenje manifestacije “600 godina od prvog pisanog pomena grada Blagaja”.

Manifestacija je zamišljena tako da se njeni programi odvijaju tokom cijele 2023. godine, kao što to ovaj jubilej i zahtijeva, navode organizatori.

U sklopu manifestacije večeras će biti otvorena izložba “Blagaj kroz 20. stoljeće” u organizaciji Muzeja Hercegovine, dok će u subotu, 11. marta, biti održano “Veče folklora i sevdaha” u organizaciji KUD-a Blagaj.

Najvažniji sadržaj ove manifestacije je naučni skup na kome će šest eminentnih stručnjaka predvođenih profesorom emeritusom dr. Enverom Imamovićem kroz svoje naučne radove obraditi ovaj istorijski segment Blagaja, čiji radovi će biti objavljeni kroz “Zbornik radova”, a datum njegovog održavanja će biti naknadno utvrđen, navodi se u saopštenju.

Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a.

(NovaSloboda.ba)

Sa stranica stare štampe: Prvo ton kino, 1931. godine

 

Članak iz novina "Vreme" od 10. 5. 1931. o prvom ton filmu koji je prikazan u Mostaru. Film koji se tada prikazao je muzička komedija "Ljubavna parada" američko-njemačkog režisera Ernesta Lubitscha, a snimljen je 1929. godine. Film je snimljen u tri verzije na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. U Mostaru je prikazana verzija na njemačkom jeziku.

Film je prikazan u kinu "Central", nakon što je vlasnik kina Anton Tiberio naručio iz Italije tonske adaptere.

Kino je osnovano 1911. godine pod imenom "Urania", kao suvlasništvo Vencela Mikana, Krešimira Ančića i Antona Tiberija, a nalazilo se u Fejićevoj ulici.

Osim imena "Urania", kino je mijenjalo nazive, pa se zvalo "Central", "Gradski slikokaz", "Volga" i "Zvijezda".

"Mostar

Otvaranje prvog ton bioskopa. -

Mostar, 9 maja, - Večeras se otvara u Mostaru prvi ton bioskop. Kao premijera najavljen je stoprocentni nemački ton film Ljubavna parada.

Za ovo otvaranje vlada veliko interesovanje u Mostaru jer veliki broj građana do sada nije imao prilike da čuje ton film. (Vreme)"

prilog: Plakati za film, tri jezika, Kino Urania

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)